Marko Jurinec/PIXSELL
Marko Jurinec/PIXSELL

Vinifera – funkcionalni med za bolje krvne žile

Autor: Lana Kim

Nudimo vam funkcionalni med sa sjemenkama crnog grožđa, herbom bosiljka i ružmarina, te korijenom đumbira. Sve ove biljke doprinose očuvanju zdravlja srca i krvnih žila, a u medu su zaštićene od propadanja

Vinifera je poliflorni funkcionalni med sa sjemenkama crnog grožđa – oduljenim i fino samljevenim radi bolje apsorpcije, herbom bosiljka, herbom ružmarina, i korijenom đumbira. Sve ove biljne vrste dokazano doprinose očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Važno je naglasiti i to da su ove vrijedne ljekovite biljke u medu zaštićene od propadanja i nisu podvrgnute nikakvoj drugoj tehnološkoj radnji osim fizičkog miješanja sa samim medom. Drugim riječima, na ovaj način ne moramo ih kuhati kako bismo dobili tzv. biljni „čaj“ i tako vrelom vodom uništili većinu njihovih ljekovitih aktivnih principa.

Zašto se ovaj pripravak zove Vinifera? Pa upravo zbog najzdravijeg dijela vinove loze – njene koštice. Ona sadrži proantocijane, resveratrol, alfalipoičnu kiselinu i, najvažnije, relativno velike količine arginina i citrulina kao prekusore stvaranja dušičnog oksida, NO. Zašto je pak ovo važno saznat ćete kad pročitate nastavak teksta pod prilično „čudnim“ podnaslovom.

Alfred Nobel i zdravlje naših krvnih žila

Iako znam da ovaj međunaslov zvuči pomalo čudno, ipak je gospodin Alfred Nobel, švedski kemičar s 355 priznatih patenata, barem posredno zaslužan za revolucionarni pristup u sprječavanju i liječenju krvožilnih bolesti. Naime, jedan od dobitnika prestižne Nobelove nagrade za medicinu, dr. Louis J. Ignarro, svoje istraživanje usmjerio je na istraživanje kemijskog spoja bez kojeg gospodin Nobel nije mogao napraviti svoj najpoznatiji izum – dinamit. Radi se, naravno, o nitroglicerinu. Ovaj je nobelovac zapravo dokazao da nam je za za preveniranje srčanožilnih bolesti dovoljno povećati razinu molekule dušičnog oksida (jedne vrste nitroglicerina) koja se već nalazi u našem tijelu.

U svojoj knjizi „No More Heart Desease“ („Nema više srčanih bolesti“) dr. Louis J. Ignarro piše o zanimljivoj pojavi koja se događala baš u tvornicama dinamita Alfreda Nobela. Naime, svi oni koji su bili u doticaju s nitroglicerinom, pa i sam Nobel, imali su česte glavobolje. S druge strane, oni koji su na posao dolazili s jakim bolovima i stezanjem u prsima su čudesno ozdravljali i za vrijeme radnog tjedna su ovi bolovi prestajali. Bolovi bi im se vraćali za vrijeme neradnih dana. Danas je jasno da su ovi ljudi udišući pare nitroglicerina dilatirali, širili svoje krvne žile. Krajem 19. stoljeća liječnici su već primjenjivali nitroglicerin u liječenju angine pektoris, ali osobni liječnik gospodina Alfreda Nobela s ovim lijekom nije imao sreće. Naime, tvorac dinamita nikako nije pristajao na terapiju sa spojem koji je njegov dinamit činio tako eksplozivnim. Na kraju je i sam Nobel umro od bolesti srca.

Bilo kako bilo, dr. Louis J. Ignarro dobio je Nobelovu nagradu jer je sa suradnicima objasnio kako jedna jednostavna aminokiselina arginin uz pomoć druge aminokiseline citrulina pomaže stvaranju dušičnog oksida, tzv. „signalne molekule“ koja širi, dilatira krvne žile i tako prevenira srčano-žilne bolesti, snižava krvni tlak, poboljšava cirkulaciju, smanjuje progresiju arteroskleroze, reducira i sprječava pojavu srčanog ili moždanog udara. Njegov suradnik, također nobelovac, dr. Furchgott 1986. dokazao je da ovu svemoguću molekulu stvara endotel krvnih žila i da ona onda regulira njihovo opuštanje, što dovodi do već spomenutih benefita za krvožilni sustav. Devedesetih godina prošlog stoljeća ova dva nobelovca dokazali su da je dušični oksid kemijski glasnik odgovoran i za erekciju muškog spolnog organa jer se i tu u endotelu krvnih žila otpušta dušični oksid.

Sad je dobro postaviti pitanje kako povećati količinu molekule dušičnog oksida koju naše tijelo ionako stvara, ali nažalost nedovoljno. Dr. Ignarro nudi jednostavan recept: unosom određene količine aminokiselina arginina i citrulina. Među najboljim prirodnim izvorima ovih aminokiselina su orah i lješnjak, ali i tzv. protein oduljenih sjemenki grožđa koje su još, kako smo naveli, bogate alfa lipoičnom kiselinom koja služi za prevenciju moždanog i srčanog udara, ali i proantocijanima tzv.“ubojicama raka“, a tu je i jaki antioksidans resveratrol. Kako su proteini izgrađeni od aminokiselina, dobar izvor su i konopljini proteini. Ipak orah i lješnjak uzeti u prirodnom obliku – jezgre nisu toliko dobar izvor arginina i citrulina kao na primjer tzv. odmašćeno brašno sjemenke grožđa. Odmašćivanje sjemenke grožđa je nešto što mi u „Matičnjaku“ radimo barem jednom mjesečno i s jedne strane dobivamo kvalitetno kozmetičko ulje grožđa, a s druge ovo odmašćeno brašno u kojem je arginina i citrulina utoliko više koliko smo hladnim prešanjem iz jezgre istisnuli ulje u kojem nema ovih aminokiselina potrebnih za sintezu neophodnog nam dušičnog oksida. Na taj način mi zapravo postupkom hladnog cijeđenja „koncentriramo“ arginin i citrulin u našem brašnu grožđa. Zato je ovo brašno u znatnom postupku prisutno u našoj smjesi za bezglutenski kruh i ono se zove isto: Vinifera.

Autor: Lana Kim

ZADNJE VIJESTI