flickr.com
flickr.com

Oticanje nogu može biti i znak bolesti srca, stvaranja ugrušaka!

Autor: Morana Brkljačić / 7Dnevno / 15. srpnja 2015.

Prepoznajte simptome i liječite edem nogu na vrijeme! Oticanje se može javiti u bilo kojem dijelu noge - stopalu, zglobovima, listovima, bedru. Otekline mogu nastati zbog upale u tkivu ili zglobovima, a kronično oticanje najčešće je posljedica srčane greške ili upale vena nogu

 

Edem je naziv za oticanje mekih tkiva uslijed nakupljanja intersticijske tekućine. Tekućina je pretežno voda, ali se u slučaju infekcije ili limfatične opstrukcije može nakupljati tekućina bogata bjelančevinama ili stanicama. Edem može biti generaliziran ili lokaliziran (npr. ograničen na pojedini ekstremitet (ruka, noga) ili njegov dio). Ponekada se razvija naglo; bolesnici opisuju da je ekstremitet naglo otekao. Edem se češće razvija postupno, s povećanjem tjelesne težine, oteklim kapcima nakon jutarnjeg buđenja i osjećajem da su cipele premalene ili preuske pri kraju dana. Edem postupnog nastanka može postati masivan prije nego što bolesnik zatraži liječničku pomoć.

Sam po sebi edem ne uzrokuje brojne simptome, osim povremenog osjećaja stezanja ili punoće; ostali simptomi su obično povezani s osnovnom bolešću. Bolesnici s edemom uslijed zatajenja srca (čest uzrok) često imaju otežano disanje (dispneju) za vrijeme napora, nemogućnost ležanja na ravnom (ortopneju) i paroksizmalnu noćnu dispneju. Bolesnici s edemom zbog duboke venske tromboze (DVT) često osjećaju bol. Edem zbog povećanja ekstracelularne tekućine je često statički. Zbog toga se u pokretnih bolesnika nalazi u području potkoljenica i stopala; bolesnici koji su vezani za krevet razvijaju edem u području bedara, spolnih organa i stražnjice. Žene koje leže na jednom boku mogu razviti edem dojke na toj strani. Limfatična opstrukcija uzrokuje edem distalno (niže) od mjesta opstrukcije.

Edem – oticanje nogu

Otok nogu može varirati od blagog otoka oko gležnjeva i stopala, bez promjene na koži, do izraženih edema (otoka) potkoljenica i na stopalima. Uzroci su brojni: od predugog stajanja, trudnoće, slabosti vena, do bolesti srca. Mnogi uzroci oticanja nogu, kao što su dugotrajno stajanje ili sjedenje odnosno lakše ozljede, relativno su bezopasni, a liječnik ih lako može prepoznati. Ipak, ponekad oticanje nogu može biti znak ozbiljnijih poremećaja, kao što su bolesti srca ili krvni ugrušci. Prepoznajte simptome i liječite edem nogu na vrijeme!

Oticanje nogu može se javiti u bilo kojem dijelu noge, uključujući i stopala, zglobove, listove i bedra. Otekline mogu nastati zbog zadržavanja tekućine ili upale odnosno bolesti u ozlijeđenom tkivu ili zglobovima. No pored tih očiglednih uzroka, postoje i druga stanja koja uzrokuju oticanje nogu, zglobova i stopala. Statistički gledano, kronično oticanje nogu najčešće je posljedica srčane greške ili phlebitisa (upale vena nogu). Ova dva poremećaja je lako razlikovati. Phlebitis obično zahvati samo jednu nogu, dok oticanje najčešće obje. Phlebitis je bolan dok otok zbog srčane mane nije. Različiti uzroci oticanja nogu, pak, imaju vlastite mehanizme

Razmotrimo, najprije, srčanu manu. Lijeva strana srca pumpa krv u čitavo tijelo putem arterija. Ta krv odlazi u tkiva gdje se kisik iz krvi zamjenjuje ugljika dioksidom i drugim otpadnim tvarima. Zatim se ta krv ostavši bez kisika, vraća kroz vene u desnu stranu srca koja je pumpa u pluća radi reoksigenacije. Zatim se krv vraća u lijevu stranu srca i ciklus je završen. Kada srčani mišić oslabi poslije srčanog udara, dugotrajanog, neliječenog visokog krvnog tlaka, zbog nekog virusa ili oboljelog zaliska, nije dovoljno čvrst da u pluća ispumpa svu krv koja se vratila iz vena. Tako da poslije određenog vremena počinje vraćati krv u vene. Rezultat je taj da se jetra, smještena nešto niže pod srcem, prepuni krvlju i natekne. Eventualno, šire se i u udaljene vene, recimo u nogama. U izvjesnom momentu, tekući sastojci krvi izliju se u tkivo koje onda natekne. Kada je oslabljeni mišić na lijevoj strani srca, svježa krv koja stiže iz pluća ne može se distribuirati tako da se ponovo vraća u pluća. Ova “plućna kongestija“ stvara osjećaj nedostatka zraka i oboljeli počinju kašljati. Obično i lijeva strana srca istovremeno oslabi, tako da osobe sa srčanom manom imaju natečene vene i gube dah. Phlebitis se javlja kada se jedna ili više vena na površini dublje u nozi, upale ili se začepe krvnim ugruškom. Upala izaziva bol, oticanje i crvenilo. Blokada u veni tjera krv u suprotnome smjeru dok stijenke vena postaju propustljivije zbog upale. Nasuprot srčanoj mani, koja pogađa obje noge, phlebitis obično zahvaća samo jednu. (Izvor: http://www.dijetaizdravlje.com) Osobe koje ozbiljno boluju od bubrežnih bolesti obično u cijelosti oteknu u nogama, po licu, rukama (ne mogu staviti ili skinuti prsten). To se događa zbog gubitka proteina nazvanog albumin. Albumin se stvara u jetri i kruži krvotokom. Zdrav bubreg ne dozvoljava da se albumin izluči iz krvi u urin. Kada bubrezi obole, albumin se izlučuje u urin. Međutim, albumin se ne nalazi samo u krvi već i u okolnom tkivu. U normalnom stanju, postoji ravnoteža između sadržaja albumina u krvi i urinu. Kada organizam izgubi veću količinu albumina, organizam pokušava riješiti disbalans tako što se tekućina iz krvi izlijeva u okolna tkiva kako bi se izjednačila koncentracija albumina. Takva „izlivena“ tekućina uzrok je oticanja.

Limfedem – otok ekstremiteta

Limfedem je otok ekstremiteta zbog limfatičke hipoplazije –zastoja otjecanja limfe (primarne) ili opstrukcije ili razaranja limfnih žila (sekundarni). Simptomi i znakovi su čvrsti, fibrozni, netjestasti edem jednog ili više ekstremiteta. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Liječi se tjelovježbom, zavojima s gradiranim tlakom, masažama, a ponekad i kirurški. Izlječenje je rijetko, ali terapijske mjere ublažavaju simptome i usporavaju ili zaustavljaju napredovanje bolesti. Bolesnicima prijeti celulitis, limfangitis a rijetko i limfangiosarkom. Simptomi limfedema su bolna nelagoda i osjećaj težine i punoće. Glavni znak je edem mekog tkiva, u kojem se razlikuju tri stadija. U prvom stadiju, edem je tjestast, a zahvaćeno područje se obično vraća u normalu ujutro. U drugom stadiju, edem nije tjestast, a kronična upala mekog tkiva uzrokuje fibrozu mekih tkiva. U trećem stadiju, edem je tvrd i ireverzibilan zbog fibroze mekih tkiva. Oteklina je najčešće unilateralna i pogoršava se prilikom toplijeg vremena, prije menstruacije, i ako se ekstremitet duže vremena nalazi ispod razine srca. Može biti zahvaćen bilo koji dio ekstremiteta (izolirano proksimalni ili distalni dio) ili cijeli ekstremitet; ako je oteklina u području zgloba, kretnje u zglobu su otežane. Emocionalna patnja i invalidnost mogu biti značajni, osobito ako je limfedem posljedica konzervativnog ili kirurškog liječenja. Promjene na koži su česte a uključuju hiperkeratozu, hiperpigmentaciju, bradavice, papilome i gljivične infekcije.

 Limfedem

Limfangitis nastaje prilikom ulaza bakterija kroz raspukline na koži između prstiju, koje su posljedica gljivične infekcije, ili nakon reznih ozljeda šake. Uzročnik je gotovo uvijek streptokok pa nastaje erizipel; ponekad je uzročnik stafilokok. Zahvaćeni ekstremitet postaje crven i vruć; crvene pruge se šire proksimalno od mjesta ulaska, razvija se limfadenopatija. Rijetko dolazi do nekroze kože.

Nakon pojave edema, teško je očekivati izlječenje. Ustrajnim liječenjem i primjenom preventivnih mjera mogu se ublažiti simptomi i usporiti ili potpuno zaustaviti napredovanje bolesti. Rijetko, dugotrajni limfedem dovodi do limfangiosarkoma (Stewart-Trevesov sindrom), obično u bolesnika nakon mastektomije, te u bolesnika s filirijazom (parazitoza). Liječenje primarnog limfedema uključuje redukciju mekog tkiva i rekonstrukciju ako je izrazito narušena kvaliteta života. Liječenje sekundarnog limfedema uključuje odstranjenje uzroka. Kako bi se smanjio sam limfedem, intervencije su usmjerene na odstranjenje tekućine (kompleksna dekongestivna terapija). To su ručna limfatična drenaža, u kojoj je ekstremitet podignut i masiran prema srcu; zavoji s gradiranim tlakom; vježbe za ekstremitete; masaža ekstremiteta uključujući i intermitentnu pneumatsku kompresiju. Može se probati i kirurško odstranjenje mekog tkiva, limfatična reanastomoza, te formiranje drenažnih kanala, no ti postupci nisu detaljno istraženi. Preventivne mjere obuhvaćaju izbjegavanje topline, ustrajnu tjelovježbu, nošenje odjevnih predmeta koji stežu zahvaćeni ekstremitet. Naročitu pažnju treba obratiti njezi noktiju i kože; na zahvaćenom ekstremitetu treba izbjegavati cijepljenja, venepunkcije i intravenoznu kateterizaciju. Limfangiitis se liječi antibioticima otpornim na β–laktamazu s dobrom pokrivenošću gram–pozitivnih uzročnika (npr. oksacilin, kloksacilin, dikloksacilin).

Uzroci vezani uz nakupljanje tekućine

Otekline nogu uzrokovane nakupljanjem tekućine u tkivu nogu poznate su i kao periferni edem. Nekoliko sustava u tijelu pomaže u održavanju odgovarajuće ravnoteže tekućine, uključujući krvožilni sustav, limfni sustav i bubrege. Problem u bilo kojem od ovih sustava može doprinijeti nakupljanju tekućine. Gravitacija također može doprinijeti nakupljanju tekućine u donjim ekstremitetima, a posebice prilikom dugotrajnog sjedenja ili stajanja. Oticanje nogu zbog nakupljanja tekućine može biti uzrokovano čimbenicima kao što su:akutno zatajenje bubrega, kardiomiopatija (bolest srčanog tkiva), kronično zatajenje bubrega, kronična venska insuficijencija, otkazivanje srca,hormonska terarija, limfedem (začepljenje limfnog sustava), oštećenje malih krvnih žila u bubrezima, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAR), kao što su ibuprofen, advil, motrin i drugih, trudnoća, uzimanje drugih lijekova na recept, uključujući neke lijekove za depresiju, dijabetes i visok krvni talk, dugotrajno sjedenje i ostajanje, tromboflebitis (krvni ugrušak, najčešće u nozi), uzroci koji su vezani za upale. Oticanje nogu može biti uzrokovano i reakcijom imunološkog sustava, do koje dolazi zbog upale u tkivu. Pritom, može biti riječ o normalnoj reakciji na ozljedu ili bolest, ili to može biti posljedica upalnih poremećaja, kao što je reumatoidni artritis. Otekline nogu, koje su vezane za upale, obično su bolne. Faktori koji mogu doprinijeti upali tkiva u nogama uključuju: ruptura Ahilove tetivne, ACL ozljede (lom prednjeg križnog ligamenta u koljenu), Bakerova cista, lom gležnja ili stopala, lom noge, giht (artritis povezan s viškom mokraćne kiseline), infekcije ili rane, bursitis koljena (vrećice u zglobu ispunjene tekućinom), osteoartritis, reumatoidni artritisa te uganuće gležnja.

Sadašnja anamneza treba obuhvatiti lokalizaciju i trajanje edema i postojanje i jačinu boli ili neugode. Žene treba pitati jesu li u drugom stanju i da li im se čini da je edem povezan s menstruacijama. Korisno je da bolesnik s kroničnim edemom vodi dnevnik o povećanju ili gubitku tjelesne težine. Osvrt na druge organske sustave treba obuhvatiti simptome osnovnih bolesti, uključujući dispneju u naporu, ortopneju i paroksizmalnu noćnu dispneju (zatajenje srca), izloženost alkoholu ili hepatotoksinima, žuticu i lako nastajenje modrica (bolest jetre), malaksalost i anoreksiju (rak ili bolest jetre ili bubrega) te imobilizaciju, ozljedu ekstremiteta ili nedavni kirurški zahvat (DVT). Ranija anamneza treba obuhvatiti sve bolesti koje mogu uzrokovati edem, uključujući bolesti srca, jetre, bubrega i rak (kao i sve s time povezane kirurške zahvate ili liječenje zračenjem). Anamneza također treba obuhvatiti stanja koja stvaraju sklonost tim uzrocima, uključujući streptokoknu infekciju, nedavnu virusnu infekciju (npr. hepatitis), kronični alkoholizam i hiperkoagulabilna stanja. Anamneza o lijekovima treba sadržavati specifična pitanja o lijekovima za koje se zna da uzrokuju edem.

Pregled, znakovi za uzbunu i savjeti

Otkriva se područje edema te se određuje proširenost, toplina, crvenilo i bolnost, kao i simetričnost ili njezin nedostatak. Bilježi se postojanje i stupanj tjestastog edema (vidljivih i opipljivih udubljenja nastalih pritiskom prstima na edematozno tkivo, a koji pomiče intersticijsku tekućinu).

Znakovi za uzbunu su sljedeći: nagli nastanak; izražena obol; kratkoća daha; anamnestički podatak o srčanoj bolesti ili nenormalni nalaz na srcu; memoptiza (iskašljavanje krvi iz dišnog sudstava), displeja (otežano disanje) ili pleuralno trenje; uvećanje jetre (hepatomegalija), žutica, ascites, splenomegalija (povećanje slezene) ili hematemeza (povraćanje krvi); jednostrani edem noge uz bol.

A evo i nekoliko savjeta: u ležećem položaju stavite jastuk ispod nogu što će smanjiti otekline vezane uz nakupljanje tekućine; ako trebate stajati ili sjediti duže vrijeme, uzimajte česte pauze i krećite se, osim ako vam to ne uzrokuje bol. U tom slučaju hitno posjetite liječnika jer se može raditi o dubokoj venskoj trombozi (DVT); nemojte prestajati uzimati lijekove na recept bez razgovora s liječnikom, čak i ako sumnjate da oni mogu biti uzrok oticanja nogu, u ljekarni potražite lijekove koji mogu umanjiti bolove i otekline; ako nemate zdravstvenih tegoba bavite se sportom, poglavito plivanjem.

 

Autor: Morana Brkljačić / 7Dnevno / 15. srpnja 2015.

ZADNJE VIJESTI