fbpx
FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Marko Beljan

ZAŠTO PREDSJEDNIK PREFERIRA AMERIČKE OKLOPNJAKE? Milanović minirao nabavku njemačkih vojnih vozila!

Autor: Iva Međugorac

Premijer Andrej Plenković drži se po strani, no nakon polemika o brigadiru Burčulu i francuskim borbenim avionima, predsjednik Zoran Milanović ponovno je u sukobe uspio uvući ministra obrane Marija Banožića. Predmet spora američka su oklopna vojna vozila Bradley. Premda u Ministarstvu obrane tvrde kako uvelike razmatraju američku ponudu od 84 oklopna vojna vozila, Milanović je Banožića i zbog toga uspio izvrijeđati, zamjerajući ministru to što je Vlada na razmatranje uzela i njemačku ponudu.

Kako zasad stvari stoje, u Hrvatsku bi doista mogla stići 84 vozila, od kojih bi se 62 dovela u operativnu upotrebu, dok bi se preostali dio od 22 vozila koristio za pričuvu i rezervne dijelove. Poznato je da je SAD nakon godina čekanja Hrvatskoj postavio rok za donošenje konačne odluke pa bi se slijedom toga do konca siječnja o tome i morali očitovati. Jasno je da ni Plenković ni Banožić nemaju previše prostora za promišljanje, a upućeni svjedoče kako je ministar u ovom slučaju ozbiljno podbacio jer komunikacijski ni s Amerikancima priča nije odrađena kako treba.

Problem u komunikaciji

Svjestan je toga i premijer Plenković, u čijem se timu prepričava kako je ministar obrane tim pristupom naljutio predsjednika Vlade. Kada je o komunikaciji riječ, s njom problema ima i Milanović koji je ovome slučaju ponovno pristupio huškački i ucjenjivački, a takav pristup u javnosti zasigurno nema pozitivan odjek. Tehnički gledano, njemačka ponuda za nas nije neisplativa, reći će oni koji se razumiju u obranu, s druge strane, jasno je kako je i u političkom kontekstu gledano poželjnije prihvatiti njemačku ponudu, no sve to trebalo se, prema riječima stručnjaka, analizirati iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti, ali i daleko od očiju ponuđača. Takvo što zbog višetjednih trzavica između Plenkovića i Milanovića nije provedivo, a trzavice mjesecima traju i u Ministarstvu obrane, Banožić se navodno sve teže snalazi s opsegom posla, odluke donosi presporo, njegov uredski stol zatrpan je papirima, ministar se ne uspijeva organizirati u ministarstvu koje se doslovce podijelilo na dvije frakcije, Banožićevu i Milanovićevu.


Budući da mu operativni dio posla teško ide, Banožić u izostanku samokritike počinje gubiti povjerenje u svoje suradnike, a sve to rezultiralo je otkazima pa je tako navodno bez posla u Ministarstvu ostalo nekoliko tajnica, odnosno dio tehničkog osoblja, ali i jedan od kadrova iz odjela javne nabave. Kada je o nabavi riječ, u Milanovićevu timu već neko vrijeme problematiziraju nabavu francuskih Rafalea koji su praktički preko noći poskupjeli sa deklariranih 999 milijuna eura na 1,5 milijardi, usporedno s time poskupjeli su i brodovi koje Vlada nabavlja za HRM, i to sa 397 milijuna kuna na 431 milijun kuna. Za dio s brodovima predsjednik, međutim, ima razumijevanja, no situacija s Rafaleima ionako zapaljivog Milanovića dodatno je zapalila jer on uvid u ugovore s Francuzima navodno nije imao.

Baš zato Milanović sada namjerava imati cjelovit uvid u nabavu vozila, no u Ministarstvu obrane napominju kako i predsjednik griješi kada govori o donaciji jer bi 84 američka vozila Hrvatsku u konačnici trebala stajati više od 800 milijuna dolara. Preliminarni podaci otkrivaju kako su ta vozila trenutno u korektnom stanju, ali im je potrebna modernizacija koja bi se uz američke dijelove i struku odvijala u “Đuri Đakoviću”. Bez obzira na to što je ovdje riječ o vremešnim vozilima, Milanović je poručio da ponudu treba prihvatiti bezuvjetno, vršeći time pritisak na Plenkovića kojega je pritiskati počeo i američki veleposlanik u Hrvatskoj. Ono što u cijeloj priči zbunjuje jest zašto Milanović tako žustro reagira baš sada i zbog čega se priklonio američkoj strani.

Nacionalna garda

Odgovor na to pitanje vjerojatno nećemo nikada doznati, no znakovito je kako u proračunu za tekuću godinu nisu predviđena nikakva sredstva koja bi se mogla upotrijebiti za nabavu i modernizaciju Bradleya. Dakle, Plenković na nabavu nije računao sve dok se nisu oglasili Milanović i američko veleposlanstvo iz kojega se među ostalim može čuti kako američke snage trenutno koriste oko 2000 Bradleya, od kojih je 500-tinjak na istom standardu kakav se nudi Hrvatskoj. Oni koji materiju poznaju reći će da na ovu priču treba gledati i strateški. Naime, premda će Bradley u američkom voznom parku ostati još godinama, što znači da će im trebati modernizacije i rezervni dijelovi, malo je poznato da već sada masovno ulaze u sustav Nacionalne garde, što je svojevrsni pandan bivšoj Teritorijalnoj obrani na ovim prostorima.

Usporedno s time, američka vojska traži novo i suvremenije borbeno vozilo. Natječaj za to raspisan je još 2018. godine, godinu dana poslije je poništen, a onda opet raspisan. Glavni favorit na natječaju je njemački Lynx, čiji je proizvođač Rheinmetall, proizvođač serije tenkova Leopard. Lynx se u vojnom svijetu smatra novim, razvijenim sustavom koji je već prisutan u naoružanju niza europskih vojski, posjeduju ga Nijemci, Česi i Mađari. Budući da bi se Lynx trebao proizvoditi u Mađarskoj, to jasno pokazuje da Europa ide prema obrambenoj samostalnosti, pa nije nemoguće da se i sam Plenković htio pridružiti tom projektu kako bi osnažio hrvatsku poziciju u EU-u.

Iako je predsjednik Vlade doista razmatrao njemačku ponudu, jasno mu je da se Amerikancima nema smisla zamjerati, upućeni svjedoče kako nije nemoguće da se Hrvatska doista s premijerovim blagoslovom u konačnici i prikloni onomu što Amerikanci nude, no napominju i da je Plenkoviću zasmetalo to što su Banožić i Milanović polemizirajući uspjeli uvrijediti Amerikance, što među njima i u njihovu veleposlanstvu nije dobro odjeknulo. Ni u Slavonskom Brodu nije pretjerano optimistično odjeknula najava o tome da bi se američka vozila mogla modernizirati u “Đuri Đakoviću”.

Skup sport

Naime, kao tvrde njihovi stručnjaci, ne gine nam skupo plaćanje američkih eksperata, uz to svaki rezervni dio za ovo vozilo Hrvatska će morati nabavljati, a onda i izdašno platiti jer je prisiljena na originalnog proizvođača, odnosno BA Systems, pa se stoga u Brodu samostalno neće moći proizvoditi ni rezervni dijelovi jer je svaki sklop vozila zaštićen patentom. Premda se obje strane, i ona sklona Banožiću i ona naklonjena Milanoviću, slažu s time da je Hrvatskoj vojsci potrebna obnova i modernizacija, sukobi kojima javnost svjedoči teško da vojsci mogu biti od koristi.




Na koncu u svemu tome valja sagledati i sveprisutni politički kontekst koji potenciraju u HDZ-u u kojem tvrde da je Milanović na ovoj temi odlučio poentirati. Znajući da ni predsjednik Vlade nije nesklon američkoj ponudi, predsjednik Republike tu je temu ugurao u dnevnopolitički prostor, kako bi u konačnici ispalo da je i iz ovog sukoba s vladajućima izašao kao pobjednik, baš kao što je to bio slučaj s Vrhovnim sudom. Oni koji s Milanovićem surađuju te teze odbacuju, ali naglašavaju kako predsjednik neće odustati od vlastitih principa te da se “neće smiriti” sve dok se Plenković ne riješi Banožića, čije stručne kompetencije u Uredu predsjednika odavno preispituju. Banožić se, međutim, preispitivati ne da pa se i iz njegovih riječi može iščitati skepsa prema Milanoviću, njegovi pristupu i njegovim kompetencijama.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.