fbpx
Foto: Ante Cizmic / CROPIX

S PELJEŠKIM MOSTOM IMAMO NOVU GEOPOLITIČKU SLIKU! Plenković odigrao mudru igru za budućnost Hrvatske: ‘Nakon mosta više ni o kome ne ovisimo’

Autor: Ivana Violić/7dnevno

Jedan od najvećih projekata ne samo Plenkovićeve nego i svih Vlada u povijesti države – bez pretjerivanja se tako može nazvati Pelješki most koji je spojio sjever i jug naše zemlje pa stoga nije čudno što je njegovo otvorenje bilo spektakularno. Kada se zna da je za gradnju i otvorenje Pelješkog mosta trebalo proći 17 godina i mandati pet premijera, nije čudno što se premijer Andrej Plenković ne prestaje hvaliti tim ključnim infrastrukturnim projektom koji je napokon pušten u promet. Osim premijera Plenkovića, zasluge za završetak ovog važnog projekta nedvojbeno ima i ministar prometa Oleg Butković, kojemu je to zapravo bio najveći izazov u mandatu, upravo je zbog završetka Pelješkog mosta Butković nedavno promaknut u potpredsjednika Vlade, a Pelješki most bit će ujedno i jedna od glavnih baza kampanje za parlamentarne izbore na kojima se Plenković namjerava boriti za treći uzastopni mandat.

Alternativna rješenja

Oni s nešto boljim sjećanjem pamte da je radove na gradnji Pelješkog mosta davne 2005. godine otvorio bivši premijer Ivo Sanader, koji doduše nije bio idejni začetnik toga projekta o kojem se govorilo još krajem 90-ih, međutim, baš je Sanaderov povukao prvi konkretan potez kad je riječ o gradnji mosta. Tko je idejni začetni projekta predmet je spora, s jedne je strane bivši HDZ-ov predsjednik Sabora Luka Bebić, dok s druge strane SDP-ovci podsjećaju kako je ideju za Pelješki most prvi iznio njihov bivši dubrovačko-neretvanski župan, pokojni Ivan Šprlje. Kako bilo, Sanader je taj koji je prvi krenuo u realizaciju projekta te se činilo da bi ta priča relativno brzo mogla dobiti konkretan epilog, no kako to s politikom i Sanaderom biva, gradnja Pelješkog mosta razvukla se unedogled te je nerijetko korištena u političke svrhe pa je i dvije godine nakon otvaranja prvih radova Sanader opet otvorio radove na gradnji istog mosta. Tada su, doduše, potpisani prvi ugovori, proradili su i građevinski strojevi te su u Malostonskom zaljevu zabijeni prvi piloni.

Lako je moguće da bi Sanader bio taj koji bi gradnju Pelješkog mosta priveo kraju, da se nad Hrvatsku tih godina nije nadvila duboka recesija u kojoj je naša zemlja bila zarobljena punih šest godina, odnosno nakon što je Sanader odlučio napustiti političku arenu ne dajući ni naslutiti da odlazi zbog afera zbog kojih je otvorenje mosta dočekao u Remetincu. Radovi na Pelješkom mostu stali su 2010. godine, u mandatu bivše premijerke Jadranke Kosor, premda je realno govoreći do tada ionako vrlo malo toga napravljeno na terenu. Na političkoj sceni povela se pak rasprava o tome je li našoj zemlji uopće potreban tako skup projekt kao što je Pelješki most pa je Vlada bivšeg premijera, a današnjeg predsjednika Zorana Milanovića pokušavala pronaći alternativno rješenje te se spominjalo i da se Dubrovnik i jug Hrvatske s ostatkom zemlje povežu koridorom preko Neuma. U Milanovićevoj vladi na koncu je prevagnuo stav da je najbolje rješenje gradnja mosta preko Malostonskog zaljeva, no financiranje tog velikog i skupog projekta trebalo je u najvećoj mjeri osigurati iz europske blagajne. Nakon Milanovićeve vlade Hrvatsku kratkoročno preuzima Vlada Tihomira Oreškovića koji se, i da je htio, mostom nije stigao baviti. Spletom okolnosti taj projekt pada u ruke premijera Plenkovića, koji je odlučio da će po svaku cijenu završiti ono što su započeli njegovi prethodnici.


Posao na gradnji mosta počeo je 2018. godine, puno se prašine diglo oko toga što je posao povjeren China Road And Bridge Corporationu jer je to bio prvi slučaj da jedna velika kineska državna kompanija gradi tako velik infrastrukturni projekt sredstvima iz Europske unije. Bez obzira na pompu koja je oko te kompanije nastala, Kinezi su svoj posao obavili brzo i besprijekorno, štoviše, oni su svoj dio gradnje mosta dugog 2404 metra koji je spojen prošlog ljeta priveli kraju i prije nego što su hrvatske i druge građevinske tvrtke okončale gradnju pristupnih cesta. Sada je Pelješki most s većinom pristupnih cesta završen, a za Hrvatsku je to povijesni trenutak jer se cjelokupan moderni hrvatski politički teritorij prvi put u povijesti spaja u jednu cjelinu, i stoga nije čudno što su se na Pelješkom mostu tijekom otvorenja nastojali fotografirati i oporbeni saborski zastupnici koji su, doduše, nastojali umanjiti ulogu premijera Plenkovića u tome procesu premda je neosporno da je baš on taj koji se primio posla i odradio ga do kraja.

Ni u jednom trenutku Plenković nije osporio to da je Pelješki most – most svih građana Republike Hrvatske, iako u oporbi potenciraju baš tu tezu. Gradnja mosta baš u Plenkovićevoj eri nije ponajbolje sjela ni Milanoviću koji je svojim upadicama nastojao otpočeti novu rundu sukoba, ali Plenković je u tim trenucima ostao dostojanstven te se jednostavno nije želio upuštati u bilo kakve polemike, što je nedvojbeno dobra odluka kojom je postigao to da se na dan otvorenja Pelješkog mosta govori isključivo o tom vitalnom projektu. Važnost mosta za hrvatske građane uistinu jest višestruka, uz teritorijalnu cjelovitost on sa sobom nosi niz pogodnosti pa se tako više neće morati prelaziti dvije granice na samo deset kilometara neumskog koridora, koji je jedini izlaz susjedne BiH na more, kako bi se stiglo do Dubrovnika. Od Pelješkog mosta očekuje se da potakne razvoj Pelješca, ali i cijele doline Neretve te južnodalmatinskih otoka, a prema tvrdnjama upućenih, Plenković se i s gradnjom i s otvorenjem požurio jer je promišljao strateški.

Nova slika

Naime, Hrvatska bi već početkom sljedeće godine trebala ući u schengensku zonu, a taj proces zasigurno bi bez Pelješkog mosta bio sporiji i složeniji, pa je Plenković ovime odigrao mudru igru za schengensku budućnost naše zemlje. U njegovu timu uvjereni su da je Pelješki most našu zemlju dodatno integrirao u Europsku uniju, a oni koji dobro poznaju tematiku naglašavaju kako sve ovo valja gledati i iz prizme antihrvatskih prosvjeda u Sarajevu, zbog toga nije loše da naša zemlja s Pelješkim mostom dobiva novu geopolitičku sliku te da ne ovisi o susjednoj državi. Ovime se pojačala pregovaračka pozicija s BiH, ali i s ostatkom zemalja takozvanog zapadnog Balkana, jer Hrvatska jednostavno više ni o kome ne ovisi.

Autor:Ivana Violić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.