
Tobias Puklavec gradit će u Omišlju vodikov terminal: Na Krku gradi moguću ekološku bombu
Nema toga tko se posljednjih mjeseci nije iz trgovine vratio s komentarom kako je sve poskupjelo. Cijene svakodnevnih namirnica i životnih potrepština otišle su u nebo, a situacija ni u novoj godini neće biti ništa bolja, tim više što je pred Hrvatskom proces ulaska u eurozonu te se zapravo ne može s potpunom sigurnošću tvrditi da s uvođenjem eura neće doći do poskupljenja. Svjesni situacije u kojoj se nalazi cijeli svijet, vlasti u Srbiji već su intervenirale pa su zamrznuli cijene hrane i osnovnih proizvoda, kako bi donekle stabilnim održali životni standard građana. Što se događa u Srbiji, prate i u resoru ministra financija Zdravka Marića, koji je vrlo dobro upoznat s trendovima i u našoj zemlji.
Premda je državne financije Marić u najvećoj mjeri stabilizirao pa bi do konca njegova i Plenkovićeva mandata prosječna plaća u Hrvatskoj doista trebala iznositi oko 1000 eura, inflacija ministru financija predstavlja ozbiljan problem, a njegovi suradnici uspoređuju je s crnom rupom, što i nije neobično jer bez obzira na visinu plaća, cijene proizvoda rastu i odražavaju se na mjesečna primanja građana. Samo se u studenome stopa inflacije povećala na 4,8 posto, a to su brojke koje će umanjiti rast plaća kojim se premijer Plenković već naveliko hvali.
Situacija je iznimno ozbiljna, samim time što pogađa velik broj hrvatskih kućanstava koja na hranu troše više od četvrtine svojih primanja, što je dvostruko više od prosjeka u Europskoj uniji. Cijene hrane samo u listopadu porasle su za šest posto, što je poseban udar za kućanstva s ispodprosječnim primanjima koja u našoj zemlji dominiraju. Sve i kada bi htio i znao što s time učiniti, Mariću su, kako tvrde njegovi suradnici, ruke vezane, Vlada ne može utjecati na inflaciju jer ona dolazi s globalnog tržišta te se posebno odnosi na cijene energenata i nafte, što najviše i pridonosi inflaciji, na koju nisu imuna ni najveća svjetska gospodarstva, međutim, i njihovi su lideri i financijski eksperti u tom pogledu nemoćni.
Svjetska nemoć nije prevelika utjeha za hrvatske građane, oči javnosti uprte su u Vladu od koje se očekuje da, ako ništa drugo, ublaži poskupljenja rastom plaća, ili da privremeno administrativnim mjerama limitira rast cijena, no to je nešto čemu Marić nije sklon jer smatra da bi pritisak na rast plaća rezultirao dodatnim ubrzavanjem inflacije, dok mu s druge strane preostaje da građane pozove na štednju i racionalniju potrošnju, što nije pretjerano popularna opcija. Ona bi u ionako osiromašenoj Hrvatskoj imala iznimno loš socijalni efekt, a samim time odrazila bi se i na rejting Plenkovićeve vlade, pa stoga u vladajućim redovima balansiraju nastojeći pronaći uravnoteženo rješenje.
Ispod glasa u Marićevu resoru priznaju kako kriza nije gotova te kako bi mogla potrajati do kraja godine koja je pred nama. S prvim danom siječnja, Marić će se s izazovom suočiti porastom minimalne plaće za 350 kuna, pa bi ona trebala iznositi 3750 kuna, zasluge su to mladog i spretnog ministra rada Josipa Aladrovića, u čijem se resoru vjeruje kako bi plaće u godini pred nama trebale nastaviti rasti i u privatnom sektoru jer u Hrvatskoj nedostaje radne snage pa se na postojećim radnicima ne može štedjeti.
Vjeruje se da bi u privatnom sektoru, posebice kada je riječ o građevini i turizmu, plaće trebale rasti za minimalno deset posto. Ipak, ako inflacija nastavi djelovati, a u Marićevu resoru drže da je to neizbježan scenarij, Vlada će biti prisiljena posegnuti za mjerama koje je primijenila kada je u listopadu privremeno limitirala cijene benzina, stoga nije nemoguće da se u nadolazećem periodu doista odluče za regulaciju cijena, posebice kada je riječ o energentima. Ministarstvo financija nije resor u kojem žive od nadanja premda se na globalnoj razini šire teze o privremenom rastu cijena, no o tim tezama govorilo se i sredinom ljeta, kada se vjerovalo da bi se cijene trebale stabilizirati do kraja godine, što se u konačnici ipak nije obistinilo, dapače, dogodilo se upravo suprotno.
Posljednje projekcije ukazuju na to da bi se rast cijena mogao stabilizirati u prvom kvartalu nove godine, međutim, ni taj scenarij nije posve siguran pa su nedavno američki FED i Europska središnja banka potvrdili kako inflacija nije privremena. Da bi period pred nama mogao biti složen i neizvjestan, jasno je i iz svjetskih najava o postupnom prestanku izvanrednog tiskanja novca, čime se nastoje stabilizirati cijene, no to bi moglo prouzročiti rast kamata koje se trenutno kreću oko nule. I središnje banke usporedno s time najavljuju kraj monetarnog popuštanja s početkom ove godine, a treba imati u vidu da je od početka pandemije natiskano oko 30 bilijuna dolara s ciljem sprečavanja bankrota banaka, koji je mogao prouzročiti potpuni zastoj gospodarstva, što bi se, razumljivo, manifestiralo i na države i na kompanije pa na koncu i na trendove koji se odnose na zaposlenost.
U Marićevu resoru uvjereni su u postupni oporavak gospodarstva, a s intenzivnim rastom cijena to vodi k normalizaciji politike, no unatoč tome, ne može se zanemariti šok koji je najava središnjih banaka izazvala na burzama. Ulagači su svjesni da će postupno povećanje kamata, koje se u SAD-u u godini pred nama očekuje u tri navrata, rezultirati krajem višegodišnjeg banketa na burzama pa slijedom toga kapital već sada najavljuje bijeg dionica u neke druge vrste imovina.
Više kamate su ono od čega strahuju i u našem ministarstvu financija u kojem tvrde kako bi baš to moglo izazvati novu, veliku krizu u financijskom sektoru. Hrvatski problem nije mali, odnosi se i na zaduženost koja je u ovom pandemijskom periodu značajno rasla, a ako kamate porastu, brojne će zemlje diljem svijeta, uključujući i našu, biti prisiljene izdvajati više sredstava za otplatu dugovanja, a to vodi u dužničku krizu iz koje se Hrvatska nikako ne uspijeva izvući.
Takav oblik krize posebna je prijetnja upravo zaduženim zemljama kao što je naša, a strahuje se da bi rast kamata negativne trendove mogao donijeti i najvećim poduzećima koja posluju u Hrvatskoj. Ako pak dođe do najavljenog i mogućeg rasta nenaplativih kredita, tada su u posebnoj opasnosti i banke, no Hrvatska se tu, poput drugih u Europi, oslanja na Europsku središnju banku iz koje ipak stižu relativno optimistične poruke pa se tako tvrdi kako se kamate ne bi trebale podizati još minimalno godinu dana.
Premda ekonomski stručnjaci smatraju da bi se gospodarstvo tijekom 2022. godine trebalo nastaviti oporavljati, s druge su strane financijski stručnjaci rezervirani pa se ni oni ne uspijevaju usuglasiti o rastu kamata, ali ni o njihovu utjecaju na financijski sustav. Iako se u velikom dijelu globalnih banaka smatra da bi se inflacija mogla smiriti, a burze stabilizirati i nastaviti s radom, s druge se strane upozorava na oprez od mogućeg potresa na burzama, koji bi vodio u novu recesiju koju uspoređuju s onom iz 2008. godine, kada su Hrvati počeli stezati remenje. Od tog stezanja iz Sanaderove ere još se nismo potpuno oporavili, a sada opet postoji mogućnost da se u nadolazećem periodu financijska kriza prelije na domaće gospodarstvo.
Prema analizi američkog vijeća za nadzor financijske stabilnosti, rizici za financijsku stabilnost Amerike i svijeta značajniji su nego što je to bio slučaj prije pandemije. Ipak, ne treba zaboraviti na rastuće dugove, ali ni na to da bi financijski sustav mogle poljuljati nove klimatske katastrofe. Pritom još treba imati na umu pandemiju koronavirusa, koja je i više nego neizvjesna.
Kada se govori o pandemiji unutar Hrvatske, u Marićevu ministarstvu i više su nego jasni, još jedan značajniji rast broja oboljelih slomio bi krhki hrvatski zdravstveni sustav kojemu su reforme u nadolazećem periodu prijeko potrebne, novo zatvaranje Hrvatska si ni u najcrnjem scenariju ne može priuštiti, a male su šanse i za to da se hrvatsko gospodarstvo ponovno spašava izdašnim potporama.
Premda u Ministarstvu financija otvoreno najavljuju da će u godini pred nama cijene i dalje nedvojbeno rasti i divljati i premda su svjesni da će država prije ili poslije morati intervenirati, oni smatraju kako je najgora stvar koja nam se može dogoditi i koja nam otvoreno prijeti još jedan slom gospodarstva, koji se zasad teško može predvidjeti, ali nije nemoguć. Hrvatsku uza sve to očekuje i više nego skup proces obnove, a osim toga, s obzirom na razvoj novih sojeva, ni neke konkretne projekcije i predviđanja u pogledu pandemije nisu mogući.
Sve je moguće, komentiraju naši sugovornici bliski ministru Mariću, koji ulazi u još jednu godinu velikih izazova, u kojoj će ponovno morati opravdavati status jednoga od najboljih ministara u Vladi premijera Andreja Plenkovića, što po svemu sudeći neće biti nimalo jednostavno.
Tobias Puklavec gradit će u Omišlju vodikov terminal: Na Krku gradi moguću ekološku bombu
Šef SOA-e Daniel Markić najavio probleme: Zagreb je, uz Beč i Beograd, postao centar špijunaže
Složna braća golemih ambicija: Primorac lobira za brata Damira na čelu DORH-a
Bivšeg ministra čeka iscrpljujući proces: Sve je transparentno, a ne zna se istina o 0,21 promilu