wikiemdia.org
wikiemdia.org

RAK ŠTITNJAČE: Pojava čvora na prednjem dijelu vrata zvono je na uzbunu!

Autor: Morana Brkljačić / 7dnevno / 28. listopada 2016.

Rak štitnjače čini jedan posto svih zloćudnih tumora, a najčešće pogađa ljude od 30. do 45. godine života. Rak u žena je dva do tri puta češći nego u muškaraca. U 20 do 30 posto čvorasto promijenjenih štitnjača nađe se karcinom

Dijagnostika tumora

Dijagnostika tumora štitnjače temelji se na: kliničkom pregledu (inspekcija, palpacija i indirektna laringoskopija/ILS); hormonalnom statusu štitnjače (T3, T4 i TSH) – kod zloćudnih tumora hormoni su najčešće u granicama normale; ultrazvučnom pregledu štitnjače i vrata – nezaobilazna dijagnostička pretraga, jer otkriva male čvorove koji se kliničkim pregledom ne mogu otkriti; citološkoj punkciji pod kontrolom ultrazvuka – najvažnija dijagnostička metoda koja razlikuje zloćudne od dobroćudnih čvorova; scintigrafiji štitnjače (pretraga funkcije štitnjače) – zloćudni tumori češći su u nefuncionalnim hladnim čvorovima, CT-u (kompjutorizirana tomografija) i MR-u (magnetska rezonancija) – pretrage koja se koristi kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe; vrijednosti tireoglobulina u krvi – povišen kod zrelih karcinoma (papilarni i folikularni), dobar za praćenje operiranih bolesnika; vrijednosti kalcitonina u krvi – povišen kod medularnog karcinoma.

Štitnjača, štitna žlijezda (lat. glandula thyreoidea), endokrina je žlijezda, koja se nalazi na prednjoj strani vrata, uz dušnik i grkljan. Njezini bočni dijelovi zovu se režnjevi koje spaja srednji, uski dio žlijede naziva isthmus. Takvim izgledom štitnjača podsjeća na leptira, a teži u prosjeku tridesetak grama. Hipofiza, kao najznačajnija endokrina žlijezda koja je smještena u mozgu i upravlja radom svih drugih žlijezda, svojim hormonom kojeg luči – TSH (tireotropin) stimulira štitnu žlijezdu. Pod utjecajem TSH u štitnoj se žlijezdi stvaraju hormoni: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Hormoni štitnjače u organizmu održavaju bazalni (osnovni) metabolizam stanica, i to tako da manjak hormona usporava bazalni metabolizam za oko 40%, odnosno višak hormona ubrzava bazalni metabolizam za 60% do 100% iznad normalnih vrijednosti.

Štitnjača svojim podsjeća na leptira, a teži u prosjeku tridesetak grama

Osim tiroksina i trijodtironina koji utječu na metabolizam u tijelu, u štitnjači se stvara i hormon kalcitonin koji sudjeluje u regulaciji koncentracije kalcijevih iona u tjelesnim tekućinama, dakle odgovoran je za metabolizam kalcija.

Promjene lučenja hormona posljedica su pojačanog ili smanjenog lučenja hormona iz hipotalamusa koji utječu na stvaranje hormona u štitnjači, ali i funkcionalnog stanja štitne žlijezde. Do poremećaja razine hormona u krvi dolazi i u slučajevima autoimune bolesti štitnjače. Pod utjecajem hormona štitnjače dolazi do povećane sinteze i razgradnje bjelančevina, pospješuje se metabolizam masti i ugljikohidrata, potiče rast mladih ljudi te se pojačavaju mentalni procesi. Dakle, hormoni (T3 i T4) utječu na rast i razvoj organizma, kretanje, spavanje, rad srca, dišni i krvožilni sustav, mozak, probavu te rad ostalih žlijezda (npr. spolnih žlijezda).

Tumori štitnjače dijele se na dobroćudne i zloćudne i najčešće su epitelnog porijekla. Od epitelnih dobroćudnih tumora najčešći je folikularni adenom. Epitelni zloćudni tumor (rak, karcinom) štitnjače podijeljen je u dvije skupine: zrele i nezrele karcinome. Zreli karcinomi histološki se dijele na papilarne i folikularne, a zovu se zreli jer sliče na tkivo od kojeg su nastali i imaju jako dobru prognozu izlječenja ako se na vrijeme dijagnosticiraju i kirurški liječe. Nezreli se karcinomi dijele na medularne i anaplastične, ne sliče na tkivo od koga su nastali i imaju lošu prognozu izlječenja, te su na svu sreću izrazito rijetki u odnosu na zrele karcinome. Rak štitnjače čini 1% od svih zloćudnih tumora, od 100.000 stanovnika obole 3 do 4. Od raka štitnjače obolijevaju sve dobne skupine, no najčešći je od 30. do 45. godine života. Rak u žena je dva do tri puta češći nego u muškaraca. U 20 do 30 posto čvorasto promijenjenih štitnjača nađe se karcinom. Rak štitnjače najčešće je uzrokovan djelovanjem više štetnih faktora, kao što su ionizacijsko zračenje (nuklearne katastrofe – Hiroshima, Nagasaki i Černobil – papilarni karcinom), gušavost, kronična upala štitnjače i nasljedni poremećaj funkcije. Tumori štitnjače klinički se manifestiraju pojavom čvora i pritiska u području prednje donje trećine vrata, otežanim gutanjem i disanjem, promuklošću. Tumori bez simptoma mogu godinama ostati neprepoznati, te se takvi najčešće otkrivaju kod slučajnih ili sistematskih pregleda.

Tipovi karcinoma štitnjače su papilarni, folikularni, medularni, te anaplastični i nediferencirani. Obično se otkrije čvor na vratu koji nema nikakvih drugih simptoma. Sumnja da bolesnik ima karcinom veća je u mlađoj dobi, kod muškaraca, ako se radi o solitarnom, hladnom čvoru kod pretrage kontrastom (scintigrafija), tvrdom čvoru koji je naglo narastao i ako u anamnezi postoji podatak o zračenju glave, vrata, prsnog koša, posebno u dojenačkoj dobi.

Papilarni karcinom je najčešći karcinom štitnjače (lat. Ca papillare glandullae thyreoideae) i iznosi 70 posto od svih karcinoma štitne žlijezde. Javlja se u svakoj životnoj dobi, no najčešće se razvija prije 40 godine i dugo ostaje neprepoznat. Ionizacijsko zračenje je često uzročni faktor nastanka ovog tipa karcinoma. Najsporije raste te ponekad mnogo godina ostaje lokaliziran u žlijezdi. Papilarni karcinom sliči na tkivo štitnjače od kojega je nastao zbog čega pripada skupini zrelih karcinoma. Dijagnoza se može donijeti citološkom punkcijom pod ultrazvučnom kontrolom. Za njega je karakteristično da se u 30 posto slučajeva širi unutar žlijezde, multicentrično (intraglandularna diseminacija), u 17 do 50 posto slučajeva izvan žlijezde limfnim putem u okolne limfne čvorove (limfogeno širenje) te rijetko širenje krvlju u kosti i pluća (hematogeno širenje). Ima najbolju prognozu. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom. Začahurene novotvorine, promjera <1,5 cm, smještene u jednom režnju obično se liječe lobektomijom uz istmektomiju, premda neki stručnjaci preporučuju opsežniji zahvat; operacija skoro uvijek dovodi do izlječenja. Nakon toga se ipak daje tiroksin u dozama koje suprimiraju TSH da bi se smanjila vjerojatnost eventualnog recidiva i postiglo povlačenje mogućih mikroskopskih zaostataka papilarnog karcinoma. Prošireni tumori i oni promjera >4 cm obično nalažu totalnu ili suptotalnu tireoidektomiju s poslijeoperacijskom ablacijom zaostalog tkiva štitnjače dovoljno visokim dozama 131I koji se daje kad bolesnik postane hipotireotičan. Davanje radiojoda se može ponavljati svako 6 do 12 mjeseci kako bi se uništilo sve preostalo tireoidno tkivo. Nakon intervencije se daje L–tiroksin u dozama koje potiskuju TSH, a praćenjem razine serumskog tireoglobulina otkriva se perzistencija ili relaps bolesti. Naime, 10 do 20 posto bolesnika, većinom starijih, dobiva recidiv.

Drugi najčešći karcinom (oko 20 posto) je folikularni karcinom (lat. Ca folliculare glandullae thyreoideae) ili rijetko njegov podtip Hurthle cell karcinom. Kao i papilarni pripada skupini zrelih karcinoma, jako je sličan normalnom tkivu štitnjače tako da citološka punkcija ne može dati konačnu dijagnozu. Jedino, operativni zahvat s detaljnom patohistološkom obradom može razlikovati folikularni karcinom od folikularnih adenoma. Javlja se u srednjoj i visokoj životnoj dobi. Često se javlja u područjima endemske gušavosti. Folikularni karcinomi najčešće se šire krvlju u kosti, pluća i jetra (hematogeno širenje 15-25%) te rjeđe limfom u lokalne limfne čvorove (limfogeno širenje 2-15%). Ima dobru prognozu, ali nešto lošiju od papilarnog karcinoma. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom. Medularni karcinom (lat. Ca medullare glandullae thyreoideae) je rjeđi tip karcinoma štitnjače (4-9%). Razvija se iz parafolikularnih ili C stanica koje luče kalcitonin (hormon bitan u regulaciji kalcija) za razliku od zrelih (papilarnog ili folikularnog) karcinoma koji se razvijaju iz folikularnih stanica (tireocita). Može se pojaviti u srednjoj do višoj životnoj dobi, češće sporadično ili rjeđe kao nasljedni, obiteljski poremećaj u sklopu bolesti multiple endokrine neoplazije IIa i IIb sindroma (feokromocitom i hiperparatireoidizam). U većine bolesnika se pojavljuje kao pojedinačni čvor u štitnjači, relativno često se limfom (limfogeno širenje u 35-70%) šire u lokalne vratne ili udaljene medijastinalne limfne čvorove, te nešto rjeđe krvlju (hematogeno širenje u 10%) u pluća, jetra i kosti. Dijagnoza se može donijeti osim citološkim nalazom i povišenom razinom kalcitonina u krvi. Prognoza je dobra, posebno u obiteljskom obliku bolesti, ali nešto lošija od zrelih karcinoma. Pojava metastaza u limfnim čvorovima pogoršava prognozu bolesti. Stanice medularnog karcinoma ne akumuliraju radioaktivni jod (I-131) zbog čega se i ne liječe njim. Liječi se operacijom i vanjskim zračenjem (radioterapija). Najrjeđi histološki tip karcinoma štitnjače je anaplastični karcinom (lat. Ca anaplasticum glandullae thyreoideae) u svega dva do pet posto. Ovaj rak je izrazito zloćudan i agresivan. Spada u nezrele karcinome jer uopće ne sliči na tkivo od kojega je nastalo, nije hormonalno aktivan i ne akumulira radioaktivni jod. Često se razvija u starijih bolesnika s dugogodišnjom strumom ili iz zrelih karcinoma ako se dugo godina ne liječe. Za njega je karakterističan brzi, infiltrativan rast u okolne strukture vrata (mišići, dišna cijev, grlo i dr.), zbog čega se javlja promuklost i gušenje (koje se kiruški zbrinjava otvaranjem dišne cijevi/traheotomijom). Mogu se širiti limfogeno u lokalne limfne čvorove i hematogeno. Iako dosta lošije prognoze simptomi bolesti se ublažavaju operacijom, vanjskim zračenjem (radioterapijom) i kemoterapijom.

Liječenje dobroćudnih i zloćudnih tumora

Kirurško je liječenje metoda izbora za sve tumore štitnjače. Kirurški se može ukloniti jedan režanj štitnjače (lobektomija) ili oba režnja tj. cijela štitnjača (totalna tireoidektomija). Lobektomijom se liječe dobroćudni tumori (folikularni adenom). Svi zloćudni tumori kirurški se liječe uklanjanjem štitnjače u cijelosti (totalna tireoidektomija) i čišćenjem limfnih prostora vrata (disekcija vrata) kod pojave metastaza u limfnim čvorovima vrata. Kod same operacije rutinski se moraju čuvati: povratni živac (nervus recurens, bitan za gibanje glasnica) i doštitne ili paratireoidne žlijezde (luče paratireoidni hormon koji regulira razinu kalcija u krvi). Kod zrelih karcinoma (papilarni i folikularni), 3-4 tjedna nakon operacije učinit će se scintigrafija tijela s radioaktivnim jodom 131 (body scan) za uništenje ležišta štitnjače i možebitnih zaostalih metastatskih stanica. Nakon liječenja bolesnicima se uvodi nadomjesna terapija hormonom levotiroksinom. Potrebna je redovna kontrola kod liječnika s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke vrijednosti TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora) i ultrazvukom vrata. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) liječe se kombiniranom terapijom: kirurški, vanjskim zračenjem i kemoterapijom te imaju lošiju prognozu. (izvor: www.tumori.me)

Autor: Morana Brkljačić / 7dnevno / 28. listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI