Wikipedia
Wikipedia

U starijih ljudi pneumonija je osobito teška, a često i smrtonosna

Autor: dr. Morana BRKLJAČIĆ

Upala pluća ili pneumonia je infekcija koja zahvaća zračne mjehuriće na jednom ili oba plućna krila. Zračne vrećice mogu se napuniti tekućinom ili gnojem, uzrokujući kašalj sa sluzi ili gnojnim iscjetkom, temperaturu, groznicu i otežano disanje

Upala pluća ili pneumonija je akutna infekcija plućnog tkiva, uključujući alveolarne prostore i prostor između alveola, tzv. intersticij. Uzrokovana je jednim od brojnih mogućih uzročnika: bakterijama, virusima, gljivicama, a može nastati i udisanjem (aspiracijom) prašine, kemijskih iritansa, hrane ili povraćenog sadržaja.

Pluća se nalaze unutar prsne šupljine (lat. thorax), zauzimajući njezin najveći dio. Zaštićena su rebrima. Sastoje se od lijevog (lat. pulmo sinister) i desnog (lat. pulmo dexter) plućnog krila. Lijevo plućno krilo ima dva, a desno tri režnja (lat. lobus) koji se dalje dijele u režnjiće (lat. lobulus). Izvana su pluća obavijena opnom koja se naziva pleura (porebrica). Unutarnji dio te opne, koji prekriva plućna krila, zove se visceralna pleura (poplućnica), a vanjski dio koji oblaže stijenku prsnog koša jest parijetalna pleura. Pluća su donjim dijelom naslonjena na ošit – mišićnu pregradu koja se nalazi između prsne i trbušne šupljine.

Dušnice ili bronhi (lat. bronchus) nastaju na donjem kraju dušnika (lat. trachea) koji se podijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo plućno krilo i desni glavni bronh koji vodi u desno plućno krilo. Svaki glavni bronh ulazi u plućno krilo, gdje se dalje grana u lobarne bronhe (bronhi 2. reda). Glavni lijevi bronh dijeli se u dva lobarna bronha, a desni glavni bronh u tri lobarna bronha, svaki za jedan režanj. Dalje se svaki lobarni bronh unutar svoga režnja dijeli u segmentalne bronhe (bronhi 2. režnja), koji se dalje dijele u bronhe 3. reda, od kojih nastaju bronhiole (lat. bronchioli), te dalje terminalne bronhiole (lat. bronchioli terminales). Bronhioli se razlikuju od bronha po tome što ne sadrže hrskavice i žlijezde u svojim stijenkama. Daljnjim grananjem bronhiola dolazi se do duktalnih vodova (lat. ductuli alveolares) čije se stijenke sastoje od alveola. Osnovna građevna jedinica pluća jest acinus, u koji ulazi po jedan terminalni bronhiol koji se dalje grana u manje segmente s alveolama. U alveolama se odvija izmjena plinova. Svaki plućni režnjić (lat. lobulus) sastoji se od 15-ak acinusa. Osim izmjene plinova, pluća sudjeluju u drugim za život važnim funkcijama kao što su:

reguliranje acidobazne ravnoteže u tijelu

reguliranje tjelesne temperature

konvertiranje angiotenzina I u angiotenzin II

izlučivanje nekih štetnih tvari iz organizma

filtriraju manje krvne ugruške iz vena

fizički štiti srce od naglih pokreta

Volumen pluća i ukupna površina alveola na kojoj se može izvršiti izmjena plinova su znatno veće od onih koje zadovoljavaju potrebe organizma u mirovanju. Taj se rezervni volumen koristi kod tjelesnog napora.

Upala pluća ili pneumonia je infekcija koja zahvaća zračne mjehuriće na jednom ili oba plućna krila. Zračne vrećice mogu se napuniti tekućinom ili gnojem, uzrokujući kašalj sa sluzi ili gnojnim iscjetkom, temperaturu, groznicu i otežano disanje. Upala pluća ima mnogo mogućih uzroka. Najčešći su bakterije i virusi u zraku koji udišemo ili gljivice koje se mogu naći u tlu ili ptičjem izmetu. Vaše tijelo obično sprječava ove bakterije da uđu u vaš organizam i zaraze pluća, no ponekad one mogu nadvladati imunološki sustav, čak i ako je vaše zdravlje općenito dobro.

Upala pluća se obično razvrstava prema vrstama mikroorganizama koji ju uzrokuju i mjestu infekcije. Osobe starije od 65 godina imaju povećani rizik od upale pluća. U starijih ljudi pneumonija je osobito teška, a nerijetko i smrtonosna. U zimskim mjesecima često obolijevaju od gripe i drugih virusnih respiratornih infekcija koje nerijetko prethode upali pluća. U rizičnu grupu također spadaju i vrlo mala djeca čiji obrambeni sustav nije u potpunosti razvijen. Osobe koje imaju narušen obrambeni (imunološki) sustav kao posljedicu različitih bolesti poput AIDS-a, kronične srčane i plućne bolesti ili zbog uklonjene slezene također imaju veći rizik od obolijevanja, zatim osobe koje su na kemoterapiji ili na dugotrajnom imunosupresivnom liječenju. Pušenje oštećuje dišne puteve, a alkohol umanjuje obrambeni učinak leukocita koji se bore protiv infekcije.

Simptomi upale pluća

Tipični simptomi su kašalj, obično s iskašljajem (sputum), vrućica i ponekad bol u prsima. Obično se simptomi razvijaju tijekom nekoliko dana i ponekad su udruženi s upalom poplućnice (pleuritis). Bakterijska pneumonija vrlo se često razvija nakon infekcije gornjeg dišnog sustava. Početak je obično nagao, s jednokratnom zimicom i tresavicom. Karakteristični su sljedeći znakovi: tresavica koju prati vrućica, bolovi pri disanju na zahvaćenoj strani, kašalj sa stvaranjem iskašljaja (gnojni ili rđavi) i otežano disanje. Mnogi bolesnici, osobito oni visoke životne dobi, mogu imati podmuklije simptome. Stariji bolesnici mogu imati samo jedan od sljedećih simptoma: vrućicu, kašalj, slabost ili, što je osobito često, konfuziju (delirij). Atipične pneumonije, u pravilu, imaju polagan, manje buran nastup od bakterijskih, jer se klinički simptomi razvijaju postupno. Temperatura raste postupno, a naraste i do visoke vrijednosti, ali je izuzetno rijetko praćena tresavicom. Česti su i drugi, tzv. opći simptomi – glavobolja, bol u mišićima i zglobovima, opća slabost i umor, a katkad mučnina, povraćanje i proljev. Kašalj se obično zapaža nakon 3 do 4 dana, a redovito je suh i nadražajan, bez mogućnosti iskašljavanja. Zbog nekarakterističnih simptoma dijagnoza se postavlja kasnije nego u bakterijskim pneumonijama, često tek nakon rendgenskog snimanja pluća. Virusne pneumonije se obično ne mogu i razlikovati od ostalih, ali su po simptomima i znakovima bolesti te po ostalim nalazima sličnije atipičnim pneumonijama.

Kada posjetiti liječnika?

Posjetite liječnika ako imate sljedeće simptome:poteškoće prilikom disanja, bol u prsima, upornu temperaturu iznad °39 ili više, uporni kašalj, ako iskašljavate gnoj. Posebno je važno da potražite liječničku pomoć u sljedećim slučajevima:bolesnik je dijete mlađe od dvije godine, stariji ste od 65 godina, imate druge zdravstvene probleme ili oslabljen imunološki sustav, ukoliko ste podvrgnuti kemoterapiji ili uzimate lijekove koji potiskuju imunološki sustav te kod nekih starijih osoba i osoba sa zatajenjem srca ili plućnim bolestima, upala pluća vrlo brzo može postati po život opasno stanje.

Dijagnoza bolesti

Pneumonija se tipično dijagnosticira na osnovi kombinacije znakova i simptoma i rentgenske slike pluća. Međutim, točni uzrok nije uvijek lako utvrditi, jer ne postoji konačna pretraga kojom se može razlikovati bakterijsko i nebakterijsko podrijetlo. Svjetska zdravstvena organizacija je klinički definirala pneumoniju u djece ili samo na osnovi kašlja ili na osnovi otežanog i ubrzanog disanja, uvlačenja stijenke donjeg dijela prsnog koša prilikom udisanja, ili na osnovi poremećene svijesti. Ubrzanim disanjem se u djece dobi ispod dva mjeseca smatra ono od više od 60 udisaja u minuti, u djece dobi od dva mjeseca do jedne godine života ono od više od 50 udisaja u minuti, a u djece dobi od jedne godine do pet godina života ono od više od 40 udisaja u minuti. U djece je ubrzano disanje i uvlačenje stijenke donjeg dijela prsnog osjetljiviji znak od krepitacija koje se čuju pomoću stetoskopa. U blagim slučajevima u odraslih obično nisu potrebne dodatne pretrage: ako su svi životni znakovi i auskultacija uredni, opasnost je mala. U bolesnika kojima je potrebna hospitalizacija, preporučuje se učiniti pulsnu oksimetriju, rentgen prsišta i krvne pretrage – uključujući kompletnu krvnu sliku, serumske elektrolite, razinu C reaktivnog preoteina, te po mogućnosti i testove jetrene funkcije. Na osnovi znakova i simptoma može se postaviti dijagnoza bolesti nalik gripi, međutim za potvrdu infekcije gripom potrebno je učiniti druge pretrage. Zbog toga je liječenje često zasnovano na postojanju epidemije gripe, ili na brzom dijagnostičkom testu na gripu.

Slikovne pretrage

U svrhu postavljanja dijagnoze često se koristi rentgen prsišta. Slikovne su pretrage potrebne u osoba s blagom bolešću ako se očekuju moguće komplikacije, u bolesnika čije se stanje ne popravlja usprkos liječenju i u bolesnika u kojih ne postoji sigurnost o uzroku bolesti. Ako je stanje bolesnika tako loše da je potrebna hospitalizacija, preporučuje se učiniti rentgen prsišta. Nalazi rentgenske pretrage ne odražavaju uvijek težinu bolesti, i na temelju njih se ne može pouzdano razlučiti bakterijska od virusne infekcije. Rentgenska slika pneumonije može se podijeliti u lobarnu pneumoniju, bronhopneumoniju (koja se naziva i lobularnom pneumonijom) i intersticijsku pneumoniju. Bakterijska pneumonija tipično pokazuje sliku konsolidacije pluća u jednom segmentalnom lobusu pluća što se naziva lobarnom pneumonijom. Međutim, nalazi mogu biti vrlo različiti, a uz druge oblike pneumonija česte su drugačije slike. Aspiracijska pneumonija može biti obilježena obostranim zasjenjenima na bazi, osobito desnog pluća. Rentgenski nalazi kod virusne pneumonije mogu se doimati normalnima, pluća mogu izgledati prenapuhnuto, pokazivati mrljasta zasjenjenja ili lobarnu konsolidaciju, slično kao kod bakterijske pneumonije. U ranim stadijima bolesti, osobito uz dehidraciju, rentgenski nalazi ne moraju pokazivati promjene ili ih je teško protumačiti u gojaznih osoba, ili u onih s bolešću pluća u anamnezi. U slučaju neodređenih nalaza, pretraga pomoću kompjuterizirane tomografije (CT-a) može pružiti dodatne informacije.

Liječenje upale

Liječenje ovisi prvenstveno o mogućem uzročniku bolesti, te o ozbiljnosti simptoma. Bakterijska pneumonija se liječi antibioticima kao što su penicilini, makrolidi (azitromicin), cefalosporini. Iako ćete vrlo brzo nakon početka terapije osjetiti značajno poboljšanje, svakako u cijelosti uzmite propisane antibiotike. Prerano prekidanje terapije može dovesti do povratka bolesti, a također uzrokuju i pojavu otpornih vrsta bakterija. Atipična pneumonija – ako se određene vrste virusne upale pluća mogu liječiti s nekim antivirusnim lijekovima (antibiotici ne djeluju na viruse), preporuča se puno tekućine i odmor. Ponekad je potrebno duže vrijeme kako bi se bolesnik oporavio od virusne nego od bakterijske pneumonije. Atipična pneumonija uzrokovana Mycoplasmom pneumoniae liječi se antibioticima. Najčešće se i u djece i u odraslih koristi azitromicin jednom dnevno tijekom tri dana. Potrebno je i nekoliko tjedana za potpuni oporavak. Kao dodatak ovom, osnovnom načinu liječenja, liječnik može propisati neke od lijekova koji se izdaju bez recepta, a koji služe ublažavanju simptoma poput visoke temperature i bolova u mišićima (Andol C), te ublažavanju kašlja (Bisolex). Ako je prisutan kašalj s iskašljajem, tada se moraju izbjegavati lijekovi koji potiskuju kašalj. Kašalj je prirodni obrambeni mehanizam kojim se pluća čiste. (Izvor:www.plivazdravlje.hr)

Savjeti za sprječavanje zaraze

Preporučuje se prestanak pušenja i smanjenje unutarnjeg onečišćenja zraka, prestankom kuhanja na drva. Čini se kako pušenje predstavlja najveći pojedinačni rizični čimbenik za razvoj pneumokokne pneumonije u inače zdravih odraslih osoba. Učinkoviti preventivni postupci su i pranje ruku i kašljanje u rukav (ne zaklanjanje usta rukom). Zaraza se može spriječiti i na način da bolesnici nose zaštitnu kiruršku masku.

Autor: dr. Morana BRKLJAČIĆ

ZADNJE VIJESTI