Zagreb, 050419. Sudac Ivan Turudic, fotografiran na Zupanijskom sudu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

TURUDIĆ NA METI MAĐARSKOG MOL-a: Europski sud odbio je Hernadijevu žalbu, pa slučaj dolazi opet Turudiću na Visoki kazneni Sud

Autor: Mark Cigoj /7Dnevno

Sessa i ja poznajemo se toliko dobro, intimni smo, jedino što nije bilo seksa. Tim je riječima početkom ljeta odnos s predsjednikom Vrhovnog suda Đurom Sessom komentirao najpoznatiji stanovnik Međugorja, osebujni Zdravko Mamić.

– Mogu reći da je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa korumpiran. On je jedan nepošten, pokvaren sudac, a kad se stvore uvjeti za to, to ću bez problema dokazati. Spreman sam na to da se zajedno podvrgnemo detektoru laži – zagrmio je Mamić, bacajući rukavicu u lice poznatom sucu, koji je svojim odgovorom na njegove prozivke neugodno iznenadio javnost.

Naime, ugledni sudac Mamića je odbio tužiti za klevetu, iako se od njegovih prozivki ogradio. Međutim, velik dio javnosti smatrao je da je to nedovoljno, jer ako netko u pravnoj državi treba pravno djelovati i oprati se od takvih optužbi, tada je to svakako predsjednik Vrhovnog suda. No, Mamićev iskaz znakovitom šutnjom predstavnika hrvatskih medija vrlo je brzo pao u drugi plan, a iz današnje perspektive izgleda da ni svi suci u Hrvatskoj nemaju isti tretman.

Posljednjih dana javnost svjedoči orekstriranom i uigranom seciranju poteza koje je povukao prvi čovjek zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić nakon što je uhvaćen u prebrzoj vožnji, i to do te mjere da se u javnosti govorilo i o pokretanju stegovnog postupka protiv njega.

Priča o Turudiću, početkom prošlog tjedna, točnije u ponedjeljak 23. rujna, prvo se zakotrljala s naslovnice Novog lista, a kampanju su potom nastavili Večernji list i 24sata, što je zapravo prilično znakovito. Turudić je zapravo olakšao napade na sebe jer nije reagirao kako treba.


– Trebao je reći samo: Nisam bježao, a on je nešto nespretno petljao – kaže poznati komunikacijski stručnjak.

Slučaj zbog kojega se proziva najpoznatijega hrvatskog suca zbio se 20. siječnja ove godine, kada je policija Turudića uhvatila u prebrzoj vožnji i navodnom bježanju od policijskog presretača sjevernom bjelovarskom obilaznicom, zbog čega je pravomoćno kažnjen s tisuću kuna. Postupak je završio na prekršajnom odjelu bjelovarskog Općinskog suda, a priča s kraja siječnja koja se u medijskom prostoru zakotrljala 23. rujna nastavak je dobila idućeg dana, kada su je prenijeli svi ostali mediji. Zatim je u srijedu 25. rujna Večerenji list objavio kako Turudić tri puta nije preuzeo pozive na ročiste, te da se na jedan poziv, koji je primio, nije odazvao. Međutim, i ta navodna neodazivanja na ročišta nisu se zbila ovih dana, već sredinom kolovoza, pa se nameće pitanje zašto se o tome progovara baš sada?

 Previše slučajnosti

Pokušaj javnog ocrnjivanja suca Ivana Turudića počeo se odvijati baš u tjednu kada se saznao epilog tužbe koju je protiv Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava podnio predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi. Šef MOL-a, među ostalim, u svojoj tužbi protiv naše zemlje naveo je da mu je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu kretanja raspisavši za njime europski uhidbeni nalog.

Presuda je donesena 15-ak dana prije, a objavljena je u četvrtak, 26. rujna i po njoj Hrvatska nije Hernadiju povrijedila njegova prava.

Svakako je zanimljivo spomenuti kako je šef MOL-a godinama nedostupan hrvatskom pravosuđu koje protiv njega vodi postupak zbog davanja deset milijuna eura mita bivšem premijeru Sanaderu, za kupnju upravljačkih prava u INA-i. Sanadera je za to krivim proglasio upravo sudac Turudić, čiju je odluku kasnije srušio Ustavni sud.

Da je sudac Turudić trn u oku mađarskoj strani, dalo se naslutiti već mnogo prije, kada je na Vrhovni sud stigao zahtjev Hernadijeve obrane za izuzećem predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, na kojem se Hernadiju sudilo za davanje mita Sanaderu. Riječ je o zahtjevu koji je Hernadijeva obrana podnijela na pripremnom ročištu za suđenje Sanaderu i Hernadiju, a prije toga tražili su i izuzeće predmetne sutkinje Maje Štampar Stipić, što je Turudić odbio.

Inače, u prosincu 2015. suđenje Sanaderu spojeno je s Hernadijevim slučajem, a Hrvatska je tada za šefom MOL-a raspisala uhidbeni nalog koji njegova država nije željela provesti, ignorirajući pritom odluku luksemburškog Europskog suda iz koje je proizlazilo da Mađarska nije smjela ignorirati europski uhidbeni nalog u Hernadijevu slučaju na temelju odluke njihova državnog odvjetništva o obustavi kaznene istrage u sklopu koje je ovaj ispitan u svojstvu svjedoka. Da Hernadi treba biti predan Hrvatskoj, u svojim javnim nastupima sudac Turudić tumačio je u više navrata.

– Izdan je europski uhidbeni nalog protiv Hernadija i ako stupi korak izvan Mađarske u neku drugu državu članicu EU-a, bit će predan Hrvatskoj. Mađarski sud odbio je rješenje uhidbenog naloga s čudnim obrazloženjem da Hernadi ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj koja nije država u kojoj vlada vladavina prava i da je o tome već presuđeno u Mađarskoj. Niti jedan od tih argumenata ne stoji. Je li Hrvatska država vladavine prava ili nije, odluku o tome može donijeti samo Europsko vijeće, i to jednoglasno. Što se tiče načela da mu je već suđeno u Mađarskoj, Sud EU-a o tome je iznio svoj stav u presudi – izjavljivao je Turudić, koji posljednjih dana proživljava jedan od najvećih pritisaka u karijeri. Slučajnosti je u ovoj priči mnogo, pa u tom smjeru valja sagledati i činjenicu da se priča o sučevoj prebrzoj vožnji prvo zakotrljala u Novom listu, mediju koji je prije nekoliko godina kupila slovačka kompanija bliska grupaciji J&T.

U vrijeme te transakcije, nedugo nakon formiranja Oreškovićeve Vlade, u javnosti je odjeknula priča kako je MOL-ov i Karamarkov savjetnik Jozo Petrović, na Karamarkovu molbu, tražio od Mađara da kupe Novi list, a oni su to odradili preko slovačke tvrtke. Premda je JOJ Media House demantirala te navode, jasno su davali do znanja da ih J&T financira putem kredita te da s njima nemaju nikakva doticaja u kontekstu vlasništva. Kupnja Novog lista realizirana je zahvaljujući kreditu Varaždinske banke koju je prije nekoliko godina kupila J&T grupacija, čiji je prvi značajni kontakt s Hrvatskom počeo 2011., kada je HANFA otkrila da tvrtke s ciparskim adresama potajno kupuju INA-ine dionice preko J&T banke s ciljem da MOL dobije većinski udjel u hrvatskoj naftnoj kompaniji. U međuvremenu se ispostavilo da čelnici J&T-a imaju niz poslova s mađarskom kompanijom, a među ostalim bavili su se kupoprodajom slovačke verzije INA-e, energetske tvrtke Slovnaft.

J&T je u Karamarkovoj eri počeo s kupnjom posrnulih kompanija koje se bave turizmom pa su, primjerice, otkupili veći dio Coninga u vlasništvu Radimira Čačića, ljudi bliski njima upisali su se i u Trgovački registar kao upravitelji Tehno holdinga u kojem su brojne kompanije u vlasništvu bogatoga Zadranina Zdenka Zrilića, bliskog prijatelja Božidara Kalmeta, a povezivani su i sa sumnjivim kreditima Hypo banke koje su bile predmetom istrage u Austriji. Dakle, iz tog medija, čija je vlasnička struktura povezana s MOL-om, a time i s Hernadijem, otpočela je hajka na suca Turudića.

Šira slika

Za sagledavanje šire slike “slučaja Turudić” treba spomenuti i Visoki kazneni sud, čije je osnivanje povjereno upravo njemu. Taj sud bit će instancija između Županijskog i Vrhovnog suda. Dakle, žalbe na presude županijskih sudova više neće rješavati Vrhovni sud, nego Visoki kazneni sud u osnivanju. Vrhovni sud ubuduće će odlučivati samo o izvanrednim pravnim lijekovima, a Visoki kazneni sud rješavat će zahtjeve za zaštitu zakonitosti koje podnosi DORH i zahtjeve za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude koje podnose odvjetnici okrivljenika.

Visoki kazneni sud s radom bi trebao početi s prvim danom 2020., a nedavno je dobio i lokaciju na kojoj će raditi – u potkrovlju zagrebačkoga Županijskog suda na Zrinjevcu, odmah preko puta Vrhovnog suda. Slijedi raspisivanje natječaja za izvođenje radova, a prema najavama ministra Bošnjakovića, novi sud trebao bi se dotjerati do polovice iduće godine. Do tada će suci biti podstanari na Županijskom sudu u Zagrebu.

Na sudu koji već sada nazivaju Turudićevim, djelovat će posebni tužitelji koji će biti ovlašteni za zastupanje predmeta pred sucima Visokog kaznenog suda. Za novi sud predviđa se imenovanje 15 sudaca, dok će tužitelja koji će se baviti samo žalbama biti osjetno manje. Pred sucima Visokog kaznenog suda naći će se najvažniji kazneni predmeti u zemlji te će oni odlučivati o predmetima koji su pokrenuti protiv Mamića, bivšega premijera Sanadera, ali i Hernadija. Kako zasad stvari stoje, najizgledniji, a ujedno i jedini kandidat za predsjednika toga suda je upravo Turudić, na čijem bi se stolu trebao naći i Hernadijev slučaj.

Nije nemoguće da je Turudićevo potencijalno predsjedanje ovim sudom, koji će preuzeti dio uloge Vrhovnog suda, trn u oku i onima koji danas sjede u foteljama vrhovnih sudaca, premda je prvi čovjek Vrhovnog suda Sessa u medijskoj hajci stao u obranu kolege, tvrdeći da na osnovi sudskog spisa bjelovarskog Općinskog suda protiv Turudića neće pokrenuti stegovni postupak pred Državnim sudbenim vijećem. Dobro upućeni izvori iz sudačkih krugova kažu kako je ova Sessina odluka zapravo stvaranje mirnog suživota jer njih dvojica nisu tako davno pucala na istu fotelju. Nije tajna da se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zalagala za to da Turudić preuzme predsjedanje Vrhovnim sudom, u trenutku kada su na tu fotelju osim njega pucali Sessa, Darko Milković i Ante Perkušić. No, predsjednica je pod pritiskom javnosti na kraju ipak morala odustati od svog favorita Turudića, pa je predsjednikom Vrhovnog suda imenovan Sessa, čovjek čije je ime iskočilo iz Mamićeve crne “teke”.

Turudićev krimen

– Turudiću je najveći krimen bio to što je Mamićev prijatelj, a Sessa je izabran za predsjednika Vrhovnog suda iako je Mamićev poslovni suradnik – kako to drugačije nazvati ako je od Mamića uzeo novac za presudu u sporu Dražena Ladića protiv Dinama, kako je to Mamić objasnio javnosti. No, na jednog se i gluposti lijepe, a na drugog ni ozbiljne optužbe. Turudić može biti zadovoljan što iza sebe nema nikakvih afera jer mediji deset dana kao najveću aferu na svim naslovnicama razvlače priču da je brzo vozio. Da je bilo bilo čega drugoga u cijelom njegovu životu, to bi sigurno izvukli u proteklih nekoliko dana. Dakle, ova afera najbolji je dokaz da je Turudić častan i pošten čovjek – kaže dobar poznavatelj političko-medijskih zakulisnih igara.

Autor:Mark Cigoj /7Dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.