vimeo.com
vimeo.com

Višednevna bol u gornjem dijelu trbuha znak je za uzbunu

Autor: Morana Brkljačić / 7dnevno / 22. srpnja 2016

Najčešći simptomi gastritisa su tupa ili žareća bol u gornjem dijelu trbuha koja se pogoršava ili poboljšava uzimanjem hrane, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, podrigivanje ili nadutost, osjećaj sitosti u gornjem dijelu trbuha nakon uzimanja hrane i gubitak težine

Prevencija gastritisa – kako si možete pomoći

Pripazite što jedete! Ako često imate probavne smetnje, jedite manje, ali češće obroke kako bi smanjili učinak želučane kiseline. Osim toga, izbjegavajte hranu koja nadražuje sluznicu želuca, posebice onu koja je začinjena, kisela, pečena ili masna. Ovim mjerama možete ublažiti vaše znakove i simptome, ali ne možete spriječiti pojavu gastritisa. Ograničite ili izbjegavajte unos alkohola jer uslijed pretjeranog konzumiranja alkohola može doći do nadraživanja i erozije sluznice želuca što će izazvati upalu i krvarenje. Ne pušite! Pušenje utječe na zaštitnu sluznicu želuca – uništava ju, pa je želudac osjetljiviji na pojavu gastritisa i čira (ulkusa). Pušenje također pojačava lučenje želučane kiseline, usporava zalječenje želuca i vodeći je čimbenik rizika za pojavu raka želuca. Pa ipak ljudi teško prestaju pušiti, naročito ako su godinama bili pušači. Raspitajte se kod liječnika o metodama koje pomažu u odvikavanju od pušenja. Zamijenite lijekove za ublažavanje bolova ukoliko je to moguće, izbjegavajte nesteroidne protuupalne lijekove poput česte uporabe acetilsalicilne kiseline (konzultirajte se s liječnikom ako su Vam upravo ti lijekovi u terapiji), ibuprofena i naproksena. Ovi bezreceptni lijekovi mogu izazvati upalu želuca ili pogoršati postojeće probleme. Umjesto toga zamijenite ih nekim lijekom za ublažavanje bolova koji sadržava acetaminofen. Pridržavajte se liječničkih preporuka – liječnik Vam može preporučiti uzmanje nekog bezreceptnog antacida ili antagonista H2 receptora, kako bi se spriječila ponovna pojava gastritisa.

 

Želudac je najširi dio probavne cijevi koji služi za spremište i probavu hrane. Veći dio želuca je gotovo okomito smješten te seže i u epigastričko područje. Želudac žena je više izduljen i smješten je okomitije nego u muškaraca

. U želucu se zalogaji slažu u slojevima, želučanim sekretom se kemijski razgrađuju na jednostavnije spojeve i pretvaraju u smjesu koja nastaje i gomila se bez istezanja stijenke. Želučani sadržaj potom odolazi distalno u donji dio želuca, a potom se  prazni u dvanaesnik (duodenum). Želudac (lat. gaster; trbuh) obložen je sluznicom. Upala te sluznice naziva se gastritis. Općenita podjela je na akutni i kronični gastritis. Glavni uzroci akutnog gastritisa su pretjerana konzumacija alkohola ili dugotrajna uporaba nesteroidnih antireumatika poput aspirina i ibuprofena, ali može nastati i nakon većeg operativnog zahvata, traumatske ozljede, opeklina ili teških infekcija. Gastritis može biti uzrokovan infekcijom, iritacijom, autoimunim poremećajima ili povratom žuči u želudac (žučni refluks). Infekcije mogu biti bakterijske ili virusne. Iritacija može biti prouzročena lijekovima, alkoholom, kroničnim povraćanjem, pretjeranim izlučivanjem želučane kiseline (zbog stresa), jelom ili pijenjem korozivnih tvari (kao što su otrovi).

Gastritis se može pojaviti iznenada i prođe u kratkom vremenskom periodu (akutni gastritis) ili traje duže vrijeme (kronični gastritis). Neki oblici gastritisa su: erozivni, stresni, kronični (Helicobacter pylori-gastritis) i autoimuni gastritis. Kronični gastritis može biti uzrokovan dugotrajnom iritacijom zbog upotrebe nesteroidnih antiupalnih lijekova (NSAID), infekcije s bakterijom Helicobacter pylori, pernicioznom anemijom, autoimunim poremećajem, degeneracijom stjenke želuca zbog starosti. Postoji snažna povezanost između bakterije H. pylori i nekih bolesti probavnog sustava (ulkus, gastritis).

Uzročna veza između H. pylori i površinskog kroničnog gastritisa je dokazana. Naime gotovo svi bolesnici pozitivni na H. pylori pokazuju gastritis u područja antruma. Izlječenje infekcije s H. pylori dovodi do izlječenja gastritisa. Gotovo svi pacijenti s vrijedom (ulcusom) dvanaesterca imaju gastritis uzrokovan baketrijom H. pylori.

Peptički vrijed (ulkus) je dobro ograničena okrugla ili ovalna rana gdje je sluznica želuca ili dvanaesnika izjedena želučanom kiselinom i probavnim sokovima. Plitki se vrijed naziva erozijom. Zbog toga infekcija bakterijom H. pylori može biti preduvjet za pojavu gotovo svih vrijedova dvanaesnika (više od 90%) u odsutnosti drugih vidljivih faktora kao što je korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova. Ipak, važno je uočiti da se kod većine osoba koje su zaražene sa H. pylori ne javljaju istodobno vrijedovi na dvanaesniku i želucu. Ove činjenice upućuju na to da domaćinske osobine igraju ulogu u patogenezi bolesti vrijeda želuca ili dvanaesterca.

Najjači dokaz za patogenu ulogu H. pylori u razvoju vrijeda želuca je zabilježeno smanjenje učestalosti ponavljanja bolesti (relaps) izlječenjem infekcije. Mnogi ljudi s kroničnim gastritisom nemaju izražene simptome. Osobe pod povećanim rizikom za nastanak gastritisa su one koje boluju od perniciozne anemije, poremećaja krvi ili limfnog sustava, osobe starije od 60 godina i osobe koje uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove. (Izvor: plivazdravlje.hr)

Virusni gastritis – virusne infekcije mogu izazvati gastritis. Citomegalovirus (CMV) je čest uzrok gastritisa. Obično se susreće u pojedinaca koji su imunokompromitirani, uključujući i one s neoplazmom, imunosupresijom, transplantacijom, i AIDS-om. Gljivični gastritis – gljivične infekcije koje uzrokuju gastritis su Candida albicans i histoplazmoze. Predispozicija za ovaj oblik gastritisa je imunosupresija. C. albicans rijetko zahvaća sluznicu želuca, a kada je izolirana u želucu, najčešće se nalazi unutar želučanog ulkusa ili erozije. Diseminirana histoplazmoza može uključivati želudac. Obično se predstavlja kao klinički značajno krvarenje iz želučanog ulkusa ili erozije na velikim želučanim naborima. Parazitski gastritis – parazitske infekcije su rijetko uzrok gastritisa. Anisakidoza se povezuje s konzumiranje kontaminirane „sushi“ hrane ili kontaminirane sirove ribe, češća je na Dalekom istoku nego kod nas. Uzročnik joj je migrirajuća larva Anisakisa, koja u čovjeka dospijeva jedenjem nedovoljno obrađene ribe, rakova i mekušaca. Domaćin parazitu su morski sisavci, a parazit nakon ugibanja ribe migrira iz utrobe u meso ribe i zato je ribi, nakon što se ulovi, potrebno što prije izvaditi utrobu. Eozinofilni gastritis je često udružen zajedno s eozinofilnim gastroenteritisom, ali može biti povezan s različitim poremećajima, uključujući i alergije na hranu (npr. kravlje mlijeko, soja protein), kolagenske vaskularne bolesti, parazitske infekcije, rak želuca, limfom, Crohnovu bolest, vaskulitis, alergije na droge i H. pylori infekciju. Eozinofilni infiltrirati zahvaćaju želučani zid ili epitel. Enteropatski erozivni gastritis. Enteropatski erozivni gastritis rijedak je klinički entitet koji uključuje multiple erozije sluznice želuca nepoznatog uzročnika. Erozije koje mogu biti pojedinačne ili brojne, obično se nalaze u vršcima želučanih nabora, ali mogu biti prisutne u bilo kojem dijelu sluznice. Biopsija želuca izvodi se prvenstveno radi isključenja drugih bolesti kao što su limfom želuca, karcinom i Chronova bolest.

Simptomi i znakovi gastritisa

Najčešći i vodeći simptomi gastritisa su: tupa ili žareća bol u gornjem dijelu trbuha koja se pogoršava ili poboljšava uzimanjem hrane, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, podrigivanje ili nadutost, osjećaj sitosti u gornjem dijelu trbuha nakon uzimanja hrane te gubitak težine. Akutni gastritis javlja se iznenada i može uzrokovati mučninu i žareću bol ili nelagodu u gornjem dijelu trbuha. Kronični gastritis razvija se postupno i češće izaziva tupu bol i osjećaj sitosti ili gubitak apetita nakon nekoliko zalogaja hrane. Međutim, kod mnogih osoba kronični gastritis uopće ne uzrokuje znakove i simptome. Ponekad gastritis može uzrokovati krvarenje u želucu, ali rijetko kad obilno. Ako se pojavi krvarenje u želucu zbog kojeg povraćate krv i imate crnu stolicu poput katrana odmah potražite medicinsku pomoć.

Skoro svaka osoba je iskusila probavne smetnje i nadraženost želuca. U većini slučajeva probavne smetnje su kratkotrajne i ne zahtijevaju medicinsku skrb. No ako simptomi gastritisa traju tjedan dana ili dulje obratite se liječniku. Svakako obavijestite svoga liječnika ako Vam se nakon uzimanja nekog propisanog lijeka ili bezreceptnog lijeka, posebice acetilsalicilne kiseline ili drugih lijekova protiv bolova, javljaju želučani problemi.

Ako se ne liječi, gastritis može dovesti do pojave ulkusne bolesti želuca i želučanog krvarenja. Neki oblici gastritisa mogu povećati rizik pojave raka želuca, naročito ako Vam je sluznica želuca jako stanjena i ako je došlo do promjena u stanicama sluznice. Ako Vam se unatoč liječenju simptomi gastritisa ne poboljšavaju, o tome obavijestite svoga liječnika.

Dijagnosticiranje gastritisa

Na temelju pregleda i razgovora o povijesti Vaše bolesti, Vaš će liječnik posumnjati na gastritis i predložiti će Vam  sljedeće pretrage kako bi se odredio točan uzrok vaših tegoba:

Pretrage krvi – Pretragom krvi se provjerava prisutnost protutijela za bakteriju H. pylori. Pozitivan rezultat znači da ste tijekom života došli u doticaj s tom bakterijom, ali to ne znači da ste trenutno i zaraženi. Pretragom krvi može se ustanoviti jeste li anemični, a to može biti rezultat krvarenja uzrokovanog gastritisom.

Izdisajni test – Ovom jednostavnom pretragom može se ustanoviti jeste li zaraženi bakterijom H. pylori.

Pretraga stolice – Ovom se pretragom u uzorku vaše stolice provjerava prisutnost H. pylori. Pozitivni rezultat ukazuje na trenutnu infekciju. Liječnik će također provjeriti prisutnost krvi u stolici što je znak krvarenja iz želuca uzrokovanog gastritisom.

Endoskopija gornjeg gastrointestinalnog trakta – Ovom pretragom liječnik provjerava postoje li neke nenormalnosti u gornjem dijelu probavnog sustava koje nisu vidljive na rendgenskoj snimci. Tijekom te pretrage liječnik kroz usta umeće tanku, savitljivu cijev na kojoj je žaruljica (endoskop) te ju kroz jednjak i želudac vodi do dvanaesnika (duodenum). Dobit ćete lagani anestetik prije nego progutate endoskop kako bi što lakše podnijeli pretragu. Ako dio tkiva u probavnom sustavu izgleda sumnjivo, liječnik će pomoću instrumenta koji se uvodi kroz endoskop uzeti mali uzorak tog tkiva (biopsija). Uzorak se zatim šalje u laboratorij na patohistološku analizu. Endoskopski pregled gornjeg dijela probavnog sustava traje 20 do 30 minuta. Zahvat je rijetko kad rizičan, a uključuje krvarenje ili perforaciju sluznice želuca. Najčešća komplikacija je lagana upala grla uslijed gutanja endoskopa.

Endoskopija gornjeg gastrointestinalnog trakta – gastroskopija

Rendgensko snimanje gornjeg gastrointestinalnog trakta – Rendgenskim snimanjem želuca i dvanaesnika provjerava se prisutnost znakova gastritisa i drugih probavnih poteškoća. Prije snimanja popije se tekućina (barij) koja oblaže sluznicu probavnog trakta pa se on jasnije vidi na rendgenskoj snimci. (Izvor: http://www.cybermed.hr)

Liječenje bolesti

Liječenje ovisi o uzroku gastritisa. Lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu (antacidi) ili drugi lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline obično će eliminirati simptome i poboljšati tijek bolesti. Lijekovi koji mogu uzrokovati gastritis trebaju se prestati uzimati. Dobro je da se bolničkim pacijentima koji su pod stresom i koji ne jedu daju lijekovi za smanjenje proizvodnje želučane kiseline ili lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu.

Kronični gastritis uzrokovan infekcijom s bakterijom H. pylori liječi se tako da se iskorijeni bakterija. Mnogi terapijski planovi uključuju i lijekove koji ublažavaju znakove i simptome koje imate te kako bi se poboljšalo zacjeljenje vašeg želuca. Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju gastritisa su: Antacidi – lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu i brzo ublažavaju boll, zatim inhibitori protonske pumpe (IPP) – omeprazol, pantoprazol, rabeprazol, lansoprazol, esomeprazol. Zatim, antagonisti H2 receptora – cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin te lijekovi za eradikaciju H. pylori – kombinacija dva antibiotika i inhibitora protonske pumpe (npr. klaritromicin i amoksicilin ili metronidazol plus pantoprazol). Antibiotici pomažu pri iskorjenjivanju bakterije, a inhibitori protonske pumpe ublažavaju bolove i mučninu, liječe upalu i pojačavaju učinkovitost antibiotika. Kako bi se uvjerio da više nema H. pylori liječnik će Vas poslije liječenja ponovo poslati na laboratorijske pretrage.

Autor: Morana Brkljačić / 7dnevno / 22. srpnja 2016

ZADNJE VIJESTI