fbpx
Ilustracija

KORONAVIRUS: NAJUTJECAJNIJI POLITIČKI IGRAČ 2020. GODINE: U doba pandemije baš nitko nije primijetio da nam se pred očima zbivaju tektonski poremećaji

Autor: Mario Stefanov / 7dsnevno

Koronavirus i njegova pandemija imaju uistinu morbidnu vezu s politikom od same njegove pojave do danas. Ako ga politika i nije stvorila, čini se da s njim ipak ima uistinu aktivan suživot.

U trenucima kada Ujedinjeno Kraljevstvo definitivno napušta Europsku uniju i kada se mogu očekivati posljedice na ekonomskom i gospodarskom planu, kako za EU, tako, moguće je, barem kratkoročno i još snažnije za Veliku Britaniju, posebice ako se do razlaza ne postigne trgovinski sporazum – na djelo stupa novi soj koronavirusa. Virus SARS-CoV-2, čini se, ima sposobnost prilagodbe novoj ekonomskoj i političkoj situaciji, jer u kritičnom trenutku Brexita posve iznenada preko svoje nove N501Y mutacije otkrivene u Velikoj Britaniji gromoglasno i zastrašujuće upada u medijski prostor i zasjenjuje realne i neizbježne ekonomske posljedice razlaza Londona i Bruxellesa.

Čudna slučajnost

Nekom bizarnom i suspektnom koincidencijom London samo tjedan dana prije konačnog razlaza s Europskom unijom, moguće i bez sklopljenog sporazuma, kada dolazi vrijeme polaganja računa i kada će i britanski građani kao i oni u Europskoj uniji početi na svojoj koži osjećati učinke Brexita, objavljuje otkriće novog, još opasnijeg soja koronavirusa i visok stupanj njegove raširenosti među populacijom koji i dalje rapidno raste. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock u dramatičnom nastupu tvrdi da je novi soj koronavirusa “izvan kontrole”, opravdavajući “zatvaranje” Londona i cijele države, koje bi po njegovu mišljenju moglo potrajati sve dok se ne procijepi stanovništvo. Hancock u izjavi za Sky News naglašava: “Nažalost, novi soj je izvan kontrole. Moramo ponovno uspostaviti kontrolu, a to je moguće jedino ograničavanjem društvenih kontakata. Bit će jako teško držati ga pod kontrolom dok se ne procijepi stanovništvo”.

U trenutku zaključenja ovoga članka države Europske unije jedna za drugom zatvaraju granice za robu i putnike koji dolaze iz Velike Britanije. Otkazani su svi letovi, uključujući i cargo transport, a kolone šlepera čekaju na graničnim prijelazima. Ujedinjeno Kraljevstvo u ovim je trenucima potpuno izolirano od kontinentalne Europe i velikog dijela svijeta jer se već 50-ak država zatvorilo za robu i putnike iz Velike Britanije i nema načina u nju bilo što dostaviti.




No “kvaka 22” vidljiva je u činjenici da se zapravo u jednom drastičnom obliku događa ono što bi se na manje dramatičan način sasvim sigurno dogodilo i bez pojave nekakvog novog soja Covida-19, i to odmah nakon 1. siječnja 2021. godine i konačnog britanskog izlaska iz Europske unije, posebice u slučaju razlaza bez dogovora.

Šteta za obje strane

Štetu bi neizbježno u početnom periodu odvojenosti pretrpjele obje strane zbog posljedičnog poremećaja trgovine i industrijskih dobavnih pravaca između dosad povezanih gospodarstava. Novi soj koronavirusa – koji je, uzgred rečeno, otkriven u Velikoj Britaniji još u rujnu u Kentu i nije nekakva velika novost – sada je, uz dodatak straha zbog njegova brzog širenja, nimalo slučajno gurnut u žarište interesa javnosti. Malo je racionalnih razloga zbog kojih bismo dvojili o pravim ciljevima nametanja panike zbog novog soja koronavirusa – on će pred očima javnosti preuzeti dio odgovornosti za ono što bi se zbog Brexita dogodilo i bez njega.




Indikativno, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) demantira britanskog ministra zdravstva svojim priopćenjem od 21. prosinca u kojem tvrdi da novi soj koronavirusa otkriven u Velikoj Britaniji, za koji se pokazalo da se brže širi nego prijašnja varijanta, nije izvan kontrole.

Kako obje strane, i Velika Britanija i Europska unija, podjednako dramatiziraju situaciju, više je nego očito da takva situacija u kojoj se ekonomski problemi razlaza i procesa pregovaranja mogu pred javnošću prebaciti na pogoršanje situacije s pandemijom koronavirusa odgovara i jednoj i drugoj strani. Dakako, Velikoj Britaniji mnogo više jer će ona i njezini građani u prvi mah više od EU-a osjetiti probleme izlaska iz zajedničkog tržišta i uvođenja carinskih barijera. Stoga je inicijativa daljnje politizacije pandemije koronavirusa i došla iz Londona, ali se očito nije učinila neprihvatljivom ni vodećim članicama EU-a jer će i njihove ekonomije osjetiti posljedice razdvajanja. Sljedećih će dana najvjerojatnije Velika Britanija i članice EU-a nastalu potpunu blokadu međusobnog prometa ljudi i roba djelomično deblokirati pod strogo kontroliranim uvjetima koji osiguravaju nastavak problema i to, možemo se kladiti, otprilike na onoj razini koja bi nastala Brexitom bez sporazuma. To će Londonu za potrebe britanske unutarnje politike omogućiti prikazivanje velikog dijela problema direktno vezanih za razlaz s Europskom unijom kao posljedicu koronakrize. S druge strane, i najmoćnijim članicama EU-a, prije svih Francuskoj i Njemačkoj, koje će prve osjetiti moguće udare učinaka razlaza na svoje ekonomije, odgovara imati za slučaj potrebe takav štit ispred svoje javnosti.

Jaje ili kokoš

Tako će se sve što će se dogoditi nakon novogodišnjeg razlaza Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, svi neizbježni poremećaji prometa roba i usluga, mobilnosti građana, njihovih pravnih statusa i prekidanja ili barem prigušenja prohodnosti vitalnih dostavnih pravaca trgovine i industrijskih komponenti dosad povezanih gospodarstava moći građanima prikazivati kao posljedice koronakrize.




Uostalom, od same svoje pojave koronavirus je pokazivao izuzetnu političku senzibilnost. Toliko upadljivo da je s vremenom postalo teško razaznati što je bilo prije, jaje ili kokoš – koronavirus ili aktualne političke potrebe.

On je preplavio svijet u trenutku kada je američka bipartijska politička snaga tzv. neoconsa krenula u predizbornu bitku protiv predsjednika Donalda Trumpa s čvrstom odlučnošću njegova protjerivanja s političke scene, pravilno procijenivši da će on, unatoč savjetima svojih najbližih suradnika, pogrešno reagirati i u samom startu ignorirati pojavu epidemije koronavirusa na američkom tlu. Kada je shvatio da je pogriješio pa pokušao promijeniti politiku, bilo je prekasno. Medijska sila već je izgradila paradigmu Trumpa kao predsjednika koji se ne brine o životima američkih građana. Nije čak pretjerano reći da ga je zapravo koronakriza u velikoj mjeri stajala novog mandata.

Dakako, uz suludo ulijetanje u dobro postavljenu “navlakušu” rasnih sukoba i građanskih nemira, koji su, gle čuda, iznenada nakon predsjedničkih izbora utihnuli. Kao da je neka nevidljiva moćna politička ruka isključila prekidač. Metodologija je to već viđena u “spontanim događanjima naroda” i “prodemokratskim revolucijama” diljem svijeta, gdje god je bilo potrebno za američke i savezničke interese promijeniti vlade ili ukloniti neposlušne diktatore. Svoj vrhunac dosegnula je tijekom američkog preslagivanja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike revolucijama tzv. arapskog proljeća. Začuđujuće je da je predsjednik Trump na takvu, u svijetu već viđenu političku zamku tako lako nasjeo. Nije pomoglo ni naknadno ulaganje velikih napora Trumpove administracije u dizajniranje cjepiva protiv koronavirusa, sve učinjeno u okviru medijski izgrađene slike o Trumpu izgledalo je kao njegov pokušaj iskupljenja pred američkim građanima. Koronavirus je na američkom tlu uspješno odigrao još jednu svoju političku rolu.

Ne treba nikako zaboraviti ni u kakvim se okolnostima koronavirus pojavio i krenuo u pohod svijetom. Sa šišmiša na čovjeka – kako kazuje medijski stvorena legenda – prešao je u trenucima kada je sučeljavanje SAD-a i Velike Britanije s Kinom dosegnulo vrhunac. Američka i britanska politika složno su pritisnule Kinu istovremenim žestokim trgovinskim ratom, koji je vodio Washington i otvorenom podrškom tzv. prodemokratskim prosvjednicima i aktivistima u Hong Kongu. Kina je uistinu bila opasno pritisnuta. No pojava koronavirusa promijenila je sve i obrnula pozicije u kinesko-angloameričkom nadmetanju.

Nije u pitanju bio samo pokušaj ometanja realizacije kineskih strateških interesa nego i izuzetno snažan i dugo planirani udar kineskih protivnika na najslabiju i za Kinu presudno važnu uporišnu točku njezina suvereniteta i regionalnih i globalnih pozicija – Hong Kong. Kineska politika je shvatila veličinu uloga i odgovorila najsnažnije što je mogla, što je stvorilo tako snažan sudar moćnih svjetskih sila da je Hong Kong zapravo postao ishodište svih nestabilnosti koje su svijet zapljusnule, uključujući i samu koronakrizu.

Virusni predah

Hong Kong je istina mali, ali za Kinu značajan i presudan, padne li on, otvara se pitanje Macaa, Tibeta i Xinjianga, pa i statusa 56 priznatih manjina u Kini i teritorijalnih cjelina na kojima žive. Kina nije monolitna kako se čini i pitanje Hong Konga za nju ima mnogo veći značaj nego što se u javnosti misli. Odstupanje kineske politike od svojih ciljeva na tom području i povlačenje za Peking bi bio poraz koji dovodi u pitanje ne samo vladajuću garnituru i sustav nego i temeljne nacionalne interese i suverenitet. Zbog svega toga u konačnici za ostatak svijeta otvorena je realna prijetnja da će nesmiljeni obračun SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva uz podršku Australije i drugih regionalnih saveznika s Kinom, koji je bio fokusiran na Hong Kong, na svijet ostaviti višestruko štetnije posljedice nego sve pobune i ratovi Bliskog istoka. Kriza oko Hong Konga stoga je stvarna politička podloga pandemije virusa Covid-19, bez obzira na to kako je on nastao. Jednostavno je iznikao u vrtlogu žestokog sukoba i iskorišten kao biološko oružje jedne ili druge sukobljene strane.

Kako se pritisak na Hong Kong i nakon početka koronakrize nastavio, Peking je, osnažen dobivenim predahom, podigao ulog. I dalje, na žalost protivnika, koji su ga pokušali namamiti u zamku novog Tiananmena, ne koristi vojnu silu, nego donosi zakone koji jačaju njegov suverenitet nad Hong Kongom.

No, možda najvažnija politička rola koronavirusa odvija se u okviru masivnih promjenama na planu globalne ekonomije potaknutih 4. industrijskom revolucijom u koju je svijet već sada duboko uronio.

Njegova pojava savršeno se poklopila s velikim ekonomskim preustrojem prema zelenoj ekonomiji i transformaciji globalističkih agendi. Rezultat suživota koronavirusa i politike koja provodi ekonomske promjene je da se ekonomska kriza koja zahvaća većinu stanovništva najrazvijenijh država svijeta i koja bi ionako nastupila zbog masivne transformacije ekonomije iskazuje prema javnosti kao kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa. Jednostavno su u uvjetima koronakrize pomiješani za većinu građana nepovoljni učinci javnozdravstvene krize i ekonomskog preustroja. Političke elite tako su dobile moćni štit prema nezadovoljstvu građana, medijski usmjeravajući nastale probleme zbog ekonomskih transformacija na koronavirus i njegovu svjetsku epidemiju.

Straše promjene

U epohalnim promjenama koje sa sobom nosi 4. industrijska revolucija i rađanje zelene ekonomije sve se mijenja i nikada više ništa neće biti isto kao prije. U povijesnom sjećanju možda će ostati prispodoba kako je sve počelo koronakrizom, no stvarne promjene pokreću nove tehnologije industrijske revolucije 4.0 pokretane digitalnom povezivošću različitih tvrtki, proizvodnih procesa, logistike, opreme i dobavnih pravaca. Novi, potpuno autonomni “pametni” strojevi sa sposobnošću međusobne razmjene informacija osiguravaju optimizaciju i kontrolu proizvodnje u realnom vremenu bez utjecaja radnika. Rapidno se smanjuje potreba za radnom snagom, a promjene zahvaćaju sve grane gospodarstva, uz istovremenu tranziciju ekonomije u zelenu.

Koronakriza je savršen katalizator tih procesa. Europska unija već ima svoj Novi zeleni plan, a plan za oporavak Europske unije od koronakrize, poznat i kao “Next generation EU”, nimalo slučajno veže plasman sredstava državama članicama s razvojem novih zelenih i digitalnih tehnologija. Neposredna prisutnost čovjeka u radnim procesima bit će sve manje potrebna, poslovni odbori tvrtki, primjerice, nastavit će se odvijati na daljinu kako se već uobičajilo u dosadašnjem tijeku koronakrize.

Pitanje obrazovanja

Putovanja na poslovne sastanke ili kongrese i seminare postat će nepotrebna, putnički zračni promet i transport u cjelini, uključujući i pomorski, koji su u zelenoj ekonomiji označeni kao veliki zagađivači emisijama C02, bit će sljedećih godina drastično reducirani i transformirani na korištenje zelenih goriva kao što je “zeleni vodik”. Kreatori novog zelenog gospodarstva i digitalne transformacije drže da će i turizam uspjeti svesti na zeleno prihvatljivu mjeru jer je transport velikog broja putnika, posebice u vršnim turističkim opterećenjima, ocijenjen kao značajan zagađivač s velikim emisijama CO2. Slijedom tehnološkog napretka 4. industrijske revolucije i u procesu stvaranja zelene ekonomije ukinut će se milijuni radnih mjesta, i to se u ovim trenucima već događa.

Na planu obrazovanja već sada su mjere održavanja nastave na daljinu uz pomoć televizijskog medija i interneta pokazale mogućnost dugotrajnijeg održavanja toga sustava i već se javljaju glasovi, uglavnom unutar Europske unije, da se takav sustav za određene obrazovne razine zadrži, čime bi se omogućile velike uštede u proračunu središnje države i lokalne uprave. Uostalom, neoliberalna agenda ionako već polako razgrađuje mit o važnosti obrazovanja za gospodarski rast.

Tako profesor Ricardo Hausmann sa Sveučilišta Harvard, bivši ministar planiranja Venezuele i nekadašnji glavni ekonomist Inter-American Development Bank, osporavajući direktnu vezu ulaganja u obrazovanje i gospodarskog rasta države tvrdi: “Većina vještina koje posjeduje radna snaga stečena je na poslu. U većini modernih tvrtki manje od 15 posto radnih mjesta podobno je za novog radnika bez radnog iskustva, što znači da poslodavci traže nešto što ne pruža obrazovni sustav. Kako bi se povećali prihodi, mora se povećati produktivnost radnika, a očito je da nešto drugo, a ne obrazovanje čini ljude negdje produktivnijima nego na drugim mjestima. Uspješna strategija rasta treba shvatiti što je to”. Očito su shvatili da je sadašnji način masovnog obrazovanja potpuno nepotreban.

Epizodna uloga

Koronakriza se pokazala kao savršen katalizator tih procesa i epohalne transformacije tehnologije i ekonomije, a, s druge strane, kao pojava kojoj politika može pripisati velik dio nevolja i nesreća koje će zahvatiti stanovništvo.

Upravo takvu, ali malu i epizodnu ulogu koronavirus i njegova nova inačica odigravaju u pokušaju prebacivanja uzroka neizbježnih ekonomskih poremećaja nakon konačnog razlaza Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije s posljednjim danom ove godine s Brexita i politike na koronavirus i njegovu pandemiju.

Dosad, do pojave novog soja koronavirusa u Ujedinjenom Kraljevstvu nekim čudom baš prije odlučnoga dana konačne realizacije Brexita moglo se sumnjati da iza njegova nastanka i ulaska u ljudsku populaciju stoji politika ove ili one svjetske sile, a odsad se opravdano može sumnjati da tim ubojitim biološkim oružjem upravlja i drži ga pod svojom kontrolom politika moćnih država.

Autor:Mario Stefanov / 7dsnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.