Screenshot

SVE O SMRTONOSNOJ BOLESTI KOJU PRENOSI PSI! Što je to zapravo i koliko je opasna po nas?

Autor: Dnevno.hr/Veterina.com

Ako se ne liječi lišmanioza je ozbiljno oboljenje koje može imati i smrtni ishod.

“Zarazna bolest lišmanioza, koju prenose komarci, krpelji, ali glavni put prenošenja na čovjeka je s pasa, došla je i u našu zemlju. Prvi simptomi lišmanioze su opća slabost, malaksalost i povišena temperatura. Ako se bolest ne uoči na vrijeme, komplikacije, praćene krvarenjima i infekcijama, mogu biti smrtonosne” vijest je koja je izazvala paniku.

>>>SMRTONOSNA BOLEST STIŽE I KOD NAS: Prenose je psi, ovo ne smijete ignoririati!

Što je zapravo lišmanioza i koliko je opasna po nas?

Ovo parazitarno oboljenje izaziva protozoa (jednoćelijski parazit) iz roda Leishmania. Postoji više od 30 vrsta lišmanija, koje po dospijevanju u organizam napadaju makrofage (ćelije obrambenog sistema) i u njima se razmnožavaju. Ako se ne liječi lišmanioza je ozbiljno oboljenje koje može imati i smrtni ishod.

Prirodno stanište parazita (tzv. rezervoari) su: ljudi, psi i glodari. Prenošenje parazita vrši zaražena ženka mušice Phlebotomus papatači, koja živi u toplom klimatskom pojasu. U umjerenom klimatskom pojasu aktivni su tijekom dugih, suhih i toplih ljeta. Ovi insekti su u narodu poznati kao nevidi. Slični su komarcima, tzv. dlakave ili pješčane mušice, dužine 2-2,5 mm. Teško su uočljivi zato što su sitni kao i zato što ne stvaraju zvuk kad lete.

Aktivni su ljeti, od sumraka do svitanja, a danju se povlače i ne napadaju ako nisu uznemiravani. Zdrav čovjek se zarazi poslije uboda zaraženog flebotomija koji pri ubodu ubacuje parazite u kožu.

Kod mediteranskog tipa bolesti lanac infekcije najčešće čini pas – flebotomi -pas, a čovjek se slučajno uključi u lanac.




Kod tzv. indijskog tipa kala-azara lanac infekcije se održava na relaciji čovjek – flebotomi – čovjek. Izuzetno rijetko je moguć prijenos s čovjeka na čovjeka putem transfuzije zaražene krvi, igala kontaminiranih zaraženom krvlju, s oboljele trudnice na plod i seksualnim kontaktom.

Oboljenje se javlja u tri oblika: I. KOŽNA, II. KOŽNO-SLUZOKOŽNI, III. KALA-AZAR (“ CRNA SMRT”, SA ZAHVAĆANJEM ORGANA)

Godišnje u svijetu oboli oko 1,5 milijuna osoba od kožnog oblika lišmanijaze, i oko 0,5 milijuna osoba od kala-azara. Vreme koje protekne od infekcije (ujeda zaraženog flebotomija) do pojave prvih simptoma bolesti (vrijeme inkubacije) iznosi od 7 dana do nekoliko mjeseci za kožnu lišmaniozu, od 10 dana do nekoliko godina za kala-azar.




Oboljeo čovjek je zarazan od nekoliko mjeseci do 2 godine. Tako je netko zarazan i u slučaju parazitonoštva („uspavane“ lišmanije u ćelijama ne daju tegobe i znakove bolesti).

Kožni i kožno-sluzokožni oblik

Poslije bolnog uboda nevida stvori se čvorić na koži koji je najčešće bezbolan i koji se narednih dana širi i nekada ulceriše (stvori se jedna ili više rana koje liče na vulkan – s uzdignutim ivicama i centralnim kraterom). U toj regiji limfni čvorovi mogu biti uvećani. Do izlječenja dolazi ili spontano ili zahvaljujući provedenoj terapiji. Nelječene promjene mogu trajati mjesecima, pa i godinama. Promjene na koži je bolje liječiti nego pustiti da spontano zacijele jer mogu ostati ružni ožiljci. Tako ne postoji mogućnost da parazit ostane u organizmu sakriven i poslije povlačenja promjena na koži, i da ne dođe do recidiva (vraćanja bolesti u slučaju pada imuniteta) poslije dugo vremena na istom mjestu.

Kala-azar ili „crna smrt“

To je najteža forma ove bolesti. Parazit napušta kožu i napada organe imunološkog sistema. Javljaju se povišena temperatura, uvećana jetra, slezena i limfni čvorovi. Ako se ne liječi dovodi do teškog kroničnog oboljenja praćenog tamnom pigmentacijom kože, ekstremnim mršavljenjem i malokrvnošću koje se završava smrtnim ishodom.

Dijagnoza: Mikroskopski pregled punktata koštane srži, slezene, jetre, limfnog čvora, krvnog razmaza bojenog po Giemsa –Romanowskom, kultivacija u kondenziranoj vodi NNN -krvnog kosog agara, kožni test antigenom od promastigota ima epidemiološko značenje, ITFA .

Liječenje: petovalentni antimon i.m. kroz 20 dana

SMRTONOSNA BOLEST STIŽE I KOD NAS: Prenose je psi, ovo ne smijete ignoririati!

Rizikom od lišmanioze zahvaćeno je 350 milijuna ljudi; godišnje se pojavljuje oko 2 milijuna novih slučajeva bolesti; od čega 0,5 milijuna obolijeva od visceralne i 1,5 milijuna od kožne lišmanioze. Lišmanioza je endemski prisutna na jugu Europe. Incidencija VL u Europi je mala (0,02/100.000 do 0,49/100.000 godišnje), a najraširenija je zoonotska vrsta L. infantum.

U Hrvatskoj se godišnje prijavi od 1 – 4 slučajeva VL, a veliki problem predstavlja bolest u pasa. Na pojavu i širenje bolesti utječu ljudi svojim aktivnostima: povećanjem broja i putovanjima imunokompromitiranih osoba, utjecajem na okoliš i promjenom klime, putovanjima i migracijama stanovništva, vojnim operacijama, putovanjima životinja i uvozom egzotičnih vrsta.

Nadzor nad tom podcijenjenom parazitozom treba biti stalan, koordiniran i multidisciplinaran te obuhvatiti kontrolu rezervoara, vektora te liječenje oboljelih ljudi i životinja. Zbog velikog broja asimptomatskih infekcija u ljudi i životinja primjena preventivnih mjera nije jednostavna.

Lišmanioze u Hrvatskoj

UHrvatskoj su lišmenioze prepoznate 30-ih godina prošloga stoljeća. Prvi slučaj VL-a u bolesnice iz Dubrovnika opisali su Radoničić, Lušicki i Prašek 1930. u Zagrebu, a od 1931. bolest je dijagnosticirana u više bolesnika iz okolice Splita i makarskog primorja što je ukazalo na endemsku prisutnost lišmenioze u Dalmaciji. Na temelju opaženog kalaazar je uvršten među bolesti koje podliježu obveznom prijavljivanju. Od 1945. opaženi su i prvi slučajevi CL-a na području Dalmacije. Do 1957. utvrđeno je 398 oboljelih od VL-a: od kojih su 220 bili muškarci, a 178 žene; te 201 slučaj CL-a: od kojih 67 kod muškaraca i 134 kod žena. Najveći broj VL bolesnika bio je među djecom: 90,45 % svih oboljelih bilo je mlađe od 10 godina, a 57,03 % oboljenja je utvrđeno je među djecom mlađom od 3 godine.

Za razliku od toga CL se češće pojavljivala u odraslih. Primjenom insekticida, u sklopu eradikacije malarije 50-ih godina XX. stoljeća, učestalost lišmenioze u Hrvatskoj svela se na malobrojne sporadične slučajeve. Tako su u razdoblju od 1975. do 1991. godine zabilježena samo tri bolesnika s VL- om. Nekoliko je slučajeva VL-a opisano u djece i odraslih turista koji su ljetovali na hrvatskoj obali, a bolest se očitovala po povratku u zemlju boravka.

Tijekom i nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj je opažen osjetno povećanje broja bolesnika s VL-om. Kao mogući razlozi navode se: pad standarda i kvalitete prehrane te posljedično pad imunosti, kao i prekid sustavne primjene insekticida. Bolest se i dalje opisuje češće u djece mlađe od 10 godina i osoba muškog spola. Umjerena do visoka anti-Leishmania seroprevalencija nađena je u asimptomatskih stanovnika duž čitave jadranske obale te na otocima (od 4 – 22 %). Nadalje, uz tipične kliničke slike opisane su i one s neobičnim kliničkim tijekom kao što je dermatomyositis, te bolest ograničena na limfni čvor. Istodobno je zabilježena i učestalija lišmenioza u pasa (CanL). Pregledom bolesnih životinja izolirana je i identificirana vrsta L. infantum. U studiji provedenoj 2003. godine Živičnjak i sur. su u serumima naizgled zdravih pasa na širem splitskom području, dot ELISA testom utvrdili su prisutnost protutijela na lišmenije do 42,85 %. Prisutnost vektora u Dalmaciji potvrđena je višekratnim entomološkim studijama. Tartaglia je opisao prisutnost: Phlebotomus majorP. perniciosus i P. perfiliewi. U istraživanju koje su proveli Miščević i sur. na Mljetu (1985. – 1990.) uz Phlebotomus tobbiP. neglectus i P. perfiliewi jedini je put opisan i Ph. perniciosus.
Trogodišnja studija (2002. – 2004.) provedena na 10 različitih lokaliteta od Slivna na sjeveru do Uskoplja na jugu potvrdila je polugodišnju aktivnost tri za lišmenije kompetentna vektora: Phlebotomus tobbiP. neglectus i P. perfiliewi. Prisutnost kompetentnih vektora P. neglectus i P. perfiliewi opisana je i u južnim dijelovima Mađarske blizu hrvatske granice. Lišmenioze, kožni i visceralni oblici, nalaze se na „Listi bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku“, članak 3. stavka 1. „Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“ (NN br. 79/07, 113/08 i 43/09). U skupini su bolesti koje su određene Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, podliježu obaveznom prijavljivanju iako nisu među bolestima koje je odredila Europska unija. Godišnje se prijavi od 1 – 4 slučajeva VL-a.

Autor:Dnevno.hr/Veterina.com
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.