fbpx
Foto: Darko Tomas / CROPIX

HRVATSKA DUGOROČNO KLIZI U NACIONALNU KATASTROFU: ‘O uzrocima se mudro šuti. Kako se bliže izbori, nižu se isprazne najave bez ičeg konkretnog’

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno

Društvenu i prostornu neuređenost pojmovno je i sadržajno potrebno razumijevati i koristiti u skladu s enciklopedijskim značenjem pojma anomija i primjenjivati je prema općem stanju, uređenosti, razvijenosti, sigurnosti, demografske negativnosti, ali i posljedične budućnosti svakog društva i prostora.

Naročito hrvatskog s obzirom na objektivnu stvarnost koja nas okružuje.

Čitanjem i prihvaćanjem enciklopedijske definicije značenja grčke riječi u hrvatskom znanstvenom i javnom korištenju jednostavno se prepoznaje stanje političke svijesti i posebno političkog postupanja u Hrvatskoj, prema kojem neuređenost koja je jasno vidljiva svuda oko nas po iskušanom nasljednom modelu političkog diktata u svemu, nominalno dobiva svoju jasnu definiciju.


Odstupanje od normi

Posljedice su takve državne anomije vidljive uglavnom posvuda, a ponajviše u društvenim, političkim, gospodarskim, demografskim, migracijskim, europskim pozicijskim, financijskim, mirovinskim, radnim, obrazovnim i sličnim okruženjima. S obzirom na pojmovnu širinu, moguću primjenu i realno oslikavanje hrvatske prevladavajuće svakodnevne stvarnosti, nužno joj je enciklopedijsko značenje i objašnjenje priložiti u cijelosti.

“Pojam anomija dolazi od grčke riječi ἀνομία (u izravnom prijevodu bezakonje), a znači stanje moralne krize i nereda u društvu (E. Durkheim). Zbog nepostojanja ili nepridržavanja društvenih (zakonskih i moralnih) normi dolazi do društvenih sukoba i dezintegracije, gospodarske krize, porasta kriminala i broja samoubojstava. Uzrok je anomiji neusklađenost motiva pojedinaca ili skupina s društvenom podjelom rada, koja zahtijeva čvrste ugovorne odnose i profesionalno upravljanje dobrima te viši oblik društvene solidarnosti (npr. korporativizam). Takvo poimanje anomije karakteristično je za sociologijski funkcionalizam.

Prema novijim istraživanjima anomije, odstupanje od normi je redovita, a ne iznimna pojava. Zbog različita društvenog položaja ljudi nemaju jednake mogućnosti u ostvarivanju općih ciljeva (blagostanje, utjecaj, jednakost) na društveno dopušten način (institucionalna sredstva) pa reagiraju na različite načine. U razdobljima stagnacije prevladava konformizam (pokoravanje istim ciljevima i sredstvima) i ritualizam (vjerno pridržavanje procedure, odricanje od ciljeva), a u razdobljima promjene inovacija (okretanje drugim sredstvima radi postizanja istih ciljeva) i pobuna (izbor drukčijih ciljeva i sredstava).” Izvor: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2021.

Moglo bi se uz ovu primarno sociologijsku definiciju još štošta dodati u posljedičnom dezintegracijskom smislu iz poimanja drugih struka, ali i ovo je sasvim dovoljno za prepoznavanje hrvatske stvarnosti.

Izravno značenje

Bezakonje se u pravnom tumačenju može stručno i znanstveno usložiti, no za preslikavanje na hrvatsku svakodnevicu primarni su doživljaji ukupne hrvatske populacije ili čak samo njezina ispitanog reprezentativnog uzorka u najnovijim javno dostupnim istraživanjima javnog mnijenja.

“Naime, 79 posto građana smatra da zemlja ne ide u dobrom smjeru. Njih 16 posto misli da ide u dobrom smjeru, a 5 posto ne zna. Kad je riječ o podršci radu Vlade, nema velikih promjena u odnosu na prošli mjesec. Tako ga 69 posto građana uglavnom ne odobrava, uglavnom ga odobrava 26 posto, a 5 posto ne zna” (Dnevnik Nove TV, Mjesečno istraživanje Crobarometra za srpanj 2022.).




Izravne su reakcije ubrzo i došle s Rezolucijom 50/22 o nemoći politike i društva u zaustavljanju iseljavanja stanovništva na X. saboru nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja 3. srpnja ove 2022. godine. Bez okolišanja i imalo dileme, Sindikat rezolutno ponavlja, podsjeća i upozorava na najveći problem suvremene europske Hrvatske, potvrđujući time izrazito negativne službene statističke podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske i naročito niz provedenih i predočenih znanstvenih istraživanja.

“PONAVLJA da iseljavanje, koje se pretvorilo u egzodus kakav do sada još nije zabilježen, potkopava ne samo ekonomski i društveni, već i kulturni i znanstveni razvoj zemlje, uslijed čega zemlja dugoročno klizi u nacionalnu katastrofu.

PODSJEĆA da je iseljavanje ponajviše posljedica pogrešnih odgovora hrvatskih vlada na globalnu financijsku krizu i eurokrizu u prošlom desetljeću, a na temelju pogrešnih neoliberalnih politika EU-a i rezanja javne potrošnje, a što je sve još pogoršao izostanak bilo kakve pripreme RH za liberalizirano tržište rada nakon ulaska u EU.




UPOZORAVA da hrvatska politička elita nema adekvatne odgovore. Nemušti poticaji povećanju nataliteta, čak i da ispadnu uspješni, ne rješavaju problem jer i s većim brojem rođenih ljudi nije osiguran njihov ostanak u nesređenoj zemlji siromaštva, nejednakosti, nepravdi, slabe države i njezinih institucija, nekvalitetnih javnih službi, politikantstva i korupcije.

UPOZORAVA da hrvatske vlasti, umjesto rješavanja ove kataklizme, potiskuju problem pronalazeći neuvjerljiva opravdanja poput tvrdnje da je slobodno kretanje radne snage jedna od temeljnih sloboda EU-a ili, još bizarnije, da i druge zemlje u EU-u trpe iste poteškoće. Slobodno kretanje radne snage jest poželjna pojava, no masovno iseljavanje je nešto sasvim drugo.

Sličan egzodus dogodio se i u Rumunjskoj, Poljskoj, Grčkoj, Latviji, Litvi, Portugalu, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji i drugim istočnim i južnim državama EU-a. Međutim, to nije opravdanje, već je upravo indikator koji upućuje na zajednički i najvažniji uzrok iseljavanja iz svih tih zemalja EU-a.”

Društvena dezintegracija

Gotovo 80 % ispitanika smatra kako Hrvatska ide u krivom smjeru, iseljavanje se pretvorilo u egzodus koji potkopava ukupni razvoj zemlje, “klizimo u nacionalnu katastrofu”, zemlja “nejednakosti, nepravdi, slabe države i njezinih institucija, nekvalitetnih javnih službi, politikantstva i korupcije”, “kataklizma se potiskuje neuvjerljivim opravdanjima” i slično samo su dio razmišljanja upućenih kao potvrda državne anomije.

Krize, sukobi, neusklađenost motiva pojedinaca ili skupina, uvođenje interesne ideologije kao političkog modela izvršnog vladanja, odstupanje od utvrđenih normi kao pravilo i puno još toga sličnoga postavljeno u definiciji anomije izravno je preslikavanje hrvatske zbilje potvrđene i anketama i sindikalnim rezolucijama i odgovorima mladih o razlozima iseljavanja iz Hrvatske. Izravne su posljedice tako vidljive i potvrđene anomije u Hrvatskoj različiti društveni položaji i različite mogućnosti u društvu ljudi, jer u odnosu na pripadnike i sljedbenike politički zatvorenog sustava ostali nemaju jednake mogućnosti u ostvarivanju općih vrijednosnih ciljeva i posebno razvojnih planova.

Primarno se to odnosi na blagostanje, sigurnost, utjecaj, jednakost, mogućnost napredovanja, zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja, izvjesnu budućnost i naročito na društveno dopušten i opće prihvatljiv vrijednosno-kriterijski (institucionalni) način ostvarivanja kvalitetnog načina života. Reakcije na suprotnosti navedenom su različite i uglavnom su nepovjerenje u postavljeni sustav i odlazak praktički bez želje za uključivanjem u promjene toliko potrebne hrvatskom društvu i prostoru. Politički je zato ritualizam u Hrvatskoj prevladao, dok se pokoravanje istim interesnim političkim, financijskim i sličnim ciljevima i sredstvima postavio kao politički model vladanja nad Hrvatskom. Raslojavanje je između političkog izvršnog vladajućeg udruživanja i ostalog svijeta izvan zatvorenih i selekcijski kontroliranih političkih krugova doseglo razinu prave društvene dezintegracije, a što je vidljivo na svim javnim nacionalnim predstavama po ustrojavanju prvih redova, neovisno o značenju obljetnica za ukupnu hrvatsku populaciju i vrijednosni sustav na temelju kojeg bi se trebalo graditi vjerovanje u budućnost u Hrvatskoj.

Konformizam i ritualizam

Pokoravanje istim, u pravilu interesnim, ciljevima i vjerno pridržavanje procedura uz prevladavajuće odstupanje od temeljnih strateških nacionalnih ciljeva u samoj je biti znanstvenog poimanja anomije. Promjene su okretanjem drugim sredstvima za postizanje temeljnih razvojnih ciljeva u Hrvatskoj praktički politički amortizirane, a pobune se iz enciklopedijske definicije anomije očituju primarno odlascima ili iseljavanjem hrvatske mladosti. Time se gubi najvredniji hrvatski potencijal, osnova inovacija i promjena i zalog izvjesne razvojne budućnosti u Hrvatskoj. Usprkos svemu, neusklađenost se ukupne populacije i vladajućih interesnih skupina nastavlja, na što praktički ni donkihotovska znanstvena i sindikalna ukazivanja na neuređenost i državnu anomiju ne mogu utjecati.

Demografska se problematika, ili bolje reći destrukcija, s nedodirljivih političkih visina u javnom prostoru gotovo i ne spominje već dulje vrijeme, ali kako se maglovito nazire približavanje izbora i potreba potvrđivanja nastavka vladanja nad Hrvatskom, teško ju je izbjeći u obraćanju izvanpolitičkom lokalnom i nacionalnom puku. Međutim, nema tu, osim retoričkih najava velikih postignuća i još veće brige vladajućih za njegovu budućnost, praktički ničeg konkretnog u smislu izravnog uvođenja svih mogućih revitalizacijskih modela.

Zato su imotski i banovinski poučak u nedavnim najavama o velikim potrebama, željama i postupanjima vezanima uz demografsku obnovu nakon dugo vremena zapravo samo dodatna potvrda ukupne neuređenosti, a strateške razvojne promjene i dalje ostaju čisti ritualizam. Primjeri promjena na lokalnim razinama u Hrvatskoj u većini slučajeva (čast lokalnim političkim inovatorima) isto tako potvrđuju anomiju, kopirajući kroz selekcijski i ideološki model nacionalnu vladavinu, umjesto usmjeravanja prema izvršnim pozicijama najboljih i dokazanih u svojim djelatnostima izvanpolitičke ideološke i interesne programiranosti. Ovakva se utopijska varijanta upravljanja Hrvatskom danas čini kao čisti idealizam, nasuprot anomiji koja se u Hrvatskoj etablira gotovo kao politički model usmjeravanja, primirivanja i pražnjenja Hrvatske.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.