fbpx

Tsipras je gol, Bruxelles je glup – ovo je početak kraja Unije kakvu poznajemo!

Autor: Nikica Gović / 7Dnevno / 3. srpnja 2015.

Padne li referendum u nedjelju, pada i Syriza, ne padne li i uđe li Tzipras "u ime naroda" u kompromis s Bruxellesom, opet će pasti. Srušit će ga brojno ultrakomunističko krilo njegove stranke, koje je za bankrot i izlazak iz eurozone spremno. Ali ne razumiju da to ne podrazumijeva i brisanje golemog duga, i da im ni Putin tu neće moći "uskočiti"

Gotovo je, grčki ministar financija potvrdio je da Grčka u utorak od ponoći neće otplatiti ratu kredita MMF-u koja iznosi oko milijardu i 800 milijuna ura, Angela Merkel izjavila je kako nije optimist i da više nema nikakvih razgovora dok Grčka ne provede najavljeni referendum, iako je Tsipras u utorak poslije podne izašao s novim prijedlogom za nastavak pregovora.

Eurogrupa je odbila produljiti kreditni program za Grčku nakon što je vidjela zahtjev Alexisa Tsiprasa za novim novcem u sklopu tzv. “fonda spašavanja” kojeg je on u sklopu svoje najnovijeg ponude zatražio od Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM-a). Potpora vladi za referendum od noći s utorka na srijedu opada i čini se da je premijer u Armanijevu odijelu koji već mjesecima bulazni o dobrobiti svoga naroda konačno počeo shvaćati da su on, Varufakis i njihova Syriza taj isti narod odveli na rub gladi.

Poznati grčki analitičar već je prije nekoliko dana Tsiprasu proučio: “Tsiprasu, prestani se smijati – nisi na vjenčanju, nego na sprovodu.”


I kako se sad smože nazvati ovaj trenutak, koji opasno podriva temelje monetarne politike Europske unije?

”Tsipras je gol”,”Bruxelles je glup”, ”početak kraja Europske unije kakvu poznajemo?” Ili i jedno i drugo i treće…

Grčka je bila nespremna i za EU i za eurozonu

Grčka, zemlja koja je nakon Drugoga svjetskog rata jedina ostala izvan dometa ruskog utjecaja geostrateški je Europi i Americi bila važna. U EU je primljena 1981. kako bi se osigurale tadašnje hladnoratovske granice. Francuski predsjednik Georges Jean Raymond Pompidou tada nije žalio “para” koje će ”upucati” u Grčku samo da uđe, primljena je posve nespremna. Kao što je nespremna – pošto je de facto stalno u bankrotu – primljena u eurozonu, kako bi se u okviru novoga političkog projekata Unije tj. eura ”vrata Europe” sačuvala od ruskog utjecanja. Zemlje članice nisu računale na ono što diktira ponašanje naroda i od naroda izabranih vlada, a to je mentalitet. Grčka je kolijevaka civilizacije, ali to naglašavati u novijem dobu je bespredmetno. Zapad nije računao da Grčkoj korupcija nije sablazan, već način života, poslovni običaj, dio domaćega običajnog prava, te da Grčka od uspostave svoje državnosti u novijem dobu nije bila konsolidirana održava. U tome je krimen Zapada, koji je zbog zaštite osvojih interesa Grčkoj davao šakom i kapom, a ona se je ponašala kao razulareni Balkanac na gastarbajterskom piru u restoranu ”zeme” u Njemačkoj, za čije mu je otvaranje pomogla država novcem njemačkih poreznih obveznika, i koji harmonikašu lijepi na čelo novčanice bez ikakvog kriterija.

Kronologija grčkih zabluda i bankrota

Kako bi se to bolje razumjelo treba samo pogledati kronologiju grčkih zabluda i bankrota. Godinu prije uspostave države, 1823., Grci su od britanskih banaka pozajmili 1,3 milijuna američkih dolara kako bi uspješno završili Rat za neovisnost koji su vodili protiv Osmanskog carstva. Nekoliko godina poslije nastupio je bankrot, jer nisu mogli Britancima vratiti kredit.




Potkraj 19. stoljeća premijer Trikoupis je narodu oglasio: ”Na žalost, bankrotirali smo”. Sljedeći bankrot dogodio se 1932., kada je velika depresija poharala cijeli svijet i u Njemačkoj počela rađati Hitlera. Ruralna, a geopolitički važna Grčka, sa slabim gospodarstvom i slabo razvijenom industrijom, i gotovo bez turizma, je odmah bankrotirala. Krajem Drugog svjetskog rata, kako sam veća napisao, Grčka dobiva još veći strateški značaj za zapadne saveznike, u kojoj Britanci i Amerikanci financiranju rat protiv komunista koji su jačali u Grčkoj. Točnije, financiranju rat protiv ruskog utjecaja u novoj podjeli svijeta. Ali time nije ništa postignuto, isto je uostalom vidljivo i danas činjenicom da je Syriza na vlasti. Grčka stoji sve gore i gore, ali se ne odriče običaja posuđivanja novca s golemim kamatama – i to dominantno za kupovinu oružja. Grcima 1974. za oružje treba enormna svota novca zbog invazije na Cipar, što je označilo novi poraz.

Paralelno s ulaskom u EU u Grčkoj je vlast preuzela Socijalistička stranka predvođena Andreasom Papandreoum. Odmah se sukobio s Margaret Thacher, koja je vođena iskustvom vladavine britanskih laburista koji su zemlju odveli na rub propasti, ali očito poznavajući i povijest Grčke i njezinih običaja, odbijala njegove zahtjeve da tadašnji EEZ (danas EU) financira grčko gospodarstvo kako bi se razvile nerazvijene grčke regije.

Dva sudbinska udarca grčkom gospodarstvu




Uočila je sve slabosti Papandreouova programa nazvanog “Mediteranski programi”, ali on ga je proveo na način da preraspodijeli novac i u nerazvijene regije. Grčka je nešto ojačala, ali je u tim regijama ”jačao” i javni sektor, s tim i inflacija te proračunskih manjkovi i broj nezaposlenih. Godine koje su slijedile pod pritiskom Bruxellesa obilježene su mjerama štednje, a onda su se dogodila dva prijelomna trenutka koja su sudbinski potresla grčko gospodarstvo: aplikacija Grčke za održavanjem Olimpijskih igara 2004. i veliki interes za novi politički projekt Unije – euro.

Kostas Simitis uveo je euro i činilo se da je napokon došao kraj grčkim stogodišnjim ekonomskim problemima. Banke su dijelile kredite šakom i kapom, razvijao se turizam, gradilo se, trošilo se. Nitko nije ni slutio da je – kad je Grčka morala predstaviti statistike za ulazak u eurozonu – isporučila frizirane brojke, a ne stanje koje je bilo problematično. Barem dio stalnog deficita bio je uzrokovan neprestanim izbjegavanjem plaćanja poreza.

Je li to Bruxelles znao? Znao je samo dijelom, jer zemlje članice EU-a funkcioniranju na temelju visokog stupnja međusobnog povjerenja, što nije dio politike uljudbe na Balkanu, a dijelom je znao, ali geostrateški interes i interes zapadnih ekonomija je u to vrijeme ”zlatnih vremena” bio presudan, a riječ je o vremenu “debelo” nakon pada Berlinskog zida i dolaska Vladimira Putina na vlast u Rusiji. Što je sve Grčka radila novcem MMF-a i Europske banke razotkrilo se 2007. kad je Grčka zatresla EU kriznim domino učinkom. O tome sam već pisao, pa nije na odmet i ponoviti. Problem je eskalirao propašću dviju američkih državnih osiguravajućih kuća (Freddie Mac i Fannie Mae) i njihove višegodišnje opasne igre s kreditiranjem koja je na kraju Wall Street dovela na rub sloma, a analitičari počeli upozoravati da je svijet pred velikom depresijom – gorom od one između dva svjetska rata.

Katastrofalna Greenspanova odluka kojoj su svi pljeskali

Odluka je, kao i svaka odluka na toj razini, bila dakako politička, a osmislio ju je Alan Greenspan, kako bi ”na prihvatljiv način razvio” dugovanja kućanstava i poduzeća, i to drastičnim smanjenjem kamatne stope, a odluku o tome donio je FED 2001. godine. Greenspanovoj odluci svi su pljeskali, a dugoročno se pokazala katastrofalnom. Omogućila je poduzećima, investicijskim fondovima i pojedincima da pozajmljuju sve veće iznose. Zahvaljujući tom “učinku bogatstva” samo zaduženo kućanstvo, da ne govorim tvrtka, moglo je se još više zadužiti i još više trošiti, potičući povećanje imovine.

Kako bi se izdalo što je više kredita moguće, zajmodavci su trebali držati te kredite samo privremeno, prije nego ih prodaju investicijskim bankama. Investicijske banke bi zatim pakirale te kredite zajedno i prodavale ih. Ti paketi se posebno nazivaju ”special purpose vehicles”, imaju fiksnu kamatnu stopu, te uključuju više vrsta osiguranja tih kredita. Nakon što se tisuće hipotekarnih kredita upakiralo, poslani su kreditnim rejting agencijama koje analiziraju rizičnost vrijednosnica, pri čemu je AAA najveća ocjena koja označuje da je instrument siguran. Mnoge od tih vrlo kompliciranih paketa posebnih namjena označene su trostrukim A. Poslije pakiranja i analize, investicijske banke su prodavale te vrijednosnice svojim klijentima, što vrlo brzo doživljava uspjeh zbog rentabilnosti koja se obećava kupcima tih vrijednosnica. Svi institucionalni štediše svijeta žele te ”osigurane” pakete za sebe ili da ih kao gotov proizvod plasiraju svojim klijentima. Iznos tih vrijednosnica, bile one vezane za nekretnine ili ne, ubrzo premašuje iznos američkih državnih obveznica. To čine Freddie Mac i Fannie Mae, ostavljajući dio tih hipotekarnih kredita u svojim bilancama, dok ostale prodaju. Polovica tih kredita našla se tako u neameričkim bankama, dok je druga polovica prodana njihovim neameričkim klijentima, među ostalima i Grčkoj. Grčka je kupovala obveznice za gradnju nekretnina u tim ”paketima snova” da Europska komisija niti zemlje članice to nisu znale, a u godinama EU blagostanja krivi proračunski prikazi Grčke Europskoj komisiji su bili prihvatljivi. Sve dok se nije dogodio ”vrag” i Grčka počela pokapati samu Europsku uniju koja se, onda, što je logično, uprla svim silama da je spasi – spašavanje Grčke je postao jedan od EU prioriteta.

Naglo prekinut lagodan život uz 4 sata rada dnevno

Ljudi koji su lagodno živjeli s milijun dodataka, a radili četiri sata dnevno, nisu razumjeli što se to događa i izašli su na ulicu pokrećući val prosvjeda, koji nakon više od pet godina traju i danas. Politička scena, kao u vrijeme svih kriza, se naravno radikalizirala, desetljeća vladavine odnosno smjena na vlasti stranaka lijevog i desnog centra utjelovljenih kroz ”političke dinastije” obitelji Karamanlis i Papandreou, su nestale, a glavnu riječ preuzimaju ultradesna ”Zlatna zora” i ultralijeva ”Syriza”, koja pod ruskim, geopolitički osmišljenim  patronatom povrata svog utjecaja u tom dijelu Europe – dolazi na vlast.

I u tome je sva suština sadašnjega stanja. Igrajući na geopolitičku kartu opstanka u eurozoni Tzipras je odmah u okolnostima novoga hladnoga rata počelo koketirati s Putinom i bahato odbijati sve prijedloge trojke EU-a i razmatrati Putinovu ponudu da uđe u banku BRICS-a. Do noći između utorka i srijede, kad su i Tzipras i Varoufakis shvatili da je vrag odonio šalu. Ali ne zbog naroda, već zbog slasti vlasti. Padne li referendum u nedjelju, pada i Syriza, ne padne li i uđe li Tzipras ”u ime naroda” u neki kompromis s Bruxellesom, opet će pasti. Srušit će ga brojno ultrakomunističko krilo njegove stranke koje je za bankrot i izlazak iz eurozone spremno. Ali očito ne razumniju da to ne podrazumijeva i brisanje golemoga duga, i da im ni Putin tu neće moći uskočiti.

Ministri eurogrupe i čelici zemalja EU-a, dominantno eurozone, na to računaju. Odgađanje bilo kakvog komuniciranja do nedjeljnog referenduma podrazumijeva taj čin. Rušiti Tsiprasa je ključ. Ali što poslije? Euročelnici očito nisu ni nakon toliko godina shvatili grčku logiku prijevare. Oni, a to off kanalnima poručuju kroz The Economist ili Wall Sttreet Journal, da će s novim centrističkim grčkim vlastima naći rješenje o mjerama štednje i povratku novca – prije svih Njemačkoj i Francuskoj – kroz određeno vremensko razdoblje. Krivo se nadaju. Tko će to izvesti? Nova demokracija ili Pasok, koji su i s Karamanlisom i s Papandreuom u svemu ovome sudjelovali, a Tzipras ih je samo nepromišljeno dotukao do dna! Varaju se. Ne poznaju oni Bizant.

Autor:Nikica Gović / 7Dnevno / 3. srpnja 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.