Izmjena Izbornog zakona – početak velikog čišćenja!

Autor: Nikica Gović

Inicijativa udruge "U ime obitelji" izazvala je "potres" u političkim strankama koje dijele plijen nauštrb naroda, ali i u prostoru civilnog društva. Pokazala je do koje mjere su GONG, Documenta i slične organizacije dio lanca koji destabilizira razvoj hrvatske demokracije - i zato ih vlast subvencionira i plaća

Hoće li Hrvati izaći na referendum o promjeni Izbornog zakona, koji bi trebao označiti početak “velikog čišćenja” politike i društva i pretvaranja Hrvatske u demokratsku zemlju, a ne zemlju kojom vladaju dvije frakcije u kojima je Udba samo preraspodijelila moć? U trenutku dok pišem ovaj tekst još nije poznat konačan broj potpisa kojeg je prikupila inicijativa “U ime obitelji”. U priopćenju koje su poslali navode kako još nisu prebrojili potpise s 25 posto potpisnih mjesta, ali da imaju više od 350 tisuća, pa su objavili i privremenih 368 tisuća glasova ustvrdivši da će ovih dana zbrojiti sve i poslati potpisne knjige Saboru na potvrdu. Iz svega se da se iščitati da imaju potrebnih 375 tisuća potpisa, dostatnih za raspisivanje referenduma. Da imaju dovoljan broj, vidi se i iz reakcije atidemokratske koalicije HDZ-SDP. Odmah su skočili Bauk i Šeks, i u maniri svog političko-interesnog jedinstva kojeg već dugo ne kriju Bauk je citirao Šeksa, svog “koalicijskog” kolegu, kazavši da je za referendum potrebno 453 tisuće potpisa, jer da to skupa s dijasporom čini 10 posto hrvatskog biračkog tijela.

Cijelo vrijeme referendumske kampanje Željka Markić i njezini suradnici su pozivali Ministarstvo uprave da kaže koliko je to deset posto od cjelokupnog biračkog tijela, koliko točno potpisa treba skupiti, i Bauk je šutio a HDZ se bavio intenzivno njezinom osobnom diskreditacijom i osmišljavao koji će spin plasirati ili koji će tzv. dokument izmisliti i staviti na portale i društvene mreže. Bili su uvjereni da Inicijativa, uz permanentno diskreditiranje te bez potpore velikih stranaka i Crkve, neće uspjeti skupiti više od 160 tisuća glasova. HDZ je ostao toliko uporan u toj namještaljci koju su činjenice demantirale već trećeg dana referenduma – da su u nedjelju Manjkas i Radeljić na svom portalu objavili kako imaju pouzdanu informaciju da nije skupljeno više od 160 tisuća potpisa i da je riječ o velikoj prijevari. Bio je to još jedan pokušaj u tom zadnjem ključnom danu za potpise da obeshrabre građani koji su odlučili dati svoj potpis za raspisivanje referenduma.

Toljev “Vatikan” je kodno ime za HDZ

Zanimljivo, oglasila se i Crkva, dakako ne izravno i s potpisom, već “kako govore kaptolski izvori” preko svog glavnog “off info kanala” Ivana Tolja i Večernjeg lista. I po sistemu “mi bi, ali ne bi, mi smo za, ali ustvari smo protiv”, Kaptol poručuje da im je miješanje u referendum koji je ipak politika (to govore, a propovijedi su im često najizravnija hard core politika kojom pozivaju za koga glasati na izborima) zabranio Vatikan. Korištenje tog fantomskog pojma me uvijek “oduševi”. A što je to Vatikan?

Prvo, kad se govori o zabrani, Vatikan mora imati svoje ime i prezime na pisanom dokumentu, i to s potpisom Pape, državnog tajnika, nekog od kardinala kojeg je za to ovlastio Papa, predsjednika neke od vatikanskih kongregacija ili komisija, akreditiranog nuncija, itd. Drugo, Vatikan ne može ni u stvarnosti ni kanonski jednoj biskupskoj konferenciji nešto eksplicite zabraniti, osobito kad je riječ o promjeni izbornog zakona, točnije o razvoju demokracije, koje je taj “Vatikan” o kojem pišu Toljeve novine, inače veliki promotor. Prema tome, “Vatikan” koji je kao zabranio potporu Crkve nije ništa drugo nego kodirano ime za HDZ. I riječ “zabrana” dolazi iz njegove kuhinje, a ne iz Vatikana. A Kaptol se vadi na frazu “Vatikan” koja i može biti progutana samo u Hrvatskoj u kojoj većina opinion makers nema pojma kako Crkva funkcionira. Zabrana kojoj su se biskupi (osim Košića, Bogovića i još poneke časne iznimke) po sistemu ucjene pokorili nakon Karamarkovih obilazaka i nakon što su dali crkvena dvorišta za potpisna mjesta. Da ih je počeo obilaziti malo ranije, vjerojatno ne bi referendumskoj inicijativi pružili ni tu logističku potporu. Zapravo, slično kao i biskupi prolazi i ministar Bauk. I on je izreketiran kroz iste novine, koje sasvim očito promoviraju Josipovića i Karamarka, a ne Kitarovićku, samo na drugi način. Bauka ne mogu po klasičnoj udbaškoj metodi zastrašiti prijetnjom da njega ili nekog njemu bliskog imaju snimljenog u nekoj kompromitirajućoj situaciji ili slično, pa su mu izvukli optužnicu za nekog liječnika koji je mimo propisa Baukovom ocu i još nekim osobama dao liječničko uvjerenje za rad u posebnim uvjetima. Kad sam vidio naslovnicu pomislio sam da je Baukov stari opljačkao banku ili počinio masovno ubojstvo, a ne naheftao neko liječničko uvjerenje. A s obzirom da ministar Bauk nije njegov otac, očito je da se radi o klasičnom sramoćenju, prisili da slučajno ne bi “talasao” i dovodio u pitanje brojku od 453, a ne 375 tisuća potpisa potrebnih za referendum. Prethodne večeri, kad je ministar Bauk citirao Šeksa, doista nije djelovao uvjerljivo i pomalo se “pilatovski” postavio prema potpisima za referendum. Zapravo je sa Šeksom oprao ruke.

Koji su mogući pravci razvoja ove situacije koja je razotkrila sve, svu bolest i mračnjaštvo hrvatske politike? Ono što je vrlo izvjesno je da će inicijativa “U ime obitelji”, s obzirom na to da Sabor nije uspostavio standard o broju potrebnih potpisa za narodni referendum, već se taj standard mijenjao prema potrebi, zatražiti od Ustavnog suda da im produži referendumsku kampanju kako bi prikupili 453 tisuće potpisa o čemu su, unatoč stalnim pozivima, obaviješteni dan nakon zatvaranja potpisnih mjesta. I s obzirom da jasan standard ne postoji, nema prepreke da im Ustavni sud to ne odobri.

Ustavni sud bit će na mukama




AkoInicijativa to ne učini, u tom slučaju će Ustavni sud odlučivati hoće li se referendum provesti na temelju broja potpisa koji su prikupljeni, a koji su po jednom od tri saborska kriterija dostatni. Ustavni sud će se tu naći na mukama. I to zato jer ne postoje jasni proceduralni kriteriji po kojima se provodi narodni referendum, a Ustavni sud u tom slučaju prvi put dobiva na odlučivanje tzv. granični slučaj, koji nema 700 tisuća potpisa kao referendum o braku pa da je svejedno koji će se standard primijeniti od čak triju koje je u vezi broja potrebnih potpisa postavio Sabor. Godinu i tri mjeseca nakon ulaska u EU Sabor to još nije uredio. To samo pokazuje da oni svi skupa u svom komunističkom mentalitetu nikad nisu ni pomislili da je u Hrvatskoj moguće provesti referendum po narodnoj inicijativi – i to da im je potpuno izvan kontrole. Ustavni sud naći će se na mukama i zbog toga jer Sabor nije odredio referentni dan u godini koji će se, u slučaju potrebe kao što je narodni referendum, uzimati kao dan u kojem se službeno konstatira stvarni broj birača i od toga izračunava 10 posto. Broj birača se iz mjeseca u mjesec mijenja, što biološkim procesima, što rastom broja punoljetnih, što gubitkom državljanstva ili dobivanjem državljanstva, itd. To znači da postoji teorijska mogućnost da je čak 375 tisuća 10 posto od cjelokupnog biračkog tijela, skupa s dijasporom, a ne 453 tisuće. Ako bi se uzimao kriterij bez dijaspore, u tom slučaju možemo sa sigurnošću tvrditi da je 10 posto manje od 375 tisuća, jer se od zadnjeg referenduma, onog o braku, iz Hrvatske iselilo oko 28 tisuća ljudi. Ali Ustavni sud to neće moći utvrditi, jer ne postoji proceduralna točka, odnosno Hrvatski sabor nije odredio dan u godini koji bi se uzimao kao referentan.

Hrvatsko iseljeništvo presudno, a prava mu maksimalno skresana!

Nevjerojatno je to da u ovom slučaju presudnu ulogu ima populacija čija se prava stalno reduciraju, a to je hrvatsko iseljeništvo (riječ “dijaspora” ne volim jer je to biblijski izraz koji pripada Židovima – narodu izabranom, ali je do te mjere ušla u opću uporabu da je se ne može izbjeći). Iseljenici imaju pravo biranja, pa i izlaska na referendum, kao što su izašli na referendum o braku uz minimalan odaziv. Ali oni, zdravom logikom, nikako ne mogu ući u izračun potrebnog postotka od cjelokupne biračke baze. I to prije svega zato jer su uskraćeni za predreferendumsku kampanju. Nemaju pravo davanja potpisa za referendumsku inicijativu koji bi se pribrojili broju potpisa prikupljenih u Hrvatskoj. Također, nije im osiguran ni minimum informiranja o tome što se kod kuće zbiva i na koju temu se raspisuje zahtjev za referendumom. Kako bi “stekao pravo” uključivanja iseljeništva u cjelokupan zbroj birača kad je referendum u pitanju, Sabor je morao organizirati i odrediti način na koji će ljudi koji žive izvan RH biti na odgovarajući način informirani, i tu stvar dati u zadatak diplomatsko- konzularnim predstavništvima. Najzanimljivije od svega je to da HDZ ne odustaje od tvrdnje da je prijedlog inicijative “U ime obitelji” prijevara i manipulacija koja ide na štetu iseljeništva. I uporno se oglušuje na činjenicu da je predloženo da iseljenici glasuju dopisno-elektronički kako ne bi trebali putovati u često jako udaljena mjesta, gdje se nalaze veleposlanstva i konzulati. Očito računajući na kratko pamćenje naroda, HDZ uz asistenciju SDP-a zaboravlja da je upravo HDZ-ova vlada koje je Karamarko bio član 2010. izmjenom Ustava smanjila broj zastupnika iz iseljeništva s dotadašnjih 4 do 5 na fiksna tri! S tim da misle da je narod zaboravio i činjenicu da je dijaspora dugo u Hrvatskom saboru imalo fiksnu kvotu od 12 zastupnika. Otkud odjednom tolika briga HDZ-a za dijasporu, kojoj je prava reducirao na minimum? Predsjednik HDZ-a laže. Tim više što je posve jasno da se ovom referendumskom inicijativom o izmjeni Izbornog zakona ne mijenjaju izborna prava iseljeništva regulirana čl. 45 Ustava. Prijedlog referendumske inicijative se u cijelom paketu odnosi na izmjenu čl. 73 Ustava koji definira izborni sustav koji je dosad bio određen zakonom.




Karamarko u ulozi Ericha Honeckera

Ovaj narod je godinama toliko zastrašivan, osiromašen i ponižavan u vlastitoj zemlji koju je izborio i platio rijekama krvi, da mu nije za zamjeriti da ne poznaje vlastiti Ustav. Nitko narod nije nikada poticao da ga pročita, kao u drugim poslijekomunističkim zemljama koje su i provele lustraciju i nakon toga sustavno radile na demokratskoj izobrazbi svojih naroda. Predsjednik HDZ-a koji se oglasio u ponedjeljak – nakon što je inicijativa “U ime obitelji” naznačila da vjerojatno ima dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma – je zapravo narod optužio za rušilačke namjere i destabilizaciju zemlje. Sličnu retoriku je imao Erich Honecker uoči pada Berlinskoga zida.

Hrvatsku nije destabilizirao njezin narod – on se pomalo budi i to je najveća vrijednost ove referendumske inicjative. Pa i ako se ostvari treća mogućnost, a ta je da referendumska inicijativa po odluci Ustavnog suda ili na verifikaciji potpisa propadne. Kako god okrenemo, ova inicijativa je put bez povratka na staro. To znači da su građani počeli shvaćati da na svakim izborima zbog zajedničkih lista u spoju s izbornim pragom od pet posto propada 25 posto njihovih glasova, a pitanje je što se sve radi s onima koji na izbore ne idu uglavnom zastrašeni ili deprimirani sustavnim medijskim manipulacijama koje narodu usađuju krivi osjećaj da ništa ne može promijeniti. Tim manipulacijama za vrijeme referenduma o braku, kao i za vrijeme ovoga referenduma, SDP i HDZ su kroz HRT, a najviše kroz medijski kartel Jutarnji-Večernji, od Željke Markić pokušali i zamalo uspjeli stvoriti omraženi lik hrvatske javne scene. Interesantno je da je HDZ-u tijekom ove inicijative uz notornog Bujanca, Ivkošića i Huljeva – prema izjavama Inicijative, pomagao i Željko Peratović, novinar koji je prvi prije desetak godina, dok su svi po običaju šutjeli, povezivao Karamarka i Perkovića kojem uskoro počinje suđenje u Njemačkoj, i o tome ustrajno pisao na svom blogu, pa ga je 2007., dok je Karamarko bio šef SOA-e, nakon pretresa stana i zapljene računala privela policija. Taj čin je odmah osudila i Međunarodna federacija novinara, ali i Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta, pa je o tome bio pred Europom prisiljen govoriti i ondašnji premijer Sanader. Bilo bi zanimljivo znati što je to što je odjednom povezalo dugo i nepravedno šikaniranog Peratovića i Karamarka.

U Pusićke po dozvolu za ulazak u Hrvatski sabor!

Zanimljivo je i to da na liniji HDZ-a stoji i Vesna Pusić, uporno proklamirajući tvrdnju da je sve ovo zbog toga što Željka Markić želi ući u Sabor. Pa što da želi!? Zar je to mjesto rezervirano samo za Vesnu Pusić i klijenteliste svih profila koji tamo sjede već 20 godina? Pravo pojedinaca poput Vesne Pusić koje je postojalo u komunizmu – da prosuđuje tko što u Hrvatskoj smije, a tko što ne smije – je postalo dio “normalne” komunikacije kojom je ljudima ispran mozak. Pa u strahu zaboravljaju da u Hrvatskoj svatko smije sve što se odvija u okviru zakona, a za Sabor ili predsjednika države se može kandidirati i natjecati svaki građanin RH koji je navršio 18 godina. Markićka, da je htjela u Sabor, mogla se nagoditi s Karamarkom, biti na HDZ-ovoj listi i glatko to učiniti, a ne raspisivati referendumsku inicijativu. I to je više jasno i pticama na grani. Pojava ove inicijative, osim evidentnog “potresa” u miru političkih stranaka koje između sebe dijele plijen nauštrb naroda, je izazvala “potres” i u prostoru civilnog društva. Pokazala je do koje mjere su GONG, Documenta i slične organizacije dio tog lanca koji destabilizira razvoj hrvatske demokracije i zato ih se subvencionira i plaća. Pojava inicijative “U ime obitelji” je označila da se u Hrvatskoj konačno pojavio predstavnik autentičnog civilnog društva. Razbucavši sve one mreže koje je zlatna komunistička mladež – dok je hrvatska domoljubna mladež svih profila i nacionalnih pripadnosti odlazila na bojišta – “uvozila” putem svojih veza koje su kao djeca “funkcionera” jedini imali privilegiju razviti u komunizmu i instalirati u Hrvatsku kao “prosvjetiteljske organizacije”. Kamo sreće da se građanska udruga “U ime obitelji” ili neka druga njoj slična, autentično hrvatska, pojavila ranije.

Autor:Nikica Gović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.