MILANOVIĆU ĆE ZAPAPRITI! Amerikanci žele smjenu na Pantovčaku, nakon samita pronašli favorita: ‘Malo je HDZ-ovaca koji znaju biti uljuđeni poput njega’

Samouvjerenog stava, u elegantnom odijelu i s uredno podrezanom bradom, predsjednik Sabora Gordan Jandroković bio je glavna zvijezda prvog parlamentarnog samita Krimske platforme u Zagrebu, s kojega su poslane snažne poruke potpore Ukrajini. Do te se mjere Jandroković na tom događaju istaknuo, da i u samom HDZ-u tvrde da je u drugi plan gurnuo premijera Andreja Plenkovića, za kojega se očekivalo da će biti glavna zvijezda zagrebačkog samita koji se u vladajućim redovima već počinje nazivati uvertirom u predizbornu kampanju za parlamentarne izbore koji bi se, suprotno svim predviđanjima, mogli održati u lipnju iduće godine.

O tome premijer Plenković navodno sve ozbiljnije razmišlja, a HDZ doista u prvi plan gura Jandrokovića, koji bi stranačke boje trebao braniti kao kandidat na idućim predsjedničkim izborima, na kojima će se suprotstaviti predsjedniku Zoranu Milanoviću, u kojem vladajući ionako prepoznaju svojeg najozbiljnijeg konkurenta, dok Plenković u njemu vidi svojeg najvećeg političkog neprijatelja, što i nije daleko od istine kada se zna da je Milanović neformalni vođa oporbe i njihov zakulisni ujedinitelj koji na svakom koraku Plenkoviću podmeće nogu.

To je pokušao učiniti i nedavno, kada se doznalo da je premijer praktički već dogovorio obuku ukrajinskih vojnika u našoj zemlji. Taj dogovor Milanović je otvoreno doveo u pitanje tvrdeći da on za takvo što neće dati suglasnost, bez koje obuke, u skladu sa Zakonom o obrani, neće biti jer se bez Milanovića taj proces ne može provesti.

Oporavak rejtinga

Jasno je da HDZ i Plenković imaju prilično opravdane argumente za potenciranje teze da je Milanović politički igrač Kremlja i možda jedan od najutjecajnijih proruski orijentiranih političara na području takozvanog zapadnog Balkana, no isto je tako jasno da je Milanović svoju retoriku uspio približiti narodu koji stoji u nepreglednim redovima na benzinskim postajama nadajući se da cijene goriva neće otići u nebo s najavama nove recesije. Ovo nije naš rat, strategija je na kojoj Milanović bazira svoju vanjsku politiku i na koju se oslanja kada je riječ o ratu između Rusije i Ukrajine koja u premijeru Plenkoviću i hrvatskoj Vladi prepoznaje snažne saveznike, što Plenković ne misli prepustiti slučaju, već to kani okrenuti u svoju korist, za oživljavanje i oporavak vlastitog rejtinga.

U tom Plenkovićevu vlaku oporavka očito će se naći mjesta i za Jandrokovića, koji je zagrebačka događanja iskoristio i da u medijskom prostoru zabljesne kao jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji znaju i umiju djelovati uljuđeno na ovakvim velikim i važnim događajima. “Zagreb je ova dva dana bio domaćin jednog velikog događaja, najvećeg međunarodnog događaja u povijesti Hrvatskog sabora”, naglasio je Jandroković, dajući time na značaju i samome sebi.

Poput kakvog velikog ratnika, Jandroković je nakon ovog zagrebačkog skupa otvoreno priprijetio Rusiji, a da je doista dobio na značaju, jasno je i iz izjave predsjednice američkog Kongresa Nancy Pelosi, koja je nakon završetka prvog parlamentarnog samita Međunarodne krimske platforme zahvalila ne samo premijeru Plenkoviću nego i šefu Sabora Gordanu Jandrokoviću.

Predsjedniku države Zoranu Milanoviću Pelosi nije ni mogla zahvaliti jer je on odbio susret s predsjednicom američkog Kongresa navodno zato što je imao nekog drugog, važnijeg posla.

Nije ga briga

Koji je to točno posao, Milanović nije precizirao, ali je naglasio da Pelosi ionako uskoro odlazi s dužnosti, čime je nastojao umanjiti važnost njezina dolaska na ovaj prijam, ali za Milanovićevo političko djelovanje ionako su važniji susreti uz rakiju i odojka na imanju Milorada Dodika, kojega je predsjednik proglasio velikim prijateljem hrvatskog naroda. Dok se Milanović zbližava s proruskim političarima promičući sve izravnije tu politiku na ovim prostorima, Pelosi je u jednoj od svojih izjava nakon druženja s Plenkovićem i Jandrokovićem jasno dala do znanja da Hrvatsku vidi kao ključnog američkog saveznika, regionalnog lidera i NATO-ova partnera.

“Naši angažmani u Zagrebu produbit će veze između naših naroda“, poručila je Pelosi, a iz te poruke lako se zaključuje da je Jandroković miljenik američke politike koja bi ga rado vidjela na Pantovčaku, dok se za Plenkovića može reći da je nadišao okvire briselske politike i otopio kruti američki stav prema vladajućima u Hrvatskoj koji je uslijedio nakon dolaska Joea Bidena na čelo te zemlje.

Nije Zagreb tek tako odabran kao središte ovoga kongresa, iako je teško osporiti Plenkovićev značaj, treba i geostrateški sagledati poziciju naše zemlje koju s jedne strane okružuje Dodikova Republika Srpska, s druge strane Vučićeva proruski orijentirana Srbija, s treće Orbanova Mađarska, a s četvrte Italija u kojoj u vladajućoj koaliciji sjedi i Silvio Berlusconi koji prima votku od ruskog predsjednika Putina pa ispada da u našem okruženju Plenković i Jandroković i jesu jedini vođe koji ne koketiraju s Putinom, što bi Jandrokoviću moglo biti od koristi i u kampanji za predsjedničke izbore, jer kada Amerikanci podržavaju određenog kandidata, u njegovu se kampanju uključuju i infrastrukturno i financijski i na sve druge načine, što znači da će predsjednički izbori u našoj zemlji, uz borbu protiv Milanovića i Jandrokovića, označiti i borbu proruskih i američkih struktura koje iza kulisa vladaju na ovim našim prostorima.

Američko tapšanje

Do predsjedničkih izbora još je podosta vremena pa Jandroković ima mogućnost uozbiljiti i zaoštriti svoju kampanju, no izgleda da Plenkoviću vremenski faktor ne ide na ruku, što zbog recesije koju najavljuju i u Hrvatskoj narodnoj banci, što zbog HDZ-ovih aferaša koji na tjednoj bazi padaju u raznim spletkama koje se premijeru obijaju o glavu zato što svoju stranku nije pravodobno kadrovski uredio. Te Plenkovićeve slabosti pravovremeno je nanjušio Milanović koji mu ne ostaje dužan, pomirenja između vladajućeg dvojca nema niti će ga biti, Milanović je spreman na rušenje Plenkovića, on to više i ne pokušava skriti, svjestan je toga i premijer koji ne vodi bitku samo s predsjednikom nego i s unutarstranačkim kadrovima koji mu remete planove za osvajanje trećeg uzastopnog mandata.

Iz razgovora s Plenkovićevim suradnicima nije teško doznati da premijer i u svojim redovima ima problema s proruski orijentiranim kadrovima, a da bi trajno i dugoročno i sam poput Jandrokovića osigurao potporu američke administracije, mora ući u bolan i riskantan zahvat koji podrazumijeva obračun s proruskim članovima stranke, što je složeno među ostalim i zbog toga što dio njih sjedi na ministarskim pozicijama.

Plenkovićeva pozicija doista nije nimalo lagodna jer je on i sada prisiljen na politiku balansa, da u ovim trenucima pritisnut aferom INA uđe u unutarstranačke obračune, izložio bi se ozbiljnim rizicima i mogućim pobunama, a pitanje je koliko mu je to u ovim trenucima od koristi, no u svakom slučaju premijer će morati pronaći trenutak u kojem će prije ulaska u kampanju provesti određene kadrovske promjene u svojim redovima.

Te se promjene Jandrokovića ne tiču previše, njegova je pozicija u HDZ-u stabilna, njegovi kadrovi raspoređeni su po državnim tvrtkama, Jandroković svoje ljude ima i na HRT-u, što bi mu moglo biti od koristi u kampanji za predsjedničke izbore, u koju je već ušao dosta diskretno, ali očigledno. On je političar velikih ambicija, kažu oni koji ga poznaju i koji ga ujedno opisuju kao susretljivog i otvorenog tipa, što je potvrdio i na nedavnim susretima s građanima tijekom obilježavanja Dana otvorenih vrata Hrvatskog sabora.

Stabilna pozicija

Tek je to prva postaja Jandrokovićeve kampanje za predsjedničke izbore, koja bi, prema tvrdnjama upućenih, trebala i mogla biti amerikanizirana, no prije nego što uistinu predsjednik Sabora još ozbiljnije uđe u svoju borbu za Pantovčak, u Banskim dvorima, ali i u Plenkovićevu timu morat će pronaći metodu za obračun s Milanovićem koji, ratujući s HDZ-om, gradi vlastiti imidž i održava svoj rejting stabilnim do te mjere da se u jednom trenutku govorilo da bi se i Milanović mogao natjecati na idućim parlamentarnim izborima, što je malo vjerojatan scenarij.

Premda su predsjedničke ovlasti limitirane i premda one povremeno guše Milanovića, on u ovoj poziciji uživa kao ni u jednoj prije, posao predsjednika ne iziskuje preveliku odgovornost, što je Milanović prilično doslovno shvatio pa bez puno rada i truda, bez previše neugodnih novinarskih pitanja, bez afera sa suradnicima koji vuku konce u sjeni, koristi predsjednički mandat kako bi zadržao svoju poziciju, ali i kako bi iz nezavidnog položaja izvukao svoju bivšu stranku SDP koju će nastojati ugurati u koalicijski blok za rušenje Plenkovića, koji taj udarac dočekuje uz potporu američke administracije, ali i uz obilje danih obećanja koja bi mu se mogla obiti o glavu ako ih uskoro ne počne ispunjavati.

Sve u svemu, događaj koji je blokirao promet u Zagrebu doista se može opisati kao predizborni proces u koji Plenković ulazi s velikom dozom neizvjesnosti, u suradnji sa svojim starim prijateljem Gordanom Jandrokovićem. I jedan i drugi na suprotnoj strani imaju velikog i ljutog neprijatelja Zorana Milanovića, koji se uspio nametnuti kao neformalni vođa oporbe i čovjek iz naroda, što je razina na koju Jandroković i Plenković tek trebaju stići.