Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

MILANOVIĆ ŽELI SRUŠITI PLENKOVIĆA?! Je li ovo pravi razlog brutalnih verbalnih napada na premijera? ‘Ne mogu zamisliti Tuđmana da koalira s Miloradom Pupovcem’

Autor: Tihomir Dujmović

Najprije je izgledalo kao da je posve nekonzistentan jer na početku se uopće nije razumjelo zbog čega tako žestoko nasrće na Plenkovića. Na početku je, naime, to redovito bila nerazumljivo prekomjerna upotreba topništva. Počelo je, doduše, kao neukusna šala, pa se u zagrijavanju za daljnje borbe vrtio sa serijalom zadjevica koje su bile rubne, a onda je krenuo bez prestanka topničkom paljbom.

Tako bi se vojničkim rječnikom mogao okarakterizirati politički “ultimate fight” Zorana Milanovića koji, sad više nema dileme, zapravo kreće na rušenje Andreja Plenkovića.

Zašto, kako, s kojim ciljem, što se iza brda valja, nije do kraja razvidno, ali svaki tjedan ovako žestoko napadati, pa i vrijeđati, Andreja Plenkovića, to znači dezavuirati ga do te mjere da ga se moralno i politički uništi. Onu prvu pozlatu Milanović je već skinuo i uvrede koje on trese na račun Plenkovića već su ga prizemljile. Naime, Plenkovićeva arogantnost i bahatost, njegova drčnost, savršeno je oslikana u njegovu uskliku otprije nekoliko godina: “Mogu što hoću!”. Do te je razine Plenković podložio Hrvatsku sebi, zavladao svim mogućim relacijama i ponašao se kao neokrunjeni kralj!

Moralizirao je preko svake mjere, a na likove poput Tolušića, Gorana Marića ili ranije Hasanbegovića, baš kao i na viđenije SDP-ovce, gledao je kao na nižu vrstu! Taj pogled, s jedne strane prezira, s druge strane apsolutne dominacije, vidio se kuloarski na svim susretima u Vladi, nastupima u Saboru ili prigodnim obraćanjima medijima. Andrej Plenković bio je gospodar života i smrti i tko bi na ulici viknuo nešto protiv njega zaradio bi sudsku prijavu. Doslovno! Izgledao je neuništivo, tri puta pametniji od drugih!

On baš sve zna

A onda je na scenu izašao Zoran Milanović. Poražen od istog tog Plenkovića na parlamentarnim izborima, što mu nikad nije zaboravio, poražen je bio do te razine da je SDP de facto nakon tog poraza počeo nestajati. No sad se vratio kao pobjednik nakon predsjedničkih izbora i ponovno se razbuktala stara mržnja. Iako mediji to zaboravljaju, zapravo je prvi iskru bacio Plenković jer je u pobjedničkoj predsjedničkoj noći poručio Milanoviću da rat tek počinje, rekavši izrijekom da će njihova suradnja biti “tvrda kohabitacija”.

Nakon toga se pojavila afera “Slovenska 2” i bilo je prilično izgledno da su i Plenković, a naročito Božinović, bili upoznati s tim da su mjere praćenja i prisluškivanja bile određene za prostoriju i ljude s kojima se ondje družio hrvatski predsjednik. Od kojeg su te mjere zatajene. Milanovićeva teza, da je gora od toga da su znali za tu akciju, a nisu mu rekli, jedino mogućnost da nisu o tome imali pojma jer se onda postavlja pitanje tko nam vodi državu, bila je upravo ubitačna! Svjestan da je na njega bačena mreža i da ga se hoće uloviti u tu mrežu, Milanović je odlučio pružiti otpor.




Od tada, naime, datiraju njegove salve uvreda, pa i ponižavanja premijera, jer Milanović još iz vremena kad se nešto slično dogodilo Kolindi Grabar-Kitarović, kojoj isto tako nije na vrijeme rečeno da je Zdravko Mamić bio “pod mjerama” zna što sve premijer po službenoj dužnosti jednostavno – mora znati.

Dakle, Milanović zna što sve Plenković potencijalno zna, odnosno “mora” znati, i od tada kreće rat koji, eto, traje i teško će se zaustaviti dok jedan od njih ne padne. Milanović, naime, toliko žestoko napada Plenkovića da danas više nema dvojbe u njegove konačne ciljeve. I nitko ga ozbiljnije i temeljitije ne dezavuira od Milanovića, ako ništa onda zato što svi mogući mediji prenose ali baš sve Milanovićeve napade. Plenković je svjestan štete koju mu ovaj nanosi pa je već razmišljao o tome da Milanovića opozovu kao predsjednika, o čemu je jasno zborio Vladimir Šeks, najvažniji i najmoćniji Plenkovićev savjetnik. No pokazuje se da je ta operacija gotovo neizvediva.

Tuđman kao uzor




Milanović je zasad posve razbio svaki moralni Plenkovićev gard i on nakon ove prve tri runde izgleda masakrirano. Preorao mu je obiteljsko stablo i ona čuvena priča o majci “vojnoj lekarki” uvreda je koju mu Plenković nikad neće zaboraviti. Fantastično je kako su mediji odani Plenkoviću jer još nikad nitko nije objavio ni jedan širi tekst na tezu “civino lice pri JNA”, što je bio službeni tretman svakog liječnika koji je radio u vojnoj bolnici za vrijeme komunističke Jugoslavije. Upornim isticanjem da je tek 2011. godine, dakle “jučer” uopće ušao u HDZ, a da se na kninsku tvrđavu prvi put u životu popeo 2016. “da bi skupljao glasove”, što je samo jedna od činjenica kojima masakrira Plenkovićevu pozu o “lideru HDZ-a”, Milanović je već uspio razbiti brižljivo skrivan gard Andreja Plenkovića.

S obzirom na to da ni Plenković ni stranka nisu reagirali nekom slikom, dokumentom ili bilo kakvom potvrdom koja bi pokazivala da je Plenković bio ikada ranije na kninskoj tvrđavi, ostaje Milanovićeva informacija koja je doista sramotna za nekoga tko želi biti Tuđmanov nastavljač. Premijerov je problem što ga Milanović savršeno poznaje iz mlađih dana jer su zajedno kretali sa Zrinjevca i kad se pogledaju Plenkovićevi potezi i stavovi i posluša Milanović koji je kuloarski znao reći za Plenkovića da bi mu više pristajalo da je na čelu SDP-a, da je bio iznimno kritičan i prema HDZ-u i prema Tuđmanu i napokon, kad se vidi kako ideološki vlada danas, vidi se da Milanović u najmanju ruku ne fantazira.

“Ne mogu zamisliti Tuđmana da koalira s Miloradom Pupovcem”, reći će mi nakon jednog intervjua doajen hrvatske diplomacije, Davorin Rudolf, dok će Andrija Hebrang kategorički ustvrditi: “Franjo Tuđman to nikada ne bi učinio!”. Osim Milanovića, postoje, dakle, i seniori koji su jako dobro poznavali Tuđmana, koji svojim svjedočenjem ruše važnu Plenkovićevu nosivu gredu kojom pokušava izgraditi svoj autoritet tako da se nasloni na Tuđmana.

Napadajući ga praktički u svakoj prilici, gotovo prkosno, drznički, rekao bih, baš traži svađu i priliku da ga napada, dezavuira i ruši onaj najvažniji, moralni i ljudski ugled, Milanović, sad to više nema dvojbe, želi srušiti Andreja Plenkovića. Ok, ali što onda? Postoji li neki konkretni plan?

Teško je zavirivati u čarobnu kuglu, ali ako se dobro analiziraju Milanovićeve riječi nakon rezultata lokalnih izbora, jasno je da je on odabrao stranu. To je Tomislav Tomašević i njegov Možemo, koji je preuzeo moćni, bogati i najutjecajniji Zagreb grad, njegova dalmatinska inačica Centar vodi Split, drugi glavni grad u Hrvatskoj, i Milanović je namirisao krv!

Sruši li Plenkovića, odnosno sruši li njegovu vladu, na prijevremenim izborima će nova moda i nova zvijezda zasjati nad Hrvatskom, jer Možemo pokreću sve moguće vanjske instance koje su do Banskih dvora dogurale Andreja Plenkovića! Zato je premijer nervozan, zato onako neoprezno i neinteligentno napada medije. Rušenje Plenkovićeva autoriteta ojačava oporbu u HDZ-u koja je na rubu da mu otvoreno kaže: ili mi ili Pupovac, što je uvod u prijevremene izbore! Milanović je zapravo najviše dezavuirao Plenkovića objašnjavajući tko je zapravo Milorad Pupovac, a Milanović to savršeno dobro zna.

Nema dvojbe da će on taktički nastaviti udarati upravo u tu arkadu koja je već pukla, što će mir u HDZ-u učiniti nemogućim! Milanović kritizira Pupovca u stvari u kojoj se 95 posto HDZ-a s njim slaže, a Pupovca jedini zagovara i brani upravo Plenković! Ta njegova fiksacija na Pupovca i hrvatske Srbe uopće upravo je fantastična! Što god Plenkovićeva politika bude ljevija i anacionalnija, što god više bude popuštao provokativnim Pupovčevim zahtjevima poput prava na TV Dnevnik na srpskom, to će proporcionalno brže Domovinski pokret otvarati svoje nove podružnice. Zasad ih imaju više od 250 širom Hrvatske. Za tri godine imat će ih u ovakvoj atmosferi tri puta više!

I jedini koji razumije da si HDZ ovom politikom sam kopa grob, Ivan Anušić, već sada otvoreno diže glas! Znate do koje razine morate voditi anacionalnu politiku da kao mitski HDZ izgubite Vukovar. I Knin! I Škabrnju! I Split sa svim svojim zaleđem! Da u Splitsko-dalmatinskoj županiji s Dalmatinskom zagorom na čelu ne možete bez Domovinskog pokreta formirati županijsku vlast! Eto, dotle se doguralo s Plenkovićevom politikom. Da u drugoj županiji koja pokriva Dalmatinsku zagoru, Šibensko- kninskoj, uopće neće obnašati vlast! Urbana mjesta odavno ste izgubili, i Zagreb i Rijeku, godinama Osijek, sada i Split. A sad ste počeli gubiti i Dalmatinsku zagoru.

U Dubrovačkoj županiji od 44 tisuće glasova tek pet posto Plenkovićev HDZ ima više glasova od Bože Petrova, bez obzira na to što se konture Pelješkog mosta već naziru! Ok, dobile su se sjeverne županije, Varaždin, Bjelovar, ali baš to najbolje govori o Plenkoviću. On je preuzeo vlast u mjestima gdje su SDP i HSS vladali desetljeće, što znači da se njegova politika sviđa tradicionalno lijevim, “domobranskim” glasovima! Dok je dobar dio tradicionalne Slavonije i tradicionalne Dalmacije izgubio upravo – Plenkovićev HDZ. Anušić razumije da ovakav razvoj situacije za tri godine praktički jamči poraz na parlamentarnim izborima jer je u njegovoj županiji za manje od godinu dana djelovanja sestra Miroslava Škore dosegnula do 20 posto glasova! A Vesna Vučemilović tek je izašla na pozornicu.

Zamjeranje Amerikancima

Najjaču podršku, taj vjetar s kojim je ovdje i stigao, Andrej Plenković je imao u Bruxellesu. No i ondje se relacije mijenjaju, Angela Merkel odlazi u povijest, a Plenković će gotovo potezom očajnika u ambiciji da zabetonira francusku podršku u prvom redu njegovim ambicijama, od njih kupiti vojne zrakoplove. Vidjet ćemo hoće li to biti dovoljno za neko unosno mjesto u Europskoj komisiji, no koliko god šutjeli o tome, Amerikanci su zapravo ogorčeni zbog te odluke. To su i napisali u famoznom tekstu kojim pozdravljaju nabavu francuskih zrakoplova, a u toj epizodi se vidjela sva mizerija hrvatskih medija, kao i upravo patološka podrška koju daju Plenkoviću u ovoj epizodi.

Naime, Amerikanci su podsjetili Zagreb da su Hrvatskoj donirali više od šest milijardi kuna razne vojne opreme! Iz tog podsjećanja da nam je Amerika do danas besplatno dala vojne opreme u vrijednosti od šest milijardi kuna jasno je da je Plenkovićeva odluka silno razočarala SAD, a mogla bi i Hrvate u BiH jer u diplomatskim bitkama u BiH i regiji uopće, Hrvatskoj može pomoći jedino Amerika. Kojoj smo zahvalili tako što smo kupili francuske zrakoplove jer su njihovi preskupi.

Dobro, a koliko košta diplomatska borba za promjenu izbornog zakona u BiH? Koliko će koštati američki utjecaj u regiji u kojoj Srbi i dalje glume revolveraše pa se na Prevlaci već kotura novi granični spor? Ima li u tom smislu američka podrška uopće cijenu? To se nitko ne usudi javno pitati. U Njemačkoj, pak, prema vlasti krupnim koracima kreću zeleni, a Milanović je tu već odigrao nekoliko kapitalnih poteza počevši s imenovanjem Andreasa Roeriga počasnim hrvatskim konzulom u Koelnu, koji je u međuvremenu postao šef njemačkog energetskog diva E.ON-a za Hrvatsku. Riječ je o jednom od najvećih donatora njemačkih zelenih! Dakle, Milanović se već pozicionirao u novom miješanju karata.

Dvostruka tragedija

Novi raspored karata na hrvatskoj političkoj sceni, gledano iz vanjskopolitičke vizure, odakle je stizao nevjerojatan novac za afirmaciju i izgradnju platforme Možemo, odsad definitivno računa na Tomaševića i njegovo društvo i to razumije depresivni Plenković, kao što to razumije poduzetni Milanović. Milanovićev najveći problem njegova je osobna vjerodostojnost koja je praktički nikakva. Njegov pokušaj da bude predstavnik, čelnik, da ne kažem vođa desne scene, upravo je smiješan.

Koliko god kao ćorava koka pogodi neko zrno pa se nekad ispravno izrazi i spram službenog Sarajeva i službenog Beograda, njegova vatrena podrška Perkoviću i Mustaču trajno ga betonira kao čovjeka koji može biti sve samo ne lider desnice. Uporno inzistiranje na Zlati Đurđević koja se protivila izručenju Perkovića dodatno potvrđuje stare ocjene, a najnovija ideja da se proslava Oluje prebaci u Glinu već otvara i pitanje ruši li on to namjerno jedva dosegnute svete političke tradicije? Milanoviću se, dakle, ne može vjerovati kad je riječ o njegovoj autentičnosti, ali Milanoviću se može vjerovati kad nam otkriva kao autentični svjedok tko je zapravo Andrej Plenković i što nas s njim čeka. Rušenjem Plenkovića Milanović zapravo doziva Možemo na vlast.

Tragedija jednog i drugog krije se u tome što, kako vidimo, uopće nisu shvatili zbog čega su birači kaznili i HDZ i SDP, ali i IDS. Riječ je o tome da je klijentelizam, politička stranačka mafija i sve vezano za tu temu do te mjere zarobilo Hrvatsku da su najveći pobjednici ovih izbora neovisne liste i ljudi poput Ričarda zadarskog. Hrvati više ne znaju kako pokazati do koje im se razine gadi postojeći klijentelistički model vladanja.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.