ANALITIČAR UPOZORAVA: ‘Ovo je javna ideološka diverzija! Zagrebačka je vlast odlučila uštedjeti baš na najvrednijem u svakom društvu!’

Velika apstinencija hrvatske biračke populacije na prošlim nacionalnim i lokalnim izborima i postizborno interesno i trgovinsko udruživanje političkih različitosti po puno toga pretvorilo je Hrvatsku u ideološku pozornicu na kojoj se ne biraju sredstva u prisvajanju javne dominacije nad programiranom istinom prevladavajuće u funkciji nastavka vladanja, kontrole hrvatskih potencijala i posebno hrvatskih razvojnih potreba. Posvemašnja politička dominacija oko nas, potiskivanje znanstvene logike u svemu, mediokritetska stranačka/partijska procjena svakog, nametanje ideoloških nasljednih i anacionalnih pravila svuda i proglašavanja svih nacionalnih vrednovanja nazadnim i protueuropskim djelovanjem dovodi Hrvatsku u stare okvire apsolutne kontrole koju upravo te mistične europske vrijednosti nazivaju jednostavno sveobuhvatnošću ili totalitarizmom.

Udruženi rad

Nametnuti ideološki obrazac političkog djelovanja malo toga racionalnog priznaje, prihvaća ili provodi, a glavne su im poluge novinska ili novinarska uslužna djelatnost čiju se beskriterijsku nedodirljivost združeno cehovski brani istom razinom osrednjosti i obrazovanosti kakvu su ustoličile i političke trgovinski udružene snage koje vladaju Hrvatskom. Ukupni je rezultat takvog udruženog rada zemlja na europskom začelju, zemlja koja se demografski prazni svom silinom i zemlja u kojoj se čak i nasljedne ili interesne ideološke diverzije prihvaćaju, brane i veličaju velikim izričajnim postignućima. Pritom se već prešlo i u drugu fazu anacionalnih postignuća u kojoj su moguća, dopuštena i poželjna vrijeđanja svih nacionalnih misli, svih nacionalnih postupanja i naročito svih javnih, umjetničkih, kulturnih, znanstvenih, stručnih i radno uspješnih osoba neskrivena hrvatskog identiteta.

Umreženi je trgovinski i interesni sustav unutar nasljednog anacionalnog političkog djelovanja nametnuo i prisvojio pravila igre na javnoj sceni, u kojima se svaki zalet na hrvatske nacionalne interese mora smatrati poželjnim, naprednim, europskim pa su čak i uvrede prema neospornim hrvatskim civilizacijskim vrijednostima i zbivanjima dio tog poželjnog modernizma. Nisu pritom bitne obrazovne, spoznajne, identitetske i slične pretpostavke, nego je isključivo bitna priklonjenost anacionalnim postupanjima koliko god ona štete ključnim nacionalnim interesima i razvojnim potrebama. Slika je to primirene, pokorene te čvrsto zagrljene (stisnute) i strogo kontrolirane Hrvatske na svom putu opstanka i razvoja. “Zaustavi vlak kad vidiš cvjetne livade i probudi me kada stigne tamo gdje sam rođen ja”, pjevaju veliki majstori iz Županje, svjesni vrijednosti svoje i naše. I nastavljaju snagom koja idealizmom nadjačava svaku ideološku formu otklona od pripadnosti i povezanosti sa zemljom cvjetnih livada, plavog neba, modrog mora i posebne ljepote. Ljepote koju svojim političkim sivilom i ideološkim diverzijama prazne i zaustavljaju politički putnici kako bi nametnuli toj ljepoti svoju misaonu prazninu i anacionalni poziv.

Nedostaju ljudi

“Vraćam se, zovu me nazad rijeke tri
što teku ovdje u meni.
Zovu me šume zelene, iz daljine vraćam se
na staze svoga djetinjstva.
Srce mi ovdje pripada,
ovo je plavo nebo moje.
Samo je jedna jedina Slavonija.”

Nije moguće negirati ni s jednog granskog područja ili političkog pogleda kako za ukupno nacionalno vrednovanje sve više nedostaju ljudi niti je moguće negirati kako su upravo oni najvažniji u svakom društvu i prostoru. Teritorij, granice i stanovništvo osnova su državnog identiteta i pripadnosti, a njihova bi uređenost trebala biti smisao svakog tko želi zaustaviti vlak tamo gdje su staze djetinjstva, prostora ostavljenog od predaka (kao u biblijskim zapisima; “Cijela Biblija nas uči da su se stari Židovi ponosili svojim predcima te da su uporno čuvali narod, vjeru i zemlju koju su im ostavili”; Slavić, D., Biblija kao književnost, Školska knjiga, Zagreb, 2015.) ili staze početka uređenog života u kojem se prihvaća i cijeni povezanost i civilizacijska vrijednost prostora u kojem živiš, radiš i postojiš.

Hrvatska je demografska stvarnost danas opterećena s puno političkih zabluda koje i nisu baš slučajne, a posebno je opterećena silinom nestanka najvrednijeg oko nas. I upravo se u takvom nestanku zaustavlja vlak promjena, poticaja i životnog izazova i kreće protiv djece, žena, obitelji i smisla budućnosti koju jedino djeca i donose. Donose i njima koji ne vjeruju u idealizam i nužnost opstanka sigurniju radnu, obrazovnu, mirovinsku i svaku ostalu budućnost. Jednako kako ne vjeruju u idealizam, ne vjeruju ni u znanost, logiku, zajedništvo, misaonu snagu ili spoznajnu pretpostavku i potrebu prije donošenja političkih odluka o hrvatskoj budućnosti.

Ideološke tvrdoće

Dohvat političke vlasti na zagrebačkim izborima shvaćen je kao velika pobjeda nad mrskim protivnikom ili gotovo kao nad neprijateljem i nije moguće prihvatiti kako je išta prije bilo potrebno. Nikom racionalnom nije sporno što se politički izbori u Hrvatskoj ne dobivaju aklamacijom, nego ustaljenim izborom novih aktera jer stare, pogotovo mladi, nisu više mogli ni slušati ni gledati. Ideološki je otklon s predizbornim najavama i kasnijim postupanjima potvrdio isti obrazac pozicijskog postavljanja kao i u svim dosadašnjim promjenama – isključivo iz svojih redova neovisno o misaonoj, obrazovnoj, iskustvenoj i voljnoj snazi i posebno snazi i hrabrosti dokazanoj u djelatnostima izvan političkog domašaja. Vlastito političko ideološko okruženje primarnost je od koje nema odstupanja, a granska se pridružena znanost uvijek također svodi na čistu apologiju.

Postavljeni i već ustaljeni obrazac primijenjen na svim političkim razinama uvijek za posljedicu ima prevladavanje političkog osjećaja nad znanstvenom logikom i donošenje odluka po istom principu. Nisu za njega potrebna prevelika objašnjenja niti su potrebne osobe koje o tome nešto znaju, dovoljan je samo izlazak u javnost s izjavama ili priopćenjima u standardnoj formi: mi mislimo. Postavljaju se zato sve učestalija pitanja na temelju čega ili s čim npr. Uglavnom, zagrebačka je trenutna vlast odlučila uštedjeti baš na najvrednijem u svakom društvu – djeci, roditeljima i obiteljima, dodirujući time najvažnije pitanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Priopćenje iznosi osoba koja s tom problematikom nema blage veze i to u formi isključivo jednog pokazatelja koji je vidljiv i nije brojčano sporan te mišljenja kako je utrošeni novac veći čak i od proračuna nekih gradova. Priopćenje s osmijehom i bez navođenja koje su to stručne osobe stajale iza pisanja takve izjave, odnosno koji je to granski znanstvenik protumačio i pisao u osnovi javnu ideološku diverziju. Malo objašnjenje za političare općeg kova.

Nesigurnost u društvu

1. Točno je u izjavi kako se broj rođene djece u Zagrebu smanjio u 2019. i 2020. godini na 8062 i 7865, dok ih se u 2018. rodilo 8235. Zašto? Objašnjenja u političkoj izjavi nema niti ga se želi dati jer ovakvi brojevi služe za kakav-takav pokaz političkog postupanja.
2. Zašto niste istovremeno pokazali kako je upravo u te dvije virusne godine sklopljeno bitno manje brakova, a opće je poznato kako se gotovo 80% djece rađa iz brakova. Godine je 2019. i 2020. sklopljeno ukupno 6669 brakova ili 1116 brakova manje nego u dvije predvirusne godine. Nesigurnost u društvu nije utjecala na rađanje? Koliko bi se djece rodilo u 2019. i 2020. da nije bilo pandemije i bi li to bio nastavak uzlaznog trenda nakon 2015. godine?
3. Zašto niste naveli i upoznali ukupnu javnost koliko se povećala razina smrtnosti 2019. i 2020. godine i koliko je ta smrtnost povećala prirodni pad stanovništva u odnosu na prethodne dvije godine?
4. Niste naveli zagrebačkoj i hrvatskoj javnosti kako je gotovo 30% rođeno više trećerođenih u obiteljima sa statusom kao glavni i izravni pokazatelj primjene mjera niti ste naveli kako rođenje prvog i drugog djeteta nema funkcionalnu korelaciju s primjenom mjera.
5. Preveliko vam se čini davanje za najvažniju problematiku u visini 3-5% zagrebačkog proračuna, a još se pritom javljaju uvjetno rečeno znanstveni posilnici koji to uspoređuju s proračunima ostalih gradova. Gradova koji nemaju tako visok prirez niti imaju približno broj stanovnika kao Zagreb.
6. Zašto ne navedete sve stavke zagrebačkog proračuna i usporedite ih s najvažnijim i najvrednijim izdvajanjima i procijenite njihovu važnost prema demografskom opstanku?
8. Zašto niste u dogovoru s nacionalnom razinom (Središnjim državnim uredom za demografiju ili izravno s vrhom Vlade) razmotrili model pola radnog vremena i kliznog radnog vremena za majke po njihovu izboru i poslodavcima koji to omogućuju smanjili poreze?
9. Zašto smatrate ulaganja u materijalne vrijednosti važnijima od strateških nacionalnih ulaganja u opstanak i revitalizaciju hrvatske populacije o kojoj ovisi izravno i ukupni razvoj zemlje?
10. Zašto niste sazvali ni jedan javni skup o toj problematici kako bi se svi mogli uključiti u raspravu, a pogotovo znanstvenici koji ne podliježu političkoj ideologiji i stranačko/partijskoj kontroli ni s jedne strane?
11. I konačno, zašto niste pokazali nimalo razumijevanja za najveći nacionalni strateški problem?
Nije ideološko pitanje i najvažnija atribucija koja se može vezati za osobu niti su samo prozvani novinari tipa Tuljo Prvi mjerilo ideološkog pomicanja i pokretanja napada na najvažnije hrvatske vrijednosne kategorije na kojima se temelji postanak zemlje u kojoj svi živimo i čiji bi nam opstanak, uređenost i razvoj trebao biti jedna od osnovnih ljudskih primarnosti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr