fbpx
Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

TONČI HULJIĆ OTKRIVA KAKO MU JE MICHAEL JACKSON UKRAO HIT: ‘Jako mi laska što me je plagirao kralj popa. Ipak, bilo bi mi draže da sam dobio par dolara za to’

Autor: Dražen Stjepandić / 7dnevno

Što učiniti kad ti Paul McCartney, Michael Jackson, Nirvana, Iron Maiden ili Robbie Williams maznu pjesmu? Neki tvrde da se više od 90 posto domaće komercijalne glazbe može smatrati plagijatima pjesama objavljenih u svijetu, ali što kada se sličnost u većoj ili manjoj mjeri između svjetskih hitova i pjesama prethodno objavljenih u Hrvatskoj pojavi u obrnutom smjeru?

Poznata je priča o Ivi Robiću i “Strangers in the night”. “Lutamo kroz noć kao dva strana lica… Lutamo i sad još svjesni da smo stranci… Lutamo kao stranci dva ista lica… Da-da-dadada-dadada-da…” Pokojni pijanist Stjepan Mihaljinec bio je svjedok da je Mister Morgen notni zapis toga evergreena predao svome agentu u Hamburgu, a ovaj će to naknadno za sitnu pinku sve preprodati menadžmentu Mistera Glasa, kako su zvali Franka Sinatru. U verziji našega Ive i Franka Sinatre ostade ista besmrtna melodija. I mnogi misle da je to jedni svjetski hit smišljen na hrvatskoj estradi, ali ne, ima ih još i za njih nisu naplaćena ni simbolična autorska prava kao u slučaju “Strangers in the Night” i Ive Robića.

Kada čujete pjesmu “Poljupci” grupe Magazin, pomislite da je onaj zarazni rif došao izvana, a ne obratno. Skladba je objavljena 1988., a njezin isti lepršavo-zvonkasti rif dominira u velikom hitu Michaela Jacksona “Black or White” iz 1991. To je onaj spot u kojem dječak u svojoj sobi vježba na gitari, otac ga ruži zbog buke, a onda mu se mali osvećuje navijajući pojačalo do kraja i s odvrnutom gitarom staroga lansira do Afrike, gdje ga dočekuju slavni Michael Jackson rasplesan u svom prepoznatljivom plesu i afrički domoroci, a sve predvođeno gitarskim rifom domaćoj javnosti predstavljenim na albumu “Besane noći” grupe Magazin.

Ogromna svota

Glazbu u “Poljupcima” potpisuje Tonči Huljić na tekst Nene Ninčevića.




“Nikada nisam pokušao tražiti neku odštetu jer bi suđenje bilo preskupo. Ne znam kako bih prošao kao stranac. U takvim parnicama druga strana može zatražiti da se plati osiguranje i to može biti jako skupo. Tako da je tužiti bilo koju veliku svjetsku zvijezdu da vas je plagirala velik rizik”, rekao je Tonči Huljić kada sam ga nazvao i pitao za komentar. Dodao je da je to što je Michael Jackson preuzeo njegove glazbene ideje veliki kompliment njegovu skladateljskom radu, ali istjerati pravdu na sudu i dobiti odštetu od neke svjetske zvijezde je, po čvrstome uvjerenju ovoga hitmejkera iz Splita, nemoguća misija te mu se o tome ne da ni razgovarati.

Tonči Huljić se jedini od domaćih imena može pohvaliti da su svjetske zvijezde dosad dva puta zagrabile u njegov bogati opus. Uz Michaela Jacksona, o Huljića se ogrebao i Robbie Williams. Najviše ponavljani pjevani dio songa ili refren u domaćem hitu “Sudnji dan” iz 2001. i u svjetskom hitu “You Know Me” kanadske zvijezde iz 2009. identični su. Doris Dragović i Danijela su “Ne diraj čovjeka mog” na isti način pjevale godinama prije Robbieja Williamsa. Splitskom hitmejkeru u jednom svjetskom hitu maznuše rif, u drugom refren, no premda je Tonči Huljić više puta pokušavao i još ima ambicija na svjetskom tržištu, tužiti Michaela Jacksona ili Robbieja Williamsa nije se usudio.

Odšteta u Americi za sudski utvrđeni glazbeni plagijat kreće se između pet i deset milijuna dolara. Slučaj Jurice Pađena i plagiranja njegove autorske skladbe “Samo me, draga, ne ostavi” s albuma “Izbrisani grafiti” iz 1997. od Sira Paula McCartneya u skladbi “Confidente” objavljenoj 2018. krajem 2019. postao je dobro poznat domaćoj javnosti. Zanimali smo se je li se nešto dogodilo u pogledu istjerivanja pravde ili je to ostala samo zgodna jednokratna tema medijima na području bivše države.




Pismo namjere

“Poslao sam pismo namjere jednoj zakladi u Engleskoj, čiji je Paul McCartney član, ali nisam dobio nikakav odgovor. Ne znam je li moje pismo namjere otišlo na pravu adresu”, izjavio je Jurica Pađen, frontmen grupe Aerodrom, kada sam ga nazvao pitajući što se dogodilo nakon što su mediji u Hrvatskoj i susjedstvu registrirali neovlašteno posezanje Sira Paula McCartneya za autorskim djelom nekadašnjeg člana Grupe 220, Parnog valjka, Azre i Pađen banda.

“Vjerujem u kozmičku sinkronizaciju sličnih frekvencija. Paul McCartney i ja slično glazbeno razmišljamo. Naravno, mora se poštovati onoga tko je određene ideje objavio dvadesetak godina prije. Pet milijuna dolara je minimalna odšteta za takav plagijat, ali pristao bih i na manji iznos”, kaže izvorni autor pjesme-uzora McCartneyeve skladbe “Confidente”.

“Naravno da sudski nisam ništa poduzeo jer za to treba dosta novca. Ostaje mi moralna utjeha da slavni beatles i ja imamo istu melodiju, isti tempo, isti akord, istu akustiku, počinjemo iz istog B-dura, jedino što on ima sporiji i rjeđi ritam u aranžmanu”, riječi su Jurice Pađena.




Više puta je u domaćoj javnosti naglasio kako mu je draga i moralna zadovoljština, ali nije odustao od bilo čega glede utvrđivanja prvenstva autorstva u granicama njegovih mogućnosti. Obratio se i Hrvatskom društvu skladatelja i dobio je dokument nazvan “Mišljenje”. Citiramo:

“Autorskopravni odbor na svojoj sjednici 28. siječnja 2020. razmatrao je molbu člana Hrvatskog društva skladatelja Jurice Pađena da se razmotri postojanje sličnosti njegovog autorskog djela pod naslovom…” Pa u nastavku: “Jednoglasno je usvojeno mišljenje da u dijelovima obaju djela postoji izrazita podudarnost”. U potpisu “Mišljenja” HDS-a je poznati dirigent Mladen Tarbuk.

“Povreda autorskih prava dugo ne zastarijeva”, naglasio je u kratkom razgovoru za tjednik 7dnevno. Uz moralnu satisfakciju, legendarni domaći roker u toj činjenici može gajiti nadu.

Zaštita prava

HDS i ZAMP mogu dati mišljenje, i to je izgleda sva pomoć koju domaći autor kojega su pokrali svjetski glazbenici može dobiti u domovini od cehovskih organizacija, inače redom članica sličnih svjetskih asocijacija. A što može učiniti diskografska kuća Croatia Records, čiji su ekskluzivni izvođači Tonči Huljić, grupa Magazin i Jurica Pađen? Pozivu na razgovor odazvao se prvi čovjek Croatia Recordsa, gospodin Želimir Babogredac.

“Diskografska kuća ima pravo na publiciranje, ali ne i na autorska prava. Autorska prava pripadaju autorima i oni moraju štititi svoja autorska prava u zemlji i inozemstvu. Mi eventualno možemo dati svoje mišljenje i dokaze o objavama”, odgovorio nam je Babogredac.

Pravna procedura mu nije nepoznata, smatra kako se netko tko ima novca može nečemu nadati u EU-u: “U Europi naši oštećeni autori još nešto mogu ishoditi, dok u Americi za to nema nikakvih šansi. Američki glazbeni sindikati štite svoje autore da strani autori slučajno pravno ne reagiraju”.

Slučaj Paula McCartneya i Jurice Pađena nije jedini put da se neki član The Beatlesa susreo s optužbama za plagiranje. Babogredac, suvlasnik Croatia Recordsa i CMC-a, a nekada vlasnik čuvenog studija Rokoko i organizator prvog koncerta Bijelog dugmeta pod tim imenom održanog izvan Sarajeva, u Vinkovcima, podsjetio je na slučaj Georgea Harissona koji je na sudu 1976. proglašen krivim za navodni “nesvjesni plagijat” jer je utvrđeno previše dodirnih dijelova njegove pjesme “My Sweet Lord” sa “He’s so Fine” autora Ronalda Macka. Tu pjesmu je 1963. snimila američka girl-grupa The Chiffons i s njom dospjela čak do prvog mjesta Billboardove liste. Sud je odredio da Harrison mora platiti 587.000 dolara odštete.

Poznati plagijati

John Lennon je prepisao nekoliko dijelova teksta iz pjesme “You Can’t Catch me” Chucka Berryja za pjesmu “Come Together”. Kako bi izgladili odnose, Lennon je snimio tri Berryjeve pjesme na albumu “Rock’n’Roll” koje su na kraju postale veliki hitovi.

Na sudovima zbog plagiranja završio je i spomenuti Michael Jackson, i to dva puta za svoj hit “Will You Be There”. Prvi put zbog toga što je koristio dio Beethovenove Devete simfonije koju je odsvirao simfonijski orkestar Cleveland, a drugi put kada je talijanski kompozitor tvrdio kako je “Will You Be There” vrlo slična njegovoj pjesmi “Swans of Balaka”. No, Jackson je oba puta oslobođen.

Kako je rif iz “Poljubaca” Tončija Huljića mogao dogurati do planetarnog hita Michaela Jacksona? Svakako treba navesti da je producent Michaela Jacksona, također slavni Quincy Jones, imao koncert u Banjoj Luci i napisao je pjesmu “Banja Luka”.

Kurt Cobain i Nirvana također su planetarno slavna imena iz Amerike. Nisu imali samo nekoliko hitova, nego su ostali zapisani kao inovatori i predvodnici grungea, posebne podvrste alternativnog rocka. No iza inovacija Kurta Cobaina i basista Krista Novoselica stizale su optužbe za plagiranje američkih sastava Killing Joke i Damend. Poslije su tvrdili da nikada nisu čuli za njih, a jesu li čuli za Parni valjak i njihovu skladbu “Hrast” s albuma “Gradske priče” iz 1979., Kurta Cobiana i Krista Novoselica nitko javno nije pitao. Sami su pričali da su za jedan od najvećih hitova Nirvane “About a Girl” snimljen desetak godina poslije Valjkova “Hrasta” bili inspirirani Beatlesima. Prije nego što je ta skladba nastala na probi u garaži u Seattleu, Kurt Cobain je tri sata bez prestanka slušao slavnu četvorku iz Liverpoola.

Na američkoj Wikipediji u jednom dijelu biografije Krista Novoselica između ostalog su napisali, u slobodnom prijevodu: “Rođen u Aberdeenu, njegovi roditelji od 1980. žive u Zadru, Hrvatska, gdje ih posjećuje, uživa slušati bosanski sastav Zabranjeno pušenje i hrvatski bend Prljavo kazalište…” Za to što nije naveden Parni valjak može biti više razloga. Nepravda prema Valjku nanesena je i u cjelovečernjem dokumentarcu “Sretno dijete” Igora Mirkovića.

Frikovska furka

Film obrađuje vrijeme Zvečke i novog vala, a ni jednom riječju nije spomenut Parni valjak, kao prvo zbog činjenice što su Hus i Aki uz balerine iz obližnjeg HNK prvi dolazili u Zvečku. E, sad, zašto u “Sretnom djetetu”, pa ni u “Crno-bijelom svijetu”, TV seriji također naslonjenoj na ono vrijeme, ni jednom riječju nisu spomenuti pioniri Zvečke Aki, Hus i njihov sastav – pretpostavljamo zato što su se kasnije usmjerili prema srednjoj struji, glam rocku i popu, kao da prljavci i mnogi drugi nisu. Grunge-rokeri bili su posebno skloni “frikovskoj furci”, a može se pretpostaviti kako bi, da je Krist Novoselic otkrio da je od domaćih bendova slušao i Parni valjak, onda i priča o nastanku pjesme “About a Girl” i sumnje vezane uz sličnost s “Hrastom” dobile sasvim drugu konotaciju.

U sklopu europske turneje “Nevermind” 1991. Nirvana je nastupila u Milju pored Trsta. Izlazeći na binu, publiku je Krist Novoselic pozdravio: “Dobra večer, mi smo Bijelo dugme”. O vezanosti Nirvane za ove prostore svjedoči njihov pretposljednji koncert održan u prepunom ljubljanskom Tivoliju 27. veljače 1994., kada su Cobain, Novoselic i društvo u jednom trenutku zasvirali “Stojim u kantunu” Nene Belana i Đavola. Nisu pjevali, umjesto njih zapjevala je publika. Poslije Ljubljane Nirvana je posljednji put zasvirala još 1. ožujka 1994. u Münchenu, a po povratku u Seattle već dulje vrijeme teško depresivni Kurt Cobain je u svoju glavu usmjerio sačmaricu i Courtney Love je ostala udovica.

Iza Nirvane su ostale brojne pjesme, među njima je i gotovo pa prepjev pjesme iz Hrvatske nazvan “About a Girl”. Osim jezika i duljine, sve ostalo je kao u “Hrastu”.

Priče o plagijatima postoje koliko i glazba, točnije koliko i talentirani i oni nešto manje nadareni autori. Pojam plagijata teoretski je jasno preciziran, po hrvatskoj sudskoj praksi kažnjivo je ako se poklapaju prve četiri note, no u svjetskim razmjerima tretman plagijata ovisi od države do države.

Pišući ovaj članak, obratio sam se i trećemu hrvatskom predsjedniku, dr. Ivi Josipoviću. Uvelike zahvaljujući njemu, vlasnici kafića, slastičarnica i frizerskih salona godinama cvile i negoduju što moraju plaćati ZAMP. Uvaženog skladatelja i pravnika, profesora na Muzičkoj akademiji i Pravnom fakultetu u Zagrebu, kontaktirao sam navodeći slučajeve Tončija Huljića, Jurice Pađena i Huseina Hasanefendića – Husa s Michaelom Jacksonom, Robbiejem Williamsom, Paulom McCarneyem i Nirvanom. “Zanima me vaše mišljenje o ovome nedovoljno istraženom fenomenu. Što tu može ZAMP? Volio bih da mi pismeno ili usmeno odgovorite na još neka pitanja vezana uz ovu temu”, napisao sam na kraju dopisa. Stigao mi je kratki odgovor: “Poštovani g. Stjepandiću, već dulje vrijeme se ne bavim autorskim pravom. Preporučujem da se javite ili g. Marčecu, direktoru ZAMP-a, ili prof. Romani Matanovac Vučković. Srdačno, Ivo Josipović”. Nažalost, zbog nedostatka vremena ovom prigodom to nisam uspio.

Nije mi namjera prisvajati, posezati za tuđim, što je u srži krađe i plagiranja, ali grupa Divlje jagode iz Bihaća je osnovana 1976. u Zagrebu. Sva četiri člana postave iz 1981. u sastavu: Toni Janković, Zele Lipovača, Alen Islamović i Zlatan Čehić žive u Zagrebu, pa je mnogo razloga da se Divlje jagode i Zele Lipovača uključe u ovu temu. Divlje jagode su 1981. na drugome studijskom albumu “Stakleni hotel” imale istoimenu pjesmu.

Jaggerova ploča

Nakon “Staklenog hotela” 1983. Iron Maiden objavljuje pjesmu “2 Minutes to Midnight”. Ne da među njima ima sličnosti, nego razlika postoji samo u refrenima i jeziku, a glazba je u jednoj i drugoj snimci potpuno ista. U heavy metalu to ne mora nužno značiti plagijat čak i kada je sve osim teksta identično, no vrijedno je napomenuti da je Iron Maiden poslije zaradio milijune na heavy “pržioni” koju su dvije godine prije njih snimile kolege prilično udaljene od epicentra heavy zbivanja. Dok pišem, već čujem neke sumnjivce kako pitaju kako je to moglo biti? Gdje i kako je sastav osnovan 1975. u Londonu, koji već desetljećima nastupa po stadionima širom svijeta, uključujući i onaj u Poljudu 2008. i u Velikoj Gorici 2003., a u Zagrebu su još imali dvije Arene i Dom sportova 1986., mogao čuti pjesmu metalaca iz Bihaća? Ne znam, samo ću spomenuti još jedan zanimljiv podatak: te 1981. sada jedan od najpoznatijih sastava u povijesti heavy metala bio je na svojoj prvoj jugoslavenskoj turneji pa su u Beogradu nastupili na Hipodromu ’81 kao predgrupa Bijelom dugmetu, a održali su još koncerte u Zagrebu, Sisku, Čakovcu, Mariboru, Celju, Bledu, Sarajevu, Budvi, Kosovskoj Mitrovici, Nišu, Skoplju… Gotovo kao neki domaći bend iz Zvečke.

Na opravdano pitanje kako se naši mogu naći na repertoaru svjetskih veličina Želimir Babogredac je odgovorio: “Rolling Stonesi godišnje dobiju oko deset tisuća raznih snimaka, ideja i prijedloga. Postoje pojedinci i cijeli producentski timovi koji kao skauti u sportu skupljaju ideje, glazbu i tekstove za najveće svjetske zvijezde. Cilj je najpoznatijima ponuditi ono što može donijeti još više novca. Znaju da je manje poznatima skupo poslije ih tužiti. Glazbena industrija je često kao konfekcija, nema tu mnogo veze s talentom, pjesme i albumi se kroje trendovski kao kaputi”.

Nadajući se svjetlima svjetskih pozornica, brojni domaći glazbenici svoje uratke samoinicijativno šalju na brojne adrese po svijetu. U svojoj nedavno objavljenoj autobiografiji “Sve bio je ritam” u izdanju Sandorfa akademski kipar i bubnjar Azre i Vještica Boris Leiner opisao je svoj susret s Mickom Jaggerom u Nizozemskoj, gdje je u vrijeme najveće popularnosti Azre stanovao s Johnnyjem Štulićem i na nagovor šefa benda pokušao je doći do Jaggera i predati mu njihovu ploču. Jagger je u Nizozemskoj nešto snimao i nakon nekoliko dana praćenja, što je Mick primijetio, Leiner ga je uspio zaskočiti ispred hotela prije nego što će sjesti u limuzinu. Imao je pripremljen dugi monolog, ali u trenutku rukovanja samo je izustio: “Donio sam vam ploču koju je vrijedno čuti – ploču mog popularnog benda iz Jugoslavije”. Jagger je ljubazno zahvalio, uzeo ploču, a Leiner je, prateći ga pogledom, vidio kako ju je, sjedajući na zadnje sjedalo limuzine, samo nehajno bacio iza leđa.

No, eto svaki put to ne mora završiti tako. E sad, je li to sreća ili nesreća ako vas ne nagrade, a vaše djelo u svijetu postane hit i zaradi milijune?

Autor:Dražen Stjepandić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.