fbpx

Hillary računa na tron, ali u igri su i ljevičar Sanders, ljubitelj starleta Trump, tea partyjevac Carson…

Autor: Nikica Gović / 7Dnevno / 21. kolovoza 2015.

U istraživanjima vodećih agencija civilnog društva Bernie Sanders uživa rejting od čak 97 posto. Je li to dovoljno za nominaciju za američkog predsjednika u ime Demokratske stranke? Ni približno - ali je dovoljno da "zagorča" slavu i ambicije Hillary Clinton. Što se republikanaca tiče, Donald Trump je prvo ime, raste njegova popularnost među ultranacionalistima.

Predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama koji će se održati početkom studenoga sljedeće godine kao nikad dosad su u fokusu javnosti i medija, što zbog nove hladnoratovske koncepcije u interesnoj podjeli svijeta, što zbog kandidata, za politiku SAD-a posve neuobičajenih profila koji iskaču u unutarstranačkim borbama tj. kampanjama za izlučnog koji će ići u finalnu predsjedničku utrku. Američki izbori i kandidature o kojima se mnogo govori prvi su signal da svijet treba prekretnicu u razumijevanju instrumenata kojima se ostvaruju politički geostrateški i ekonomski interesi. Riječ je, dakako, tek o signalu, ne i o jamstvu da će se ta prekretnica dogoditi u najpozitivnijem smislu te riječi. Gledamo li strukturu i profile novih kandidata na američkom i demokratskom i republikanskom nebu, možemo zaključiti da jedino jamstvo koje svijetu može jamčiti novo lice u Bijeloj kući je – novi kaos.

Ono što istraživanja potvrđuju je činjenica da nigdje na svijetu, pa tako ni u SAD-u, koji se po utemeljenim ”političkim dogmama” smatra perjanicom demokracije (iako ni približno to nije), narod nema sofisticirane demokratske izobrazbe i da se povodi za populizmom. Takvu vrstu izobrazbe ima samo establishment, koji s njom manipulira u ime naroda. Hillary Clinton neupitna je favoritkinja ovih predsjedničkih izbora, kad se zbroje analize, komentari, replike, ona je najuvjerljivije dominantna figura, republikanski kandidati, uključujući i Busha “najmladjeg” i Trumpa, zauzimaju više od polovine manje ozbiljnog medijskog prostora.

“Demokratski socijalist” Sanders ipak nema izgleda protiv Hilary Clinton


Ipak, u demokratskim redovima se pojavio kandidat koji na krilima populizma i semiutopije plijeni pažnju američkog demokratskog izbornog tijela kojem tradicionalno pripada i 90 posto afroameričke te hispanoameričke zajednice – glasačke mašinerije koja je toj stranci i te kako važna, i na koju Sanders računa u potpori krajnje lijevog krila Demokratske stranke koje eventualnu kandidaturu Josepha Bidena ili Al Gorea smatra Clintoničinim demokratskim dekorom i dugo je tragalo za stvarnim kandidatom koji bi se na unutarstraničkim izborima mogao suprostaviti bivšoj prvoj dami i državnoj tajnici.

Bernie Sanders, vremešni senator iz Vermonta (rođen 1941. u obitelji poljskih Židova) prema posljednjim istraživanjima spustio je popularnost Hillary Clinton ispod 50 posto. Točnije, omjer Clinton-Sanders sad iznosi 49 za Clinton, 30 za Sandersa. Prije samo dva tjedna Clinton je imala 52 posto, a Sanders 22. Prije samo mjesec dana Clinton je imala 59 posto potpore birača, a Sanders 19. U New Hampshireu, koji se smatra svojevrsnim lakmusom popularnosti kandidata u unutarstranačkim utrkama, Sanders se našao na vrhu među demokratima s 44 posto potpore ispred Clinton koja je dobila 37 posto. Prema rezultatima od prije samo pet mjeseci, Clinton je imala 47, a Sanders svega osam posto glasova, što je iznimno motivirajuće za nastavak njegove kampanje.

Nagli rast njegove popularnosti bez dvojbe je počeo od trenutka kad je, ističući svoje programske razlike u odnosu na druge kandidate, kazao da je on jedini kandidat koji je spreman “oduzeti od milijardera”, te da je Clinton previše vremena provela kao dio establishmenta, a da je sad došlo vrijeme da netko politički prodrma zemlju i establishment. Formula koja kod puka pali svugdje u svijetu – od država čvrste do onih krhke demokracije. Sanders je Židov koji za sebe kaže da nije odveć religiozan. Njegovo poljsko podrijetlo ne svrstava ga u red “Likudovih cionista” koji drmaju politikom SAD-a, tajnim društvima poput skupine Bilderberg, Trilateralom itd., i koji u konačnici kao elita iz sjene određuju osobu koja je u danom trenutku najpogodnija za ulazak u Bijelu kuću (podsjetimo, u prvoj Obaminoj kampanji Bilderberzi su kazali Hillary Clinton da odustane od kandidature na unutarstranačkim izborima i podrži njega).

Establishmentu se ne sviđa Sandersov radikalni ljevičarski program

Sanders je, i to se establishmentu ne sviđa, već postao pomalo pokret nazvan ”Bernie”. Mene po tome i po mnogocemu drugome po profilu u nekim dijelovima podsjeća pomalo na Papu Franju. Na skupovima ”propovijeda” o potrebi socijalne pravde i promasenosti liberalnog kapitalizma. Za Bernija Sandersa koji je tri puta kao nezavisni kandidat biran za gradonacelnika Burlingtona, najveceg grada u saveznog drzavi Vermont – većina prosječnih Amerikanaca nikada nije cula. Iznenadio ih je 74-godišnjak koji je kampanju započeo velikim riječima o borbi protiv socijalne nejednakosti, oživljavanju srednje klase, besplatnom zdravstvu i školstvu, socijalnoj i mirovinskoj sigurnosti i neophodnosti da se bogataši pravedno oporezuju i tim novcem plate socijalni troškovi. Počela im se sviđati njegova autentičnost. Osnovne odrednice njegove kampanje posve su neimanentne američkoj političkoj sceni i ”filozofiji” kampanja u posljednjih 100 godina poput: Political revolution is coming („Politička revolucija dolazi“) i 2. Restore our democracy („Obnoviti našu demokraciju“).

Bernie Sanders je javno deklarirani „demokratski socijalist“, što je također nepoznanica za američku stranačku profilaciju. Za njihove uvjete istupio je s radikalno ljevičarskim programom koji u pojedinim dijelovima sadrži više ljevičarske suštine, sadržajnosti i odlučnosti nego što se to usude staviti u svoje stranačke ili izborne programe mnoge europske stranke ljevice ili lijevog centra. Njegov program temelji se na načelima borbe protiv ideologije desnog krila Republikanske stranke, financijskih oligarha i zaštite demokratskih i socijalnih prava srednjih i nižih slojeva stanovništva. Šokirao je obične Amerikance time da njegov CV govori da nije neki redikul (u Americi ipak to nije ni moguće dovesti do ozbiljne kandidature) zadužen za plašenje američke političko-financijske oligarhije socijalizmom – pojmom koji toj svjetskoj velesili služi kao instrument-politička anatema. Kad sam spomenuo da me Sanders malo podsjeća na papu Franju, onda sam mislio na ono što određuje Franjino papinstvo (a ne bi smjelo) i Sandersovu političku karijeru – a to je aktivizam. Disciplina posve različita od politike zbog koje će Sanders postati globalno popularan, ali neće uspjeti u utrci za kandidaturu za Bijelu kuću. Sanders je ipak dominantno ljevičarski aktivist. Mnogi njegovi aktivistički potezi su bili hvale vrijedni, ali mnogi (poput protivljenja intervenciji NATO saveza protiv Srbije 1999., čime je zapravo okončan rat u bivšoj Jugoslaviji) nisu bili ni približno dobri – što dijelom pokazuje i Sandersovo nepoznavanje uloge SAD-a u međunarodnim odnosima, i to u mnogim sudbonosnim trenucima. Tijekom svoje duge i bogate aktivističko-političke karijere on je:




– skupljao novac za korejsku siročad nakon Korejskog rata 1950-ih;

– bio uhićen zbog kršenja rasne segregacije;

– marširao na Washington s Martinom Luterom Kingom;




– još prije pola stoljeća zalagao se za puna prava LGBT osoba, dok je službena politika koju je provodio Hoover bila da ih se progoni;

– branio je žrtve američkog imperijalizma u Južnoj Americi i putovao u Nikaragvu;

– protiv je svih reformi koje smanjuju socijalna davanja;

– cijelu političku karijeru bori se za ukidanje smrtne kazne;

– glasao je protiv ukidanja besplatnog obrazovanja za zatvorenike;

– pobunio se protiv politike MMF-a koja osiromašuje radnike;

– glasao je protiv protuterorističkog Patriot zakona, tvrdeći da se njime krše građanska prava;

– protivio se i prvom i drugom ratu u Iraku, a bio je među najglasnijim protivnicima intervencije NATO saveza u Srbiji;

– putovao je u Kostariku i branio potlačene radnike;

– podržao je Jesse Jacksona, prvog crnačkog kandidata za predsjednika SAD-a;

– protiv je izraelske politike prema Palestini;

– protiv je policijskog nasilja, posebno nad crncima;

– bori se za prava imigranata i lakši put do stjecanje državljanstva SAD-a;

– zalagao se za pravo glasa rasnih manjina;

– bori se protiv diskriminacije kod zapošljavanja;

– podržava dekriminalizaciju marihuane.

– predstavio je detaljan plan za zaustavljanje ekonomske krize u manjinskim zajednicama.

U istraživanjima vodećih agencija civilnog društva Sanders uživa rejting od čak 97 posto. Je li ta i tolika popularnost među civilnim udrugama dovoljna za nominaciju za predsjednika u ime Demokratske stranke? Nije ni približno – ali je dovoljna da “zagorča” slavu i ambicije Hillary Clinton.

Uzda se u male donatore, na milijardere ne računa

Izvanredan PR bila mu je i izjava da će male donacije biti njegova jedina šansa za pobjedu nad Hillary, jer za razliku od nje nema “super PAC”, pomoć prijatelja milijardera i milijunaša koji mu čuvaju leđa, niti bi želio da ih ima.
“Uspješna nacionalna kampanja zahtijevat će aktivno učešće milijuna Amerikanaca u svakoj zajednici u našoj zemlji. Uz vašu pomoć spremni smo za sjajan start”, poručio je preko društvenih mreža i prvog dana svoje kandidature skupio 1,5 milijuna od 35.000 on line donatora, s prosječnom uplatom od oko 43 dolara. Bernie Sanders je prvo lice na američkoj političkoj sceni koje kaže da su mu europski političari uzor i da bi želio da SAD funkcionira kao Skandinavija.

SAD nikad neće funkcionirati kao Skandinavija, ali ne bi bilo loše da se malo više ugledaju na europsku političku, a posebno diplomatsku, tradiciju iz koje su uostalom i sami potekli. Bez obzira na kritične stavove koje vrlo često mi Europljani iznosimo o europskom sustavu političkih stranaka, taj sustav je daleko progresivniji i pluralniji od stranačkog sustava u SAD-u koji je je u značajnoj mjeri tradicionalan i veće promjene u načinu njegovog funkcioniranja tj. okoštalog sustava dviju najvećih stranaka – Republikanske i Demokratske – nije bilo još od kraja Prvog svjetskog rata. Samim tim je razumljivo da je, dok se ostatak demokratskog svijeta mijenjao velikom brzinom, u SAD-u došlo do svojevrsne dekadencije političkog sustava uvjetovane najviše manipuliranjem financijskih magnata sa sudionicima izbornog i političkog procesa. Velikim donacijama multimilijarderi i raznorazni špekulanti ustvari kontroliraju kandidate na najzanimljivijim i najutjecajnijim predsjedničkim izborima u svijetu. I zato je Bernie Sanders i više nego dobrodošao u američku predsjedničku kampanju.

Prodrmat će ustajalu dekadenciju uskog kruga ljudi iz američkog establishmenta i potaknuti prosječnog Amerikanca da počne drukčije razmišljati, izvan usađenih obrazaca, kako bi se započeo ili bolje reći tek začeo dugi proces izmjene i jače pluralizacije američkog političkog sustava.

Trumpova popularnost raste među ultranacionalistima

Dekadencija koju sam spomenuo jednaka je u obje stranke, u ovoj kampanji nešto izraženija u Republikanskoj. Ta dekadencija dovodi do kandidature multimiljardera Donalda Trumpa, koji je medijski prostor uglavnom punio slikama svojih vila i brakovima s mladim starletama.

Trump, koji obećava da će s njim Amerika ponovno biti “velika”, neočekivano se našao na vrhu popularnosti među republikanskim kandidatima s oko 23 posto podrške, dok drugopozicionirani Jeb Bush ima oko 12 posto. Iako se republikanci također ne žele odreći afroameričkog i hispanoameričkog biračkog tijela koje tradicionalno nije njihovo i teško ga pridobivaju – Trumpov porast popularnosti se dogodio među ultranacionalistima koji u sklopu te ”velike” Amerike odobravaju njegova izjave o ograničenju useljavanja i deportacijama doseljenika iz Latinske Amerike.

Njegov suparnik Jeb Bush nije puno zaostajao za Trumpom, a ostat će upamćeno da je obećao kako će, ako postane predsjednik, dopustiti praksu mučenja političkih zatvorenika, jer je to u interesu sigurnosti SAD-a.

Među republikanskim kandidatima neobična pojava je svakako umirovljeni neurokirurg Ben Carson, koji je javnosti postao poznat prije dvije godine kada je na molitvenom doručku ne pazeći previše na rječnik kritizirao predsjednika Obamu. Budući da je Carson Afroamerikanac, kao i Obama, nastavio je optuživati aktualnog predsjednika SAD-a bez bojazni da bi mu netko mogao prišiti rasizam. Nazvao ga je psihopatom i antisemitom koji je odbacio Izrael. Od socijalista Sandersa, preko ljubitelja mladih starleta Trumpa, do tamnoputog tea partyjevca Carsona. Zvuči poput znanstvene fantastike, ali obećava i više nego uzbudljivu unutarstranačku borbu za dvojicu ili dvoje ključnih koji će u finalnu utrku za Bijelu kuću.

Autor:Nikica Gović / 7Dnevno / 21. kolovoza 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.