fbpx

EU, pudlica američke vanjske politike, nema odgovor na ‘seobu naroda’

Autor: 7 Dnevno/ 4. rujna. 2015

Zabrinjava činjenica da BiH u okolnostima novih eksperimentiranja s Balkanom sada u kontekstu vala izbjeglica iz arapskog svijeta ima posebno mjesto i, kao i Kosovo i Makedonija, točka je visokog sigurnosnog rizika. A Njemačka, koja zasad kontrolira sve procese, ne trudi se pomoći BiH.

Dolazak predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska u Zagreb još je jednom pokazao kako Europska unija nema odgovora na veliku “seobu naroda”, izbjeglički val iz Sirije i drugih arapskih zemalja koji stari kontinent zapljuskuje u dosad neviđenim razmjerima. ”Europa nije kriva za ovo što se događa” – rekao je Tusk naglasivši kako nema opravdanja za neprijateljske, rasističke ili ksenofobne reakcije na migrante. Za nešto manje od dva tjedna u Bruxellesu će se sastati ministri unutarnjih poslova i pravosuđa država EU-a kako bi se dogovorili o famoznim ”kvotama”, o broju izbjeglih koje će prihvatiti iz ratovima zahvaćenih područja. S velikom sigurnošću mogu kazati da se neće dogovoriti ništa, jer je srpanjski summit šefova država i vlada država Unije pokazao da o tom pitanju države članice ne mogu postići jasan i konkretan dogovor.

Velika Britanija, predvodnica prijelomnog trenutka u lancu arapskih proljeća, tj. napada na Libiju nakon kojeg je zloglasni ISIL počeo rasti neviđenom ekspanzijom, je izuzeta od temeljnog akta Unije (Lisabonskog sporazuma) iz zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja evidentno u Uniji postoji samo na papiru, a u operativnom smislu kako bi podržala Europsku uniju kao pudlicu američke vanjske politike. Tusk, govoreći o ”krivici”, nije kazao tko je kriv za ovo što se događa, iako već ”i ptice na grani” govore da je egzodus iz arapskog svijeta odraz američke vanjske politike prema Srednjem istoku, provociranja arapskih proljeća po modelu narančastih i baršunastih revolucija, samo s krivom – ili možda pravom – računicom.

Europa je američki cilj, zadržati je preko NATO partnerstva i savezništva kao glavnu platformu širenja svog utjecaja u svijetu i to u kontekstu novoga hladnoga rata koji je u jeku, a izazvan je činjenicom da Putinova Rusija svojom energetskom politikom i moći već skoro desetljeće Americi šalje poruku kako je pojam i status svjetske velesile promjenjiva varijabla. Vrhunac te ”pokazne vježbe” je bila Sirija i rusko zalaganje koje je rezultiralo ostankom Bashara al-Assada na vlasti u toj ratom poharanoj zemlji kao kakvog-takvog jamca sekularnosti koji će kako-tako spriječiti podjelu te zemlje na kurdski alavitski (šijitski) i sunitski dio, ojačati ISIL kojeg je Europa kroz društvo “Prijatelji Sirije” čak jedno vrijeme nazivala “demokratskom oporbom koja ruši diktatora al-Assada”, te davanje azila Edwardu Snowdenu, zviždaču, analitičaru američkih obavještajnih službi koji je vrlo ozbiljno razotkrio apetite te svjetske velesile u stvaranju novog poretka u svijetu koji je u tijeku i odvija se pred našim očima.


Operacija Wikileaks osmišljena u Washingtonu

Wikileaks, operacija koja je prije Snowdena šokirala svijet, je očito bila operacija u pravom smislu riječi, osmišljena u samom Washingtonu, i poslužila je kao svojevrsna ucjena – pozicioniranje američkih partnera unutar NATO saveza javnim iznošenjem nekih obavještajnih ”istina” o njima. Jer zbog čega Julliana Assangea više nitko niti ne spominje? Kao da on i famozni ”wiki” nikad nisu ni postojali. Wikileaks se dogodio prije državnog udara u Kijevu i izazivanja rata u Ukrajini kojim je SAD uspio EU zavaditi s Rusijom. Bruxelles je u ime američkog interesa – presijecanja odnosno minimaliziranja ruskog energetskog utjecaja u Europi, u korist štete svojih zemalja članica, podržao sankcije protiv Rusije.

Formalni razlog tih sankcija – podsjećam – utvrđivanje tko je srušio zrakoplov Malasya Airlinesa u Ukrajini prošloga ljeta (a po svemu sudeći zabunom ga je srušila ukrajinska vojska, a ne proruski pobunjenici) nikada nije realiziran niti ga itko više spominje. Umjesto da da svoj autentičan politički odgovor, Europa je ponovno pokazala da nema rješenja i stala uz bok američkih interesa. Njemačka kancelarka Angela Merkel je s ”nepodnošljivom lakoćom” prešla preko činjenice koju je otkrio Edward Snowden, a ta je da je nju – kao i cijeli njemački politički vrh te predstavnike civilnih udruga i brojne obične građane – Washington godinama sustavno prisluškivao.

Rudiment kompleksa iz razdoblja ”jasnog” Hladnog rata koji je okončan padom Berlinskog zida u kojem je Zapadna Njemačka bila igračka američke hladnoratovske politike, te nemogućnost odbacivanja stigme genocidnosti iz Drugog svjetskog rata, tu europsku ekonomsku silu su učinili u ovom trenutku glavnim promotorom “plakanja” nad izbjeglima iz arapskih zemalja. Njemačka dominira politikom EU-a, udara joj ton u smislu toga da ovu navalu izbjeglica nitko od odgovornih u Bruxellesu na analizira, kao i prvorazredni sigurnosni problem unatoč upozorenjima obavještajnih službi zemalja članica pa i samog europskog koordinatora za protuterorizam.

Njemačka je usto i glavni ”bič” – promotor transatlantskog trgovinskog sporazuma između SAD-a i EU-a, o kojem ne postoji ni približan konsenzus država članica, s obzirom na to da bi od tog epohalnog sporazuma mnogo više koristi imao SAD od EU-a. Izbjeglički val, neviđen u Europi od Drugoga svjetskog rata, stoga nije samo američki geostrateški interes u kojem SAD naravno podupire Velika Britanija, već je i interes najmoćnije gospodarske sile Europe i njezina ekonomskog stroja, točnije žrvnja – Njemačke. Uz opasku da su i Prvi i Drugi svjetski rat, izvorno u uzroku počeli zbog prevlasti nad energetskim resursima srednjoistočne regije, ova kriza očito služi da bi planski popunila nedostatak radne snage u Njemačkoj, koja je najavila da neće produljiti radne dozvole radnicima iz balkanskih zemalja poput Albanije i Srbije koji su u njoj potražili bolju budućnost.

Njemački je imperativ rješavati problem stručne radne snage izvan EU-a




Ovoga proljeća njemački institut “Bertelsmann” objavio je opsežnu studiju u kojoj se ističe kako “Njemačkoj treba oko pola milijuna imigranata svake godine do 2050., kako bi se održala radna snaga Njemačke”. Studija ističe kako će u idućih 15 godina čak polovica njemačkih kvalificiranih radnika otići u mirovinu. U to vrijeme, naime, stiže kraj radnog vijeka iznimno produktivnog baby-boom naraštaja, rođenog nakon Drugog svjetskog rata. Institut Bertelsmann u studiji također predviđa da će se u sljedećem desetljeću Grčka i ostala gospodarstva južne Europe stabilizirati i izaći iz velike krize eurozone, što će bitno smanjiti migracije unutar EU-a, što znači da je njemačkom ekonomskom žrvnju problem radne snage rješavati izvan EU-a – imperativ. Sve to – analizira “Bertelsmann” – izazvat će drastičan pad izvornih Nijemaca među tamošnjim radništvom. I ne počne li se s masovnijim useljavanjem i stvaranjem “novonijemaca” odmah, s ovim trendom umirovljenja i slabog prirodnog priraštaja, broj radnih ljudi u Njemačkoj mogao bi pasti na svega 29 milijuna.

Njemačka je, dakle, podredila sve kako bi zadržala status najmoćnijeg europskog gospodarstva. Kad kažem sve, mislim i na unutarnju sigurnosnu situaciju u Njemačkoj. Već sada zbog primanja izbjeglica “šakom i kapom” Dresdenom marširaju neonacističke skupine, a činjenica je da će se Nijemci u narednih 15 godina najprije sporijom, a postom sve snažnijom dinamikom morati natjecati s imigrantima-strancima koji im malo pomalo uzimaju poslove, a to im se nimalo ne sviđa. Propuštanjem velikog broja izbjeglih iz Sirije, Libanona, Libije i drugih arapskih zemalja opustošenih i okrvavljenih nakon “slobodarskih” narančastih revolucija allias arapskih proljeća, Njemačka načetu Europu koja je pod naletom agresivnog sekularizma počela gubiti svoj kršćanski identitet, a političku korektnost osmislila kao ”najuzvišeniji” oblik cenzure, ovim ozbiljno dovodi i do pitanja islamizacije i gubitka identiteta bez kojeg bi u nekom najgorem scenariju nestanka identiteta i sama Europska unija kao integracija prestala postojati.

Prije ove krize Berlin je dotukao Grčku, spustio životni standard Talijana, Portugalaca, Španjolaca – s obzirom da kao središte, svojevrstan ”oltar” ekonomske moći, Bruxellesu nameće politiku štednje koja Njemačku uzdiže nauštrb drugih krhkih zemalja članica. Nerazumijevanje procesa koji se događa s ovom ”seobom naroda”, koji je za Europu višestruko opasan, u toj istoj Europi je sveprisutan, a uglavnom ga propagandno promiču vodeći mediji. Ni Hrvatska tu nije iznimka, osim autora pojedinaca, vrlo rijetkih na hrvatskoj mainstream medijskoj sceni, koja usput budi rečeno njemačku političku situaciju, ustroj i interese dovoljno dobro ni ne poznaje pa tu zemlju ili glorificira kao ”bezuvjetnu prijateljicu” (desni) ili je nekritički demonizira vječno aludirajući na nacizam (lijevi).




Među izbjeglicama do 10 posto islamista!

U ovom trenutku najvažnije je pitanje Balkana i njegove uloge u ovoj nimalo bezopasnoj situaciji, a samim tim i Hrvatske. Kad govorim o ulozi govorim o onoj koju su Balkanu, ali i jugoistoku Europe namijenili interesi SAD-a i Velike Britanije i Njemačke. Svi eksperimenti, ratovi i krizne situacije u prošlom stoljeću ”vježbali” su se na Balkanu. U ovom slučaju, iz svega navedenog može se sa sigurnošću kazati: u valu izbjeglih koji hrle u neviđenom broju u odnosu na druge zemlje Europe – upravo u Njemačku, prema podatcima i upozorenjima obavještajnih službi, ima do 10 posto islamista. A Njemačkoj trebaju radnici, a ne potencijalni teroristi. Balkan i jugoistok Europe očito su određeni kao teritorij na kojem će ih se “filtrirati i zaustavljati”, što hrvatsko političko vodstvo uopće ne razumije.

Štoviše, premijer Milanović na susretu s Tuskom ”očajava”’ nad sudbinom jadnih ljudi navodeći da je to više tragična, nego opasna situacija. Ono što ne razumije Hrvatska, kao posljednja članica EU-a na trusnom području – razumiju Mađarska i njezin premijer Viktor Orban, koji je bez ustezanja počeo graditi zid na granici sa Srbijom, a u utorak je zabranio svima prilaz željezničkoj postaji u Budimpešti. Ne treba posebno naglašavati situaciju u Makedoniji gdje je dovoljno da nekoliko islamskih ekstremista uđe u zemlju i zapali sve do kraja. Posebno ne treba spominjati da u zabačenom selu Ošve u Bosni i Hercegovini teroristi tajno kupuju zemlju i nekretnine, a obavještajci vjeruju kako tamo grade kampove za obuku islamista koji planiraju napade na Zapad.

Bosna i Hercegovina u okolnostima novih eksperimentiranja s Balkanom sada u kontekstu vala izbjeglica iz arapskog svijeta ima posebno mjesto i, kao i Kosovo i Makedonija, je točka visokog sigurnosnog rizika. Njemačka, koja zasad kontrolira sve procese, ne trudi se BiH pomoći da postane država triju konstitutivnih naroda. A baš sam se u tekstu od prije nekoliko mjeseci pitao zbog čega se SAD 20 godina nakon Daytona ne uključuje u procese u tom balkanskom međunarodnom protektoratu, i koji je to interes povezao britansku i njemačku diplomaciju da donesu presedanski prijedlog (Britanija i Njemačka partneri – halo, alarm) za rješenje u BiH kojeg je Europska unija prihvatila kao dobrog, a koji zapravo negiranjem konstitutivnosti naroda, ponajviše Hrvata, toj zemlji jamči samo političku nestabilnost. Godinu poslije odgovori na ta pitanja kroz ovaj veliki egzodus dobivaju obrise.

Autor:7 Dnevno/ 4. rujna. 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.