Foto: Patrik Macek/PIXSELL

NOVA OPASNOST ZA PREMIJERA? Udruženi kreću u rušenje HDZ-a, ali postoji jedan problem: Više mrze jedan drugog nego Plenkovića!

Autor: Iva Međugorac

Otkako su u SDP-u proveli unutarstranačke izbore na kojima je članstvo biralo predsjednike lokalnih organizacija, u stranku koju mjesecima potresaju ozbiljne krize vratila se doza optimizma. Socijaldemokrati su uvjereni kako njihovo vrijeme tek dolazi, no isto su tako svjesni da njihov rejting u posljednje vrijeme nije na zavidnoj razini te da će trebati podosta vremena kako bi se vratili u ozbiljniju političku igru. Zahtjevan je to posao za predsjednika Partije Peđu Grbina.

Premda je stranku nakon svih peripetija uspješno premrežio svojim kadrovima, Grbin se još ne uspijeva nametnuti kao istinski lider oporbe, a pritom njegovi stranački kolege najviše od svega ističu Grbinov nedostatak iskustva i svojevrsne političke karizme i odrješitosti kakvu pokazuje najpopularniji hrvatski političar, predsjednik Zoran Milanović, koji, doduše, serijalom svojih istupa u kojima koketira s krajnjom desnicom u zadnje vrijeme SDP-ovcima izaziva ozbiljne glavobolje.

Treba im vremena

Izaziva SDP-ovcima glavobolje i premijer Andrej Plenković, odnosno njegov HDZ koji je bez obzira na sve krize i afere, i dalje u svim relevantnim anketama vodeća, a ujedno i najstabilnija stranka u državi. Dok su SDP-u njihove unutarstranačke trzavice naštetile te dovele do masovnog odljeva članstva i pada rejtinga, Plenković se iz svih stranačkih, pa i državnih kriza vješto izvlačio, dobrim dijelom i zbog toga što u parlamentu ne postoji oporba koja bi mogla na adekvatan način i s validnim temama konkurirati vladajućoj stranci. Iako oporbe nema, pred Plenkovićem je iznimno izazovna godina, premrežena novim sojevima korone, ali i procesom obnove koji tapka u mjestu. No isto tako treba imati u vidu i to da se u godini koja je tek počela ne održavaju ni jedni izbori.

Unatoč tome, mnogi ozbiljni akteri domaće političke scene u ovoj 2022. vide značajnu priliku zbog vremenskog perioda u kojemu će se napokon moći definirati odnosi i omjeri snaga na lijevoj i desnoj političkoj fronti. Vjeruje se u SDP-u kako je i pred njima godina koja bi se mogla osjetno odraziti na poziciju premijera Plenkovića i njegova HDZ-a, i to je nešto na čemu misle ustrajno raditi.

Nadolazeći period za sve političke opcije u zemlji označava uvertiru u parlamentarne izbore, znaju to vrlo dobro i u Možemo, zeleno-lijevoj političkoj platformi koja je zabljesnula na nedavno održanim lokalnim izborima, s kojih je kao jedna od najvećih zvijezda izašao novi zagrebački gradonačelnik, mladi aktivist Tomislav Tomašević. Uz potporu svoje političke platforme Tomašević je na lokalnim izborima osvojio velikih 200.000 glasova, a u glavnom gradu Možemo je dobio čak 750 vijećničkih fotelja, bilo da je riječ o onima u Gradskoj skupštini, kvartovskim vijećima i mjesnim odborima.

Počinju udarci

Solidno je Možemo prošao i u Puli, Pazinu, Karlovcu, Dubrovniku, pa i u Splitu te u Istri. Time su, kako se vjeruje među dijelom analitičara, otvorili vrata nacionalnoj političkoj sceni, a ujedno i nastavili trend s posljednjih parlamentarnih izbora održanih u ljeto 2020., a na kojima su osvojili 7,7 posto potpore, i to kao posve nova politička opcija. Istini za volju, rejting Tomaševićeve platforme u zadnjih nekoliko mjeseci ne prestaje padati, ali usprkos tome, Možemo i SDP udruženo ipak predstavljaju značajnu prijetnju za premijera Plenkovića, odnosno za njegov HDZ jer unatoč stabilnom HDZ-ovu rejtingu, ove stranke u koaliciji osvajaju podjednak broj glasova kao i HDZ, čiji je koalicijski potencijal, s obzirom na krizu na desnici, izrazito nestabilan.

Uvidjeli su tu HDZ-ovu slabost i pojedinci u dvjema lijevim opcijama, u kojima polako počinju pregovori o suradnji na nacionalnoj razini, koja bi mogla rezultirati formiranjem velikog lijevog bloka, čiji je krajnji cilj rušenje premijera Plenkovića. Ne odbacuju u SDP-u mogućnost da im se u tom bloku pridruže i liberalne opcije, ali o suradnji s Marijanom Puljak i Dalijom Orešković ipak progovaraju s dozom opreza, zbog situacije u Splitu u kojem SDP-ovci ne uspijevaju pronaći zajednički jezik s gradonačelnikom Ivicom Puljkom, čija je supruga jedna od najeksponiranijih predstavnika liberalne scene u Saboru. Opreza u SDP-u ne manjka ni kad je riječ o platformi Možemo, kako tvrde, suradnju ne treba bazirati na principu na kojem je ona bazirana u Zagrebu, gdje se SDP spletom okolnosti pretvorio u manjinskog partnera, odnosno dizača ruku koji platformi Možemo pomaže pri održavanju skupštinske većine, iako ih za to vrijeme nitko iz Tomaševićeva tima ništa ne pita, niti SDP-ovce itko iz Možemo doživljava kao ozbiljne političke suradnike.




Novi favorit

U tom kontekstu socijaldemokrati nade polažu u svojeg novog šefa zagrebačke organizacije, profesora Viktora Gotovca, koji je pozornost javnosti već uspio pridobiti svojim tezama o Titovu trgu, a nakon toga otvoreno se usprotivio Tomaševićevim idejama o ukidanju mjere roditelj-odgojitelj, ali i otkazima u Zagrebačkom holdingu, što u SDP-u pozdravljaju, jer kako kažu, napokon imaju vođu koji pokazuje stav i čvrstinu, za razliku od šefa Zagrebačke skupštine Joška Klisovića.

I u formiranju novog, nacionalnog lijevog bloka SDP-ovci Gotovca sugeriraju kao jednoga od vodećih pregovarača te smatraju kako se SDP napokon treba pozicionirati kao najveća stranka na ljevici, s razvijenom infrastrukturom i mrežom članova, ali i s kompetentnim, operativnim kadrovima kakvih platformi Možemo evidentno nedostaje. Baš se zbog toga SDP-ovci nemaju namjeru istrčavati, potencijalnoj suradnji pristupaju s rezervom, jer koliko god da im je suradnja s Možemo prirodna, u dijelu Partije vjeruju kako Tomaševića prvo treba pustiti da pokaže što zna i umije u Zagrebu, te tek nakon toga definirati smjer i razinu suradnje.

Vidljivo je da je i politički rejting zagrebačkoga gradonačelnika u padu, a u tome SDP-ovci vide i priliku i prijetnju. S jedne je strane dobro da se Tomašević sam opeče na vlastitim greškama te da on i njegova platforma snose posljedice zbog kojih bi se SDP-u na ljevici mogao otvoriti prostor, a s druge je pak strane opasno to što se SDP u glavnome gradu pretvorio u skupinu klimavaca koji se ne oglašavaju i koji bez puno polemike stoje iza svakog Tomaševića poteza, ta inertnost mogla bi im se obiti o glavu, posebice kada se zna da Tomašević s ozbiljnijim i nepopularnim rezovima praktički još nije ni krenuo.




Manjak kadrova

Otkazi u Holdingu mogu se protumačiti kao obračun s uhljebima, što i nije nužno promašaj, ali kada počnu rasti cijene komunalija te kada uslijede novi, neizbježni rezovi, to će se zasigurno odraziti i na poziciju platforme Možemo u Saboru, u kojem njihovi zastupnici, uz izuzeće Sandre Benčić, djeluju kao da i ne postoje.

U parlamentu, doduše, nije ništa bolja situacija ni sa SDP-ovcima koji su se nedavno praktički razdvojili na dva zastupnička kluba, pri čemu su socijaldemokrati ostali bez niza svojih zvučnih imena pa će i SDP-ovci u Saboru u nadolazećem periodu morati proći kroz proces profilacije, u sklopu kojega će trebati poraditi s neprimjetnim zastupnicima koji djeluju kao spavači, a ne kao ozbiljni političari koji bi otvarali goruće teme i time problematizirali poteze Plenkovićeva HDZ-a. Kako SDP-ovci u sabornici više nemaju grlatih zastupnika, tako Tomašević u Zagrebu nema adekvatnih kadrova, što se također pretvara u ozbiljan problem, koji je isplivao na vidjelo kada su s čela Holdinga odlazili direktori koje je upravo zagrebački gradonačelnik doveo i predstavio kao svoje kadrove.

Ako nema kadrova za Zagreb, pitanje je je li Možemo u stanju ponuditi kadrove za cijelu državu, a u SDP-u također propituju i izborne liste te kriterije njihova sastavljanja, podsjećajući na to da im je Možemo u Zagrebu leđa okrenuo nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora. Lopticu su spustili tek nakon što je postalo jasno da im je SDP kao saveznik potreban za formiranje većine, a sada kada je većina formirana, dvije lijeve opcije u metropoli se ne uspijevaju usuglasiti. Upućeni svjedoče kako zagrebački SDP-ovci uopće ne komuniciraju sa svojim koalicijskim partnerom, a nezadovoljnici idu i korak dalje te tvrde da se Možemo prema SDP-u postavio superiorno i svisoka, što bi za socijaldemokrate ujedno mogla biti i dobra politička lekcija.

Potraga za strategijom

I bez toga zagrebačkog odnosa SDP uistinu može ponešto naučiti od svojih zeleno-lijevih kolega koji su uspjeli doprijeti do građana, znaju to vrlo dobro SDP-ovci koji su stidljivo počeli razrađivati strategiju za osnaživanje terena. Sam teren za dobivanje izbora neće biti dostatan pa se u Partiji formiraju timovi koji bi trebali razrađivati SDP-ove teme i formirati njihov plan i program za izlazak iz krize, ali i za pridobivanje pozornosti lijevog biračkog tijela.

Plan im je zagovarati snažnije socijaldemokracju te izaći među građane, a onda ujedno i na taj način osnažiti te povratiti izgubljeni potencijal. Baš zato će SDP, kako se tvrdi u stranci, idućih pola godine iskoristiti za vlastiti oporavak, a onda bi sredinom ljeta trebali početi pregovori s mogućim koalicijskim partnerima, s kojima bi trebali krenuti na Plenkovića, čiji se HDZ ne bori s rejtingom, ali se zato bori s koalicijskim potencijalom.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.