fbpx
Foto: Tom Dubravec / CROPIX

MLADI, FINI, DOBRO IZGLEDAJU I PRIČAJU: Analitičar upozorava na nova lica politike! ‘Ovi ljudi ostavljaju Hrvatsku na europskom dnu’

Autor: Stjepan Šterc / 7dnevno

Politička se nasljednost u postupanju, kadrovskom selektiranju, ideološkom trgovinskom zbližavanju, vraćanju u prošlost, postavljanju vječne hrvatske krivnje, vrednovanju i puno još toga iz prijeratnih vremena i zajedničkog prostornog okvira očituje u isto tako puno formi, zaogrnutih ovog puta europeizmom, višestranačjem, otvorenošću, nemjerljivim slobodama, širinom ljudskih prava, diplomatskom retorikom i sličnim formalnim mimikrijama. Podvlačenje svih političkih nasljednosti u samo zamijenjenom jugoslavenskom prostornom okviru s europskim pod europske neupitne vrijednosti i blagodati iskušani je obrazac političko-diplomatskog djelovanja u koje novi stranačko-partijski sljedbenici ne trebaju nikad posumnjati. Pogotovo to ne treba hrvatska stranačko-partijska mladost.

Manipulacija kao osnova

Kao nekad, kad su manipulacije bile politička osnova postupanja i kad se Hrvatskoj vječnu nametnutu krivnju nije smjelo ničim opravdavati pa čak ni znanstvenim neupitnim dokazivanjima, a pogotovo ne mladalačkim nezadovoljstvima koja su trebala uslijediti po logici stvari i vremena. Totalitarizam bivše zajednice i zajedničke države posebno je bio osjetljiv na mladalačke studentske buntove pa je svu pozornost usmjeravao na njihovu pacifikaciju po puno osnova. Prisjećamo se samo parola, poput npr. “Tito, partija, omladina, akcija”, „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo”, “Tvoja misao naš put” i sličnih. Nisu to bile slučajnosti ili nezrelost puka, nego je to bio ideološki nametnuti zanos čije bi neprihvaćanje odmah značilo svrstavanje u nacionalističku neprijateljsku aktivnost s posljedicama. Posebno je to vrijedilo za hrvatsku studentsku i ostalu omladinu, hrvatsko iseljeništvo i ostalu hrvatsku populaciju svjesnu nametnutog totalitarizma.

Vremena koja su uslijedila nakon hrvatskog oslobađanja iz političkog i državnog totalitarizma u pravilu su donosila povijesna preskakanja i friziranja po istom prethodnom unitarnom obrascu, ali i nasljedna politička postupanja novih generacija s novom europskom formom, formalnom naobrazbom i automatiziranom nacionalnom simbolikom. Nasljednosti je izvorište uglavnom obiteljsko, interesno ideološko, diplomatsko, pozicijsko i slično, uz naravno dijelom zadržavanje i vrijednosnog sustava po tim osnovama.


Manipulacija kao politička osnova djelovanja u funkciji zadržavanja i stalnog naglašavanja hrvatskih povijesnih krivnji ostaje i dalje obrazac protuhrvatskog djelovanja, a najnoviji ju jasenovački primjer jasno potvrđuje. Prevladavaju u biti samo dva obrasca friziranja povijesnih istina po političkoj potrebi pritiskanja Hrvatske: jasenovački i olujni. Oba su vezana uz ratne prilike u kakvima su stradanja nevinih, nažalost, kao i u svim ratovima kroz povijest bila realnost i kakve su idealne za manipulacije po potrebi. Pravi bi odgovor na programirane političke manipulacije bili međunarodni znanstveni skupovi o oba događaja, na kojima politizacije ne bi smjelo biti i koji bi konačno približili znanstvenu istinu široj javnosti. Hrvatska bi na to trebala biti spremna ne želi li se vječna hrvatska krivnja podizati u javnosti po potrebi iz okruženja.

Pripitomljena mladost

Muzički pokreti mladih u pravilu su bili naznake društvenih više, a političkih manje promjena, a posebno su po tome bile značajne šezdesete i sedamdesete prošlog stoljeća. Bilo je to vrijeme studentskih pobuna, djece cvijeća, velikih koncerata i općih pokreta za slobodu, promjenu i novo vrijeme. Bivša je zajednica bila potpuno izvan svih tih pokreta, promjena i mladalačkih želja i još uvijek združena i pripitomljena u parolaškim okvirima “Tito, partija, omladina, akcija”. Kakav studentski bunt i omladinska potreba za promjenama, iako neki šezdesetosmaši i danas nostalgično progovaraju o studentskom buntu u okvirima partijskog sustava i države i naročito podrške iste.

Ništa se ozbiljnije nije događalo sve do Hrvatskog proljeća 1971. godine kao zapravo nastavka samo nakon 1-2 godine studentskih pobuna na američkim sveučilištima po istom obrascu. Studentski su pokreti tada prihvaćani kao pomak prema demokraciji, uređenosti društva, društvenim slobodama i općenito kao pozitivna i potrebna kretanja u političkom programiranom determinizmu. Osim naravno u slučaju Hrvatskog proljeća, koje se nikako nije smjelo prikazivati drugačije u javnosti osim kao nacionalistički pokret za razbijanje uspostavljenog bratskog zajedništva s prevladavajućom dominacijom uvijek jednih te istih.

Nasuprot svjetskim studentskim pokretima za slobodu stajao je obrazac štafetnog bratstva i jedinstva i rođendanskih omladinskih sletova bivše zajednice, kao ogledni model kontrole mladosti i njezine potrebe za promjenama. Pripitomljena mladost bez potrebe za protestima i promjenama ostavlja društvo u prošlosti i u sigurnim rukama njegovih kontrolora. Iste te generacije kontrolirane i pripitomljene mladosti ostavile su u nasljedstvo model ponašanja koji je vidljiv i u suvremenoj Hrvatskoj po njihovoj apologiji, mirnoći, sljedbi, zadivljenosti s političkim vrhom i ukupnoj atmosferi koja je nespojiva s mladošću i njezinom energijom.

Moderno vrednovanje

Gotovo isključive političke hrvatske vlade početkom dvadesetih ovog stoljeća i nasljedna joj recentna političko-diplomatska uvele su potpuno novi vrijednosni sustav pojedinačnog resornog pozicioniranja, s puno nasljednih obilježja i s još više formalnih koje i nije moguće po općim kriterijima postaviti u okvire opće važećeg i prihvaćenog vrijednosnog sustava. Resorni bi voditelji s obzirom na hrvatsku demografsku, gospodarsku, financijsku i inu stvarnost trebali biti najbolji u svojoj djelatnosti u Hrvatskoj, dokazani na poslovima izvan politike, neovisno o političkoj interesnoj ideologiji, i čvrsti u stručnim i znanstvenim stavovima te istovremeno biti imuni na ostavljanje dojma u javnosti i pokazivati osobnost, čvrstinu, građansku hrabrost i biti primjer mladima.

Najbolji po puno kriterija, a ne samo po pojedinačnom doživljaju i osjećaju s političkog vrha njihove finoće, dobrog izgleda (nevjerojatan kriterij), dobre retorike, opće briljantnosti, superiornosti po dojmu, vizijama globalnih trendova i sličnim osobnim poimanjima atribucija. To su ljudi najavljene splitske, zagrebačke i valjda hrvatske budućnosti koji su nestali već na prvom testu doživljaja njihovih sposobnosti unutar biračke populacije. Prisjetiti se valja javnih hvalospjeva i političkih najava, ali i konačnih rezultata djelovanja.




“Mlade zamjenjujemo mlađima, a jednako pametnima. Sve će biti dobro. Fin čovjek, dobro izgleda, dobro govori, razumije to o čemu se govori – rekao je premijer Plenković za N1 po dolasku u Sabor o Marku Primorcu” (Dalmatinski portal, 14. 7. 2022.).

“Gledao sam jučer nastup Davora Filipovića na dnevniku jedne od televizija i on je bio briljantan. On ima odgovor na svako pitanje, ima viziju za Grad Zagreb, ima argumente, podatke. Još jednom je demonstrirao koliko je superioran u odnosu na ostale kandidate u Zagrebu svojom pripremljenošću, znanjem, željom da da doprinos razvoju Grada Zagreba, svojim pogledom koji ima i širinu i koji se uklapa i u viziju Vlade i europske globalne trendove”, rekao je Plenković uoči zajedničke sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a (HINA, 15. 2. 2021.).

Vice Mihanović je čovjek koji je poznat u Splitu. On predstavlja izvanredno rješenje za Split u idućem periodu – odgovorio je Mihanović” (Dalmacija danas, 16. 2. 2021.).




“Premijer Andrej Plenković, koji je popodne bio u Splitu na otvorenju radova na istočnoj obali, rekao je odgovarajući na novinarska pitanja da je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović izvanredno rješenje za budućnost tog grada.

Istaknuo je da se Mihanović pokazao u privatnom sektoru, da ima zavidnu akademsku karijeru, da je poznat u Splitu, u najzrelijim godinama, i da se dokazao na poslu” (Indeks, 16. 2. 2021.).

“Vjerujem da je on sjajno rješenje za Split, za razliku od onih koji grad bespotrebno vode na izbore. Uvjeren sam da je Zoran Đogaš budućnost Splita – rekao je Plenković” (Dalmatinski portal, 19. 4. 2022.).

“Dobar je jako, upoznat ćete ga. Vidim da ga ne znate”, rekao je premijer Andrej Plenković svojedobno, kada je predlagao svoje ministre i predstavljao ih naciji. On sam za sebe tvrdio je kako se godinama bavi zapošljavanjem mladih, a koliko mu dobro ide na tome planu, u posljednjim mjeseci pokazuju statistički podaci o broju mladih koji su spakirali torbe i napustili našu zemlju” (Dnevno.hr, 20. 7. 2019.).

Pripreme za slet

Ništa europski modernizam i diplomatsko-politički pragmatizam nije bitno promijenio obrazac pozicijskog postavljanja iz prošlih vremena, samo što su sad najave izravne, a uvjeravanja javnosti neposredna. Tako izabrani i postavljeni fini, dobrog izgleda, naglašene retorike i zapravo opće briljantnosti, superiornosti i finoće ostavljaju Hrvatsku na europskom dnu, prazne je i demografski osiromašuju. Važno ostaje samo ostaviti svojom pojavom, finoćom, izgledom i podrškom jedinog bitnog u izvršnim krugovima dojam u javnosti, a kasniji negativni rezultati izvršnog djelovanja ionako se mogu nadoknaditi trgovinskim dogovorima neovisno o političkoj i svakoj drugoj različitosti. Ponajmanje su u svemu bitni strateški nacionalni interesi, hrvatska demografska budućnost, sigurnost ukupne hrvatske populacije i u konačnici nacionalna sigurnost.

Biranje kadrova po mogućem ostavljanju dojma na druge zapravo je samo nastavak selekcije po modelu nekadašnjih priprema za slet u općem zadovoljstvu vladanja nad Hrvatskom. Takve su uvijek i najave, opravdavanja, beskrajne samohvale i opća bezgrešnost u pozicijskom postavljanju, političkom djelovanju i procjenjivanju nastavka. Njihov svijet bezgrešnosti, uspješnosti, nezamjenjivosti i nasljednog vladanja izvan hrvatske stvarnosti.

Autor:Stjepan Šterc / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.