Opet zasjao hrvatski političko-medijski mentalitet (samo) izolirane palanke!

Autor: Nikica Gović

Hrvatska je priču njemačkog tabloida - koja ju uspoređuje s Grčkom - ''popušila'' bez po muke. No, čini se da je tekst u Bild am Sonntagu plasiran da uzburka učmalu hrvatsku političku scenu. Pravo na tu sumnju daju okolnosti svih događanja u okruženju - makedonska kriza kao novo poprište bitke Zapada i Rusije za Grčku, činjenica da Angela Merkel uskoro odlazi u Sarajevo, Beograd i Tiranu, i zapadnobalkanski koncept u koji se Hrvatsku i dalje pokušava ugurati

Njemački tabloid Bild am Sonntag prošloga je tjedna uzburkao učmalu hrvatsku javnost. Pozivajući se na nedavno izvješće Europske komisije, koje je taj tabloid još malo mistificirao i nazvao ga tajnim, a uopće nije tajno, u svojoj kvazianalizi je napisao da se u Hrvatskoj dramatično pogoršala gospodarska situacija te da joj, kao i Grčkoj, prijeti stečaj. “To je vuk, to je vuk!” odmah je počeo vrištati HDZ, koji ni sam vjerojatno ne zna da je Bild, a pogotovo Bild am Sonntag, tiskovina sa ”sisama i guzicama” s kojom tu i tamo vikendom zabavlja narod nekom kak ti ga “ozbiljnom temom”. Sazvao je konferenciju za novinare, naredio europarlamentarki Ivani Maletić, inače pametnoj ženi i izvrsnoj ekonomistici, koja je uostalom bila i član pregovaračkog tima u pregovorima između RH i EU, da na toj presici kaže da upravo on – HDZ – cijelo vrijeme tvrdi kako je u Hrvatskoj stanje upravo onakvo kakvim ga opisuje njemačka žuta tiskovina, koju je u nizu optužbi na račun Vlade zdušno podržao, govoreći kako i HDZ, baš kao i ”relevantni” (u njegovim očima svakako, op.a) Bild cijelo vrijeme tvrdi kako Hrvatsku čeka grčki scenarij, te da su najvažniji propusti neučinkovit nadzor nad državnim proračunom, velik broj odlazaka u prijevremenu mirovinu, nedostatak mjera za poticanje gospodarstva, te sporost sudova u provođenju stečajnih postupaka. Izostavio je, međutim, činjenicu da Bild također navodi kako bi Ustavni sud do sredine lipnja trebao donijeti odluku o žalbi na presudu nekadašnjem premijeru Ivi Sanaderu, što će – piše tamo između suncobrana i monokini tanga – biti važan test vladavine prava u zemlji.

Odluka Ustavnog suda o Sanaderu i grčki scenarij?

Pa je prenio i izjavu šefa Odbora za gospodarstvo njemačkog parlamenta Petera Ramsauera, člana CSU-a, koji je rekao da će odluka Ustavnog suda o Sanaderu biti dobra prilika da Hrvatska pokaže kako ozbiljno shvaća vladavinu prava. Ne znam kakve veze ima odluka Ustavnog suda o Sanaderu s grčkim scenarijem koji čeka Hrvatsku, ali jedan ozbiljan njemački političar u bilo kojim pa i neozbiljnim novinama u sklopu neke ”zbrda zdola” analize ne smije sebi dopustiti da komentira buduće, prošle i sadašnje odluke suda druge države. Mediji su to sve digli na entu potenciju, pokrenuo se i inače uspavani dopisnik Hine u Bruxellesu i postavio pitanje glasnogovornici Europske komisije na dnevnom brifingu za novinare (koji se inače održava svakim radnim danom) u podne koja je rekla ”da, da, to je tako”, vjerojatno refleksom isto tako uspavane briselske glasnogovorničke ekipe koja na svako pitanje za koje nije dobila input odgovara s ”neodređenim da”. Bild je učinio sljedeće: uzeli su javno dostupne podatke (EK je naknadno demantirao da je riječ o nekom tajnom izvješću), koji su točni, i uklopili ih u neko svoje viđenje koje ih je podsjetilo na Grčku. Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi, ali može se sumnjati da je tekst u Bild am Sonntagu plasiran da se uzburka hrvatska domaća politička scena a da pritom, s obzirom da je riječ o žutoj tiskovini, nema legitimitet nekog stava. Pravo na tu sumnju daju okolnosti svih događanja u okruženju, makedonska kriza kao novo poprište bitke Zapada i Rusije za Grčku, činjenica da Angela Merkel uskoro odlazi u Sarajevo, Beograd i Tiranu, i nikad zaboravljeni zapadnobalkanski koncept u kojeg se Hrvatska i dalje pokušava ugurati, a najnovije oruđe je odgađanje ulaska u Schengen koji se trebao dogoditi ove godine prema pristupnom ugovoru, te tvrdnji nekih diplomata da Hrvatsku od makedonskog scenarija spašava jedino činjenica da je ušla u EU.

Zamjenik nadležnog povjerenika u Europskoj komisiji je uoči dolaska u Hrvatsku – na pitanje Večernjeg lista dolazi li Hrvatskoj očitati lekciju – dao prvu racionalnu izjavu koju smo mogli čitati u domaćim medijima: ”Zaista ne mogu pratiti sve različite interpretacije, ali sigurno se ne slažem s ovom interpretacijom. Namjera nam je posjetiti sve države EU-a i raspravljati o ekonomskim izazovima. Nikako ne dolazimo u države kako bismo im očitali lekciju.”

Hrvatska, dakle, nije Grčka, kao što i nije. To su dva posve drukčija oblika krize, koji nemaju veze jedan s drugim, i izvan pameti ih je uspoređivati. Ono što je zajedničko Hrvatskoj i Grčkoj, doduše, je društveno i političko ishodište – točnije manira stranačkog i podobničkog uhljebljivanja, umjesto kriterija kompetencije, te visoki stupanj korupcije, osobito političkog sustava. Sve drugo je neusporedivo.

Za početak, Grčka je članica EU-a 30 godina, povučena je u EU sama, baš kao i Hrvatska koja nije poput Grčke ”povučena” zbog geostrateških interesa umanjenja ruskog utjecaja na Mediteranu, već je u EU – ušla. Hrvatska je članica dvije godine i ušla je nakon teškog procesa pregovora s mjerilima u poglavljima – a ne kao Grčka posve nespremna, nakon light pregovora. Grčka je članica eurozone, Hrvatska nije. Grčka je zatresla cijelu Europu, mnogo prije nego je Hrvatska uopće postala članicom EU-a. Uzroci hrvatske krize leže u najobičnijoj, najvulgarnijoj nekompetenciji, koja je izazvala pad industrijske proizvodnje, pad BDP-a, u pljački državnog novca koji je pretakan u satove, slike, školovanje djece po svijetu, podna grijanja, zlatne pipe, honoriranje Thompsona da ne pjeva na predizbornim skupovima, korumpiranje medija, nažalost i dijela Crkve, te kriminalnim pretvorbama.

Stiglitz: Nadam se da nećete prihvatiti katastrofalnu politiku štednje




I taman dok ovo pišem na televiziji se vodi polemika o pretvorbi Croatia osiguranja – i pitam se usput što će biti kad INA dođe na red, a tu su umočeni i jedni i drugi – i HDZ i SDP. Bez obzira na ovu nesposobnu Milanovićevu vladu, nije pošteno tako glupo kroz tekst u jednom njemačkom tabloidu nju optuživati za dovođenje države na rub propasti, jer 24 godine od stjecanja neovisnosti lijeva koalicija je dosad bila na vlasti sedam i pol godina – sve ostalo je vladao HDZ.

Što znači – predlagao zakone, većinski ih izglasavao u Saboru, i donosio političke odluke. Najveća prijevara koja se dogodila i koja nas je bacila na koljena jest definitivno slučaj sa švicarskim frankom. Banke su davale kredite u protuvrijednosti te valute a da hrvatski financijski sustav tu valutu nije ni vidieo. Rohatinskog, Sanadera, Šukera i Vujčića za to dosad nitko nije prozvao, a Vrhovni sud je u žalbenom postupku na presudu Visokog trgovačkog suda donio solomonsko rješenje po sistemu ”vuk sit, a koza cijela”. U cijelosti je potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog trgovačkog suda kojom je promjenjiva kamatna stopa za kredite vezane uz švicarski franak proglašena nezakonitom, dok valutna klauzula nije nezakonita, odnosno mijenjanje kamatnih stopa proglašeno je nedopustivim, ali ne i primjena valutne klauzule. Kako bi ostvarili povrat novca, na ime promjena kamata dužnici moraju podnijeti privatne tužbe na općinskim sudovima. Vrhovni sud je, dakle, učinio sve da ljudima dodatno zakomplicira život, a olakša ga bankama i bankarsko-političkim lobijima, a najsporniji dio – primjenu valutne klauzule – je ozakonio. To kao problem vidi i Joseph Stiglitz, svjetski autoritet na području makroekonomije i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i za mir.

Na predavanju studentima splitskog Sveučilišta, obrazlažući svoju tezu da je politika štednje pogrešna, kazao je kako se ona za Europu pokazala katastrofalnom i ne vodi oporavku, te da se nada da je onaj tko vodi računa o hrvatskoj budućnosti neće prihvatiti.




“U Hrvatskoj je problem to što su se ljudi zadužili u stranim valutama, švicarskim francima i eurima. Promjenom kamatnih stopa dolazi do problema u njihovu vraćanju, pa bi bilo pametno ograničiti daljnje podizanje kredita, i to poreznom politikom i propisima. Mislim da se dogodilo i to da oni koji su kredite davali nisu pravilno obavijestili one koji su ih uzimali o svim okolnostima. Postavlja se stoga pitanje – mogu li se ti krediti smatrati predatorskima i treba li doći do konverzije u hrvatsku valutu”.

Doista, ne treba biti neki veliki ekonomski um za razumjeti banalne a pogubne uzroke krize u Hrvatskoj te, uz ostalo, i znati da Hrvatska ima deseterostruko manji udio u eurima od Grčke i da još ima svoju valutu – kunu, pa je se ne može kao Grčku ni blokirati. Nakon što je Grčka zamalo ”blokirala” cijelu Europsku uniju.

Grčka je, dok nije “puklo”, dobro živjela od “paketa snova”

Problem je eskalirao propašću dviju američkih državnih osiguravajućih kuća (Freddie Mac i Fannie Mae) i njihove višegodišnje opasne igre s kreditiranjem koja je na kraju Wall Street dovela na rub sloma, a analitičari počeli upozoravati da je svijet pred velikom depresijom – gorom od one između dva svjetska rata. Odluka je, kao i svaka odluka na toj razini, dakako bila politička, a osmislio ju je Allan Greenspan, kako bi ”na prihvatljiv način razvio” dugovanja kućanstava i poduzeća, i to drastičnim smanjenjem kamatne stope, a odluku o tome donio je FED 2001. godine. Greenspanovoj odluci su svi pljeskali, a dugoročno se pokazala katastrofalnom. Omogućila je poduzećima, investicijskim fondovima i pojedincima da pozajmljuju sve veće iznose. Zahvaljujući tom “učinku bogatstva” samo zaduženo kućanstvo, da ne govorim tvrtka – moglo je još više zadužiti se i još više trošiti, potičući povećanje imovine.

Kako bi se izdalo što je više moguće kredita, zajmodavci su trebali držati te kredite samo privremeno, prije nego ih prodaju investicijskim bankama. Investicijske banke bi zatim pakirale te kredite zajedno i prodavale ih. Ti paketi se posebno nazivaju ”special purpose vehicles”, imaju fiksnu kamatnu stopu, te uključuju više vrsta osiguranja tih kredita. Nakon što se upakiralo tisuće hipotekarnih kredita, poslani su kreditnim rejting agencijama koje analiziraju rizičnost vrijednosnica, pri čemu je AAA najveća ocjena koja označava da je instrument siguran. Mnoge od tih vrlo kompliciranih paketa posebnih namjena označene su trostrukim A. Poslije pakiranja i analize investicijske banke su prodavale te vrijednosnice svojim klijentima, što vrlo brzo doživljava uspjeh zbog rentabilnosti koja se obećava kupcima tih vrijednosnica. Svi institucionalni štediše svijeta žele te ”osigurane” pakete za sebe ili da ih kao gotov proizvod plasiraju među svojim klijentima. Iznos tih vrijednosnica, bile one vezane za nekretnine ili ne, ubrzo premašuje iznos američkih državnih obveznica. To čine Freddie Mac i Fannie Mae, ostavljajući dio tih hipotekarnih kredita u svojim bilancama, dok ostale prodaju. Polovica tih kredita našla se tako u neameričkim bankama, dok je druga polovica prodana njihovim neameričkim klijentima, među ostalima i Grčkoj. Grčka je kupovala obveznice za gradnju nekretnina u tim ”paketima snova” a da Europska komisija, niti zemlje članice EU-a, to nisu znali, a u godinama EU blagostanja krivi proračunski prikazi Grčke Europskoj komisiji su bili prihvatljivi. Sve dok se nije dogodio ”vrag” i Grčka počela pokapati samu Europsku uniju koja se, onda, što je logično, uprla svim silama da je spasi – spašavanje Grčke je postao jedan od EU prioriteta.

Ljudi koji su lagodno živjeli s milijun dodataka, a radili su 4 sata dnevno, nisu razumjeli što se to događa i izašli su na ulicu pokrećući val prosvjeda koji traju već više od pet godina. Politička scena, kao u vrijeme svih kriza, se naravno radikalizirala, desetljeća vladavine odnosno smjena na vlasti stranaka lijevog i desnog centra – utjelovljenih kroz ”političke dinastije” obitelji Karamanlis i Papandreu – su nestale, a glavnu riječ preuzimaju ultradesna ”Zlatna zora” i ultralijeva ”Syriza”, koja – pod ruskim geopolitički osmišljenim patronatom povrata svog utjecaja u tom dijelu Europe – dolazi na vlast. Syrizu bi mogli definirati kao ultrakomuniste koji se prilagođavaju vremenu pa priznaju parlament i parlamentarni legitimitet. Alexis Tsypras i Yanus Varufakis počinju kao pravi pijetlići – negiranjem prijedloga “trojke” EU-a, obećanjima da će vratiti drahmu i izaći iz eurozone – a sad nakon vrlo kratkog vremena na vlasti su na rubu političkog samoubojstva. Petoga lipnja na naplatu stiže rata duga od 300 milijuna eura, a Grčka je nema odakle platiti.
Atena može dobiti još kreditne pomoći samo ako Tsyprasova vlada pogazi proklamirane “crvene linije” i prihvati se provođenja mjera štednje. Tim više što je više od 60 posto ”otriježnjenih” Grka za odustajanje od tvrde pozicije Tsyprasove vlade, a samo 35 posto ih ostaje na njegovoj ”liniji”. Poznavajući mentalitet koji se mnogo ne razlikuje od našeg, vjerojatno su to oni koji od Syrizine vlade imaju osobnu korist.

Syriza stjerana pred zid, Rusi nude pomoć, ali ona je traži od “trojke”

Ipak, želja da Grčka ostane u eurozoni je prevladavajuća (70 posto) u grčkom društvu. Syriza je dovedena pred zid , ako je suditi po nedavnom obraćanju ministra financija Janisa Varoufakisa zastupnicima grčkog parlamenta. Izjavio je da je Grčka nedjeljivi dio Europske unije i da je kriza pitanje koje se mora riješiti u obitelji, dakle u Uniji.
“Svi naši ostali odnosi – s Rusijom, Kinom, SAD-om, Singapurom i Japanom razvijat će se na temelju interesa, ali nećemo naći rješenje za pregovore izvan europskih institucija i europske obitelji”, istaknuo je Varoufakis. On je pritom odbacio mogućnost da Atena zatraži pomoć od država BRICS-a, koju im nudi Rusija, i sam nesiguran u ono što je rekao.
Malo prije Varufakisova govora, Tsypras je zamolio američkog tajnika financija Jacka Lewa da urgira kod institucija “trojke” (EU, MMF i ECB) tijekom ministarskog zasjedanja G7 u Drezdenu i pokuša ih uvjeriti da postignu sporazum s Grčkom.
Lew nije odgovorio ni da ni ne, već je pozvao sve strane da pronađu zajednički jezik i brzo postignu dogovor za daljnje financiranje Grčke. Šefica MMF-a Christine Lagarde je izjavila da odobravanje dodatnih zajmova Grčkoj ne dolazi u obzir bez jasnog i čistog reformskog ugovora. Na zasjedanju središnjeg odbora Syrize potporu je dobila “politika nepopuštanja”, veliki broj njezinih članova izjasnio se protiv kršenja vlastitih političkih načela – te da će radije pristali na bankrot nego na prihvaćanje uvjeta koje im nameću međunarodni kreditori. Takav stav, dakako, puše u rog ruskih interesa na Balkanu. Glavno da je Hrvatska tu priču njemačkog tabloida – koja ju uspoređuje s Grčkom – ”popušila” bez ikakvog razumijevanja. Ipak, neka korist. Tekst u Bild am Sonntagu je pokazao naš političko-medijski mentalitet (samo)izolirane palanke u punome sjaju.

Autor:Nikica Gović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.