Kolinda trasira posve novi smjer politike Zagreba prema BiH

Autor: Nikica Gović / 7Dnevno / 6. ožujka 2015.

Hrvatskoj predsjednici su, očito, posve jasne aspiracije bošnjačke politike prema izlasku na more, kao i srpske koju Vučić odrađuje preko Dodika. Svoju ulogu definirala je na usmjeravanje hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH, te kontrolu Čovića i njegovih "strateških partnerstava" s Dodikom, te povratak američke politike u BiH

Kolinda Grabar Kitarović posjet Bosni i Hercegovini odradila je odlično. Svjesna da će joj se nakon Vučićeva posjeta Sarajevu, gdje je ponavljao svoju jednu te istu frazu o tome kako ne treba biti velike ljubavi ali treba bit poštovanja bez licemjernog udvaranja – mjeriti svaka riječ. U Sarajevo je stigla tri dana nakon što je više od 420 izaslanika Hrvata u BiH okupljenih u Hrvatskom narodnom saboru (HNS) – krovnom tijelu svih hrvatskih političkih opcija u BiH – dalo potporu deklaraciji kojom se traži preustroj BiH u četiri federalne jedinice i sazivanje nove međunarodne konferencije, te kojom se usvaja posebna izjava o Domovinskom ratu u kojoj je istaknuto kako su Hrvati kroz Hrvatsko vijeće obrane i Herceg Bosnu obranili BiH.

Kad se raščlani sve što se u BiH događalo – od tzv. socijalnih nemira otprije godinu dana, preko rezolucije Europskog parlamenta kojom se BiH učvršćuje kao država triju konstitutivnih naroda, do britansko-njemačke inicijative koja je postala i inicijativa EU-a nazvana ”Novi pristup BiH”, a koja, suprotno Rezoluciji, BiH promovira u građansku državu, što je nemoguće – jasno je da je spomenuta deklaracija HNS-a BiH na tragu stava kojeg je u svom završnom programskom izvješću za BiH ovog ljeta iznijela Međunarodna krizna skupina, inače zrcalo stavova američke vanjske politike, a o čemu sam već ranije pisao pa ću i podsjetiti da analitičari Međunarodne krizne skupine kažu kako “na početku Federacija BiH nije bila federacija kantona, već dviju političkih zajednica i oblasti pod njihovom kontrolom” te da su u Federaciju na jednakopravnim osnovama ugrađeni Republika Bosna i Hercegovina sa svojim vojnim snagama, tj. Armijom BiH, te Hrvatska zajednica (kasnije Republika) Herceg-Bosna sa svojim vojnim snagama, tj. Hrvatskim vijećem obrane. Zato vjerojatno nije slučajno da je hrvatska predsjednica za posjeta Sarajevu naglasila kako se nada da će se SAD aktivnije uključiti u rješavanje statusa i pokretanje reformi u zemlji koja se od zaključenja Daytonskog mirovnog procesa u političkom smislu nije mnogo pomakla od početka, i u kojoj unutar Federacije Hrvati nemaju status konstitutivnog naroda u pravom i punom smislu, sa svim političkim i kulturnim posljedicama koje bi ta konstitutivnost proizvela.

Kolinda Grabar Kitarović na inicijativu Hrvatskog narodnog sabora nije reagirala na način koji bi i kod Bošnjaka i kod ”komšićevaca” mogao izazvati negativan učinak tendencije rastakanja BiH. Njezina poruka je bila kako cijeni dijelove deklaracije Hrvatskog narodnog sabora u dijelu koji je domoljuban prema BiH kao i zemlji hrvatskog naroda, ali da ne želi komentirati sastavnice deklaracije jer da Hrvati u BiH ne trebaju očekivati da će Hrvatska biti ta koja će odlučivati o tome kako će oni živjeti u BiH.

“Apsolutno se ne želim miješati u unutarnja pitanja. Ja vjerujem da je hrvatski narod, i njegovi legitimni predstavnici, dovoljno zreo i sposoban sam se izboriti za svoja prava i u dogovoru s ostala dva naroda riješiti ta pitanja”, izjavila je predsjednica. Time se posve odmakla od potpore deklaraciji Hrvatskog narodnog sabora koju je (ne)namjerno izrekao predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji nema legitimitet politike Vlade, već šefa oporbe u Hrvatskoj, koji u ovom slučaju ne komentira potez svoje sestrinske stranke u BiH – već se ”šefovski” očituje na stav svih predstavnika hrvatskog nacionalnog korpusa u susjednoj zemlji. Izraz (ne)namjerno rabim zato jer Karamarkov stav za vrijeme prosvjeda prošle godine nije bio eksplicitno jasan i osuđujući prema prosvjednicima koji su evidentno – kao i ideja o paljenju i razbijanju- potekli iz kantona s bošnjačkom većinom.

Politički polupismeni Komšić okomio se na Karamarka

Namjerna ili nenamjerna Karamarkova potpora deklaraciji HNS-a BiH je izazvala bijes Željka Komšića – i njegove stranke Demokratska fronta, koji su prilično uspješan projekt mreže KOS-a u BiH i najeksponiraniji zagovornici unitarističkog koncepta BiH i negatori etničke i nacionalne komponente kao temelja opstanka BiH kao samostalne države.

Politički polupismeni Komšić dosad je, točnije do zadnjih izbora, u tročlano Predsjedništvo ulazio kao predstavnik Hrvata iz Federacije kojeg su na vlast doveli Bošnjaci, a bio je član SDP-a BiH, što je posve u skladu s viđenjem ”novog pristupa BiH” sadržanog u inicijativi EU-a. Karamarka je nazvao ekstremnim desničarom, njegovu izjavu povratkom Tuđmanove politike (što kod dijela Bošnjaka budi izniman animozitet, baš kao i kod neupućenih međunarodnih birokrata koji ne znaju da je Tuđman bio presudan u ostanku i opstanku cjelovite Bosne i Hercegovine, i još je Karamarka usporedio s neofašistima poput Jobbika i Nacionalne fronte. Karamarko je muljator premazan svim mastima, kvazidesničar potekao iz krila Manolića i Mesića, ali nije neofašist ili politički i svjetonazorski alter ego Jobbika ili neke slične neofašističke organizacije. Ali njegova potpora i Komšićeva reakcija, kao i odgovor na nju i nova reakcija sadržana u priopćenju Komšićeve Demokratske fronte, dali su negativan i difamantan učinak uoči dolaska predsjednice Grabar Kitarović u Sarajevo, što je ona diplomatski mudrim istupom uspjela posve neutralizirati.

Do koje mjere je Komšić od svojih mentora angažiran na opstrukciji konstitutivnosti Hrvata u BiH i unutar Federacije, pokazuje cijela igra oko pokušaja konstituiranja vlasti u BiH, koja još ne postoji iako je od izbora prošlo pet mjeseci. On i njegova Demokratska fronta postaju dodatan problem u ionako problematičnom načinu sastavljanja i Vijeća ministara BiH (državna vlada), ali i Vlade Federacije koja je po Daytonu entitet Bošnjaka i Hrvata, u zemlji u kojoj Ustav ne predviđa izbornog pobjednika, a jedini ključ po kojem se sve treba određivati, onaj nacionalni, unutar Federacije – i to na štetu Hrvata – nije jasno definiran.




Pojašnjavati ustavni ustroj BiH za čitatelje bi bio nemoguća čitalačka misija, pa ću ulogu Željka Komšića kao glavnog protagonista britanske unutarističke sheme za BiH koju je prihvatila i Njemačka, pa potom i EU, pojasniti kroz dva ključna aspekta – državni i aspekt Federacije. Očito je da je Europska unija pokrenula inicijativu da se na razini BiH formira široka koalicija stranaka s ciljem provođenja reformi koje su, unutar koncepta EU-a koji isključuje nacionalni ključ, postavljene kao uvjet za daljnje približavanje Uniji.

Uvjet za dobivanje “nagrade” od 800 milijuna eura

Zapadni diplomati u Sarajevu već su počeli tajne pregovore s BiH političkim liderima kako bi ih nagovorili na kompromis koji bi podrazumijevao da se u budućem sastavu Vijeća ministara BiH nađe mjesta i za Dodikov SNSD i za Radončićev SBB. Trenutačna politika EU-a smatra da je bez uključivanja u vlast svih relevantnih političkih čimbenika u BiH nemoguće ostvariti napredak kakvog je Unija zamislila i kojeg bi “nagradila” s 800 milijuna eura pomoći.

SNSD, koji je konstituirao vlast u Republici Srpskoj, ali prije toga je “izguran” iz koalicije na razini države čija su osovina SDA, Komšićeva DF i Savez za promjene, a kojima se pragmatično priključio i HDZ BiH. Pragmatično zato jer je uspostavljeno strateško partnerstvo SNSD-a i HDZ-a BiH, te su ove dvije stranke potpisale prvi partnerski sporazum nakon izbora objavljujući kako su oni osovina za formiranje vlasti. Nakon što su stvari krenule mimo njihovog plana, Čović je zbog formiranja vlasti u Federaciji bio prisiljen prikloniti se SDA-u i DF-u. Komšićeva Demokratska fronta sada opstruira i jedne i druge. Srbi su u Vijeću ministara HDZ-u BiH ustupili jedno ministarsko mjesto pored postojećih pet koje HDZ BiH ima, što Komšić osporava, kao što osporava i Federaciju kao entitet Bošnjaka i Hrvata te u Vladi Federacije traži jednak broj ministarskih mjesta koja pripadaju HDZ-u BiH kao legitimnom predstavniku Hrvata, pozivajući se na tzv. Parlamentarni, a ne nacionalni ključ – kako to određuje BiH Daytonski ustav.




Titoistička “raja” uzgaja Komšića i komšiće

Respektabilan broj glasova, po broju odmah iza SDA, Komšiću su priskrbili Bošnjaci, uglavnom oni koji žive i preživljavaju na crkavici, koji nemaju rodbine u inozemstvu, koji nemaju nikakvih mogućnosti dodatne zarade ili odlaska iz zemlje i koji se, unatoč ratnim strahotama koje su preživjeli, isključivo identificiraju s Jugoslavijom i vremenom kad su “svi bili raja, dobivali kredite i stanove, i kad su svi išli na more”. U stanovima često još drže slike druga Tita, koji im je utjelovljenje tog “dobrog” vremena, a njegov “duh” im je Komšić, po rođenju slučajno Hrvat, oženjen Bošnjakinjom, koji nije ratovao u “agresorskom” HVO-u, već u Armiji BiH. Komšić je brižljivo isprojektiran po tom obrascu. Obrascu zaduženom za neselektivne primjene načela i instrumenata većinske predstavničke demokracije, koja je imanentna demokratskim građanskim državama, ali ne i višenacionalnom međunarodnom protektoratu kakav je Bosna i Hercegovina u cijelosti, a Federacija je njezin entitet u kojem živi najveći broj Bošnjaka i Hrvata koji se u osnivačkim dokumentima Federacije nazivaju i njenim osnivačima. Stabilnost Federacije BiH, stoga, ovisi isključivo o ravnoteži odnosa između ta dva politička korpusa, što se potvrdilo svaki put kada je političkim nasiljem, ili proceduralnim inženjeringom, zaobilažena volja hrvatskoga naroda, a za što ovoga puta služi Komšić i njegov DF.

U toj i takvoj situaciji Kolinda Grabar Kitarović obavila je svoj prvi državnički posjet. Nije to bilo – kako pišu pojedini mediji – pomirenje između Tuđmanove i Josipovićeve politike u BiH. Jer se tu ni nema što pomiriti. Pozivom Hrvatima da na referendumu o samostalnosti BiH glasuju za BiH kao svoju domovinu, Tuđman je bio presudan čimbenik za održanje cjelovitosti te bivše jugoslavenske republike unutar AVNOJ-evskih granica, a HVO je bio prva vojna postrojba koja se aktivno uključila u obranu Sarajeva. Za Josipovića je u suštini sve to bio “konglomerat loših politika”.

Dolazak Kolinde Grabar Kitarović označio je jedan posve novi smjer u kojem se kroz njezine izjave i držanje moglo iščitati “ja sam dojučerašnja visoka dužnosnica NATO saveza, dobro poznajem vašu situaciju, i apetite”. Njoj su, očito, posve jasne aspiracije bošnjačke politike prema izlasku na more, kao i srpske koju Vučić odrađuje preko Dodika – kojeg se nikad nije odrekao. Svoju ulogu je definirala na usmjeravanje hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH, kontrolu Dragana Čovića, također starog udbaškog kadra i njegovih “strateških partnerstava” s Dodikom, te povratak američke politike s kojom je sve u BiH počelo u Daytonu i bez koje se – po logici stvari – sve mora i završiti. Zbog toga nije slučajna ni njezina izjava da će u BiH dolaziti vrlo često.

65. broj  27. veljače 2015. Hrvatska se mora riješiti Tita, ali njegova bista ne smije biti KOS-ova udica Predsjednici!

64. broj 20. veljače 2015. Predsjednica je porukama ohrabrenja osvijetlila mrak hrvatskog društva koji ostaje nakon Josipovića!

63. broj 13. veljače 2015. Damaškina teza o paravojnim skupinama kao nositeljima genocida osokolila čak i Pupovca!

62. broj 6. veljače 2015. ICJ srušio tezu o građanskom ratu, a hrvatski političari su krivi što barem Vukovar nije proglašen mjestom na kojem je izvršen genocid!

61. broj 30. siječnja 2015. Fra Petanjak je poruka Vatikana ponajprije Bozaniću – maknite se od moći i politike

60. broj 23. siječnja, 2015. Može li se Kolinda izboriti za veliki obrat – na veleposlanička mjesta staviti poštene i sposobne ljude?!

59. broj 16. siječnja 2015. Josipović sprema svoj veliki come back u vrh, a Milanović to ne vidi i udara po Kolindi!

58. broj 9. siječnja 2015. Umjesto na Pupovčev domjenak, Josipović je trebao otići na grob Srba koji su poginuli za Hrvatsku!

57. broj 2. siječnja 2015. Šokirani Josipović se jako boji poraza, ali svi su izgledi da će se upravo to dogoditi!

56. broj 25. prosinca 2014. Što je kardinala nagnalo na slanje lobistički intonirane predizborne poruke?!

55.broj 19. prosinca 2014. Berlin i London nameću unitarni BiH za 800 milijuna eura, ne vode ga u EU već u slijepu ulicu!

54. broj 12. prosinca 2014. ISTINA O NAPADIMA NA SAD 11. RUJNA: CIA-ini tajni zatvori, izručenja, istine i laži

53. broj 5. prosinca, 2014.  Zastupnici u EP-u porazili politiku Britanije za Balkan – kojoj je Slovenija katalizator!

52. broj 28. studenog 2014. PAPINA SNAŽNA PORUKA EUROPI: Ljudsko dostojanstvo spušta se na najniže grane

51. broj 21. studenog 2014.  Perković je preko Krunoslava Pratesa financirao demokratska gibanja u hrvatskoj emigraciji!

50. broj 14. studenog 2014.  Kad umre bez presude, Šešelj će ostati zapamćen kao najjači simbol nepravde Haaškog suda!

49. broj 7. studenog, 2014. Hrvatska je, otvaranjem natječaja za plin i naftu u Jadranu, postala ‘faktor’ velike geopolitičke igre

48. broj . 31. listopada 2014. 
Suđenje u Münchenu razotkrit će specijalnu Udbinu mrežu za tajne operacije kojoj je šef bio vrh Partije

47. broj – 24. listopada 2014. 
Putin je posjetom Beogradu dao do znanja da mu je Srbija važno taktičko oružje

46. broj – 17. listopada 2014. 
Vidovićev sisački poraz uzdrmao Pantovčak – Josipović se odlučio kockati s Amerikancima!

45. broj – 10. listopada 2014. 
Izmjena Izbornog zakona – početak velikog čišćenja!

44. broj – 3. listopada 2014. 
Kardinale, blaženi Stepinac i njegova mučenička Crkva tako nešto ne bi nikada napravili!

43. broj – 26. rujna 2014.
 
Kucnuo je čas za demontažu totalitarne paradigme koja vlada Hrvatskom i našim sudbinama!

42. broj – 19. rujna 2014.
 
Tko je, i zbog čega, Grabar Kitarović utanačio susret s kardinalom Bozanićem?

41. broj – 12. rujna 2014.
Kako ukrajinski sukob s bojnoga polja preseliti u krilo diplomacije!?

40. broj – 5. rujna 2014.
Hrvatska vodi politiku otvorenih vrata, ali ne kao dio Pusićkinog Zapadnog Balkana! 

39. broj – 29. kolovoza 2014. 
Tibo i Rektor iz proračuna će isisati osam milijuna eura! 

38. broj – 22. kolovoza 2014. 
Erdoğan je pobjednik, novi sultan, Turska sprema novu i jaču invaziju na BiH

37. broj – 14. kolovoza 2014.
Tko je od Gaze napravio ‘Varšavski geto’ – Hamas ili Izrael?

36. broj – 8. kolovoza 2014. 
Novi predsjednik i budući saziv Sabora odredit će put Hrvatske u potpuni mrak ili europsku perspektivu

35. broj – 1. kolovoza 2014. 
Može li Rusija doista aktivirati svoj ‘plan C’ i već najesen ući s tenkovima u Ukrajinu? Može!

34. broj – 25. srpnja 2014. 
Ne daj Bože da nam lustracija bude provedena ‘po Karamarku, Vasi i Čuljku’

32. broj – 11. srpnja 2014. 
Stepinčevim posvećenjem Hrvatska zatvara dio svoje povijesti o kojoj istinu mnogima neće biti drago čuti

31. broj – 4.7. 2014.
Ruski lobisti Vrdoljak i Josipović, zaoštravajući sukob s Molom, ustaju protiv američkog plana za RH!

30. broj – 27. 6. 2014.
Vudu-ljevičari, Pilsel i Pofuk i drugi kompleksaši čereče biskupa Košića, a nikako da sebe pogledaju!

29. broj –  20. 6. 2014. 
Kolinda nije nužno ‘poslana’ da preuzme Pantovčak, dobila je i druge zadaće

28. broj – 13.6. 2014. 
Ni 20 godina nakon Ahmića ne znamo tko je zapovjedio masakr, gdje je bio politički um zločina i tko je to bio!

27. broj – 6.6.2014. 
Radman, Korpar i Paro u malom su slika HTV-a, koji se potpuno stavio u funkciju destabilizacije Hrvatske

26. broj – 30.5.2014. 
Zbog budućih promjena koje će HDZ pretrpjeti, važan je prolazak Davora Stiera u Europski parlament

25. broj – 23.5.2014.
Stavovi koje promiče Opus Dei – Bartulica i Batarelo – u Hrvatskoj nikad neće proći niti će dobiti širu potporu

24. broj – 16.5.2014. 
Skup u ‘Lisinskom’ bio je platforma za stvaranje najnovije ‘antihrvatske koalicije’ nazvane Antifašistička liga

23. broj – 9.5.2014 
Trenutak je da se razmontira ‘osječka shema’ političko-medijsko-obavještajne hobotnice

22. broj – 2. 5. 2014. 
Papa Franjo kanonizirao Ivana XXIII. bez čuda, samo da umanji značaj Ivana Pavla Drugog?!

21. broj – 25. 4. 2014. 
Nadamo se da će ‘Gospod biti razuman’ i episkopa Fotija neće postaviti za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog!

20. broj – 18. 4. 2014.
Josipović je već izabrao iduću čelnicu HNK – zbog politike i interesa

19. broj – 11. 4. 2014. 
Pusićka i Jović rade za interese Londona i Beograda, Hrvatskoj hitno trebaju nove, hrvatske političke elite!

18. broj – 4. 4. 2014. 
Svi navodi iz srpske protutužbe bit će pobijeni, ali odlučivat će taštine i politika

17.broj – 28.3. 2014. 
Površnost i kolektivnu nezainteresiranost Hrvata izrodili su mediji – Hrvati žele biti zabavljeni, a ne informirani!

16.broj – 21.3.2014. 
Vučić je samo ‘potrošna roba’ zapadne diplomacije! Taj scenarij već je viđen u Hrvatskoj…

15. broj – 14.3.2014. 
Ivo Sanader sada je ‘mrtvac’ koji služi isključivo kao oruđe za diskvalifikaciju HDZ-a

14. broj – 7.3.2014.
Tužba za genocid protiv Srbije – zadnja šansa da se Vukovar i druga mjesta stradanja izvuku iz mraka međunarodne pravde!

13. broj – 28.2.2014. 
Gazprom će pritisnuti Ukrajinu visokim cijenama plina, a moguća je i ruska vojna intervencija

12. broj – 21.2.2014. 
Islamsko-nacionalistička namjera etničkog ubojstva Hrvata u Federaciji BiH

11. broj – 14.2.2014.
Katolička crkva se, ponajviše za Benediktova pontifikata, jedina ozbiljno uhvatila u koštac s problemom pedofilije

10. broj – 7.2.2014. 
Ukrajina – sfera ruskih interesa i meta za destabilizaciju Zapada

9. broj – 31.01.2014.
Stiže opasno vrijeme – načeta “zvijer” grist će sve što stigne

8. broj – 24.01.2014.
Patrijarh Irinej u svojoj božićnoj čestitci opet iscrtao granice tzv. velike Srbije

7. broj – 17.01.2014.
Obrat u slučaju Perković-Mustač – shizoidna situacija, dosad neviđena u pravosudnoj praksi civiliziranoga svijeta

6. broj – 10.01.2014.
Slučaj Perković-Mustać – pogubna priča za cijelu tzv. hrvatsku elitu

5. broj – 27.12.2013.
Izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj moglo bi označiti početak lustracije u Hrvatskoj!

4. broj – 20.12.2013
Dr. Željka Markić – svjetlo u mraku hrvatskog udbaškog teatra

3. broj – 13.12.2013
Srbi žele u miru dobiti izgubljene ratove

2. broj – 06.12.2013
Tjednik 7DNEVNO – Bez zadrške do istine bez ideološkog predznaka

1. broj – 29.11.2013
Ljubavni trokut Stipe Vokić-Ivana Čalić-Milijan Brkić presuđuje Sanaderu u najvećoj korupcijskoj aferi Fimi media?!

Autor:Nikica Gović / 7Dnevno / 6. ožujka 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.