narodnilijek.com

PIŠE LIJEČNICA: OSPICE – Tipična dječja bolest, od koje mogu oboljeti – svi!

Autor: doc.dr.sc Morana BRKLJAČIĆ

Ospice uzrokuje virus. Infekcija se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Virus je mali zarazni organizam - mnogo manji od gljivice ili bakterije - koji se jedino razmnožava u živoj stanici. Virus se pričvrsti uz stanicu, često na posebnu vrstu stanice. Kada se jednom nađe u stanici, virus otpušta svoju DNK ili RNK i preuzima nadzor nad nekim aspektima staničnog metabolizma

Ospice, poznate kao male boginje, morbili ili desetodnevne ospice, vrlo su zarazna virusna bolest. Njezini glavni znaci su povišena temperatura, kašalj i osip koji se širi od glave prema krajevima tijela. Najčešće se pojavljuju zimi i u proljeće. Iako se ubrajaju u tipične dječje bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Izvor zaraze isključivo je – bolestan čovjek.

Ospice uzrokuje virus. Infekcija se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Virus je mali zarazni organizam – mnogo manji od gljivice ili bakterije – koji se jedino razmnožava u živoj stanici. Virus se pričvrsti uz stanicu, često na posebnu vrstu stanice. Kada se jednom nađe u stanici, virus otpušta svoju DNK ili RNK (koja sadrži informaciju potrebnu da se stvore nove virusne čestice) i preuzima nadzor nad nekim aspektima staničnog metabolizma. Sastavnice (dijelovi) virusa tada se izrađuju unutar stanice i moraju biti ispravno sastavljene da bi se virus mogao osloboditi i ostati zarazan. Što se događa sa stanicom ovisi o vrsti virusa. Neki virusi ubiju stanice koje zaraze. Drugi promijene funkciju stanice tako da stanica izgubi nadzor nad normalnom staničnom diobom i postane maligna (zloćudna ili kancerogena). Neki se virusi ugrade kao dio ili kao potpuna genetska informacija u stanicu domaćinove DNK, ali ostaju neaktivni (ili latentni) sve dok stanica nije poremećena na način koji virusu omogućava da se opet pojavi (aktivira).

Obrana od virusa

Većina virusa ima domaćina kojemu daju prednost. Neki, kao virus influence (gripe), mogu zaraziti ljude i različite druge životinje. Međutim, neki sojevi influence su se prilagodili na takav način koji im omogućuje da zaraze jednu vrstu životinje učinkovitije nego druge. Većina virusa, koji se obično nalaze u ljudima, prenose se s osobe na osobu. Neki virusi, kao što su virus bjesnoće ili virusi encefalitisa, zaraze u prvom redu životinje, a ljude samo ponekad. Tijelo ima brojne specifične i nespecifične obrane protiv virusa. Fizičke zapreke, kao što su koža i sluznice, sprječavaju lako ulaženje. Zaražene stanice također proizvode interferon(e), obitelj glikoproteina koji mogu nezaražene stanice učiniti otpornijima na infekciju mnogim virusima.

Ako virus uđe u stanicu, različite vrste bijelih krvnih stanica, kao što su limfociti, mogu ga napasti i uništiti zaražene stanice. Dvije glavne vrste limfocita su B limfociti i T limfociti. Kada su izloženi napadu virusa, broj T limfocita se poveća i sazriju ili u stanice pomoćnice koje pomažu B limfocitima koji stvaraju protutijela ili u citotoksične stanice (stanice ubojice), koje mogu napasti stanice zaražene specifičnim virusom. T limfociti proizvode i kemijske tvari (zvane citokini) koje ubrzavaju proces sazrijevanja. Citokini iz stanica pomoćnica mogu pomoći B limfocitima i njihovim izvedenicama, plazma stanicama, da proizvode protutijela koja imaju za metu specifične viruse i čine ih nezaraznima prije nego što mogu zaraziti drugu stanicu.

Imunost se može proizvesti (stvoriti) primanjem cjepiva. Cjepiva su slična specifičnom virusu, kao što je virus koji uzrokuje influencu ili ospice, koja se mogu dati ljudima, a da ne prouzroče bolest. Kao odgovor na cjepivo, tijelo poveća broj T i B limfocita koji su sposobni prepoznati specifični virus. Na taj način cjepiva mogu proizvesti imunost na specifični virus. Mnoga cjepiva postoje da spriječe česte i teške infekcije uključujući influencu, ospice, epidemijski parotitis (mumps ili zaušnjaci), poliomijelitis, vodene kozice (varičele), bjesnoću, rubeolu, hepatitis A i B, japanski encefalitis i žutu groznicu. Međutim, katkada se virus mijenja (mutira) da izbjegne protutijelo (proizvedeno cijepljenjem) pa postoji potreba za ponovnim cijepljenjem.

Kod ospica, razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90 posto stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javlja se samo povremeno. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.




Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Najčešće se javljaju zimi i u proljeće, a premda se ubrajaju u tipične dječje bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. On postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana nakon izbijanja osipa. Za tog razdoblja virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. Prije ere cijepljenja protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između 5 i 10 godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je, odnosno steklo odgovarajuću imunost.

Nakon uvođenja obveznog cijepljenja (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute cijepljenjem zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna procijepljenost, itd.). I ljudi koji su cijepljeni protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacija, čak i gubitkom trudnoće.

Tijek bolesti




Nakon 7 do 14 dana od izloženosti virusu obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis). Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom aureolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima. Temperatura može biti vrlo visoka (do 40 st. C). Osip u početku pjegast kasnije postaje poput malih crvenih kvržica uz lagani svrbež. Kvržice mogu i krvariti. Bolesnik može bit osjetljiv na svjetlo. Razmak između pojave prvih simptoma i pojave osipa je obično 3 do 5 dana (www.plivazdravlje.hr)

Liječenje

Ne postoji specifično liječenje ospica. Paracetamol može sniziti temperaturu i smanjiti bolove u mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji. Ospice se moraju dijagnosticirati kod liječnika kako bi se postavila dijagnoza i evidentirala bolest. Liječnik će, vjerojatno, preporučiti skidanje temperature, sredstvo protiv bolova i kućnu njegu. No, liječniku se svakako treba obratiti u slučaju ako se pojavi bol u uhu, produktivni kašalj, ako se jave grčevi (konvulzije) ili ako se simptomi ne počnu ublažavati nakon tjedan dana. Simptomi koji zahtijevaju hitnu intervenciju uključuju grčeve i generalizirano krvarenje (rijetko). Bolesniku se mogu dati aerosol i sirupi za ublažavanje kašlja, a ako se uz osip javlja i svrbež, mogu se primijeniti i antihistaminici te tekući puder.Iscjedak iz oka treba čistiti toplom vodom ili fiziološkom otopinom.

Komplikacije povezane s ospicama su: upala srednjeg uha, upala pluća, postinfektivni encefalitis, gubitak sluha i subakutni sklerozni panencefalitis. Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća. Veća je opasnost od upale pluća kod male djece, a kod odraslih od encefalitisa. Encefalitis se pojavljuje kod otprilike 1 na 2500 slučaja ospica.Njegova je pojava opasna, jer može doći do komplikacija i smrtnog ishoda. Subakutni sklerozirajući panencefalitis je smrtonosna bolest s oštećenjem mozga koja se pojavljuje mjesecima ili godinama nakon preboljenih ospica. Karakterizirana je mentalnim propadanjem, miokloničkim grčevima i konvulzijama.

Autor:doc.dr.sc Morana BRKLJAČIĆ
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.