fbpx
Foto: Vlado Kos / CROPIX

‘PUT KOJIM HRVATSKA IDE ZOVE SE KRIVI SMJER’: Nad onima koji bi nas trebali voditi odavno se vije crna zastava, a unatoč razvikanoj vojsci nesigurna smo država

Autor: Stjepan Šterc / 7dnevno

Hrvatska stvarnost prožeta krizama različitih vrsta i posljedicama raznih i brojnih razina negativnosti na ukupnu hrvatsku populaciju ne daje niti može dati posebnog optimizma hrvatskoj mladosti koja još ne razmišlja o odlasku iz Hrvatske, dok se optimizam odlazećih istopio u velikoj brojnosti interesnog političkog djelovanja s pogubnim rezultatima za hrvatsku budućnost. Potvrđuju to rezultati svih provedenih anketa, neovisno o tome s koje su političke strane njihovi provoditelji usmjeravani, prema kojima gotovo 3/4 ispitanika smatra kako se Hrvatska nedvojbeno vodi nejasnim i krivim smjerovima. “Sistemski” je to obrazac, rekli bi sudionici usmjerenog kretanja i pozicijski stranačko/partijski opunomoćenici selektirani po nasljednom principu političkog podaništva, koji ne mogu razumjeti niti prihvatiti idealisti (njih gotovo 3/4) izvan političke podobnosti.

Potvrda smjera

Zapravo, ništa oni ne razumiju jer ih opterećuje stvarnost i životna nesigurnost svakodnevice koja limitira njihovo razmišljanje i objektivno sagledavanje neopisive političko-diplomatske širine djelovanja – razumljivo, za potrebe zatvorenih krugova i interesnih ideologija složenih nasljedno i podanički – a u javnom izričaju uvijek, naravno, za potrebe hrvatske populacije. Posebno se ovih dana potvrđuju sve dosadašnje pretpostavke o načinu vođenja zemlje, selektiranoj podanosti, kadrovskom siromaštvu, ideološkoj nasljednosti, intelektualnoj skromnosti pozicijskih stranačko/partijskih namjesnika, najamnom obranaškom novinstvu, svijesti i odgovornosti stranačko/partijske vojske i općenito političkom sustavu temeljenom primarno na ostavljanju dojma, međunarodnom značaju, sposobnosti uvjeravanja, finoći ophođenja i sličnim europskim modernizmima.

Sustav se vođenja pokazao interesnim, a velike najave o kriznom liderstvu, europskim vrijednostima, socijalnoj sigurnosti, nacionalnim razvojnim potrebama, hrvatskom zajedništvu, diplomatskom navođenju, gospodarskom procvatu i sličnim retoričkim djelovanjima procijenili su ispitanici u svim nedavnim ispitivanjima javnog mišljenja – put kojim se Hrvatska vodi zove se krivi smjer. Vožnja u krivom smjeru s posljedicama u drugim se djelatnostima jasno naziva, ocjenjuje i sankcionira u skladu s postavljenim normama. Najveće moguće posljedice državnog krivog smjera vođenja potvrđuje nam svaki novi podatak službene statistike o prirodnom i prostornom kretanju stanovništva, a s tim demografskim negativnostima posljedično slijedi velika starost hrvatske domicilne populacije (na europskom i svjetskom vrhu), ukupna demografska ugroženost hrvatskog društva i prostora (na svjetskom i europskim vrhu), praznina hrvatskih izvangradskih prostora (ugrožena nacionalna sigurnost), razvojno zaostajanje (europsko prizemlje) i najgore moguće – nevjerovanje hrvatske mladosti u izvjesnu budućnost u Hrvatskoj.


Nema promjena

Očekivanja hrvatske mladosti koja idealistički vjeruje u promjene u Hrvatskoj nisu vezana za ublažavanje kriza i pogubnih sustavnih namirivanja, već su vezana primarno za postavljanje sustava upravljanja u kojima takve primisli i provedbe namirivanja nisu moguće niti ih pozicijski namjesnici politički selektirani mogu zamišljati na temelju postavljanja velikom dobrotom s političkog i stranačkog vrha. Ponovno se ovih dana Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske oglasio sa službenim podacima demografske statistike o prirodnom padu i vanjskom iseljavanju hrvatske domicilne populacije i po ne znamo koji put potvrdio smjer koji bi morao bez ikakve dileme i daljnjeg propitkivanja zabrinuti hrvatske političke izvršitelje na svim izvršnim razinama, odborskim zakonodavnim tijelima, stranačko/partijskim vijećanjima i općenito javnim djelovanjima. Zabrinuti bi se trebali i mudraci na svim akademskim razinama i konačno se oglasiti u svojoj veličini (prije svega samoveličini) te tako šire djelovati na političku misao slanu na javnu scenu na temelju osjećaja i ideološke potrebe dokazivanja važnosti nastavka vladanja.

Službeni su podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ovih dana po ne znamo koji put potvrdili demografski smjer: broj je rođenih u srpnju ove godine najmanji dosad u tom mjesecu od bilježenja, prirodni je pad stanovništva prešao već 15.000 osoba (točnije iznosi -15.091 osoba), negativna je vanjska migracijska bilanca 7 puta veća od prošlogodišnje kao dokaz nastavka vala iseljavanja itd.

Potvrđeno političko ideološko siromaštvo pomakom iz hrvatske stvarnosti i isto tako potvrđeno i prihvaćeno političko podaništvo u pozicijskom postavljanju, upravo u akademskoj mirnoći poprima i obilježje intelektualne nemoći.

Sve to dok Hrvatska i dalje demografski nestaje, stari, prazni se, ugrožava svoju nacionalnu sigurnost, postaje sve brojnija u iseljeništvu i otvara svoje nevjerojatne ravničarske, brdsko-planinske obalne i otočne prostore demografskoj supstituciji.

Demografsko nestajanje

Političko podaništvo postavljeno kao “sistemska” vladavina upravo u ovakvoj europskoj modernoj i uvjetno rečeno slobodnoj Hrvatskoj doživljava svoje ustoličenje i dosad najveću negaciju akademske spoznaje i davnih akademskih najava hrvatske demografske sadašnjice. Intelektualno i nasljedno ideološko siromaštvo pak upravo uvođenjem hrvatskog europskog modernizma potvrđuje dosad najveći otklon od znanstvenih zakonitosti na svom demografskom i razvojnom putu nabolje. Ponoviti zato treba uvijek poruku o brodu koji odlazi i praznini dvora koji ostaju, kako bi se barem pjesmom, tekstom i emocijom popunila politička praznina.

Kasno razum diže ruku
na glupost već rasplamsalu
i moji dvori prazni ostaju.




Pa’ je mrak na sve što moje je
i pobiga je brod, brod za nabolje.

(D. Dragović, “Brod za nabolje”, 2019.).

Akademski mudri smiraj hrvatske svakodnevice napustila je ovih dana i jedina koja ga je remetila svojom spoznajom i stalnim nastojanjem ukazivanja na demografske negativnosti koje slamaju Hrvatsku. Tamo još prije pedeset je godina znanstveno progovarala o njima i najavljivala sadašnjicu uz velike upitnike akademskog okruženja koje ju nije razumjelo. Napustila nas je i velika akademkinja Alica Wertheimer Baletić, čija su promišljanja i neupitna spoznavanja usmjeravala generacije i činila razliku prema znanstvenoj i političkoj osrednjosti. Njezina mjerila svjetske znanstvene razine prihvaćala bi svaka racionalna izvršna vlast bez posebnog promišljanja i dodavanja, samo ju je trebalo pitati, poneki put poslušati njezine izjave ili pročitati napisano. Nije za to trebalo posebnog truda, postignutog obrazovanja niti dodatnog promišljanja, već samo uvažavati njezinu znanstvenu posebnost. Vjerujemo ipak kako je otišla “brodom za nabolje”, u svoj mir Kraljevstva nebeskog i kako će njezini učenici nastaviti snagom, idealizmom i spoznajom njezin znanstveni i demografski hrvatski put za nabolje, kako se i dalje ne bi politički mirno promatrao stalni odlazak hrvatske mladosti i njezino udaljavanje od zemlje svojih predaka. Zato želimo shvatiti i drugima pokazati kako je to ista naša Hrvatska. Bogatija za njihove vrijednosti koje želimo razumjeti i na njima graditi zajedničku budućnost, a ne mirno promatrati kako s njima nestajemo i mi.




Usputno pitanje

Koliko se god trudili znanstvenim djelovanjem potvrditi demografsku problematiku ključnom za hrvatsku razvojnu i ukupnu budućnost i koliko god sad već brojna znanstvena područja, polja, grane i discipline ukazuju na isto, hrvatski izvršni politički bedem sazdan prema interesnoj ideologiji i političkom podaništvu ostaje i dalje neprobojan. Odnos hrvatskih recentnih izvršitelja prema demografskim pitanjima i rješenjima ne mogu promijeniti ni svi negativni trendovi i pokazatelji koji neumitno stižu sa svakom novom objavom Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Kao da je riječ o problematici razine nemoguće misije i kao da ne postoje primjeri zemalja odgovornog pristupa s mogućim i potrebnim rješenjima, odlukama i postupanjima. Potreban je samo minimum političke volje ili minimalni dogovor koalicijskog saveza oko, htjeli to priznati ili ne, najvažnije problematike hrvatske sadašnjosti i naročito budućnosti.

Međutim, ovako postavljen sustav upravljanja Hrvatskom u kojem su ostale negativnosti gotovo svakodnevica i u kojem se izvršitelji postavljaju interesnim dogovorom neovisno o dokazanim pojedinačnim sposobnostima i odgovornostima, jednostavno ne može ni sagledati nacionalne prioritete niti prihvatiti modele njihovih rješavanja. Hrvatska je gotovo osuđena na demografski nestanak, a s njim i na gospodarsko prizemljenje, ukupnu neuređenost i nepovjerenje mladih u socijalnu, financijsku, društvenu i prostornu sigurnost. Nakon popisa stanovništva 2001. godine u biračku je dob s navršenih 18 godina starosti ušlo čak oko 850.000 osoba i uglavnom sve te osobe čekaju promjene ili “brod za nabolje”, a u tom dugogodišnjem čekanju bez promjena obrasca vladanja od pozicije ili opozicije politički se priklanjaju bilo komu ili jednostavno odlaze u uređenija i razvijenija društva.

Istina, odlascima hrvatske mladosti dobivanje izbora tehničkim postupcima postaje još jednostavnije, udruživanje prema interesnoj ideologiji još više poželjno, a pritisci za promjenama sve više gube snagu. Posljedično, čvrst zagrljaj intelektualnog i ideološkog siromaštva i političkog podaništva postaje stranačko/partijski obrazac stranačkog selektiranja i djelovanja, dolaska na vlast i u konačnici vladanja Hrvatskom. Demografski je nestanak i udaljavanje iseljeništva od zemlje svojih predaka čak u nekim varijantama i poželjan, a globalni procesi vrednovanja nacionalnih razvojnih potreba i društvenih vrijednosti dodatna su pripomoć. Hrvatska kao bljesak i oluju u ranijim neslobodnim vremenima čeka konačno političku volju i prihvaćanje ljudske populacije općenito i djece najvećom vrijednošću koja jedino i donosi budućnost.

Autor:Stjepan Šterc / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.