Foto: Damjan Tadic / CROPIX / Dnevno

VATIKANSKA BANKA BOZANIĆU BLOKIRALA RAČUN SA 100 MILIJUNA EURA: Kardinal na šifriranom računu drži ogromnu svotu novca!

Autor: Vuk Radić / 7dnevno

Hrvatskoj biskupskoj konferenciji blokiran je pristup nekoliko računa otvorenih u vatikanskom Institutu za religijske poslove (IOR), takozvanoj Vatikanskoj banci. Kako doznajemo od osobe koja je najbliže upoznata sa situacijom, riječ je o računima koji su u Vatikanskoj banci otvoreni u ime kardinala Josipa Bozanića, ali i pod šifriranim brojkama, te na kojima se nalazi nešto više od 100 milijuna eura. Točan razlog blokade goleme svote novca koji je Bozanić deponirao na računima u Vatikanu do objave ovog teksta nisu nam potvrdili ni naš izvor koji nam je otkrio da Biskupska konferencija više nema pristup računima ni upravitelji IOR-a, ali ni vatikanske službe koje komuniciraju s medijima.

Ipak, kada se sagleda cijela priča o nepreglednim milijunima eura koje je Bozanić u ime Hrvatske biskupske konferencije (HBK) deponirao u Vatikanu, dolazimo do nevjerojatne priče prepune skandala, obrata, korupcije i kriminala. Kako doznajemo od našeg izvora iz samog vrha Crkve u Hrvatskoj, Bozanić je novac sa zbirnog računa HBK, na koji između ostaloga država uplaćuje svoje godišnje obveze koje ima po Vatikanskim ugovorima, u gotoviti minimalno deset puta nosio u Vatikan, gdje ga je deponirao na šifrirane račune kako ne bi bili povezani s njegovim imenom. Bozanić je od 2014. godine dio šesteročlanog Kardinalskog odbora Vatikanske banke.

Ta operacija prenošenja novca traje od kraja 2003., godine u kojoj je Bozanić u listopadu postao kardinal. Prema navodima dobro upućenih ljudi, Bozanić je gotovinu nosio osobno, putujući u Rim avionom. Najčešće je putovao direktnom linijom iz Zagreba u Rim, sa stajanjem u Splitu kako bi se ukrcali novi putnici, a nekoliko je puta prvo sletio u Veneciju pa nastavio putovanje prema Rimu. Doznajemo, također, da iznos koji je nosio sa sobom nikada nije bio manji od milijun eura, a ukupna se cifra na kraju zasigurno popela na više od 100 milijuna eura. Čemu služi taj novac na računima u IOR-u, odakle je došao te je li tu i novac koji dolazi od poreznih obveznika, još nije jasno.

Prvi skandal

Otkriće o 100 milijuna blokiranih eura nije jedini Bozanićev skandal s IOR-om otkako je postao član Kardinalskog odbora. Sredinom 2017. Vatikanska banka, tada u procesu reformi i pokušaju da sa sebe makne negativnu reputaciju praonice novca, objavila je svoj prvi financijski izvještaj. Kako banke u takvim financijskim izvještajima moraju objavljivati i sve depozite koje u banci posjeduju nadzorni odbori, IOR je istu to učinio i kada je u pitanju njegovo nadzorno tijelo, odnosno Kardinalski odbor koji čini pet članova i predsjednik. Prema tim izvještajima šestorica članova odbora u Vatikanskoj su banci 2014. godine imala deponirano 2,3 milijuna eura, godinu dana poslije 3,2 milijuna eura, a 2016. godine 3,4 milijuna eura.

Iako je u IOR-ovu izvještaju jasno naznačeno da je riječ o računima sve šestorice članova Kardinalskog odbora, ova informacija izazvala je snažne reakcije u hrvatskoj javnosti koja se pitala – zašto se Crkva financira iz naših poreza ako će Bozanić taj novac držati na vlastitom računu u Vatikanu. Odmah nakon objave tog skandala, stručnjaci za crkvena pitanja pokušali su pronaći odgovor otkud novac. Ivica Maštruko, sociolog religije i bivši veleposlanik pri Svetoj Stolici, tako je tvrdio da je vrlo moguće da je novac na Bozanićevu računu u Vatikanu došao od donatora, a ne iz proračuna. “Nije neuobičajeno da podjedinici i donatori, kada daju novac za određene projekte, primjerice izgradnju crkava i svetišta, uplaćuju novac na račune nadbiskupa i kardinala, imajući povjerenje u njih da će taj novac biti uložen u skladu sa željama i zahtjevima donatora”, objasnio je Maštruko, govoreći kako nije isključeno da se radi upravo o takvom slučaju, i dodao kako nema ništa sporno s time da kardinal Bozanić ima račun u IOR-u.

Dva su tjedna prošla 2017. godine prije nego što se Zagrebačka nadbiskupija očitovala o novcu na Bozanićevu računu. U šturom priopćenju objasnili su da je Bozanić dio šesteročlanog Kardinalskog odbora koje je “papa Franjo imenovao radi transparentnijeg poslovanja” IOR-a. Također su istaknuli kako članovi Odbora ne primaju nikakvu novčanu nagradu za svoj rad, pa se ista odredba odnosi i na kardinala Bozanića, te da je spomenuti iznos raspoređen na račune šestorice kardinala. Pozivajući se na bankarsku tajnu, nisu objavili koliko se novca nalazi na Bozanićevu računu, ali dodali su kako taj novac nije njegov privatni, nego je to novac za crkvene potrebe. “U taj polog ulaze samo prigodni darovi za potrebe Crkve, isključivo dobiveni u inozemstvu. Iz tih se sredstava već tradicionalno isplaćuju troškovi za neke crkvene potrebe Zagrebačke nadbiskupije vezane uz Rim, kao što su pretplate na razne revije, kupovanje crkvenih knjiga, liturgijskog ruha, predmeta, neke studentske potrebe i sl. Ovime kategorički izjavljujemo da se tu ne radi ni o jednoj kuni iz državnog proračuna jer je taj novac ugovorno vezan za određene namjene, koji se tako i troši, a računi u Nadbiskupskom duhovnom stolu uvijek su dostupni državnoj kontroli”, napisao je Kaptol u svom priopćenju.

No istina je, čini se, malo drugačija. Kako nam otkrivaju ljudi bliski vodstvu Crkve u Hrvatskoj, dio tog novca nalazio se na računu kardinala Bozanića te je on mogao raspolagati njime kako je htio. Izvori tvrde da je dobar dio novca bio potrošen na Bozanićeve česte posjete Vatikanu, te da su se tim sredstvima financirali njegovi putni troškovi i večere. S druge strane, naši izvori govore da je gotovo nemoguće da se na ovom šifriranom i blokiranom računu ne nalazi novac hrvatskih poreznih obveznika jer se radi zaista o ogromnoj svoti, većoj od 750 milijuna kuna. Kada se uzme u obzir da je Hrvatska službeno Katoličkoj crkvi u 2017. uplatila gotovo 300 milijuna kuna, a u 2018. 288 milijuna kuna (iako neslužbene brojke govore da je svota puno bliža milijardi kuna kada se pribroje svi izdaci koje država ima prema Crkvi), jasno je da je velik dio novca poreznih obveznika sada blokiran u Vatikanu.

Čišćenje IOR-a

Sve relevantne institucije pitali smo kako je moguće da je račun s tako velikim iznosom blokiran, zbog čega je blokiran te koji je mehanizam kojim bi se račun mogao odblokirati. Također nas je zanimalo je li Hrvatska biskupska konferencija obaviještena o ovoj blokadi te, ako blokada potraje toliko i imajući u obziru i činjenicu da je novac pohranjen na šifriranom računu, hoće li članovi HBK imati pristup tom računu čak i u slučaju da Bozanić više nije kardinal. Odgovore nismo dobili.

Ipak, doznajemo da blokiranje računa u IOR-u nije tako rijetka pojava. Zbog niza skandala koji su potresli ovu instituciju koja je osnovana 1942. sa zadatkom da bude na usluzi Svetoj Stolici i klijentima u Katoličkoj crkvi diljem svijeta, činovnici IOR-a našli su se nebrojeno puta pred istragama crkvenih i svjetovnih vlasti. Papa Franjo je od početka svog mandata zahtijevao veću financijsku transparentnost Vatikana i Crkve, te je napravio nekoliko ozbiljnih koraka u pravom smjeru. Osnovao je, 2014. godine, Ekonomsko tajništvo koje je postavio u istu razinu s Državnim tajništvom, središnjim papinskim tijelom za poslove Katoličke crkve. Na čelo tog novog tijela postavio je australskog kardinala Georgea Pella i dao mu instrukciju da reformira vatikanske financije. Taj plan pape Franje nije se pokazao kao najuspješniji jer je Pell u Australiji osuđen na šest godina zatvora zbog seksualnog zlostavljana dvojice dječaka.

Osim problema s Pellom, papa Franjo naišao je i na snažan otpor određenih struja unutar Crkve koje nisu htjele da se kopa po vatikanskim financijama. Desetljećima su se uz IOR vezali skandali. U šezdesetima je Vatikansku banku vodio Michele Sindona, uspješni poslovni čovjek koji je imao snažne veze s talijanskom mafijom i kvazimasonskom terorističkom skupinom P2. U osamdesetima su nezavisni stručnjaci optuživali CIA-u da preko IOR-a financira antikomunističke skupine u istočnoj Europi i Contra gerilu u Nikaragvi. Grupe preživjelih iz holokausta su nekoliko puta neuspješno pokušale tužiti IOR i zahtijevati povrat novca koji su im fašističke vlasti oduzele i pohranile u Vatikanskoj banci.

U nastojanju da očisti IOR od skandala, Vatikan je sve više počeo surađivati i sa svjetovnim vlastima. Krajem 2013. godine talijanska je policija uhapsila troje ljudi pod sumnjom za korupciju i prevaru. Plan im je bio u gotovini prošvercati 20 milijuna eura iz Švicarske u Vatikan te na taj novac ne platiti porez. Jedan u uhapšenih bio je i monsinjor Nunzio Scarano, jedan od vodećih računovođa Administracije za imovinu apostolata (APSA), vatikanske verzije riznice ili ministarstva financija. Scarano je optužen i za pranje novca kroz šifrirane račune u Vatikanskoj banci, i to tako da je lažirao milijune eura donacija iz offshore kompanija. Početkom 2017. godine sud u Rimu osudio je na četiri godine i deset dana zatvora dvoje visokopozicioniranih zaposlenika Vatikanske banke, Paola Ciprianija i Massima Tullioga, zbog nepravilnosti u tri vrlo male transakcije u iznosu od desetak tisuća eura. Mediji su tada nagađali da je to dio nagodbe kako bi odali imena u slučaju u kojem su također bili optuženi za pranje više od 60 milijuna eura. 2018. godine, pak, bivši predsjednik Vatikanske banke Angelo Caloia optužen je da je iz banke ukrao 62 milijuna dolara preko fiktivnih građevinskih projekata u razdoblju između 2001. i 2006. godine.

Drama na Kaptolu

Nigdje se, naravno, ne spominje je li i 100 milijuna eura na Bozanićevu računu bilo uključeno u ijedan od ovih skandala pa je zato račun i pod blokadom. Kako doznajemo od našeg izvora, HBK će teško odblokirati račun u neko skorije vrijeme, pa tako hrvatska Crkva ne može raspolagati tim iznosom. Ovaj blokirani račun nije prvi put da se Crkva u Hrvatskoj našla u financijskim problemima zbog krivih bankarskih procjena.

2012. godine otkriveno je da je Crkva ostala bez depozita u Karlovačkoj banci u iznosu većem od 23 milijuna kuna. Svi su mediji tada izvještavali o drami koja se odvijala na Kaptolu dok su pokušavali spasiti te milijune iz propadajuće banke, no naš nam izvor danas otkriva da se zapravo nije radilo o dvadesetak, već više od 40 milijuna kuna. Bankarski su krugovi u vrijeme nestabilnosti Karlovačke banke otkrili da je Bozanić sazvao hitan sastanak svojih suradnika na koje je vikao. “Dovraga, kako se to moglo dogoditi“, navodno je opsovao Bozanić, zahtijevajući da se precizno sazna tko je i zašto kao depozit položio više od 20 milijuna kuna u Karlovačku banku.

Najveći problem s tim depozitom, za koji se tada spekuliralo da iznosi između 23 i 28 milijuna kuna, jest to što je riječ o hibridnom depozitu koji je vezan uz vrijednost dionice banke. Naime, takvi depoziti ulagateljima donose veće kamate od uobičajenih štednji, ali ako banka uđe u poslovne teškoće, taj se depozit pretvara u suvlasnički udio u banci i ne može se unovčiti. Upravo se to dogodilo i Kaptolu. Ugovor Crkve i Karlovačke banke navodno je bio potpisan na pet godina i nije bilo nikakvog mehanizma po kojem se mogao izvući prije nego što su krenuli problemi Karlovačke banke. Prije polaganja tog novca u Karlovačku banku, HBK se obratio Nadbiskupskom duhovnom stolu s molbom da se Zagrebačkoj nadbiskupiji omogući da raspolaže tim novcem. Tjednik Nacional tada je pisao da je Bozanić navodno predložio da se o tome raspravlja na Ekonomskom vijeću.

Tako se i dogodilo, što je i vrh Crkve i upravu Karlovačke banke dovelo do žestokog sukoba interesa. Naime, u Ekonomskom vijeću sjedila je i Marija Šola, jedna od rijetkih laika koja je zastupljena u raznim crkvenim vijećima. Šola je, osim što je sjedila u Ekonomskom vijeću, kasnije bila i prvooptužena u aferi vezanoj uz Karlovačku banku, kada ju je USKOK teretio da je “u zajedničko djelovanje povezala svoje sinove Sandija, Petra i Tomislava u namjeri da sebi i drugima pribave veliku imovinsku dobit“. Osim što je Šolin sin Sandi bio predsjednik Uprave Karlovačke banke, Šola je bila i savjetnica te prokuristica u Karlovačkoj banci. Crkveni su krugovi tada brujali da su za odluku deponiranja crkvenog novca u Karlovačku banku lobirali i Vinko Puljić i Marin Srakić, na preporuku Marije Šole, a navodno je za tu preporuku već na početku znao i Bozanić.

Iako je Karlovačka banka jedno kratko vrijeme slovila za jednu od najperspektivnijih malih banaka u Hrvatskoj, dolaskom globalne ekonomske krize poslovni rezultati su pali, a gubici su rasli. Uskoro se stopa adekvatnosti kapitala smanjila na 7,9 posto, daleko ispod minimalno propisanih 12 posto. Banka se našla pred bezizlaznom situacijom, a HNB je javno objavio kako su gubici Karlovačke banke premašili ukupnu vrijednost banke, no nisu željeli dopustiti njezinu propast. Raznim mehanizmima pokušavala se sanirati šteta, a kako kapital nije povećan da bi se osigurao do minimalne propisane razine u roku koji nalaže zakon, Uprava je morala hibridne depozite pretvoriti u dionice. Tako je nešto manje od polovice od tih više od 20 milijuna kuna Zagrebačke nadbiskupije pretvoreno u dionice. Nakon prisilne dokapitalizacije Crkva je trebala postati manjinski dioničar banke.

Samo mjesec dana nakon što je Zagrebačka nadbiskupija negodovala oko pretvaranja njihovih depozita u manjinsko vlasništvo u Karlovačkoj banci, mediji su izvijestili o novom zapletu vezanom uz Bozanića. Krajem 2011. godine oduzeta je dozvola za rad splitskoj Credo banci, što je uvelo nemir u crkvene krugove koji su mislili da se slično sprema i Karlovačkoj banci. Crkveni su krugovi tada posvjedočili da je Bozanić osobno odjednom podigao gotovo pola milijuna eura s računa. Iako su mediji slali upite, nikada nije otkriveno je li tih 450.000 eura bilo na Bozanićevu privatnom računu i je li riječ o nekoj vrsti ušteđevine ili o crkvenom novcu.

Milijarde iz proračuna

S obzirom na to da i određeni ljudi u crkvenim krugovima vjeruju da je vrlo moguće, dapače, vjerojatno, da se na blokiranom računu u Vatikanu među tih 100 milijuna eura nalazi i novac poreznih obveznika, pokušali smo saznati kako se Crkva u Hrvatskoj zapravo financira. Pokazalo se da je to nemoguće odgonetnuti, te se sve svodi na medijske spekulacije izvedene iz stavaka proračuna koje variraju između 200 i 700 milijuna kuna godišnje, dok nam članovi crkvenih krugova govore da je vrlo moguće da je riječ o više od milijardu kuna svake godine.

Ugovor o gospodarskim pitanjima između Hrvatske i Vatikana, sklopljen 1998. godine, Ministarstvu financija nalaže da Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na zbirni račun direktno uplaćuje mjesečni iznos obračunat kako propisuje članak 6 tog ugovora, pisala je udruga Lupiga koja je istraživala financije Vatikana. A članak 6 ugovora između Hrvatske i Vatikana nalaže da se Crkvi u Hrvatskoj isplaćuju dvije prosječne bruto plaće u Hrvatskoj pomnožene s brojem župa. Kada je taj ugovor potpisan, nitko nije ni približno definirao koliki će taj iznos biti. No, još su tada mediji spekulirali kako bi Crkva trebala iz proračuna dobivati 14 milijuna kuna mjesečno, odnosno između 160 i 180 milijuna kuna godišnje. Kako je iznos koji HBK dobiva vezan uz prosječnu bruto plaću u državi, jasno je da varira iz godine u godinu.

Jutarnji list prošle je godine objavio svoju veliku analizu financiranja Crkve i došao do malo konkretnijih zaključaka. Prikupili su podatke o isplatama iz državnog proračuna prema Crkvi u razdoblju od 2014. godine do 2019. godine i došli do brojke od 1,653 milijardi kuna za taj period. “Iz državnog proračuna tijekom 2017. temeljem Ugovora između Svete Stolice i RH isplaćeno je (Katoličkoj crkvi) 299,45 milijuna kuna, a u 2018. prema preliminarnim podacima 228,18 milijuna kuna”, odgovorilo je Ministarstvo financija na upit Jutarnjeg lista. No to je samo dio novca koji je Crkva dobila od države, jer se tome moraju pribrojati plaće za vjeroučitelje, novac za dušobrižništvo, za obnovu kulturnih dobara Katoličke crkve, rad vjerskih škola i visokih učilišta. Tada se taj iznos popeo do 3,6 milijardi kuna, odnosno 720 milijuna godišnje. Što je puno bliže procjenama koje smo dobili iz crkvenih krugova od milijardu kuna.

Bozanićeva nagrada

Informaciju o blokiranom računu na kojem je 100 milijuna eura Hrvatske biskupske konferencije dobili smo od članova crkvenih krugova koji su izrazili zabrinutost da bi cijeli taj slučaj mogao proći nezamijećeno i da bi HBK mogao ostati bez cijelog iznosa a da javnost uopće  nije upoznata s time. A da bi gubitak od 100 milijuna eura mogao proći nezamijećeno u hrvatskoj javnosti, daje nagovijestiti i činjenica da je kardinal Bozanić u posljednjih desetak godina naglo napredovao u vatikanskoj hijerarhiji pa je tako, navodno, nagrađen i mjestom u Kardinalskom odboru IOR-a zbog svojih velikih zasluga u zastupanju vatikanskih interesa u Crkvi u Hrvatskoj.

Kada je 2014. godine imenovan u Kardinalski odbor IOR-a, mediji su u Hrvatskoj izvještavali kako je to Bozanićeva nagrada za ulogu koju je odigrao u slučaju Dajla. Skandal oko zemljišta na kojem se nalazio benediktinski samostan još je 2011. potresao Crkvu u Hrvatskoj u kojoj se Bozanić našao na strani Vatikana, a dio svećenika na suprotnoj strani. Tu je počelo rasti nezadovoljstvo Bozanićem na Kaptolu, mnogi mu nisu mogli oprostiti što nije spriječio Papinu odluku da Talijanima preda zemljište u Hrvatskoj i tako ignorira odluku hrvatskog suda, ali i istarskog biskupa mons. Ivana Milovana. U Crkvi su tada tvrdili da Papa nije bio dobro informiran te da je najveća krivnja, zapravo, upravo na Bozaniću koji je s kardinalom Attilom Nicorom i mons. Urbanom Navarreteom bio u komisiji koja je praktički pripremila Papinu odluku. Tu je Bozanić pokazao da je spreman sukobiti se s hrvatskim biskupima u ime Vatikana, a mnogi su tri godine nakon tog slučaja u Bozanićevu imenovanju u Kardinalski odbor 2014. godine prepoznali oduživanje za podršku u slučaju Dajla.

Bozanićevo okretanje leđa domaćem kleru i okretanje prema Vatikanu izazvalo je veliko negodovanje među svećenicima u Hrvatskoj i još više pojačalo antagonizam koji su osjećali prema kardinalu. Oni mu, kako nam govore ljudi u Crkvi, zamjeraju život na visokoj nozi. Kako doznajemo, kardinal Bozanić živi u stanu na Kaptolu koji se prostire na 600 četvornih metara. Iako u privatnosti svog doma uživa u luksuzu, u javnosti kardinal Bozanić želi ostaviti dojam skromnog čovjeka. Zato je i za svoje potrebe kupio Škodu Superb, koja mu je dostavljena u boji kojom nije bio zadovoljan. Škodu je poslao natrag te su njegovi ljudi natjerali Škodin autosalon da jednu večer pred Katedralu doveze sve Škode Superb koje imaju na lageru. Bozanić je s prozora bacio pogled na automobile i tako izabrao boju koja mu se sviđa. Mnogi tvrde da ovakvo nešto nije neuobičajeno te da je Bozanić vrlo zahtjevan čovjek. Tome u prilog ide i činjenica da je promijenio 22 osobna tajnika u svom kardinalskom mandatu. Ipak, nitko od ova 22 osobna tajnika nema ništa loše reći o Bozaniću, jer je svaki smještan na vrlo dobru poziciju.

Članovi Kardinalskog odbora IOR-a biraju se na razdoblje od pet godina, što znači da se Bozanić upravo nalazi na kraju svog prvog mandata te se priprema za reizbor u ovo moćno vatikansko tijelo. S obzirom na informaciju da mu je blokiran račun na kojem se nalazi više od 100 milijuna eura, može se pretpostaviti da neće biti ponovno postavljen na isto mjesto. Ipak, čini se da Bozanić još snažno zastupa vatikanske interese u Hrvatskoj pa bi se moglo dogoditi da ipak bude ponovno izabran. To bi mu moglo poći za rukom zbog elegantnog načina na koji je riješio jedan od najvećih skandala Crkve u Hrvatskoj, onaj oko glavnog ekonoma Kaptola i dekana Zbora prebendara Mije Gabrića.

Mons. Gabrić godinama je slovio za jednog od najutjecajnijih ljudi ne samo u Crkvi nego i u poslovnom svijetu Hrvatske. Od početka 90-ih godina Gabrić je vodio gotovo sve poslove Kaptola te Crkvi osigurao ogromne zarade. Naselje urbanih vila na Šalati sagrađeno je na zemljištu koje se povezivalo s Gabrićem, VMD je u Strojarskoj izgradio moderne stambeno-poslovne zgrade na zemljištu koje je država vratila prebendarima, a prebendari su raspolagali zemljištima po cijeloj Hrvatskoj koja su prodana za velik novac.

Uz brojne građevinske projekte koje je vodio Gabrić, najpoznatiji projekt prebendara postali su tzv. Prebendarski vrtovi, između Nove Vesi i Medvedgradske ulice, u kojem je mons. Mijo Gabrić očito od početka donosio pogrešne odluke i birao krive suradnike, što ga je naposljetku stajalo karijere. Još 2002. tvrtki Molteh u vlasništvu umirovljenog generala Vladimira Zagorca usko povezanog s Hypo bankom ustupio je koncesiju na zemljište Prebendarski vrtovi na 99 godina za gradnju shopping-centra Cascade od 3000 četvornih metara, u zamjenu za 30 posto poslovnog i stambenog prostora. Tvrtku Molteh suportirala je Hypo banka s kreditom od 26,5 milijuna eura, a do danas je ostala upisana hipoteka na prebendarskom dijelu te nekretnine od 7,49 milijuna eura, što je odobrio Zbor prebendara na čelu s mons. Gabrićem.

No za to nije tražio dozvolu kardinala Bozanića, što je morao učiniti. Kada je umirovljenog generala već dobro načela pravosudna afera dragulji u travnju 2007., tvrtka Molteh otišla je u stečaj, a hipoteka od 7,49 milijuna eura nije izbrisana na prebendarskom dijelu jer prostor nije bio etažiran. Zagorčeva tvrtka i Hypo banka projekt su 2007. prodali češko-američkoj grupaciji Ungelt/Spectrum, a ona ga je zatim prodala skupini institucionalnih i privatnih investitora u sklopu austrijske OVAG Grupe, dok je formalni vlasnik bila tvrtke Illuminatio iz Zagreba. Tvrtka Illuminatio u travnju 2008. od Investkredit bank iz Beča dobila je kredit od 30,87 milijuna eura, te je na taj iznos upisana nova hipoteka na ovaj projekt. Tvrtka Illuminatio završila je gradnju i uređenje centra Cascade krajem 2009., ali on nije u potpunosti uspio zaživjeti te je i ta tvrtka sredinom 2012. završila u stečaju, a centar je zatvoren.

U međuvremenu, mons. Mijo Gabrić na čelu Zbora prebendara angažirao je 2010. odvjetničko društvo Budimir & Meter na čelu s odvjetnikom Dariom Budimirom, koji ih je trebao zastupati u projektu Prebendarski vrtovi (centra Cascade) kao i u drugim nekretninskim poslovima. Nakon dvije godine, 2012., mons. Gabrić na čelu Zbora prebendara želio mu je otkazati punomoć za zastupanje, kako je poslije tvrdio, zbog neprofesionalnog vođenja postupaka. Kada je Cascade centar prodan u veljači 2014., Zbor prebendara još je zastupalo odvjetničko društvo Budimir & Meter. Nakon što im je Zbor prebendara u ožujku 2014. otkazao punomoć za zastupanje, to odvjetničko društvo bez njihova je znanja, kako je tvrdio mons. Gabrić, u svibnju 2014. upisalo u zemljišnu knjigu suvlasnički dio Zbora prebendara, a Zboru prebendara dostavilo je troškovnik za izvršene odvjetničke poslove u visini od oko sedam milijuna kuna. Gabrić je kasnije u medijima rekao da je odvjetniku uplatio oko 1,125 milijuna kuna jer su punomoć za zastupanje raskinuli. Nakon neisplate cijelog iznosa, odvjetničko društvo Budimir & Meter podnijelo je osam tužbi Trgovačkom sudu u Zagrebu zbog financijskog potraživanja od gotovo sedam milijuna kuna, a u tužbenom zahtjevu posredno su tražili suvlasništvo na nekretninama Zbora prebendara.

Afera oko centra Cascade odjeknula je u javnosti i privukla pažnju vrha Crkve, te početkom 2018. Bozanić nije smijenio samo Gabrića nego je raspustio i cijeli Prebendarski zbor, tvrdeći da su svojim potezima oštetili Kaptol za više od 50 milijuna eura. Gabrić je priznao krivnju te je kažnjen sa sedam godina zabrane obavljanja crkvene službe koja se tiče upravljanja crkvenim dobrima, a na pet godina mu se zabranjuje istupanje o svim dobrima Zbora prebendara. Osim toga, godinu dana svaki dan morao je moliti psalam “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome”, šest mjeseci morao je biti na nemrsu utorkom i petkom, morao je ići na duhovne vježbe i pet godina uplaćivati novčane iznose karitativnoj ustanovi. Protiv njega će se pokrenuti i postupak nadoknade štete. Ostalim prebendarima izrečene su slične, nešto manje kazne.

Pozadina afere

U crkvenim krugovima nagađa se kako je u pozadini cijele ove financijske megaafere bila riječ o “crkvenom udaru”. Naime, na financijska potraživanja i interese odvjetničkog društva Budimir & Meter složili su se viši interesi kojima je krajnji cilj, navodno, smjena kardinala Bozanića po “zapovjednoj odgovornosti”, jer nije imao uvida u poslove Zbora prebendara, a oni se, pak, u poslovanju nisu doslovno pridržavali kanonskog prava. S jedne strane govorilo se da bi razlog mogao biti državni povrat imovine oduzete prebendarima nakon Drugoga svjetskog rata u vrijednosti od oko 120 milijuna eura, zbog čega se još 2011. nagađalo da će im kao protuvrijednost biti dana politička škola u Kumrovcu i druge nekretnine, no odonda se ništa više o tome nije govorilo.

S druge strane priča se kako su u pozadini afere bili interesi bivšeg nuncija Alessandra D’Errica, koji je u međuvremenu preuzeo nuncijsku službu na Malti, a koji je godinama bio u sukobu s biskupima na čelu s kardinalom Bozanićem. Po tim pričama odvjetniku Budimiru u Zagrebačkoj nadbiskupiji nisu odgovarali na upite oko njegova spora sa Zborom prebendara, pa ga je jedan biskup odveo k nunciju D’Erricu koji mu je omogućio da dođe do vatikanskih kongregacija gdje je u ime odvjetničkog društva Budimir & Meter u siječnju 2017. podnio kaznenu prijavu protiv mons. Gabrića i uz njihova potraživanja prikazao zabilježbe na crkvenim nekretninama od oko 50 milijuna eura.

Te brojne zabilježbe i hipoteke na prvu su prestrašile Kongregaciju za kler, koja ih navodno nije detaljnije proučila, već su iz Vatikana naložili Kaptolu suđenje prebendarima. Kardinal Bozanić vodio je proces i prebendarima presudio razmjerno blagim crkvenim kaznama. Točnije, odluku o njihovoj smjeni donijela je posebna komisija na čelu s pomoćnim biskupom zagrebačkim Mijom Gorskim, dok je kardinal Bozanić početkom prosinca 2017. donio odluku o prihvaćanju i izvršavanju kaznenih mjera te drugih odluka izrečenih u upravno-kaznenom postupku protiv članova Zbora prebendara.

Ova, vrlo vjerojatno najveća, afera na Kaptolu ovih je dana doživjela svoj epilog. Kako doznajemo od dobro obaviještenih izvora, ovih je dana isplaćen iznos od 5,2 milijuna kuna odvjetničkom društvu Budimir & Meter. Naš nam sugovornik tvrdi kako je ta isplata duga odvjetnicima još jedan Bozanićev potez kako bi udovoljio Vatikanu i završio jedan od najvećih skandala Crkve u Hrvatskoj. Dapače, neki crkvenjaci tvrde kako Bozanić izvršava direktne želje pape Franje i “pegla” aferu koja je naštetila ugledu Crkve.

Hoće li rješavanjem afere s Mijom Gabrićem biti nagrađen još jednim mandatom u Vatikanskoj banci, kao što je bio i nakon rješavanja afere Dajla, saznat ćemo ovih dana kada se objavi reizbor članova Kardinalskog odbora IOR-a. Čini se da Bozanićeva sudbina ne ovisi samo o njegovu uspješnom rješavanju skandala nego i o razlogu zbog kojeg je račun sa 100 milijuna eura blokiran. Sve će biti razjašnjeno u danima koji stižu.

Autor:Vuk Radić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.