‘ŽIVJETI U HRVATSKOJ NAJBOLJI JE IZBOR’! Analitičar brutalno komentirao Vujčićev ‘ispad’: ‘Plenković vodi optimalnu politiku!’

Očekuje se rast dugoročnih kamatnih stopa. Tom je izjavom guverner Boris Vujčić zapalio javnu scenu. Njegova izjava dobro je došla javnim sredstvima priopćavanja kako bi, zbog nerazumijevanja, još jedanput popunili medijski prostor, što u vrijeme vikenda nije mala stvar. Novinari su neuspješno tražili ekonomiste kako bi objasnili izjavu guvernera Vujčića građanima i povećali svoju gledanost/čitanost, a premijer Plenković je prilično neuvjerljivo pokušao umiriti tu istu javnost, s jedne strane, a, s druge strane, pozvao je guvernera Vujčića da objasni što je svojom izjavom želio poručiti hrvatskim građanima. Potom je naš premijer, dan nakon što je identificirao moguću ugrozu svoje politike, rekao kako ne vidi razloga za prisutnu i tako izraženu znatiželju javnosti, što je nazvao, moja interpretacija, “talasanjem” koje je u izravnoj suprotnosti s politikom njegove Vlade – koja vodi, kao što smo to mnogo puta čuli, optimalnu ekonomsku i svaku drugu politiku.

Tako smo još jednom svjedočili standardnom pristupu medija, ekonomista i politike kako bi se pokazalo i dokazalo da je živjeti u Lijepoj Našoj, ni manje ni više, najbolji izbor. Ne talasaj je razlog moje današnje rasprave! Zato je potrebno, u prvome redu, odgovoriti na pitanje što je zapravo gospodin Vujčić rekao? Još je važnije objasniti je li osnovana premijerova nelagoda, kad se u javnosti počelo govoriti kako da bi eventualno povećanje kamatnih stopa moglo, sa svoje strane, dodatno ugroziti standard građana koji je, ako se ima u vidu da je četvrtina građana na granici ili siromašna, ionako zabrinjavajući.

Raj za dužnike

Helikopterski novac već dulje vrijeme dominira globalnom ekonomijom i šalje krive signale koji povećavaju neizvjesnost. Deseci milijardi eura mjesečno se tiskaju kako bi se održala gospodarska aktivnost, što je najbolja ocjena kako je u EU-u u vrijeme prethodne krize vođena tragična politika s tragičnim posljedicama, što sam više puta isticao na primjeru Grčke. Velika ponuda novca povećava, u kratkom roku, inflaciju i smanjuje kamatne stope općenito, a u vrijeme krize posebno. Zbog toga su one danas na povijesno niskoj, negativnoj, razini. Pravi raj za dužnike i velika kazna za one koji štede kako bi amortizirali ugroze kojima nema kraja. Dakle, što svakako valja identificirati i shvatiti, kako bi rekao naš premijer Plenković, štediše su kažnjeni u vidu negativne kamatne stope na svoju štednju samo zato što se odgovorno odnose prema budućim rizicima. Kazna je velika i okrutna jer se odnosi na svu novčanu ušteđevinu koja se stvarala godinama, a ponekad generacijama. U uvjetima kad inflacija raste, nije važno za ovaj slučaj zašto inflacija raste, štediše, koje su najznačajniji kreditori bankarskog sustava, plaćaju dodatni porez na likvidnost. Upravo svjedočimo gubicima štediša jer inflacija smanjuje realni iznos štednje jednako kao i negativne kamatne stope. Tako se dani krediti poslovnim bankama, poznati kao depoziti, obezvređuju za stopu inflacije (smanjuje se obveza poslovnih banaka prema depozitarima) i povećava se profitabilnost poslovanja putem negativnih kamatnih stopa (kamatnoj stopi na kredite dodaje se – sic! – negativna kamatna stopa). To ne zabrinjava javnost. To ne zabrinjava politiku. Javnost ne zabrinjava jer je štednja i briga za vlastitu sigurnost priča koja se ne želi čuti ni podržati u javnom prostoru. To je dio prtljage koju još nosimo iz prethodnog sustava kada su se drugovi brinuli o narodu ne birajući sredstva. To ne zabrinjava politiku jer se građani, da bi preživjeli, zadužuju kod poslovnih banka, odnosno peglanjem kreditnih kartica i tako prividno smanjuju siromaštvo koje je, s razlogom, noćna mora političarima. Nažalost, to ne zabrinjava ni ekonomiste.

Zadivljujuća empatija

Razlog je jednostavan. Mi smo se odlučili za potrošnju i samo potrošnju (što ustrajno bilježimo putem deficita robne razmjene s inozemstvom), ma koliko ona bila rizična i moguća na sve kraći rok. Mi se zadužujemo kako bismo preživjeli ili, što nije rijetko, kako bismo živjeli iznad materijalnih mogućnosti kako bismo impresionirali okolinu (koja nas ne podnosi) u kojoj živimo. Ekonomisti bi se morali dnevno suprotstavljati postojećem obrascu ponašanja kako bi upozorili javnost da postojeći model ponašanja i politike vodi u još veće siromaštvo, ma koliko mi šutjeli o tome. Pogledajmo zašto je to tako. Ako odredimo da je kamata naknada za odgođenu potrošnju, tada negativna kamata predstavlja samo i jedino – kaznu. Što je negativnija kamatna stopa, to je kazna veća. Na javnoj televiziji bilo je postavljeno pitanje guverneru Borisu Vujčiću postoji li u slučaju eskalacije kamatnih stopa mogućnost zaštite dužnika?

Umjesto tog i takvog pitanja, bilo je primjernije pitati gospodina Vujčića koje su opasnosti za stabilnost gospodarstva i građana ako rast kamatnih stopa izostane ili podivlja? Ta bi pitanja uzbudila političare, kako one na vlasti, tako i one u oporbi. To je tako neprimjereno pitanje u zemlji u kojoj samo što ne teče med i mlijeko pa bi našim političarima mogao skočiti krvni tlak. Ugrozilo bi se zdravstveno stanje naših političara, što hrvatski građani nikako ne smiju medijima dopustiti. Problema može biti, ali zdravlje političara je na prvome mjestu. Tako je javna televizija još jednom pokazala zadivljujuću empatiju za naše političare. Oporbeni političari također su zaštićeni jer njihova šutnja o pogubnim učincima prevelikih ili premalih kamatnih stopa ima kultni značaj i velik je doprinos opstanku i ostanku HDZ-a na vlasti. Objasnimo malo priču.

Spojene posude

Guverner Vujčić je rekao kako je moguće povećanje kamatnih stopa u idućem razdoblju za čak dvadeset posto. Koliko je to dvadeset posto? Nije Vujčić rekao kako će kamatne stope doseći razinu od 20%. On je rekao da će se postojeće kamate možda povećati za petinu, što znači da bi se kamatna stopa od 5% mogla povećati na 6%. Da su to novinari izračunali, ne bi bilo takvih uzbuđenja u javnom prostoru. Ovako je javni prostor osigurao uzbuđenje, naljutio našeg premijera (što je loše), ali i otvorio važno pitanje kako o mogućem gospodarskom razvoju, tako i o postojećoj socijalnoj politici (što je dobro).

Mnogo sam puta na ovim stranicama, kao i u drugim javnim istupima, rekao kako kamatna stopa, tečaj nacionalne valute i marginalna porezna stopa djeluju po zakonu spojenih posuda. Ako je to točno, tada negativne kamate stope znače devalvaciju nacionalne valute (u ovisnosti o razini otvorenosti gospodarstva) i smanjenje porezne presije bilo izravnih, bilo neizravnih poreza. Zato postojeći instalirani proizvodni kapaciteti u vrijeme inflacije i negativnih kamatnih stopa lakše nalaze kupce općenito, i to tim više ako se u priču uključi pojačana kreditna aktivnost. Međutim, ta i takva politika može trajati jedno vrijeme, ali ne sve vrijeme. Zapravo, to i takvo stanje generira mnoge probleme koji mogu donijeti mnogo više štete nego što se to obično smatra (ekonomija ima nelinearne i multiplikativne učinke). Tako pozitivni učinci na gospodarstvo imaju svoju, obično veliku, cijenu. Cijenu plaćaju štediše odričući se potrošnje danas da bi to mogli učiniti sutra. Dakle, njihova se imovina smanjuje (ponovimo kako bismo rečenom dali primjeren značaj) kako zbog inflacije, tako i zbog negativnih kamatnih stopa. Oni tako postaju sami svoji neprijatelji – mazohisti. Što bi drugo rekli za štedišu koji ne želi priznati da svojim odricanjem od potrošnje zapravo smanjuje svoje bogatstvo već danas i potrošnju sutra pa će, zbog povećanih cijena i smanjenja vrijednosti imovine snositi cjelokupni rizik jer mu umanjena imovina neće biti dostatna kako bi amortizirao rizike.

Temelj privatizacije

Neizvjesnosti i rizici temeljni su razlog zbog kojeg teorija opće ravnoteže nije u mogućnosti odgovoriti na mnoga važna pitanja kako je to sjajno pokazao J. M. Keynes. Tržišni način privređivanja temelji se na maksimalizaciji profitne stope. Kretanje profitne stope u uskoj je vezi s kretanjem kamatnih stopa (vrijedi i za tečaj nacionalne valute i marginalnu poreznu stopu). Tako je dionica bolji papir od depozita ako u uvjetima negativne kamatne stope ostvari manji pad profita. Narodski rečeno, ako dionica gubi jedan posto, a negativna kamatna stopa iznosi -2%, tada je bolje u portfelju imati dionicu. To je prilično apsurdno jer negativni profit smanjuje spremnost investitora da pokrenu poslovnu kombinaciju. Štoviše, investitori će učiniti baš sve da prodaju tu i takvu imovinu. Štediše također odustaju od štednje ako su kamatne stope na štednju negativne. Nema razvoja bez investicija. Kako osigurati potrebna sredstva kako bi se investiralo? Priča otprilike glasi: proizvođači opreme prestaju s poslovnom aktivnošću, a radnici postaju nezaposleni. Nezaposleni radnici smanjuju potrošnju, što smanjuje potražnju za robama široke potrošnje pa se proizvedena roba gomila na zalihama, što je samo prvi korak u pravcu prestanka gospodarske aktivnosti. Investitori očekuju drugačije podneblje da bi investirali. Oni očekuju velike profite i mogućnost korištenja kamatne poluge. Oni riskiraju kapital, svejedno vlastiti ili posuđeni, da bi ostvarili profite. Oni znaju da u slučaju negativnih kamata valja očekivati inflaciju koja bi mogla ugroziti njihovu poslovnu kombinaciju. Osim toga, kakva je to tržišna ekonomija u kojoj je cijena robe ili usluge negativna. Narodski rečeno, podignete kredit i za to ste nagrađeni, recimo, za dva posto od iznosa kredita jer ste kredit ugovorili uz negativnu kamatnu stopu od -2%. Tako bi se cijela igra svela na što veće zaduživanje. To je besmisleno. Ipak ne i u Lijepoj Našoj jer je upravo ta filozofija bila temelj privatizacije društvenog vlasništva.

Hranidbeni lanac

Kamatna stopa ima veliku i nezamjenjivu ulogu u tržišnom gospodarstvu. (Usput rečeno, u prethodnom sustavu kamatu nije bilo moguće opravdati pa je plan preuzeo funkciju kamatne stope, što se pokazalo, malo je reći, tragičnim). Putem kamatne stope alocira se raspoloživa štednja jer kamatna stopa precizira donju granicu efikasnosti investicije. Očito je da u tim uvjetima nema mjesta negativnoj kamatnoj stopi. Poslovni ciklus u najvećoj mogućoj mjeri određen je upravo kretanjima kamatnih stopa. Što je kamatna stopa manja, to su investicijske aktivnosti veće, i obratno. Tako u vrijeme prosperiteta kamatne stope rastu, a u vrijeme kontrakcije se smanjuju. Ako su očekivanja pozitivna, kamatne stope će rasti, ako su negativna, one će padati. To je vrijedilo u nacionalnoj državi. Međutim, to vrijedi i na globalnoj razini, tržišnoj državi, jer su financijska tržišta integrirana. Razlike u kamatnim stopama rezultat su nereda (entropije) u nekoj zemlji kao što je to slučaj u Lijepoj Našoj. Korupcija, nezakonitosti, pravosuđe samo su pojavni oblici nereda koji povećavaju kamatne stope. Uobičajeno je da se mjera nereda identificira putem kreditnog rejtinga. Zbog toga će zamjena kune eurom preko noći povećati kreditni rejting Lijepe Naše kao što je to bio slučaj u Grčkoj. Već sada mogu reći kako će to biti samo privremeno jer ćemo, po starom dobrom običaju, nastaviti s nerazumnom politikom i ponašanjem. Nadalje, projekti koji su pokrenuti u vrijeme niskih kamatnih stopa mogu se u vrijeme povećanja kamatnih stopa pokazati promašajem. Tako kamatne stope čiste gospodarstvo (kako je to lijepo ustvrdio veliki francuski ekonomist Jacques Attali) od manje učinkovitih isto onako kako u prirodi snažni i moćni eliminiraju one koji to nisu. Kao i u prirodi, u globalnom gospodarstvu djeluje hranidbeni lanac. Što je liberalnije gospodarstvo, to je hranidbeni lanac učinkovitiji.

Partnerski odnos

Prema tome, guverner Vujčić nije rekao ništa neočekivano. Neočekivano je neznanje hrvatske javnosti, a posebno javnih medija. Abeceda se mora znati, ma koliko šutjeli o tome. Još nismo odgovorili zašto je izjava guvernera Vujčića tako snažno poremetila mir našeg premijera. Kredite podižu građani i poduzetnici kako bi ostvarili planirane ciljeve. Kod poduzetnika je jasan cilj. Oni žele, zadužujući se, povećati svoje profite ili, što je isto, stabilizirati poslovanje tvrtke bez obzira na to je li riječ o tržišnim ili proizvodnim aspektima poslovanja. U suradnji s poduzetnicima stalno napominjem da je potrebno uspostaviti partnerski odnos s poslovnim bankama iz razloga koje sam naveo u “Vodiču za razumijevanje poslovanja s bankama”. Nikad ne znate kad će vam kredit trebati kako biste nastavili svoju gospodarsku aktivnost. Zato je važno uredno financijsko poslovanje, što kod poslovnih banaka povećava razumijevanje za problem klijenata. Osim u javnim medijima, poduzetnici ne raspravljaju o visini kamatnih stopa više nego o bilo kojem drugom trošku. Naprosto, za poduzetnika svaki je trošak velik. Posebno su veliki nepotrebni troškovi, ali to je jedna druga priča.

Kod građana je uobičajeno da se kredit podiže samo onda kada je u pitanju dobra investicija, što odnosnog građanina određuje kao investitora. Nije razumno putem kredita povećati životni standard. Krediti će doći na naplatu pa će se, uz jednak dohodak obitelji, standard srozati ispod razine koju je obitelj imala prije podizanja kredita. Građani se ne zadužuju kako bi preživjeli. Odmah ćete, dragi čitatelju, skočiti na noge i reći mi kako to nije istina i kako se mnogi građani moraju zaduživati kako bi preživjeli. U pravu ste. Pogriješio sam pa ću se ispraviti: građani se ne bi smjeli zaduživati kako bi preživjeli jer je obveza socijalne države da se brine o siromašnima.

Lihvarska kamata

Još ću tomu dodati kako je svaka kamatna stopa lihvarska na one kredite kojima je cilj preživljavanje. Tu je problem našeg premijera Andreja Plenkovića. Povećanje kamatnih stopa dodatno povećava ugrozu, opstanak, ionako ugroženih građana. Povećanje kamatnih stopa omogućuje bankama da svoj kreditni potencijal usmjere na ona kreditna tržišta koja su manje rizična za njihovo poslovanje.

***

ZAŠTO JE PREMIJER ZABRINUT: Vlada mora odrediti koji iznos dohotka mora biti izuzet od kreditnih obveza

Upravo smo prije dvadesetak dana govorili o povećanju kredita putem prešutnog prekoračenja na tekućim računima građana. Usput rečeno, ti su krediti najskuplji pa izostajanje učinkovite socijalne politike dodatno povećava siromaštvo. Povećanje siromaštva rezultira dodatnim tenzijama, što je neprihvatljivo u zemlji koja provodi optimalnu politiku. Zbog toga je naš premijer Andrej Plenković zabrinut. Zna naš premijer da su nedostatna sredstva kako bi se namirile osnovne potrebe socijalno ugroženog stanovništva. Zato se o tome ne raspravlja u javnom prostoru. Međutim, povećanje kamatnih stopa otvorilo bi to prevažno pitanje na koje nije moguće zadovoljavajuće odgovoriti. Zna naš premijer Andrej Plenković da bi njegova vlada morala odrediti koji iznos dohotka mora biti izuzet od kreditnih obveza prema poslovnim bankama. Tako bi se smanjilo kreditno tržište, što bi, sa svoje strane, izazvalo negodovanje poslovnih banaka. To naš premijer ne želi učiniti.

ŠTO JE ZELENAŠKA KAMATA: Obračun zateznih kamata uvodi nered i povećava rizike

Valja postaviti pitanje: Što je to zelenaška kamata? Koliko mora biti visoka kamatna stopa da se smatra zelenaškom kamatnom stopom? Sudska praksa različito se određuje prema zelenaškoj kamatnoj stopi. Kratko rečeno, zelenaška je svaka kamatna stopa koja se naplaćuje dužniku koji se zadužio da bi preživio (u doslovnom smislu te riječi). Tako je kamatna stopa koja iznosi 0,00001% zelenaška kamata. U socijalno odgovornom društvu ne bi se smio dogoditi slučaj da je član zajednice prisiljen zadužiti se kako bi preživio. Zaduženja za druge potrebe ne mogu imati zelenašku kamatu. Ako poduzimate bilo kakav poduzetnički posao, prethodno ćete razraditi plan poslovnih aktivnosti u koje ćete uključiti sve rizike. Ako ste neke rizike isključili ili niste znali, morate snositi odgovornost poslovnog pothvata. Zato mudri investitori procjenjuju nepoznate rizike kako bi donijeli razboritu odluku.

Velik se broj poslovnih pothvata u vrijeme operacionalizacije pokaže kao promašaj. Napominjem da od deset poslovnih planova poduzetnika, koje imam priliku ocijeniti, prođe tek nekoliko – između tri i četiri. Zato je potrebno u poslovni plan, predviđen scenarij događanja, uložiti maksimalne napore kako bi se proučile sve relevantne varijable i tako smanjili mnogobrojni rizici. S obzirom na ovu digresiju, valja napomenuti kako se protivim sadašnjem obračunu zateznih kamata putem jednostavnog kamatnog računa. Zakonom propisan pristup obračuna zateznih kamata uvodi nered i povećava rizike (čitaj: kamatnu stopu). Uvijek treba imati na umu da u gospodarstvu ne postoji besplatan ručak.