Vojko Basic / Goran Mehkek/ CROPIX

HRVATSKA ĆE BITI PRISILJENA GRADITI VOJNE BRODOVE U INOZEMSTVU!? Želimo veliku korvetu, a muku mučimo sa završetkom malih ophodnih brodova

Autor: Željko Primorac/7dnevno

Serija od pet obalnih ophodnih brodova trebala je biti neka vrsta spasonosne infuzije za Hrvatsku ratnu mornaricu i Obalnu stražu. Ako smo bili nezadovoljni stanjem u ostalim granama oružanih snaga te smatrali kako se presporo obnavlja vojna tehnika u njima, onda je stanje u HRM-u, već desetljećima, alarmantno.

Udarnu snagu naše ratne mornarice čine raketne topovnjače koje su dijelom preuzete od Jugoslavenske ratne mornarice, a dijelom nabavljene od Finske. Jedina od njih pet, RTOP-12 “Kralj Dmitar Zvonimir”, potpuno je projektirana i izgrađena u samostalnoj Hrvatskoj 2001. RTOP-11 “Kralj Petar Krešimir IV.” preuzeta je od JRM-a s navoza u izgradnji i porinuta 1992.

Najstarija u floti je RTOP-21 “Šibenik” koja je porinuta još 1978. RTOP-41 “Vukovar” i RTOP-42 “Dubrovnik” proizvedene su 1985., odnosno 1986. u Finskoj i kupljene od finske ratne mornarice nakon što su 2007. povučene iz službe. U HRM su, nakon određenih popravaka, primljene 2009.

Gole korvete

Glavni problem flote raketnih topovnjača su protubrodske rakete RBS-15 koje su u službu HRM-a stavljene nakon što su zaplijenjene od JRM-a. Godine 2014. donesena je odluka da se tim raketama u sastavu HRM-a produlji životni vijek tzv. djelomičnim remontom. Hrvatska posjeduje RBS-15 rakete prve serije, koje su proizvedene još 80-ih godina prošlog stoljeća. Ta verzija raketa u konfiguraciji brod – brod i kopno – brod ima domet od oko 70 km. HRM je 1994. i 2015. imao pokazna gađanja tim raketama i uspješno su pogodile cilj. Međutim, životni im vijek dolazi kraju. HRM-u je, zbog specifičnosti geografskog oblika državnog teritorija i niza drugih objektivnih razloga vezanih uz državnu sigurnost, nužna verzija RBS-15 treće generacije. RBS-15 Mk. III ima domet od 200 km, ali i, što je vrlo bitno, mogućnost djelovanja brod – kopno. Tu seriju raketa bilo bi vrlo komplicirano ugraditi u naše stare raketne topovnjače.

Prevedeno, novi projektili zahtijevaju i nove brodove. Godinama se u Hrvatskoj priča o gradnji nove korvete za potrebe HRM-a. Brodarski institut čak je izašao s idejnim rješenjem. No propao je i Brodarski institut, a, izgleda, i Brodosplit koji ju je trebao graditi. U Brodosplitu su čak izašli i s vlastitom idejom gradnje modularne korvete – stožernog broda HRM-a.

Međutim, nakon što je od serije od pet obalnih ophodnih brodova do danas predan samo jedan, OOB “Omiš”, jasno je kako ostaci hrvatske brodogradnje ne mogu završiti jedan ovako složen projekt. Stoga će država, ako zaista želi obnoviti kapacitete mornarice, brod morati graditi u inozemstvu. Riječ je o brodu koji bi trebao imati dužinu od oko 100 metara i čija je cijena, ovisno o opremi, danas od 250 do 300 milijuna dolara. Navedena cijena može biti i niža ako se brod planira opremati prema potrebi pa se tzv. gole korvete mogu dobiti i za 100-tinjak milijuna eura. U slučaju neposredne ratne opasnosti, na korvete se ugrađuju složeniji sustavi. Hrvatski državni vrh nedavno je izjavio kako Hrvatska namjerava pristupiti nabavi korvete u vrijednosti od 500 milijuna kuna. Ako nije riječ o polovnom plovilu, vrlo je vjerojatno da će se nabaviti gola korveta koja će se tijekom vremena opremati po modularnom principu.

Međunarodno tržište korveta je bogato i u posljednje se vrijeme nudi niz vrhunskih brodova, od turske klase “Ada” do francuske “Gowind”. No ostaje tužna činjenica kako ovaj brod sasvim sigurno neće u HRM ući s domaćih navoza jer je stečajem Brodosplita prekinuta stoljetna tradicija gradnje ratnih brodova na istočnoj obali Jadrana.




I ne samo da naša brodogradnja ne može izgraditi stometarski brod koji je, objektivno, velik zalogaj i za mnogo veće sustave i države, nego imamo problem i sa završetkom obalnih ophodnih brodova koji su dužine oko 40 metara i istisnine oko 250 tona. Flotila naših obalnih ophodnih brodova, osim “Omiša”, redom je građena u prvoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća. To su brodovi koji više ni autonomijom djelovanja ni sustavima kojima raspolažu ne mogu zadovoljiti potrebe za zaštitom Jadrana.

Nacionalna sigurnost

Također, Hrvatska sebi ne može dopustiti dugogodišnje sudske sporove s Tomislavom Debeljakom i Brodosplitom o vlasništvu nad četirima obalnim ophodnim brodovima koji se nalaze na navozima Brodosplita. Oni su još 2018., svih pet, trebali biti predani HRM-u. Sudbina tih brodova stvar je nacionalne sigurnosti i posebnim zakonskim aktom ih treba izuzeti iz Brodosplita i završiti, a spor, ako do njega dođe, treba prepustiti sudovima. Dakle, obalni ophodni brodovi ne smiju biti talac mogućeg dugogodišnjeg spora Ministarstva obrane i Debeljaka.

HRM ni Republika Hrvatska jednostavno nemaju vremena za obnovu flotile. Nedavni ulazak ruske flotile u Jadran najbolji je dokaz kako smo bili u pravu kada smo godinama upozoravali na važnost obrane Jadrana i HRM-a. Srećom, Talijani su povukli svoju flotu sa Sredozemlja pa je ruske uljeze imao tko pratiti.




Vrijedi podsjetiti kako je Italija, nakon ulaska RH u NATO, svoju flotu prebacila u Sredozemno i Tirensko more, a da je nadzor nad Jadranom bio potpuno prepušten HRM-u. Hrvatska je trebala izgraditi flotu kojom je mogla kontrolirati i međunarodne vode. No, niti smo uspjeli izgraditi flotu niti smo nadzirali međunarodne vode. Stoga su Talijani bili prisiljeni vratiti dio flote u Jadran.

Autor:Željko Primorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.