fbpx

Rusi se izravno upleli u rat u Siriji, Turci čekaju zeleno svjetlo NATO-a!

Autor: 7Dnevno / 9. listopada 2015.

Prvi put od invazije na Afganistan 1979. Rusija je vojno intervenirala izvan teritorija bivšeg SSSR-a. Intervencija u Siriji najznačajniji je dosadašnji iskorak Rusije da SAD-u ospori "titulu" jedine svjetske sile. Rusija želi biti dio ravnoteže u svjetskoj politici, a to može samo nametne li se kao čimbenik ravnoteže na Bliskom istoku

Govor Vladimira Putina i ”sastanak desetljeća” između američkog i ruskog predsjednika u New Yorku dao je rezultat unutar 48 sati. Moskva doista nije dugo čekala da njezin utjecaj poput bombe odjekne širom svijeta.

Prvi put od invazije na Afganistan 1979. godine Rusija je vojno intervenirala izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza.

Ruski borbeni zrakoplovi u srijedu su počeli bombardirati ciljeve u Siriji, u blizini grada Homsa. Moskva već duže vrijeme povećava svoje vojno prisustvo u Siriji. U zrakoplovnoj bazi u blizini Latakija stacionirani su zrakoplovi, tenkovi i ruski vojnici.


Moskva tvrdi da su na udaru bili militanti Islamske države, dok američki minstar obrane A. Carter tvrdi kako ratnici Islamske države nisu prisutni u okrugu sjeverno od Homsa.

Propagandni rat počinje istog trenutka po poznatom sustavu zamagljivanja stvarnosti. Sirijska „Nacionalna koalicija“, koju podržava Zapad, oglašava se i tvrdi da je u invaziji poginulo 36 osoba i da su te žrtve ruskih napada isključivo civili, među kojima i petero djece. Analitičari raznih think thank akumulatora tvrde da nije riječ o borbi protiv ISIL-a već o tome da Rusija ojača Assadove snage, tj. snage sirijske vlade, što je djelomično i točno, a evo i zašto. Kremlj je nedvojbeno zainteresiran za uspostavu jačeg utjecaja na Bliskom istoku, za što mu treba i jedna jača uporišna točka. U tom dijelu svijeta Rusija još od sovjetske ere drži u zakupu pomorsku bazu u sirijskoj luci Tartus, a gomilanje vojnih snaga koje je započelo prije nekoliko tjedana znači samo da Kremlj takvu nazočnost u regiji želi za stalno. Ruski plan je dugoročan, što nimalo ne čudi nikoga tko poznaje rad njihovih geostratega i diplomacije koja uvijek igra na duge staze. Spašavanje Bashara al-Asaada pod svaku cijenu stoga je Rusiji jednako važno kao i SAD-u s partnerima njegovo rušenje pod svaku cijenu.

Rusija predvodi šijitsku koaliciju protiv ISIL-a

U svom govoru u Ujedinjenim narodima prošloga tjedna Putin je kritizirao to što u svijetu postoji „samo jedno središte moći“, jasno aludirajući na Sjedinjene Američke Države. Istodobno je Putinu jasno, a o tome sam već pisao, da je Sirija prijelomna točka slamanja ruskog utjecaja i uspostave američke dominacije u bliskoistočnoj regiji koja bi Ameriku ustoličila kao potpunu uniploarnu svjetsku silu. I intervencija u Siriji je bez sumnje najznačajniji iskorak Rusije da SAD-u ospori tu “titulu”. Rusija želi biti dio ravnoteže u svjetskoj politici, a to može samo nametne li se kao čimbenik ravnoteže na Bliskom istoku. Kremlj je imao snažan utjecaj u Siriji još prije ove invazije i neće ga tako lako pustiti nakon što je utjecaj izgubio u Iraku padom Saddamova režima i u Libiji uništenjem Gaddafija. Od eskalacije sirijske krize Sjedinjene Države su osnovale koaliciju protiv “Islamske države” sastavljenu uglavnom od sunitskih država – Jordana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Rusija zato – i to je očito – formira vlastitu koaliciju koju čine al-Assadova vlast u Siriji, Iran i Irak. Riječ je dakle o šijitskoj koaliciji. Vlasti u Bagdadu već su potvrdile da razmjenjuju obavještajne podatke s Kremljom, iako negiraju bilo kakvu vojnu suradnju. Rusija na čelu šijitske kolacije želi održati al-Assada ne vlasti i biti od koristi Iranu. Naime, ljetos je Kremlj sa zebnjom i zabrinutošću vrlo pažljivo promatran i praćen nuklearni dogovor s Iranom, koji je ujedno i najavio zatopljenje odnosa između Washingtona i Teherana, najvažnijeg partnera al-Assadove vlasti u Damasku. A al-Assad je u tom trenutku bio jedini preostali partner Moskve na Bliskom istoku. Nakon sastanka u New Yorku sasvim je jasno da se SAD neće upustiti u zajedničku antiisilovsku koaliciju. Cilj SAD-a je srušiti al-Assadov režim. Ipak Rusija bi po svakom od nekoliko mogućih scenarija sirijske budućnosti mogla izaći kao pobjednica.

Čak i ako se Sirija raspadne u građanskom ratu, okrug Latakije je dobra lokacija za vojnu nazočnost. Rusija sada s ojačanim vojnim snagama u Siriji – u Latakiji ima vlastitu vojnu bazu. Riječ je o strateški vrlo važnom mjestu na istočnoj obali Sredozemnog mora. Latakija je povijesna domovina naroda Alavita, koji čini 11 posto stanovništva Sirije i kojem pripadaju i Assadi. Stoga bi u slučaju raspada Sirije Latakija postala alavitska država koju bi Rusija sa svojom vojnom bazom i u zamjenu za nju štitila i time osigurala svoju poziciju nezaobilaznog i važnog čimbenika na Bliskom istoku. Osim toga, alavitska država nije nepoznanica u bližoj povijesti. Jedna njezina varijanta već je postojala nakon Prvoga svjetskog rata, samo pod francuskom zaštitom. Pozicija Teherana nakon UN-ova zasjedanja u New Yorku također je jasna. Iran želi sudjelovati u rješenju problema u Siriji, ali iransko viđenje rješenja nikako ne uključuje svrgavanje Bashara al-Assada.

Iran otvoreno stao na stranu al-Assada i Rusije




Time je Iran otvoreno stao na stranu Rusije. “Mi smo jedinstveni u stavu da vlada u Damasku ne smije biti oslabljena”, rekao je u svom govoru iranski predsjednik Rohani. Sasvim je jasno da se “Mi odnosi na Iran i Rusiju. Teharan će podržati i Siriju i Jemen u borbi protiv terorista i – kako je rekao Rohani – “pripremi puta prema demokraciji”. Osim toga, Sirija je važna poveznica Iranu za podršku šijitskom Hezbolahu u Libanonu. Tako da otvorena demonstracija zajedništva Rusije i Irana u New Yorku nije nikakvo iznenađenje. Osim toga, sredinom rujna je po drugi put u Moskvi boravio general Kasem Solejmani, zapovjednik Iranske revolucionarne garde, elitne postrojbe koja je obučena za specijalne zadatke izvan zemlje, a prema iranskim agencijskim izvješćima Solejmani već dvije godine rukovodi iranskim operacijama u Siriji. Predstavljaju ga kao jednog od najvažnijih vođa šijitskih paravojski koje se u Iraku i Siriji bore protiv Islamske države. Njegov posjet Moskvi poklapa se s odlukom Kremlja da pojača svoju vojnu nazočnost u Siriji. Zbog svega toga u rujnu je u Moskvu otisao i premijer zemlje koja je u ovoj, ali i svakoj drugoj situaciji – nezaobilazan bliskoistočni igrač. Za Netanyahua je “najvažnija politička i vojna koordinacija”, “svatko mora znati za planove druge strane” (ovo su, dakako, citati s malo ironije).

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u Moskvu je otišao bez posebno značajnih tema i želja, kad je Rusija odlučila da se jače nego ikad vojno angažira u Siriji, i od čega je nitko, pa ni Izrael, ne može odvratiti. Izrael je stoga zabrinut da će rusko naoružanje dospjeti u ruke koje Izrael ne želi. Naime, Rusija rakete SA-22 nije prodavala samo Siriji, već i Iranu. Izrael zato nastoji po svaku cijenu spriječiti da te rakete dođu u ruke ni manje ni više nego Hezbolaha. Tim više što je Iran, ruski saveznik, već nekoliko puta pokušao svojim šijitskim saveznicima u Libanonu dostaviti takvo oružje. Osim toga, Rusija je Siriji prodavala i potpuno nove sustave naoružanja – mnogo naprednije od raketa SA-22. Prema neimenovanom sirijskom vojnom stručnjaku kojeg prenose izraelske novine, riječ je o vrlo učinkovitim i preciznim sustavima.

“Imamo sve vrste oružja: i ono za zračne i ono za kopnene operacije”, navode izraelske novine pozivajući se na sirijske vojne izvore. S obzirom na nestabilan i nepredvidljiv razvoj odnosa snaga u regiji interes je Izraela da održava dobre odnose s Putinom. Ako Rusija doista uspije potisnuti ili čak uništiti velike dijelove ISIL-a, vojne akcije će zamijeniti dugoročnim političkim angažmanom. Pri tome će neminovno morati utjecati na Iran i Hezbolah, kako bi promijenili odnos prema Izraelu. Netanyahu je zapravo o tome razgovarao s Putinom. Tim više što je zabrinut i zbog mogućnosti da Rusija u Siriji ne bude samo vojna sila, već i čimbenik novog poretka. Položaj ruske koalicije u Siriji bi mogao potaknuti sukobe između Izraela i radikalnih šijita u Libanonu. Slično vrijedi i za Iran: s jedne strane, zbog svojih čvrstih veza s Rusijom i potpisivanja nuklearnog sporazuma, Iran je bitno povećao svoj politički kapacitet i sada zahvaljujući ruskim vojnim punktovima Iran bi se mogao još više približiti neprijateljskom Izraelu. S druge strane, Netanyahuu je jasno da samo Rusija može obuzdati te i takve strateške apetite Teherana.




Turska zasad zauzela poziciju Zapada

Turska, drugi važan regionalni igrač, je (zasad) zauzela poziciju Zapada. “Ruske akcije i kampanja bombardiranja u Siriji potpuno su neprihvatljivi za Tursku”, rekao je predsjednik Erdogan  prije pet dana,  ustvrdivši da Rusija čini tešku pogrešku  koja ga brine i zbog vrlo dobrih rusko-turskih bilateralnih odnosa.
Time su ujedno demantirana brojna, uglavnom nepotvrđena, izvješća u turskim medijima prema kojima bi turska vojska uskoro mogla intervenirati u Siriji. Vjetar u leđa tim ozbiljnim spekulacijama davala je šutnja visokih turskih dužnosnika te Erdoganova objava na Twitteru u kojoj je osobno naglasio kako Turci neće dopustiti da terorističke organizacije iskoriste kaotično okruženje uz granicu s Turskom.

Turska vojska za ulazak u Siriju treba zeleno svjetlo NATO saveza. To je jasno rekao i i lider sirijskih Kurda Salih Muslim, koji je za Kurdpress izjavio da Turska za obavljanje bilo kakvih mogućih vojnih operacija u sjevernoj Siriji treba dopuštenje NATO-a.

Muslim je još rekao kako je razgovarao s brojnim liderima moćnih svjetskih država i kako su svi zabrinuti zbog moguće turske operacije u sjevernoj Siriji, dodajući da je tursko-sirijska granica ujedno i granica NATO saveza, te da je stoga NATO taj koji se treba izjasniti o eventualnoj operaciji.

Ako Turska jednostrano odluči ući u Siriju, onda druge zemlje mogu smatrati da je to dopušteno i slijedom toga će se mnogo toga promijeniti u regiji. Stoga najizvjesniji turski scenarij zasad uključuje dodatnu pojačanu podršku takozvanoj “Slobodnoj sirijskoj vojsci”, uključujući i podršku topništvom i zračnim napadima, ali uz izbjegavanje prerizične i preosjetljive mogućnosti korištenja kopnenih snaga.

Autor:7Dnevno / 9. listopada 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.