fbpx
Foto: Patrik Macek/Vecernji list

ZAR STVARNO? HDZ-ov VETERAN ZAZIVA KOALICIJU S DOMOVINSKIM POKRETOM! ‘Manja je razlika između premijera Plenkovića i Penave nego između Plenkovića i Pupovca’

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Prvu je fazu borbe s karcinomom limfnog sustava HDZ-ov politički doajen Andrija Hebrang (75) uspješno savladao. Kako nam otkriva, to je problem koji će ga pratiti cijeli život, no nalazi su zasad uredni, a on redovito odlazi na liječničke preglede, nadajući se stabilnoj situaciji. Baš kao što je svoju bolest sam prepoznao, tako Hebrang i sada u razgovoru za 7dnevno prepoznaje razne promjene na domaćoj političkoj sceni, a ujedno i ukazuje na nadolazeće trendove. U formi ovog bivšeg ministra održava upravo to što ni u najtežim danima nije izgubio duh, ali i to što nastoji ostati aktivan promatrajući događaje oko sebe. Razgovarali smo o tome što misli o medicinarima koji se ne žele cijepiti, kako bi postupio da je u situaciji u kojoj se nalazi njegov kolega Beroš, kako gleda na Milanovićevu političku transformaciju…

* Primjetan je otpor prema cijepljenju ne samo među građanima nego i među zdravstvenim djelatnicima. Kako to komentirate i na koji biste način vi taj problem riješili da ste na mjestu ministra Beroša?

“Umjesto da je Vlada uzela svoju i našu sudbinu u svoje ruke, ona je napravila paralelni sustav s tim kriznim stožerom. Sada se javio prvi problem – jesu li odluke kriznog stožera ustavne ili nisu. Problem je došao čak i do Ustavnog suda. Ne treba se Ustavni sud baviti covidom, u takvim situacijama Vlada treba preuzeti upravljanje, osnovati sa svojim ministrima svoj krizni stožer i donositi, ne preporuke, odluke i nekakve nedefinirane zaključke, nego zakone koji se prema tome, s obzirom na to da su zakoni, moraju poštovati. Osnovno pravo čovjeka je pravo na život i ono je ispred svih drugih prava o kojima se danas “antivakseri” izjašnjavaju. Znam da će me napasti zbog ove izjave, ali moram naglasiti: ja sam liječnik i cijeli se život borim da ostvarim čovjeku pravo na život. Ja bih mu i sada ostvario pravo na život tako da bih donio zakone koji omogućuju da se živi. Potpuno je jasno da cijepljenje smanjuje posljedice te strašne epidemije, da cijepljenje, naravno, ima i negativnih posljedica kao i sva cjepiva, pa i svi lijekovi, ali to je trebalo narodu objasniti, a ne citirati kojekakve tromboze koje su se dogodile nakon nekog cjepiva. Trebalo je reći: “Istraženo je, tromboze imaju ili nemaju veze s cjepivom”. Tako se to radi, ali ovako kada imamo paralelnu vlast sa stožerom, naravno da ne možemo očekivati disciplinu.

Cijepio sam ljude 24 sata dnevno

* Je li ta paralelna vlast, odnosno stožer koji je s vremenom izgubio legitimitet, jedan od razloga zbog kojih građani imaju toliko nepovjerenje prema cjepivu ili je problem ono što spominje i gospođa Šuica kada govori o “bivšem sustavu”?

“Ma ne, mislim da to nema nikakve veze. Nepovjerenje ima samo jedan korijen, a to je da narodu struka nije objasnila što znači epidemija, što znači korona i što znači cjepivo. Trebalo je uzeti vrhunski sastav stručnjaka iz tog područja i prevoditi strane zaključke i donositi svoje i ljudima objašnjavati. Dva sata dnevno je ljudima na Hrvatskoj televiziji trebalo objašnjavati što je korona, zašto se ide na respirator, pokazati te jadnike na respiratoru da svakomu postane jasno kakva je to strašna i teška smrt i onda objektivno usporediti smrtnost od korone sa smrtnošću od, recimo, gripe ili neke druge bolesti. To je znanost danas može obrazložiti, to ne može obrazlagati politika. Čim politika preuzme ovakve neobične putove rješavanja jednog javnozdravstvenog problema, onda se javljaju i nepovjerenja. Grubo ću to usporediti s ratnim sanitetom, kada je bilo svakakvih otpora našem integralnom sustavu koji smo tada uveli, bilo je raznih nerazumijevanja, ali mi smo donosili zakone. Kada donesete zakon, onda više nema rasprave, naravno da se može protiv zakona ići prosvjedovati, ali ga moraš poštovati. Ako se na crveno svjetlo ne smije ići – ne smije se ići. To može jedino Vlada, a ne nikakve paralelne institucije i to je, mislim, naša najveća greška.

* Koji je razlog tome?

“Ja znam koji je razlog – politika je uvijek razlog jer se politika kroz covid ne želi zamjerati. Naprotiv, ja se želim zamjeriti narodu ako spašavam život, to je moto poštenog političara koji svojem narodu želi dobro. Ali i drugi su isto žestoko griješili i samo mali broj država je energično rješavao tu svjetsku pošast.”

* Bi li se, po vašem mišljenju, problem riješio da se doista zakonski regulira da cjepivo bude obavezno za sve?




Mi medicinari smo spasili milijarde života u svijetu obaveznim cijepljenjem, u svojim najmlađim liječničkim danima i ja sam bio dio jedne kampanje cijepljenja. Te 1971.-1972. bila je velika epidemija velikih boginja, smrtonosne bolesti. Donesen je zakon o obaveznom cijepljenju, cijepio sam ljude 24 sata dnevno, tim zakonom tada smo spasili ogroman broj života, a da ne govorim o drugim cjepivima. Ako je procjena struke da cjepivo spašava, a takva procjena struke postoji, onda se to mora ozakoniti. Onda nema demokratske rasprave o pravu na život.”

Policija i vojska moraju čuvati hrvatske granice

* Demokratska rasprava zato se vodi o pravu hrvatske policije na postupanja prema migrantima koji na granicama pokušavaju ući u našu zemlju. Kako komentirate nasilje i polemiku koja je oko toga nastala?

“Prvo, gledajući te snimke – vrlo su neuvjerljive, duboko sam uvjeren da je to nekakva podmetaljka. To je sporedni problem u ovom trenutku. Ključni problem je kako i tko brani državnu granicu. Imao sam tu čast da sam sudjelovao u stvaranju i hrvatske policije i hrvatske vojske. Prvi i glavni cilj, da ne kažem jedini, osnivanja hrvatske vojske i policije bio je čuvanje granica. Najedanput danas vojska ne treba čuvati granice, pa sad ne treba ni policija čuvati granice. Pa što ćemo onda, pretvoriti globus u jedno veliko selo u kojem se može šetati kako tko hoće? Naravno da policija i vojska moraju čuvati hrvatske granice, to je njihov temeljni zadatak od kojega se nikada ne smije odustati.”

* Teško da bi se s vama složili zagrebački gradonačelnik Tomašević i njegovi kolege iz platforme Možemo. Kako biste ocijenili njegovih prvih stotinjak dana na čelu grada?




“Ja im se klanjam do poda jer su demokratski izabrani, Zagrepčani su izabrali jednu grupaciju za koju su znali da nikada ništa u životu nije radila, da je to grupa koja je sisala raznorazne fondove s nekim imaginarnim projektima i nitko, ili ogroman dio njih, nema iza sebe neki profesionalni rezultat. Ljudi koji nikada ni o čemu nisu profesionalno odlučivali ne mogu voditi milijunski Zagreb, ali ako se to Zagrepčanima sviđa, što ja tu mogu. Poštujem volju većine, oni koji su ih krivo procijenili sada neka uče.”

* A što kažete na Miroslava Škoru, rasplet događaja u Domovinskom pokretu i načelno na zbivanja na desnici?

“Škoro, odnosno Domovinski pokret koji je zabilježio lijepe rezultate – 16 zastupnika u Saboru, ogroman rezultat u Zagrebu i još nekim izbornim mjestima, prošao je kao i sve desne stranke koje se začinju u posljednjih 30-ak godina, od pravaša nadalje – sve su bile sasječene dok su još bile zelene grančice. Ne čudim se što se to dogodilo, očito je to jedan dobro isplanirani scenarij, kojeg Škoro ili nije svjestan ili… U to ne ulazim. Ali, eto, javlja se nova nada u Penavi da napokon dobijemo i desnicu jer u ovom trenutku je Hrvatska na rubu demokracije. HDZ vlada u jednoj nenormalnoj koaliciji s Pupovcem i njegovom strankom, a s druge strane su dvije lijeve stranke, SDP i Možemo, čiji je zbroj veći od broja HDZ-a u anketama. To znači, ako se tako nastavi, na sljedećim izborima te dvije lijeve stranke preuzimaju Hrvatsku. Znači, HDZ-u hitno treba koalicijski partner, da ta desnica ojača i da se opet demokratska vaga uravnoteži i da to doista onda bude prava demokracija.”

Manja je razlika između Plenkovića i Penave nego između Plenkovića i Pupovca

* Koliko je to realno očekivati s obzirom na odnose između Ivana Penave, koji bi trebao biti novi ujedinitelj desnice, i premijera Plenkovića koji ničim ne pretendira prema desnom spektru?

“I za jednoga i za drugoga bih rekao – ako je Hrvatska prvi i glavni interes, onda ne postoje zapreke za suradnju s nekim komu je Hrvatska također prvi i jedini interes. I jedan i drugi bi morali naći ono što im je zajedničko. Sigurno je neusporedivo manja razlika između premijera Plenkovića i Penave nego između Plenkovića i Pupovca.”

* U nedostatku snažne desne opcije, kao desni i suverenistički političar nameće se predsjednik Milanović. Jeste li iznenađeni njegovom transformacijom?

“Nisam iznenađen, nije me iznenadila ni ona prljava, niska svađa s Plenkovićem jer je Milanović u jednom svojem premijerskom mandatu s jedne strane štitio udbaške ubojice kada im je bilo suđeno u Njemačkoj, a s druge je strane predložio da se Zračna luka Zagreb zove po Franji Tuđmanu. Dakle, on je pragmatičan političar koji će uvijek plivati nizvodno da bi ostvario svoje ciljeve. Kako vjerovati sada čovjeku, postavljam pitanje, koji je odjedanput postao desničar, a jedan od prvih poteza mu je bio da iz svojeg ureda, Ureda predsjednika, izbaci bistu Franje Tuđmana? Ako je doživio transformaciju iz ekstremnog ljevičara u desničara, onda mora pružiti još puno čvršćih dokaza od ovih dosad. On dobro poznaje psihologiju mase i zna kako se treba pripremati za još jedan mandat, jer masu je najlakše prevariti.”

* Što vam je najteže palo tijekom vaše borbe s bolešću?

“Ono što sam iz ove bolesti naučio i što me je najdublje povrijedilo to su komentari tih nekakvih agresivnih, retrogradnih ljevičara koji su na tu vijest dolje dopisivali ‘Pa konačno neka crkne’, ‘Davno je već trebao crknuti’, ‘Hvala Bogu da se to napokon dogodilo’. Dakle, takve militantne poruke od te ljevice koja se pravi humanom doista nisam mislio da mogu doživjeti, tim više što nikada nikoga od njih nisam povrijedio, tim više što nikada nikomu ništa nažao nisam učinio. Dapače, kao liječnik sam pomagao svima kojima sam mogao pomoći. Ta moja bolest ima dobru stranu jer je dokazala da je ta ljevica najekstremniji, izrazito nehuman i vrlo militantan politički sustav.”

* U konačnici, bitno je da ste vi dobro nakon svega što ste prošli.

“Da, hvala Bogu, sada sam dobro i nadam se da to tako može potrajati, ako u mojim godinama dobijete dvije, tri godine, puno ste dobili.”

Autor:Iva Međugorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.