EURO JE VELIKA PROPUŠTENA PRILIKA: Imali smo amaterski natječaj, što se posebno svidjelo guverneru Vujičiću i sad imamo to!

GRAPHIS 371 iz New Yorka pitao me jesam li sretan što je praktički cijeli nogometni svijet i šire obučen u moje kvadratiće. Primjerice, netko mi je pokazao snimku nogometaša Piqea kako danas sa sinom kojeg ima sa Shakirom sjedi u studiju. Sin ima majicu s našem kvadratićima. Kuda vas sve odnese dizajn i kako postanete planetarno prepoznatljivi – smije se dizajner Boris Ljubičić.

Ljubičić je prilično zagonetna osoba. Ne drži puno do svoje prave biografije. Svoj anegdotski curriculum vitae objašnjava svojim dizajnom: rođen na Long Islandu, zaboravio je materinski jezik i naučio hrvatski. Gotovo su svi njegovi radovi na hrvatskom jeziku, u hrvatskom prostoru i određenom hrvatskom vremenu, ali putuju svijetom i nalaze se u stručnim knjigama koje izlaze izvan Hrvatske. A ima ih bezbroj. Mnoge su nagrađivane, a mnoge su izazivale kontroverziju.

U sedamdesetima traži definiciju dizajna. Knjiga “Design – dizajn” Goroslava Kellera, ambalaže deterdženata, neobični logoi (DRAVA) i naravno Mediteranske igre.

Osamdesete su provokacija dizajnom: ZOI Sarajevo 1984., Univerzijada ’87., srp i čekić kao upitnik i uskličnik.

U devedesetima se inspirira kvadratima, pod pojmom Hrvati su kvadrati. Brojni ključni logotipovi u novoj državi to potvrđuju: HRT, HTZ, HAK…, ima ih oko 50.

“Dizajn i politika su jako udaljeni pojmovi i nerado se zajedno spominju jer to ni dizajneri ni političari ne žele. Nametnut je negativni pojam ‘državni’ umjetnik ili dizajner, a dizajneri ne žele biti u takvom društvu.”

Boris Ljubičić se drži rečenice: Odgovornost za prostor i vrijeme. Za njega svjetski poznati dizajner i nakladnik u GRAPHIS 371, New York, u kojem je intervjuiran na 22 stranice, piše: “Djela Borisa Ljubičića prvi put sam vidio početkom ovog stoljeća. Bio sam jako impresioniran projektom nove hrvatske zastave koji je pokrenuo. Bio sam u njegovu studiju u centru Zagreba u jednom običnom stanu punom knjiga, nacrta, modela i grafika koji je više izgledao kao pretrpani atelijer nego kao uredan i moderan studio grafičkog dizajnera. Osim što za svoje klijente stvara grafički dizajn, Ljubičić se također trudi stvoriti djela koja ukazuju na goruća pitanja u svijetu u kojemu živimo. Izražava svoje jedinstvene ideje o stvarima koje su naizgled daleko izvan okvira onoga o čemu bi se dizajner trebao brinuti: od EU-a, ljudskih prava do kapitalizma i rata. Svoj talent i ustrajnost posvećuje tim projektima jer vjeruje u humanitarizam – čovječnost – da je potrebno pomoći slabijima i preispitivati globalizaciju. Zahvaljujući njemu, vidimo da se društvene vrijednosti grafičkog dizajna šire na najšira područja ljudskog društva.”

* Često znate reći kako je ključna bila 1990. Zašto? 

Narodna poslovica gotovo u svim jezicima svijeta glasi: “Vrč ide na vodu dok se ne razbije”. Ona govori o incidentu u kojem vrč gubi svoju prvotnu funkciju. Svijet sastavljen od niza krhotina razbijenog vrča izvrsno oslikava političku situaciju s kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina, posebice u zemljama južne i istočne Europe ili zemalja Istočnog bloka. Taj motiv predočen na plakatu uz Međunarodni dan muzeja 1991. osobito je ilustrativan za Hrvatsku u kojoj je tada bjesnio rat, odnoseći mnoge živote, sustavno uništavajući baštinu i zatirući povijest. Složiti sliku na prometnoj ulici, Paškala Buconjića, i samo tren nakon toga politi je vodom bilo je izazovno jer nema ponavljanja. Zatvorili smo ulicu, automobili su stali, a vozači naravno protestirali. Drugi jaki mlaz vode preko svega dao je puni rezultat. Taj plakat uvršten je u mnoge recentne knjige i preglede dizajna u svijetu. Poster: “Vrč ide na vodu dok se ne razbije, vrč se razbio i voda se prolila”. Razbijeni vrč (fotografirao Damir Fabijanić) koji prikazuje svijet 1990. inspiriran je razbijanjem Berlinskog zida, nakon čega su nestali politički blokovi i SVIJET je ponovno cjelovit.

* Zašto niste zadovoljni hrvatskom zastavom?

Hrvatska je nova država na karti svijeta, za razliku od drugih koje su samo napustile komunizam i uvele tržišno gospodarstvo i slobodne izbore i zapravo nisu mijenjale svoj vizualni identitet. Hrvatski redizajn se sastojao u tome da sa posebno redizajniranim grbom “prekrije” zvijezda iz vremena socijalizma. Moj paralelni dizajn je da sam brisanje zvijezde ustupio HNS-u kao njihov identitet. Grb s dodacima pet manjih – na vrhu u obliku krune ima vizualne osobine socrealizma. Političari su očito mislili da na zastavi treba biti sve: Slavonija, Dalmacija, Istra, Dubrovnik i ilirski grb kao povijesni i natjerali su slikara Miroslava Šuteja da im to nacrta. Civilizacijska je točka koja nas određuje, a kad je o političarima riječ, oni zapravo, sad ću biti malo drzak, izbjegavaju Hrvatsku kao pojam.

Povijesni i suvremeni grb je osnovica po kojoj se razlikujemo od svih drugih. Kvadrati na cijeloj površini zastave u crvenoj, bijeloj i plavoj boji su dizajn s povijesnom podlogom koji nas izdvaja. Uostalom, zastave u Europi nemaju grbove jer više nisu monarhije, nego republike u kojima se vlast bira na demokratskim izborima.

Kad se u medijima pojavi novi dizajn, napadaju me da mijenjam hrvatsku zastavu. Ne, to mogu samo političari. Ovaj dizajn je nastao u lipnju 1990. kao javni prijedlog koji je stariji od službene zastave puna četiri mjeseca. Međutim, mislim da za ovaj projekt radi vrijeme. Kada su se vodile rasprave o hrvatskoj granici na moru, odugovlačili smo s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, sad ga imamo. Englezi, Talijani i još neke države imaju pomorske zastave koje nisu iste kao njihove službene, pa bi Hrvatska mogla uporabiti ovaj prijedlog.

* Što predlaže dizajner Davor Bruketa?

Crveni i plavi kvadrat kao cjelinu ili vizualni kod treba zaštititi kao novu hrvatsku baštinu, a autora osloboditi od obveza, predlaže kolega Davor Bruketa. To treba postati kod Hrvatske i može se koristiti kao brend u svrhu vizualne definicije države. To je općepoznati dizajn iz davne 1990. kojim se objedinjuju kvadrati iz hrvatskoga grba i boje naše zastave.

* “Danas ne mogu shvatiti koliko su to teške godine bile”, rekao je Matko Meštrović o stvaranju kune… Možete li se prisjetiti toga vremena?

Pripremala se monetarna reforma i komisije su iznosile prve nacrte. Dobio je obavijest od Vlade da je imenovan u stručni žiri za izradu hrvatskih novčanica. U žiriju su još bili direktor Leksikografskog zavoda Dalibor Brozović, predsjednik komisije za monetarnu reformu Marijan Hanžeković, Vera Horvat Pintarić i Feđa Vukić. Od šest ponuđenih zadržali su dva autora. Jedan je bio Miroslav Šutej, a drugi ja. Oni su imali neke ozbiljnije šanse, s time da je Šutej već sve imao izvedeno. U prvi mah nisu mogli dokučiti kako, kojim sredstvima, ali njegov je rad bio opterećen folklorističkim ukrasima. Ja sam napravio i dobavio dokumentaciju o najuspješnijim uzorcima takvog zadatka u Švicarskoj i neke svoje zamisli koje ni približno nisu bile definirane. Zaključak je da tri mjeseca daju jednom i drugom da po sugestijama razvijamo svoje prijedloge. U listopadu je sazvana sjednica komisije na kojoj je žiri trebao odlučiti. Dr. Vera Horvat Pintarić se povukla iz žirija i rezultat je bio 2:2. Konačnu odluku je donijelo vijeće HNB-a. Moj koncept bili su položeni kvadrati na punoj površini novčanice i sasvim suvremena grafika obrade zadanih motiva. Usvojeno Šutejevo rješenje koje je Matko Meštrović ocijenio folklornim sada je povijesno i ostaje kao dokument o odnosu nove države prema dizajnu.

* Jeste li na bilo koji način sudjelovali u stvaranju eura?

Obilježio sam pojavu eura 2002. godine posebnim jumbo-plakatom, novogodišnjom čestitkom na HRT-u i običnom poštom. Htio sam se natjecati za dizajn eura, ali nismo bili u EU-u i nije mi to dopušteno. Kad se trebao raspisati naš hrvatski natječaj, izradio sam svoj prijedlog temeljen samo na kvadratima bez motiva koji su poslije u natječaju zadani pa taj projekt nisam mogao prijaviti. Dogodilo se da smo imali amaterski natječaj s nikakvim ili amaterskim uradcima, što se posebno svidjelo guverneru Vujičiću i sad imamo to! Velika propuštena prilika da se kvadrati uspostave kao vizualni kod države. Okrugli oblik novčića je fini dijalog s pravocrtnim kvadratićima u odgovarajućem ritmu u odnosu na veličinu i nominalu. Svatko u svijetu tko bi imao ili vidio taj novčić znao bi da je to Hrvatska!

* KRVATSKA je riječ koju ste vi izmislili… 

Riječ jasnije široj populaciji prenosi svoju poruku od slike. Spajajući riječ KRV i sliku krvi omogućio sam svima da razumiju poruku, čak i onima koji ne znaju hrvatski jezik. Poruka je zapravo bila da smo punih devet stoljeća očekivali HRVATSKU, i kad smo pomislili da je ona tu, umjesto nje pojavila se KRV-ATSKA! Osim igre riječi KRVATSKA – HRVATSKA, sama izvedba je bila ključna za konačni izgled plakata. Nisam želio stilizirani prikaz krvi, kao što obično dizajneri rade, već sam je prikazao doslovno: na riječ KRV-ATS-KA! ispisanu na formatu A4, ja sam kapaljkom kapao crvenu tekućinu, miješana krv i crveni tuš, i istodobno snimao. Iz tog izbora izdvojio sam onaj na plakatu. Prilikom snimanja imao sam užasan osjećaj da sam ja agresor koji se nalazi nad žrtvom koju je sam ubio.

Tako da mogu razumjeti ljude koji jako vole ovaj plakat, ali ga ne mogu gledati na zidu svoje sobe: plakat je postigao maksimalan emocionalni učinak. Posebna knjiga “100 posters para un siglo” na španjolskom i engleskom jeziku (za cijeli svijet) plakatom definira 20. stoljeće s točno 100 plakata, za svaku godinu po jedan. Izbor je rađen između 300.000 plakata iz cijeloga svijeta. U zanimljivu presjeku vremena i događaja neizbježni su plakati na kojima su Lenjin, Staljin, Hitler, Mao, Kennedy, ali i Marilyn Monroe, četkica za zube, pivo, skijanje… Na početku knjige nalazi se, kao broj 1, poster “oca plakata” Henryja Toulouse-Lautreca, a na kraju plakat KRVATSKA pod rednim brojem 100! U osvrtu na knjigu “Graphic agitation 2 (Social and Political Graphics in the Digital Age)” poznati povjesničar dizajna Victor Margolin u časopisu Print uz sliku plakata spominje tri protagonista: Slobodana Miloševića, kao agresora, Billa Clintona, predsjednika SAD-a, Borisa Ljubičića, dizajnera plakata, kao aktere u vremenu i prostoru.

* Vaš ispis riječi Vukovar bio je na papiru 2 x 2…

Vukovar, ispis riječi u nestajanju nastao je 18. studenoga u 7 sati 1991. godine. To je jutro Siniša Glavašević odveden na strijeljane, a Vukovar je razrušen i okupiran. Moj ispis ili crtež “hand made”  bio je na papiru u veličini 2 x 2 cm. Korišten je za doplatnu poštansku marku. Još nismo imali pravo na hrvatsku marku, kasnije za sve projekte Gradskog muzeja Vukovar u egzilu. Ovaj autentični, usuđujem se reći povijesni dokument, bezvremenska je grafika koju sam nakon 30 godina tiskao u sitotisku na posebnom aquarel 300 g papiru u pozitivu i negativu na formatu 68 x 70 cm u samo 20 autorski potpisanih otisaka. Prva dva otiska je otkupio Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.

* Što je to Novi kamen?

Nakon što je okupiran Vukovar 18. studenoga 1991. godine, smatralo se da će nas svijet priznati i 15. siječnja 1992. godine najvažniji je dan u našoj povijesti. Za Hrvatsku kažu da ima previše praznika, da ne volimo raditi. Moguće je da ima previše praznika, ali zanimljivo je da taj dan međunarodnog priznanja Hrvatske nije praznik. Prije priznanja oformio sam novogodišnju čestitku na kojoj je pisalo: “Priznajemo povijesno pravo hrvatskog naroda na samostalnu državu. Slobodni narodi Europe i svijeta Anno Domini 1992.”, po motivu Bašćanske ploče. Bašćanska ploča na vrhu ima friz listova loze, koje su zamijenili kvadratići. Na mjestu glagoljice je latinica, ispisana tipografijom “Can you read me” – možeš li me pročitati. Ova nova ploča bila je u scenografiji HRT-a 1992. godine u udarnom terminu odmah nakon Dnevnika kao najava priznanja. Scenografiju je radio arhitekt Fabijanić. Uz huk vjetra glumac Zlatko Crnković čitao je tekst: “Priznajemo povijesno pravo hrvatskog naroda na…”. Nakon toga i televizija i radio u raznim emisijama, čak i u jednom filmu koriste Crnkovićev glas jer su mislili da je to Tuđmanov tekst. Projekt koji ima naziv Novi kamen ponavlja istu ideju kao dizajn vremena i prostora 1992. – 2022. 15. siječnja 1992. kao dan hrvatske samostalne države nakon punih 9 stoljeća. Tekst ispisan na hrvatskom, ali i na engleskom jeziku, koji mogu vidjeti i pročitati strani državnici i diplomati.

* Što je to natječajni projekt “Domovina”?

Polazište mi je bilo prvo glagoljsko “A” prerezano kvadratom u dva mala slova “h”. Simbolički, to je prijeđeni povijesni put od prvog slova glagoljice do latinice i malog slova “h” kao inicijala pridjeva i naziva (hrvatski, hrvatsko…). Malo “h” je dizajnirano kvadratom iz hrvatskog grba. Pravo pitanje je kako to dovesti u vezu s državom nakon ‘90? U podlozi cijelog trga je precizno iscrtana maskirna uniforma koja je lijepa, nepravilna i suprotstavljena ravnim linijama simboličkog objekta na trgu. Taj crtež su mali kanalići kroz koje ide voda kao simbol nastanka države u Domovinskom ratu. Imamo ideju prapočetka (glagoljica) i države koju smo željeli i čekali punih devet stoljeća (crtež maskirne uniforme na trgu kojim hodamo)! Prerezano sasvim simetrično glagoljsko slovo “A” po sredini jednim kvadratom, koji je zrcalan tako da se uvijek vidi druga polovica, odnosno cijelo slovo. Zaključno: jedno glagoljsko slovo koje izgleda kao suvremeni objekt, kvadrat je vizualni identitet, a maskirni crtež na površini cijelog trga poruka da je hrvatska država stvorena u devedesetima. Moji suradnici su tada bili Igor Franić, arhitektura, Radiona Vikić, maketa.

* Kako to da se kvadrat ili krug ne mogu zaštititi?

Opći pojmovi kao što su kvadrat ili krug ne mogu se zaštititi. Usporedbe radi, ni Japan ne može zaštititi svoj osnovni vizualni identitet, krug koji je na njihovoj službenoj zastavi, ali zastavu da. Zanimljivo da je Japan službeno usvojio zastavu tek 1999. godine iako je ona postojala cijelo jedno stoljeće, ali kao neslužbena ili narodna. Mislim da je razlog u njihovu poznatom nazivu Zemlja Izlazećeg Sunca, međutim sunce ima zrake, ali ga konceptualno predstavlja crveni krug zaštićen bijelom podlogom. Njihov pojam kruga je najšire usvojen te ga imaju u logotipu korporacije, proizvoda, plakata u dizajnu itd. Naša službena zastava je starija punih deset godina i nije dovoljno uporabljiva izvan službenih prigoda… Jedan broj ključnih logotipova kao što su Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture, HRT, turizam, HAK, Leksikografski zavod, Hina, CRO SKI, Teniski savez, Zagrebački velesajam i drugi moja su nastojanja da se to obistini… Mi imamo dovoljno vremena za promjenu ako to netko odluči! Pojam “Hrvatsko je različito” osnovica je ovog dizajna. Hrvatski povijesni i suvremeni vizualni identitet temelji se na kvadratima koje imamo u povijesnom i suvremenom državnom grbu. Koncept dizajna s izmjeničnim kvadratima, kao tamni i svijetli u svim bojama ili crveno-bijeli kao najslužbeniji oblik, javlja se u suvremenom dizajnu ne samo u Hrvatskoj. Izmjenične kvadrate nije moguće izdvojiti i zaštititi kao originalni dizajn, osim pojedinačnih predmeta koji se kao originali štite jer su u dizajnu u kojem se pojavljuju kvadrati. Kad bi kvadrati imali originalni dizajn, mogli bi se zaštititi. U mojem dizajnu kvadrati imaju tipografski detalj kao slovo “H” i naziv HVADRATI. Projekt je najšire primjenjiv na papiru, tekstilu i drugim materijalima, te posebno pogodan za izradu različitih uporabnih predmeta kao hrvatski originalni dizajn ili brend. Projekt je zaštićen kao originalni dizajn pod nazivom HVADRATI i može se koristiti pod određenim uvjetima jer je zaštićeno intelektualno vlasništvo. Primjerice, ženski odjevni predmeti, torbice, čak i cipele… muška odijela, kravate, sve prilagođeno veličinom i bojom, kao dizajn koji se nosi.

* Na čemu novome trenutno radite?

U dogovoru sa Školskom knjigom imam dva vrlo opsežna projekta u formi knjige. Prva je pregled radova od 1970. do 2022. Svi radovi su raščlanjivani u svom procesu nastanka od ideje do realizacije i mogu poslužiti kao edukacijski materijal za mlade dizajnere ne samo u Hrvatskoj jer je tekst i na engleskom jeziku. Radovi se vremenski uokvireni: u sedamdesetima tražim definiciju dizajna. U osamdesetima dizajn je provokacija i zato ima više nerealiziranih projekata, devedesete su inspiracija kvadratom i novom državom, a od 2000. to je globalizacija i realizacija kad je moguća. Druga knjiga “Hrvatsko je različito/Croatian is different” još je zahtjevnija jer obrađuje 37 vizualnih identiteta država razvijenog svijeta. Hrvatska ima nešto više prostora od drugih, ali nije na prvome mjestu. Hrvatski i engleski tekst se razlikuju jer je hrvatski za domaću, a engleski za stranu publiku. Nema takve teme i knjige u svijetu, na njoj radim već 30 godina. Međunarodno izdanje se razlikuje od hrvatskog izdanja, iako su oba jezika u istoj knjizi; jer ćemo namjerno pokidati 16 stranica, da stranci ne vide naše jako loše stvari koje smo nažalost imali, pisat će to u uvodniku kao objašnjenje pokidanih stranica.