fbpx
Foto: Damjan Tadic / CROPIX

PRESUDNO PROLJEĆE ZA KARDINALA! Bozanić uoči Uskrsa dobiva nasljednika: Do Franje su stigli glasovi o zdravstvenom stanju neprihvaćenog pastira

Autor: Tomislav Fumić/7dnevno

Nema u Hrvatskoj istaknute osobe, uključujući i premijera i predsjednika, koju su mediji tako često smjenjivali i zamjenjivali kao zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. I dok je Vatikan sve to odšutio, a Bozanić opstao i ostao, ovo proljeće ipak bi moglo biti presudno za kardinala. Vatikanski izvori potvrdili su našem listu da bi papa Franjo, uoči Uskrsa, mogao donijeti odluku o Bozanićevu nasljedniku. To bi značilo da će papa imenovati nadbiskupa koadjutora do Bozanićeve mirovine, jer će 2024. godine napuniti 75 godina.

Ali, zbog lošeg Bozanićeva zdravlja, nije isključeno da će se povući i ranije, što bi značilo da bi papa odmah imenovao njegova nasljednika iz redova hrvatskih biskupa.

Relevantni izvor iz Vatikana, koji je dobro upoznat sa situacijom u Crkvi u Hrvatskoj, tvrdi da su papi ponuđena najmanje tri imena, a jednog je navodno preporučio i sam Bozanić. Riječ je o monsinjoru Ivanu Šašku, pomoćnom biskupu zagrebačkom, koji je blizak Bozaniću, ali su mu šanse u Vatikanu minimalne. Mnogo veće šanse ima nadbiskup Splitsko-makarske biskupije Dražen Kutleša, kojeg se i prije najčešće povezivalo s Bozanićevim nasljednikom.


Ali u Crkvi se nikada ne zna do posljednjeg trenutka. Ostaje ona stara izreka, vezana uz izbor papa, “tko na konklavu ulazi kao papa, izlazi kao kardinal”, pa će konačnu odluku o Bozanićevu nasljedniku donijeti sam papa Franjo. Iz Zagreba je već otišlo mišljenje papinskog nuncija u Hrvatskoj, nadbiskupa Giorgia Lingue, vrhunskog diplomata, koji je u samom vrhu crkvene hijerarhije i dobro poznaje hrvatske prilike.

Mnoga iznenađenja

Bilo kako bilo, Josip Bozanić više neće moći zaustaviti odlazak s važnog mjesta zagrebačkog nadbiskupa, a papa će moći provesti do kraja svoj plan o promjenama u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Nije neka posebna crkvena tajna da ovaj papa nije bio presretan porukama koje su dolazile od nekih hrvatskih biskupa i da je Vatikan jedva dočekao da budu imenovani novi. Uslijedila su i mnoga iznenađenja jer je papa imenovao relativno malo poznate ili posve nepoznate svećenike na biskupska mjesta, a mnogi su to protumačili kao nastojanje Svetog Oca da u Hrvatskoj ima ljude od povjerenja koji će slijediti njegov put.

Odnosi pape Franje i kardinala Josipa Bozanića nisu bili harmonični. Prvo su se pojavile informacije o kardinalovu bankovnom računu, a posve je jasno da je Vatikan lansirao te podatke. Mnogi su smatrali da je to i početak kraja zagrebačkog nadbiskupa, ali je Bozanić imao i utjecajna poznanstva u Vatikanu, među sadašnjim kardinalima i onima koji su otišli u mirovinu. Papa ga nije zamijenio, a Bozanić je maknuo neke od onih koji mu u Hrvatskoj nisu bili skloni. Tako se u crkvenim krugovima tumači i premještaj hvarskog biskupa Petra Palića u Mostar, gdje je sada biskup mostarsko-duvanjski, daleko od Hrvatske biskupske konferencije u kojoj je bio tajnik.

Postoji još jedna crkvena priča koja ukazuje na rejting Josipa Bozanića u Vatikanu. Poslije jednog skupa, Ad limina apostolorum u Vatikanu, kada svake pete godine katolički biskupi dolaze papi, navodno se zagrebački nadbiskup želio slikati s Franjom, koji je to odbio. I na traženje sastanka poručeno je da postoje dogovoreni termini, a kada su se hrvatski biskupi uputili natrag u zemlju, papini su suradnici zadržali Kutlešu da razgovara s Franjom. Ako je sve to točno, a i mnogi na Kaptolu to potvrđuju, onda stoje i pretpostavke da će nadbiskup Kutleša, koji je obavljao i povjerljiv crkveni zadatak u Istri, biti favorit za Zagrebačku nadbiskupiju.

Neugodne situacije

Josip Bozanić zasigurno nije bio po volji sadašnjeg pape, a razloga je više. Zagrebačka nadbiskupija i Zagreb važniji su za Vatikan nego što se to često čini. To je možda i jedno od ključnih mjesta za Svetu Stolicu u ovom dijelu svijeta, pogotovo zato što su i Franjini prethodnici, prije svega Ivan Pavao II., iskazivali želju da odu najprije u Beograd, a onda u Moskvu. To je bila i Franjina želja, kao uostalom i želja Vatikana da dvije bratske crkve, katolička i pravoslavna, učine pomake u približavanju.

Rat u Ukrajini mnogo je toga poremetio, ali papa Franjo nije odustao od tih ambicija. Zagreb je trebao biti odskočna daska za Beograd i Moskvu, ali kardinal Josip Bozanić nije učinio ono što se od njega očekivalo. Nije pokazao neku snažniju inicijativu, a i svemu drugomu kardinal pristupa s oprezom i treba mnogo vremena da se nešto realizira. Dugo najavljivana Stepinčeva crkva u Zagrebu također se nije pomakla s mjesta, a sam Bozanić često je manevrirao između konzervativnih biskupa i onih koji su bili bliže viziji Franjine Crkve.




Bozanićev moto bio je bolje ne učiniti ništa nego pogriješiti, uvijek je o svemu dugo razmišljao, a s vremenom je izgubio kontakte i s političarima, ali i s relevantnim sugovornicima iz drugih crkava. Previše se zatvorio na Kaptolu, gasio neke požare unutar Crkve, a mlađi i agilniji biskupi su preuzimali inicijative. Posebno Kutleša, koji je poslan u Split i da smiri nesporazume na Bogoslovnom fakultetu, jer se nakon istarskog iskustva iskazao kao osoba koja rješava neugodne situacije. Do Vatikana su, naravno, stigli i glasovi o Bozanićevu zdravstvenom stanju i problemima s hodanjem, a papa je onda primijenio praksu da uz ‘stare’ biskupe koji su čekali mirovinu postavlja koadjutore, kako bi se izvršila mirna tranzicija.

Nema čekanja

Tako je Kutleša iz Istre otišao u Split i poslije naslijedio Marina Barišića, a dubrovački biskup Mate Uzinić preuzeo je dužnost riječkog nadbiskupa. Bila je to elegantna promjena ‘vlasti’, jer su se nadbiskupi koji su odlazili u mirovinu morali savjetovati s koadjutorima, koji su polako preuzimali nadbiskupije. Bez drame ili sukoba. Tu formulu možda će primijeniti papa i na Zagrebačku nadbiskupiju. Svakako će koadjutor, ako bude postavljen, biti netko iz redova biskupa tko ima mnogo iskustva jer je riječ o izuzetno važnom mjestu ne samo za Crkvu u Hrvatskoj nego i za Vatikan. Uostalom, onaj tko zamijeni Josipa Bozanića postat će i novi kardinal. Sve to objašnjava zašto se papa nije previše žurio ni s kadrovskim rješenjima u Zagrebu jer je trebalo dobro odvagnuti i doći do pravog rješenja.

Sada, međutim, više nema čekanja. Nakon Franje Kuharića, koji je slovio kao ‘tvrdo hrvatski’, Vatikan je tražio neko manje konzervativno rješenje i tako je izabran Bozanić. Neki su to najavili i kao ‘lijevo’ skretanje, a sam kardinal nikada nije bio do kraja primljen i prihvaćen u svim crkvenim krugovima, od onih krajnje desnih do liberalnijih. Ali Bozanić je ostavio i trag u Nadbiskupiji koji se svakako može okarakterizirati pozitivnim, izbjegavši sukobe među samim biskupima koji su pripadali raznim strujama. Posebna mu je zasluga što je s političarima koji su vodili vlade, od lijeve do desne, uspio dogovoriti povratak crkvene imovine i način financiranja Crkve, što dosad nije dovedeno u pitanje.




Ali Bozanić nije reprezent ‘nove’ Crkve pape Franje. Teško je kardinal komunicirao s medijima, previše je bio izoliran na Kaptolu, ponekad udaljen i od vjernika. Nije prihvaćao promjene koje su se događale u Crkvi, a do pape su dolazile i vijesti da nije dovoljno smirivao ni one biskupe koji su gotovo otvoreno kritizirali Svetog Oca. Neki od njih su iskazivali nezadovoljstvo što papa nije proglasio svetim kardinala Alojzija Stepinca, govoreći da se to ne bi dogodilo da Crkvu vode Vojtyla ili Ratzinger.

Prve glasine

Bozanić je ostao izvan tih diskusija, ali su papinski nunciji pomno promatrali što se događa u Hrvatskoj. Svi kasniji izbori za nove biskupe bili su mimo želja samog kardinala, a većina njih je pokazivala da su ‘na strani’ pape. Uostalom, on ih je i postavio. Kada su krenule prve glasine, prije koju godinu, da papa Franjo ne želi Bozanića kao prvog čovjeka Crkve u Hrvata, bilo je i glasina da zagrebački nadbiskup želi neko visoko mjesto u Vatikanu, u nekoj od kongregacija. Ni to se nije dogodilo, a Vatikan je pokazao, kao i uvijek, da se ne treba žuriti s rješenjima. Mediji su iz godine u godinu objavljivali ‘ekskluzive’ da Bozanić odlazi, a on je, u tišini, stvorio uvjete da ostane.

Sada je tomu došao kraj jer godine su tu, a i zdravlje nije najbolje. Novi zagrebački nadbiskup, možda najprije koadjutor, bit će svakako netko tko će nastaviti ‘papin kurs’ i biti po mjeri Jorgea Marija Bergoglia, 266. po redu pape i prvog iz Latinske Amerike, kao i prvog isusovca i pape koji je nakon 1100 godina uzeo novo papinsko ime.

Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.