fbpx

Bozanić u operaciji ‘spašavanja vojnika Karamarka’!

Autor: 7Dnevno

Glavno je pitanje zbog čega je kardinal Bozanić s dijelom biskupa i klera tako čvrsto stao uz Karamarka. Nevjerojatno je da se kler - koji Cvitana i Ostojića promatra kao da su Jakov Blažević, jer primaju takve ''informacije" - nije raspitao tko je zapravo Karamarko. Poveznica između dijela Crkve u Hrvata i njezinih biskupa i HDZ-a je interes i novac

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, u ponedjeljak navečer primio je Tomislava Karamrka, predsjednika HDZ-a, stranke koja je računala na plebiscitarnu pobjedu na ovim izborima, a doživjela je plebiscitarni debakl. Taj debakl nije samo debakl HDZ-a, kojeg simbolizira ona ekipa ljudi koja je u stožeru lijepila na čelo koješta, hrvatsku državnu zastavu bacala po podu da bi se onda oni bacili na nju i ljubili je. Ta domoljubna perverzija je dobrim dijelom i proizvod domaće Katoličke crkve, koja je nakon predsjedničkih izbora na parlamentarnim izborima još otvorenije i još eksplicitnije stala na stranu HDZ-a i pretvorila se u glavnog promidžbenog korisnog idiota te stranke. Kardinal s još nekolicinom biskupa je točno vjernicima “propisao” za koga trebaju glasati. Na žalost, i prof. Tomislav Ivančić, poznati svećenik i vrstan duhovnik je u svojim emisijama na HKR-u iz utorka u utorak navečer pozivao vjernike da glasaju za HDZ. On je osoba na koju je teško utjecati, pa te i takve stavove možda možemo pripisati njegovoj političkoj neupućenosti, političkoj naivnosti i “romantičnom” shvaćanju Domovine koja nije strana njegovom, starijem naraštaju klerika. Biskup Vlado Košić molio je za smjenu vlasti, uvjeren u neke svoje “istine”, koje su uglavnom krive. Hrvatski biskupi su uglavnom zatvoreni u svoju kapsulu u kojoj je vrijeme stalo. Njeguju te mitove, a jedine osobe koje ih informiraju i u koje vjeruju i s kojima su okruženi jesu čudni “obraćenici” (Tomac, Dujmović i sl.), potom HDZ-ovi emisari s križevima oko vrata koji čim prime hostiju nedjeljom i izađu iz crkve najteže griješe, te razni piarovci poput Skoke i ljudi iz njegove agencije koji na svojim Facebook profilima pišu panegirike Tomislavu Karamarku koji je ujedno i jedini i glavni razlog ovakvog rezultata na izborima stranke koja je ”brand” i koja je dugo bila jedini izbor mnogobrojnog biračkog tijela desnog centra u Hrvatskoj.

Bozanić izgubio titulu “majstora” kratkih poteza

Ako je većina biskupa i utjecajnog klera neinformirana, zatucana i naivna – kardinal Bozanić nije ni jedno ni drugo ni treće. On je – kako vole reći oni koji ga dobro poznaju – majstor kratkih poteza. I ovi izbori su pokazali da kratke poteze zna potezati, ali su u pitanje doveli titulu “majstora”. Jer i vjernicima i dobrom dijelu klera koji je šutio i to nemoćno promatrao sa strane taj potez kardinala i dijela biskupa se nimalo nije svidio. Vjernici su na izborima pokazali da im ne trebaju političke propovijedi u crkvi, i da one ne mogu na njih utjecati. Pljuska HDZ-u na izborima je i pljuska Katoličkoj crkvi u Hrvata. Ali Bozanić je nezaustavljiv i krši sve kanonske zakone i neposredno nakon izbora prima Karamarka, što među većinom klera izaziva sablazan. Razlog kojeg HDZ preko svojih komentatora kojima su ovim izborima izmakle obećane funkcije plasira u javnost jest da kardinal prima Karamarka kao relativnog pobjednika. Taj i takav razlog, osim što otkriva da HDZ nema nikakve ideje o tome što bi dalje s tom svojom tzv. Pobjedom, otkriva i neznanje HDZ-ovih propagandista, sve redom bivših “komunjara” koje nisu imale gdje naučiti da prema stavu Učiteljstva u ovoj fazi službenik Crkve može primiti ili svih ili nikoga. Bozanić i Karamarko su pred izbore, a tu je pripomogla i predsjednica, izvanredno razradili propagandu kojom će strašiti vjernike, posebno one mlađe koji se ne sjećaju ili one koji su se tobože “obratili” pa se crkve u Jugoslaviji ni ne sjećaju pošto u nju nisu išli niti im je bila bliska. To je nedavno u svojoj kolumni jako dobro opisao bivši veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević, raščalnivši tu njihovu strategiju prema kojoj SDP Hrvate vraća u vrijeme kad se nije smjelo ići u crkvu postavljajući Katolički crkvu u Hrvatskoj u poziciju sovjetskog modela tretiranja religije po kojem su crkve bile isključivo spomenička baština (one koje nisu razorili), a na vjeronauk je bilo zabranjeno ići, točnije nije ni postojao. A kamoli da bi postojale kakve-takve crkvene tiskovine ili crkveno izdavaštvo. To strašenje začinjeno je i pričom o regiji u koju nas SDP vraća, bez podsjetnika na našu svakodnevicu, a to je da smo zemlja članica EU-a.


Crkva u Jugoslaviji je imala različite faze, onu prije i onu poslije Drugoga vatikanskog koncila i Istočne politike Pavla VI. To je bez dileme bila mučenička Crkva, ali ni približno onakva kakvom je u svojoj “pr strategiji” prikazuju Kaptol i HDZ. Cilj tog susreta naravno nije bilo čestitanje na relativnoj pobjedi s tri glasa dijaspore, već dogovor kako pokušati “slomiti” Božu Petrova, bivšeg sjemeništarca sa svećenikom u obitelji, ne bi li MOST koji odlučuje mandatara Vlade podržao HDZ. Uspjeli su dogovoriti sastanak Karamarka i Petrova u Metkoviću u utorak navečer, a prijedlog Bože Petrova o vladi eksperata (kojoj bi vjerojatno on bio na čelu) u koju bi ušli hadezeovci i esdepeovci je zrcalo tog dogovora Karamarko-Bozanić. Dakako, riječ je o operaciji “spašavanja vojnika Karamarka” u kojoj šef HDZ-a, svjestan činjenice da ne može sastaviti novu vladu te da Petrov ne može slomiti cijeli MOST, prije svih Prgometa i Petrinu, spašava svoju funkciju predsjednika stranke koja mu, sastavi li Milanovć vladu ili bolje reći – sklepa li Milanović vladu – ozbiljno dolazi u pitanje. Neka varijanta vlade nacionalnog jedinstva mu je za to najbolja “magla”.

Jozo Petrović i Franjo Luković – ključni Karamarkovi mentori

Magla zato jer će je vjerojatno demantirati kao mogućnost (to se tako radi, to smo bezbroj puta vidjeli), ali i za njegove ključne mentore Jozu Petrovića i Franju Lukovića, šefa Zagrebačke banke u mirovini, starog KOS-ovca i člana trilaterale .HDZ se, naime, poprilično raskolio već prije kampanje.

Glavno je pitanje, dakako, zbog čega je kardinal Bozanić s dijelom biskupa i klera tako čvrsto stao uz Karamarka. Nevjerojatno je da se kler – koji Cvitana i Ostojića promatra kao da su Jakov Blažević, jer prima takve “informacije” – nije raspitao tko je zapravo Tomislav Karamarko barem u odnosu na dvije javno dostupne informacije, a to su Manolićeve prozivke da je bio Udbin špiclov i na činjenicu da obilazi vračare, na zadnje neku Iris Tarbuk na čijoj je promociji knjige “proročanstava” bio sa suprugom, što je prikazano i u showbuiz emisijama na televizijama. Poveznica između dijela Crkve u Hrvata i njezinih biskupa i HDZ-a je interes i novac.

Slavko Midzor/PIXSELL
Slavko Midzor/PIXSELL

Crkvenjaci se naprosto za HDZ-ove vlasti osjećaju sigurnima da njih i njihov komoditet nitko neće dirati i da ih nitko neće prozivati. HDZ im je obećao sve što žele samo da ih podrže na izborima. Crkva, a kardinal prvi, očito nije shvatila da takvo što nije moguće, da će morati plaćati poreze na djelatnosti na kojima zarađuju, a da dug države prema Crkvi za ostatak imovine oduzete u vrijeme Jugoslavije neće moć biti namiren jer je oporavak i izlazak iz krize spor i fragilan. I s obzirom na to da nam je “njihov, crkveni” Sanader ostavio takvo stanje kakvo je ostavio ne može ni biti mnogo brži nego što jest. Vodeći ljudi domaće Crkve još ne razumiju da je Hrvatska u Europskoj uniji i da šalje proračun u Bruxelles u kojem moraju biti prikazani svi prihodi i rashodi, uključujući i crkvene, a da su porezi koje sam spomenuo regulirani Ugovorom o pristupanju. Crkva umjesto da u svojoj prilično dobroj poziciji koju su joj omogućili ugovori između RH i Svete Stolice naviješta Radosnu vijest – i obrazuje vjernike – se duboko involvirala u politiku i komplotira s HDZ-om. Do te mjere je to daleko otišlo da kardinal u razgovorima s nekim diplomatima tvrdi da ova vlada dovodi u pitanje ugovore s Vatikanom. Ova vlada, kao ni ijedna prije, nikad nije dovela te ugovore u pitanje, a neće ni ijedna buduća. Ugovore u pitanje nije dovodio čak ni Josipović dok je bio predsjednik.

Lalovčev posjet kardinalu – popis enormno bogatih svećenika




Očiti “okidač” – i to iz posve iracionalnog straha koji Kaptol motivira na takve postupke – dogodio se prošle godine kad je ministar Lalovac posjetio kardinala i donio mu podeblji popis svećenika čija imovina nije ni približno u skladu s njihovim primanjima. Lalovac mu nije donio – što je vrlo pristojno – imena i prezimena, već OIB-e, i zamolio ga da to riješi jer da je to za državu i proračun problem, a riječ je o velikim količinama novca. Dan dva nakon toga Milanović je o tome nešto ali vrlo nejasno naznačio u intervjuu RTL televiziji. Nitko nije mogao shvatiti da je Lalovac s povećim popisom enormno bogatih svećenika bio na Kaptolu. U novcu i interesima je isključiv ključ bliskosti Crkve i HDZ-a. O ucjenama koje kolaju u odnosu na “reket” kojeg Karamarkovi paraobavještajci navodno zbog slatkih malih tajni nad dijelom klera provode i time ih drže u šaci nema smisla komentirati niti ih nabrajati, jer to nismo u mogućnosti provjeriti. Crkva očito – što je vrlo neodgovorno – zatvara oči pred istinom, ponižavajuće se odnosi prema svojim vjernicima i njihovim odlukama primajući dan nakon izbora Karamarka. Poruka kardinala Bozanića je da im je Karamarko važniji od vjernika.

I od svih crkvenih zakona. Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila, doduše, bili su dugo primjenjivi isključivo u zemljama demokratskog svijeta, pa ne čudi da je nakon uspostave demokracije svugdje u srednjoj i istočnoj Europi prihvaćanje i zaživljavanje odluka Drugoga koncila kasnilo, i prijetilo klerikalizmom. Jasno je to vidio pok. zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, koji se početkom 90-ih silno protivio osnivanju političkih stranaka koje bi se nazivale “kršćansko-demokratskim”. Ovo sam već komentirao za vrijeme podrške Kaptola Kolindi Grabar Kitarović tijekom predsjedničkih izbora, koja je prema ovoj bila prava sitnica. Taj mudri čovjek, koji je umro na glasu svetosti, je bolje od bilo koga vidio opasnost od instrumentalizacije Crkve u političke svrhe, kao i činjenicu da u mladom društvu – koje se odjednom počelo puniti raznim “obraćenicima” – nitko tko ima ambiciju baviti se politikom pojma nema što je to kršćanska demokracija. Razumljivo je što to nisu znali onda, ali nije razumljivo da ne znaju ni danas, kad je koncilski duh opće Crkve zaživio svugdje, kao i demokratska svijest i suvremena politološka znanja.

Jer ono čega se pok. kardinal Kuharić bojao, a čemu predsjednik Tuđman, u kojeg se Karamarko i njegovi “kunu” – nije težio, očito se događa danas.




Autor:7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.