fbpx
FOTO: 7dnevno

KAKO NAS TRUJU ONIME ŠTO JEDEMO! HRVATSKA PREPUNA LAŽNE HRANE: Ministrica je znala da se konjsko meso prodaje kao teletina i nije ništa učinila

Autor: Iva Međugorac

O kvaliteti hrane i očuvanju hrvatske poljoprivrede vrlo se često progovara među domaćom političkom elitom. No, stanje u praksi svako malo demantira predstavnike politike pa se tako čini da je kvaliteta hrane koja se plasira na hrvatsko tržište vrlo niska. Primjera radi, prošloga je tjedna s polica trgovina povučeno više od deset različitih artikala, od krekera i keksa, sve do jogurta i više vrsta sladoleda u različitim pakiranjima i od različitih proizvođača.

Masovno povlačenje hrane iz hrvatskih trgovina ponukalo je predsjednicu potrošačke udruge Marinu Novaković Matanić da apelira na Ministarstvo poljoprivrede zahtijevajući od njih hitan sastanak na kojem se, uz sve ostale probleme, postavilo pitanje pesticida koji su zabranjeni u prehrambenoj industriji, a koji su se našli u dijelu povučene hrane. Malo je poznato da je sporni pesticid etilen-oksid prije nekoliko mjeseci pronađen i na povrću, odnosno na krumpiru i krastavcima, a prema riječima predstavnice potrošača sada smo došli do situacije u kojoj je to postalo jako učestalo.

Lani smo tako imali svega 58 povučenih proizvoda, dok smo ove godine u svega dva dana povukli čak 11 proizvoda te se očekuje da bi ta brojka mogla i rasti. U kojoj je mjeri etilen-oksid sporan u hrani možda ponajbolje opisuje njegova definicija. Radi se, naime, o bezbojnom plinu slatkastog okusa koji se primarno upotrebljava u proizvodnji kemikalija, poput primjerice antifriza. Budući da može oštetiti DNK, vrlo je učinkovit za ubijanje bakterija, virusa i gljivica, a studije su dokazale njegova kancerogena svojstva. Hrana kontaminirana ovim spojem na europsko je tržište dosad uglavnom stizala iz Indije, gdje je upotreba etilen-oksida u prehrambenoj industriji dopuštena, no španjolska agencija za hranu nedavno je zatražila da sve članice EU-a po hitnom postupku zabrane bilo kakvu prisutnost etilen-oksida u hrani jer su ocijenili da može biti opasan i u minimalnim količinama.

Ništa se ne zna

Bez obzira na te spoznaje, Europska komisija odlučila se na usklađeni pristup kojim se provjerama uklanjaju rizici. Rizika, međutim, za hrvatske potrošače ima i s drugim proizvodima. Šokantne podatke ovih dana otkrio je izvještaj Europola kojim je utvrđeno da je u Hrvatsku uvezeno konjsko meso s deklaracijom teletine. Da priča bude do kraja šokantna, ni jedna nadležna institucija u zemlji, uključujući i resorno Ministarstvo poljoprivrede nije imala pojma o tome da se po hrvatskim trgovinama konjsko meso prodaje pod deklaracijom teletine.

Izvori nam govore da je ministrica Marija Vučković s tim podacima na vrijeme upoznata, no izgleda da je ona u svemu tome ostala prilično zbunjena i nespremna pa ili nije znala kako reagirati ili nije željela reagirati. Ne zna se u kojim se točno trgovinama to sporno meso prodavalo, ne zna se kako je stiglo u Hrvatsku, tko ga je i u kojim količinama uvezao, koliko ga je građana pojelo, a ne zna se ni kako je moguće da se sada svi prave kako nitko ništa nije znao. Za takav propust u uređenim zemljama podnose se ostavke i to je baš uvijek ozbiljan skandal.

Možda konjsko meso pod deklaracijom teletine nije štetno za zdravlje i konzumaciju, no što je s hrpom ostalih proizvoda koji mogu biti štetni i koji bez znanja nadležnih uđu u našu zemlju, na stolove naše djece, starijih ljudi i onih koji iz raznih razloga moraju paziti na ono što konzumiraju. O krivotvorenju hrane nerijetko govori europarlamentarka Biljana Borzan, koja upozorava da se europski zakoni redovno mijenjaju.

16.000 tona lažnjaka

“Poboljšavamo zakone i pooštravamo ih kako bismo spriječili krivotvorenje hrane, no nažalost uvijek ima snalažljivih pojedinaca koji nađu neke eventualne rupe u zakonu”, kaže Borzan. U ovom slučaju s konjskim mesom radi se o akciji kodnog naziva OPSON koja se provodi još od kraja prošle godine, a pored Hrvatske provodila se još u 72 države svijeta. Tijekom te akcije zaplijenjeno je oko 16.000 tona robe, a pored mesa u Hrvatskoj je najviše lažnjaka pronađeno među alkoholnim pićima. Preciznije rečeno, uglavnom se lažira vino i votka.

Za neispravnu robu u Hrvatskoj nije znala ni Vučković, ni Agencija za hranu, ni Carina ni nadležni u ostalim institucijama, no naš sugovornik iz Državnog inspektorata kaže da oni koji bi se ovom tematikom trebali baviti u Ministarstvu poljoprivrede nisu dorasli izazovima pa napominje da ovo nije prvi put da se u Hrvatskoj ovakav skandal pokušava zataškati. Napominje da je nedavno u našu zemlju stiglo kontaminirano goveđe meso iz Poljske koje se prodavalo po ugostiteljskim objektima, uglavnom u obliku popularnih kebaba.




Tvrdilo se tada u resornim službama da je uvezena govedina povučena iz samo tri ugostiteljska objekta, no naš sugovornik uvjerava nas da je povlačenja bilo znatno više, ali podsjeća da nikada nije otkriveno zbog čega je meso povučeno i u kojim se objektima posluživalo. No, među njima se neslužbeno nagađalo da se radilo u mesu koje je problematično jer je u njemu bila prisutna “Escherichia coli”.

Sumnjivo meso

Neko nekoga štiti, uvjeren je naš sugovornik, koji povlači paralelu između ovog posljednjeg slučaja s konjskim mesom i slučaja sa spornom govedinom, pa napominje da se ni tada nije otkrilo kako je to meso završilo na hrvatskom tržištu, baš kao što se to po njegovim slutnjama neće saznati ni sada. U Hrvatsku se prema njegovim riječima, sumnjivo meso uglavnom uvozi iz Poljske, no zanimljivo je kako se u drugim zemljama reagira na ovakve situacije.

Kada se sumnjiva govedina pojavila na slovenskom tržištu, oni su u svega deset dana krenuli u provedbu konkretnih istraga, a odgovorni su snosili ozbiljne sankcije, no u Hrvatskoj je situacija prepuštena slučaju. Najveći problem kod mesa koje se uvozi u našu zemlju, neovisno o njegovoj kvaliteti, leži u tome da se odgovornost prebacuje “s jednog na drugog” i to opet po političkom ključu. Naime, postoji mogućnost da je i u slučaju s konjskim mesom propusta bilo baš u Ministarstvu poljoprivrede, no nagađa se da su propuste počinili kadrovi bliski Vučković pa se slijedom toga ova priča po brzom postupku nastoji zagurati pod tepih.

Među hrvatskim stočarima stav je više-manje jasan: problem je u uvoznom mesu sumnjive kvalitete kojim se ruši cijena kvalitetnog domaćeg proizvoda, a da je uvoz masovan, jasno je i iz brojki koje kažu da se u našu zemlju godišnje uveze više od 6000 tona junetine, govedine i teletine. “Kod proizvodnje mesa u Hrvatskoj, kontrole su rigorozne, to počinje još u stajama, a sa stranih tržišta dolazi nam svakojaka roba. Što mora biti u hrenovkama koje stoje manje od deset kuna i dolaze iz Danske ili Italije?




Pa vi danas možete naći svinjski vrat za manje od 20 kuna po kilogramu, a mi znamo da njegova cijena ne može biti manja od 28, 29 kuna”, otkriva nam jedan stočar dok se naš sugovornik iz Državnog inspektorata pita što rade njegovi kolege iz Veterinarske inspekcije koja inače pri ulasku u državu mora pregledavati sve ono što se uveze, a nerijetko im to promiče pa smo ne tako davno imali problema sa sumnjivom poljskom piletinom, ali i sa salmonelom u jajima.

Poljoprivrednici vjeruju da bi inspektori sami od sebe morali provjeravati kvalitetu mesa, a signal za to trebale bi im biti nerealne akcijske cijene mesa. Europski, ali i hrvatski zakoni idu na ruku prehrambenoj industriji, a ne na ruku malim proizvođačima i krajnjim konzumentima, uvjeren je ovaj stočar s kojim smo razgovarali, a to potvrđuju i brojna nezavisna istraživanja hrane koja se plasira na naše tržište.

Tako je, primjerice, prije par godina u Hrvatskoj prodavana hrana za pse u kojoj je pronađeno olovo, nudile su nam se i slovenske žitarice u kojima su pronađeni živi insekti, ali i organska hrana za dojenčad u kojoj je pronađen opasan pesticid s klorom. Listerija je pronađena u mađarskom kukuruzu, a salmonela u mesu. Zbog salmonele u jajima, svojedobno se otrovala peteročlana obitelj, uslijed čega je umrlo petogodišnje dijete.

Naš sugovornik iz Inspektorata upozorava nas pak na još jednu prevaru sveprisutnu u trgovinama diljem zemlje. Premda je dobro poznato i u zakonskim regulativama zapisano da je zabranjeno uvoznu hranu prodavati pod domaću, ljude se zavarava marketinškim trikovima pa tako primjerice u trgovinama možete pronaći bosiljak Nadalina koji zapravo dolazi iz Egipta ili primjerice tunu pod nazivom Jadranska kraljica, koja zapravo dolazi iz Španjolske, a prije nekoliko godina zataškala se priča s ekstra djevičanskim maslinovim uljem.

Prljavi trikovi

Ulje se naime prodavalo pod etiketom “ekstra djevičansko”, no u analizama je otkriveno da se iza niza tako deklariranih proizvoda krilo ulje sa slobodnim masnim kiselinama nepogodnim za ljudsku prehranu. Bez obzira na to što se za postojanje takvog ulja znalo, nikada se nije saznalo koja su to točno ulja, nego se priča baš poput ove s konjskom teletinom zataškala. Što onda običnim građanima preostaje doli da se sami pretvore u svojevrsne inspektore i obrate pažnju na ono što kupuju i konzumiraju. Kada je o mesu riječ, tu prema tvrdnjama našeg sugovornika iz Inspektorata treba obratiti pažnju na rokove valjanosti, a zapakirano meso zapravo trebalo bi zaobilaziti u širokom luku. Rok valjanosti svježeg mesa je sedam dana, ali da bi dulje trajalo nerijetko se tretira dopuštenim sredstvima kojima se rok može produžiti i do dvadesetak dana pa bi zato prije kupnje trebalo provjeriti datum proizvodnje, rok valjanosti, ali i zemlju porijekla te paralelno s time obratiti pažnju na boju, čvrstoću i miris proizvoda.

U slobodnom uzgoju boja mesa trebala bi biti tamnija pa se preporučuje kupnja takvog mesa, dok bi valjalo zaobilaziti meso koje je već u trgovini marinirano. Bolje je kupiti kvalitetniji komad mesa i pojesti manju količinu, nego uživati u diskontnoj cijeni mesa čija je kvaliteta sumnjiva. Teško je međutim u našim trgovačkim lancima pronaći meso proizvedeno u Hrvatskoj, kada svinjetina uglavnom dolazi iz Njemačke i Mađarske, piletinu mahom uvozimo iz Italije i Slovenije, a teletina je ili poljska ili nizozemska. Ne bi čak ni to bilo problematično da se zbog slabe kupovne moći to meso ne skladišti pa do prodaje i akcijskih cijena zapravo doseže granicu jestivosti. U velikim trgovačkim lancima koriste se trikovima kako mesu što više produžiti rok valjanosti. Tako, recimo, upotrebljavaju dozvoljene količine ugljikova monoksida koji dugo održava crvenu boju mesa, a takvo je meso uglavnom na akcijskim cijenama pa oni koji žele konzumirati zdrave proizvode takvu vrstu mesa trebaju izbjegavati.

Hrvatska je zbog svojeg članstva u Europskoj uniji postala još otvorenija za proizvode slabije kvalitete, a problematično je i to što je još uvijek dopušten uvoz mesa 90 dana nakon klanja, no treba napomenuti da naša zemlja po tome nije iznimka. Primjerice, prije par godina srpski su mediji otkrili da se u njihovim trgovinama prodaje staro meso vraćeno s polica ruskih trgovina, a i kod nas je prije desetak godina otkriveno smrznuto meso staro i do deset godina. No, umjesto da stanu u obranu građana i potrošača, vlasti su se tada priklonile mesnoj industriji i njihovim pritiscima, pa je i ova priča vrlo brzo gurnuta u drugi plan. Prošlo je od tog medijskog skandala mnogo vremena i mnoštvo ministara, no mi se izgleda nismo daleko odmakli.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.