Foto: Guliver/ Air Assault Forces of the Armed Forces of Ukraine//Cover Images

ARAPI, TURCI I IRANCI NAORUŽAVAJU SE DO ZUBA! Žele biti jaki kako bi mogli ostati neutralni u budućem svjetskom sukobu

Autor: Mario Stefanov/7Dnevno

U sklopu pokrenutog globalnog hibridnog sukoba za dominaciju velikih sila nad svjetskim bogatstvima, u biti novog svjetskog rata s postupnom eskalacijom u prostoru i vremenu ne bore se samo najmoćnije države i ekonomske i političke integracije svijeta SAD, Kina, Europska unija i Rusija, koje su rat i pokrenule.

U sjeni njihova sve krvavijeg i opakijeg obračuna, koji nedvojbeno kaskadno tone u novi globalni rat, svi koji imaju političke, gospodarske, financijske i vojne mogućnosti očajnički pokušavaju postići što bolju poziciju u kaosu rata koji se nezaustavljivo širi.

Regionalne sile kao što su Turska, Iran i Saudijska Arabija pokušavaju učvrstiti svoje pozicije na geopolitičkoj sceni u trenucima moguće i kataklizmične smjene svjetskih poredaka. Iran, koji je u sukobu sa SAD-om i Zapadom u cjelini, sve je bliži Rusiji, kako bi prije svega održao otvorene kanale nabave potrebnog naoružanja. U tom cilju obavlja se u posljednje vrijeme i razmjena naoružanja između tih dviju država.

Borba za život

S druge strane, Saudijska Arabija, koja je u regionalnom sukobu s Iranom, kao i Turska koja ima značaj sile čija se moć i utjecaj proteže i na Europu i na sjevernu Afriku i na Bliski istok, pokušavaju zadržati vlastitu neovisnu politiku balansiranjem između zaraćenih blokova. I Turska i Saudijska Arabija, države s dugom tradicijom diplomacije i ratovanja, savršeno su svjesne da je smjena svjetskih poredaka uvijek u prošlosti značila veliki rat i da ne postoje relevantni razlozi zbog kojih se razvoj događaja ne bi i danas odvijao u tom smjeru.

Uvijek kada jedan poredak međunarodnih odnosa i uspostavljene ravnoteže sila pada, a novi poredak se tek stvara, što je u ovim trenucima nažalost sve manje dvojbeno – svijet tone u veliki rat. Tako je bilo kroz cijelu povijest, a tako će biti i tijekom prve polovice 21. stoljeća.

U takvoj kataklizmi najveće šanse za preživljavanje imaju one države izvan kruga velikih sila koje uspiju postići dovoljnu razinu geopolitičkog utjecaja svojom ekonomskom i vojnom moći da mogu voditi relativno samostalnu politiku na razmeđi svjetskog sukoba, sraza svjetova, ako ne ovoga puta i civilizacija. Svi ostali koji ne budu imali sposobnosti za samostalno djelovanje bit će, htjeli to ili ne, preko vojnih saveza velikih sila uvučeni u ratove koji neće biti ništa drugo nego samo fragmenti velikog rata svjetskih velesila i u kojima će zapravo narodi država koje nisu uspjele osigurati samostalnost odlučivanja ginuti za interese drugih.

Prije olujnih ratnih vremena čije se naznake sve snažnije osjećaju dvije države, Turska i Saudijska Arabija, nevezano jedna od druge, započele su gotovo na identičan način borbu za osvajanje toliko prostora u samostalnom odlučivanju koliko će im omogućiti da sada na samom početku globalnog rata velikih sila ostvaruju kontakt sa svim zaraćenim stranama, a u nastavku kaskadno eskalirajućeg svjetskog sukoba veću mogućnost držanja po strani od glavne matrice rata i time veću mogućnost preživljavanja.




Čudna savezništva

U današnjim okolnostima diplomacija i povoljan geopolitički položaj ili pak status izvora i izvoznika energenata nisu više ni približno dovoljni za očuvanje samostalnog odlučivanja i država i postizanje odmaka od glavne matice odvijanja novog svjetskog rata i u konačnici preživljavanja.

Floskule o tome kako se vode prijateljski razgovori s ovim ili onim državnicima, bajke o velikim saveznicima i velikim prijateljstvima drugih država, a posebice pogubna vjera u vojne, ekonomske i političke saveze i integracije ništa više ne znače. Štoviše, kolonijalno prepuštanje vodstva svojih država drugima, kao i vjera u nove ideologije, od kojih je danas prevladavajuća svjetska borba demokracija protiv autokracija koju promovira američka i europska politika nisu za države izvan kruga velikih sila, a koje su s njima povezane u saveze, ništa drugo doli put u rat za račun drugih.

Turska i Saudijska Arabija toga su svjesni i koliko god je moguće u okršaju velikih ne bježe pod stol nego se aktivno bore za svoje interese, što ih jedino može sačuvati. Samo aktivno djelovanje po vlastitim prosudbama i na vlastitim vanjskopolitičkim dionicama, a ne pasivnost ili povlađivanje jednoj od sukobljenih strana u novome ratu može osigurati preživljavanje država koje nisu velike sile. Takav kurs i Turska i Saudijska Arabija, koje su zahvaljujući sličnoj politici kakvu vode sada izbjegli i pokolje 2. svjetskog rata, zauzimaju logično i danas pokušavajući stvoriti preduvjete za što bezbolnije preživljavanje u novom svjetskom sukobu. 




Svaka od njih, i Turska i Saudijska Arabija, već dulje vrijeme oko sebe okupljaju vlastite saveznike i prijatelje i istodobno održavaju odnose sa svim sukobljenim svjetskim silama – sa SAD-om kao nominalnim saveznikom, ali i s Kinom i Rusijom. Turska, iako članica NATO-a i bliski američki saveznik, provodi vlastite vanjskopolitičke dionice djelovanja neovisne o američkoj politici i politici NATO-a.

Ključna mornarica

Djeluje i u postsovjetskim dijelovima Azije njegujući posebne odnose s Azerbajdžanom, ali je diplomatski i vojno prisutna i na prostorima Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Saudijska Arabija, također bliska NATO-u i SAD-u, održava odnose i s Rusijom i s Kinom, a na Bliskom istoku i s Izraelom, što bi do prije nekoliko desetljeća bilo nezamislivo.

Na Bliskom istoku Saudijska Arabija oko sebe je okupila zaljevske petromonarhije, bogate izvoznice nafte i plina, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Bahrein i Oman okupljene u političkom i vojnom savezu Gulf Cooperation Council ili skraćeno GCC pod faktičkim vodstvom Saudijske Arabije. Utjecaj Saudijske Arabije velik je i na egipatsku politiku pa je s državama GCC-a postala praktički novi predvodnik arapskog svijeta.

No za takvu poziciju Turske i Saudijske Arabije i njoj bliskih država iz GCC-a nije dovoljna diplomacija i podilaženje velikim silama. Potrebna je vojna moć. Turska vojno jača razvijajući i vlastitu vojnu industriju.

Bliski istok pak, predvođen Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u cilju osiguranja povoljnih pozicija u odnosu prema regionalnom protivniku Iranu, ali i pozicija u novom velikom svjetskom sukobu najvećih sila ušao je u novi krug ubrzanog naoružavanja. Suvremeno naoružanje kupljeno prije desetljeće ili dva zamjenjuje se potpuno novim.

Ogromno bogatstvo Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata osigurava im poziciju najvećih kupaca naoružanja i vojne opreme u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, a njihovi bliski odnosi sa SAD-om i europskim silama daju im pristup najboljim oružnim sustavima suvremenog svijeta. U središtu pozornosti nove modernizacije je, kao i ranijih godina i u ranijim etapama održavanja visoke razine vojne moći, ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica.

Pljušte narudžbe

Udarnu snagu ratnog zrakoplovstva Saudijske Arabije (Royal Saudi Airforce – RSAF), čine 232 borbena aviona američke proizvodnje F-15 Eagle, od kojih su 84 inačice F-15SA prilagođene djelovanju na zemaljske ciljeve.

Saudijsko ratno zrakoplovstvo raspolaže i sa 71 višenamjenskim borbenim avionom Eurofighter Typhoon i 66 borbenih zrakoplova Panavia Tornado predviđenih za djelovanje po ciljevima na tlu. Saudijska Arabija kontinuirano nadograđuje svoje borbene avione F-15, a u studenome prošle godine američka administracija odobrila je prodaju 280 projektila zrak-zrak AIM-120C AMRAAM, u vrijednosti od 650 milijuna dolara.

Zračna flota Ujedinjenih Arapskih Emirata također je moćna iako manje brojna, a sastoji se od 78 borbenih aviona F-16 i 49 Miragea 2000. Tijekom 2021. godine Ujedinjeni Arapski Emirati sklopili su preliminarne ugovore za kupnju 80 potpuno novih francuskih borbenih aviona Dassault Rafale, posljednje verzije F-4, u vrijednosti od 19 milijardi dolara i 12 kineskih nadzvučnih školsko-borbenih zrakoplova Hongdu L-15 s opcijom nabave još 36. UAE je tijekom rujna dobio prvih 20 bespilotnih letjelica turske proizvodnje Bayraktar TB2, koje su se proslavile uspješnim djelovanjem u ratu Armenije i Azerbajdžana, kao i u ratu u Ukrajini u rukama ukrajinske vojske. Saudijska Arabija također pregovara s Turskom o kupnji tih bespilotnih letjelica.

Kuvajtu treba biti isporučeno 28 borbenih aviona Eurofighter Typhoon iz Italije, taj posao je sklopljen 2016. godine i težak je 8,7 milijardi dolara. Kuvajtski Eurofighteri su posljednja verzija tog borbenog aviona (Tranche 3), opremljena najmodernijim radarom CAPTOR-E AESA. Kuvajt istodobno očekuje isporuku 28 američkih borbenih aviona F/A-18E/F Super Hornet od kojih su najveći dio verzija Block 3. Ugovor sklopljen sa SAD-om za kupnju tih aviona vrijednosti je 2,7 milijarde dolara. Čak i za najmanju državu članicu GCC-a, Bahrein, u tijeku je isporuka 16 potpuno novih američkih borbenih aviona F-16 Block 70/72. Bahrein već posjeduje 20 F-16 verzije Block 40 koji će se nadograditi na standard Block 70/72.

Moćno zrakoplovstvo

Istodobno, Katar je naručio ukupno 96 novih borbenih aviona iz tri različite zapadne države. Te narudžbe uključuju 36 američkih borbenih aviona F-15QA, 36 Dassault Rafalea iz Francuske i 24 borbena aviona Eurofighter iz Velike Britanije.

I bliskoistočne države izvan GCC-a također su započele intenzivnu modernizaciju oružanih snaga, prije svega ratnih zrakoplovstava. Tako je Irak u pregovorima za nabavu 14 francuskih borbenih aviona Rafale s raketama zrak-zrak Meteor, čime bi se nadomjestile nedostatne sposobnosti postojećih iračkih borbenih aviona F-16, koji nisu naoružani američkim raketama AIM-120C AMRAAM.

Egipat u naoružanju ima 24 francuska aviona Dassault Rafale. Egipatsko ratno zrakoplovstvo zadovoljno je karakteristikama nabavljenih borbenih aviona pa je Kairo prošle godine od Francuske naručio još 30 Rafalea. Egipat je paralelno s tim poslovima kupio i 46 borbenih aviona MiG-29M/M2 od Rusije. Tijekom 2018. godine od Rusije je naručio i borbene avione SU35 Flanker E, ali je nakon početka rata u Ukrajini taj posao najvjerojatnije propao.

Deklarirani cilj jačanja borbenih sposobnosti vojski Saudijske Arabije i drugih članica GCC-a je mogućnost pariranja regionalnom suparniku Iranu. No Saudijska Arabija sa svojim saveznicima iz GCC-a, jednako kao i Turska, ima mnogo važniji motiv. Oni jačaju vojnu moć, a time i vanjskopolitički utjecaj, svjesni da u vremenima otvorenog novog globalnog ratnog sukoba, kao i uvijek u prošlosti pri smjeni geopolitičkih epoha i u velikim ratovima koji ih prate, preživljavaju samo oni koji se za sebe aktivno bore.

Autor:Mario Stefanov/7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.