Flickr

DOKTORICA UPOZORAVA: Dugotrajan rad na računalu znatno utječe na razvoj kratkovidnosti – PRIPAZITE NA SIMPTOME

Autor: Dr. Morana Brkljačić

Kratkovidni ljudi udaljene predmete vide zamućeno i nejasno. Kod nižih stupnjeva kratkovidnosti moguće je imati dobar vid na blizinu, dok ljudi s visokim stupnjem ne vide dobro ni na daljinu ni na blizinu

Kratkovidnost (od grčke riječi μυωπία myopia, „kratkovidnost“) predstavlja poremećaj lomljenja zraka u oku u kojem, kad je akomodacija opuštena, paralelno usmjereno svjetlo proizvodi sliku ispred mrežnice, umjesto na mrežnici kako je to kod normalnog oka. Ljudi s kratkovidnošću jasno vide bliske objekte, ali udaljenije vide zamućeno. Očna jabučica kod kratkovidnih je preduga ili je rožnica preizbočena, pa su slike fokusirane u staklovini, unutar oka, umjesto na mrežnici, u stražnjem dijelu oka. Suprotan poremećaj od kratkovidnosti je hiperopija ili dalekovidnost – gdje je rožnica nedovoljno izbočene površine ili je oko prekratko. Oftalmolozi i optometristi ispravljaju miopiju najčešće nošenjem korektivnih leća kakve su naočalne ili kontaktne leće, a može se također ispraviti i laserskom kirurgijom. Korektivne leće imaju negativnu optičku jakost (konkavne su, „minus“), što kompenzira pozitivnu dioptriju kratkovidnog oka. U nekim slučajevima pacijenti s niskim stupnjem kratkovidnosti upotrebljavaju naočale koje umjesto klasičnih leća imaju površinu punu rupica širine jednog milimetra. One djeluju na principu smanjenja zamućenog kruga koji se stvara na mrežnici.

Prema etiologiji kratkovidnost dijelimo na:

Axialnu (osnu) – U ovom slučaju rožnica i očna leća zrake svjetla lome pravilno, ali je dužina očne jabučice veća, te je oko nešto veće od normalnog oka.
Refrakcijsku (lomnu) – Oko je normalne duljine, ali je nešto veća zakrivljenost rožnice ili očne leće, te optički aparat oka lomi zrake svjetla više nego što je potrebno.

Simptomi kratkovidnosti

Kratkovidni ljudi udaljene predmete vide zamućeno i nejasno. Kod nižih stupnjeva kratkovidnosti moguće je imati dobar vid na blizinu, dok ljudi s visokim stupnjem kratkovidnosti ne vide dobro ni na daljinu ni na blizinu. Prvi znakovi kratkovidnosti mogu biti: neprepoznavanje ljudi s druge strane ulice, zamućen prijevod pri gledanju filmova na TV-u, ili nesigurnost u vožnji. Kod djece je najlakše primijetiti kada pokazuju izrazito naprezanje pri gledanju ploče u učionici, ili čak u predškolskoj dobi, kada sjede preblizu ekranu televizora. Simptomi kratkovidnosti mogu uključivati:

Mutan vid kada se fokusirate na udaljene objekte

Potreba za škiljenjem ili djelomičnim zatvaranjem kapaka kako bi vidjeli jasnije

Glavobolje zbog prekomjernog naprezanja očiju

Teškoće tijekom upravljanja vozilom, pogotovo noću (noćna kratkovidnost)

Kratkovidnost se često otkriva već u djetinjstvu, jer dijete sjedi blizu televizije, drži knjigu vrlo blizu očiju kada čita, trlja oči ili pretjerano puno trepće.

Oblici kratkovidnosti

Različiti oblici kratkovidnosti mogu se klasificirati i prema kliničkoj slici:

Jednostavna kratkovidnost je najučestalija. Kod nje je karakteristično to da je oko predugo za svoju optičku jakost (optička jakost oka jednaka je zbroju optičke jakosti rožnice i leće), ili je pak optički “prejako” za svoju osnu duljinu. Smatra se da i genetski i okolišni činioci, osobito dugotrajan rad na blizinu, zajednički doprinose razvoju jednostavne kratkovidnosti.

Degenerativna kratkovidnost je poznata po nazivima maligna, patološka ili progresivna, te je karakterizirana promjenama na fundusu kao što je posteriorni stafilom udružen s visokom refrakternom pogreškom i subnormalnom oštrinom vida nakon korekcije. Ova vrsta kratkovidnosti s vremenom se sve više pogoršava. Degenerativna kratkovidnost je zabilježena kao jedan od glavnih uzroka oštećenja vida.

Noćna kratkovidnost je stanje u kojem je vid otežan pri slabijem osvjetljenju i u sumraku, dok je danju vid normalan. Kod noćne kratkovidnosti fokusiranje slike varira ovisno o količini svjetla, pa je kod normalnog osvjetljenja slika izoštrenija, a što je osvjetljenje slabije, slika je zamućenija. Smatra se da je noćna kratkovidnost prouzrokovana time što je u sumraku zjenica šira da bi u oko moglo ući više svjetla, no što je zjenica šira, to je jača i sferna aberacija, a slika mutnija. Kod kratkovidnih koji mnogo voze noću često je potrebno propisati malo jaču dioptriju. Noćna kratkovidnost češće pogađa mlađe nego starije.

Pseudomiopija je zamućenje vida na daljinu prouzročeno spazmom cilijarnih mišića.

Inducirana kratkovidnost, ili stečena kratkovidnost, nastaje zbog djelovanja raznih lijekova, povišene razine glukoze u krvi (a time i očnoj leći, pa leća jače lomi svjetlo, to jest, ima veću lomnu jakost), skleroze jezgre očne leće, te nekih drugih poremećaja. Serklažne vrpce koje se kirurški ugrađuju zbog odignuća mrežnice mogu uzrokovati miopiju povećanjem aksijalne duljine oka (stezanje vrpce oko oka učini da se oko izdulji).

Indeksna kratkovidnost nastaje zbog porasta indeksa refrakcije jednog ili više očnih medija. Najčešći uzrok indeksne kratkovidnosti je katarakta.

Kratkovidnost uslijed deprivacije oblika je tip kratkovidnosti koji se pojavljuje kad je gledanje onemogućeno ili ograničeno lošim osvjetljenjem ili malim područjem gledanja. Kod nižih vrsta kralježnjaka, čini se da je ova vrsta kratkovidnosti reverzibilna u kratkom vremenskom razdoblju. Često se takva kratkovidnost inducira kod raznih životinjskih modela kako bi se mogla proučavati patogeneza i mehanizam njenog razvoja.

Prolazna kratkovidnost izazvana dugotrajnim radom na blizinu (Nearwork Induced Transient Myopia – NIMT) je ona koja se javi u vrlo kratkom vremenskom razdoblju neposredno nakon gledanja na blizinu. Neki se autori prepiru oko veze između NIMT-a i razvoja trajne kratkovidnosti.

Genetski činioci

Šarolikost u prevalenciji kratkovidnosti u različitim etničkim skupinama prikazuje koliku ulogu ima genetika u njenom razvoju. Mjereći varijabilnost kratkovidnosti, genetika doprinosi do 89%, a novija istraživanja su pronašla gene koje bi mogli biti odgovorni za kratkovidnost: oštećeni PAX6 gen je povezan s kratkovidnošću u nekim studijama. Nadalje u studiji je dokazano da je oko malo produženo sprijeda prema natrag kao rezultat pogreške tijekom razvoja, tako da fokus ne pada na retinu već malo ispred nje. Ta pogreška obično se ustanovi kod djece između 8 i 12 godina. Obično se pogoršava tijekom adolescencije jer oko tada raste, a kad dijete odraste prestane se pogoršavati. Genetski činioci mogu utjecati na različite biokemijske putove i tako utjecati na razvoj kratkovidnosti, oslabljeno vezivno tkivo je vrlo bitno u patofiziologiji kratkovidnosti. Genetski činioci uključuju naslijeđe, pojačavaju osjetljivost na okolišne utjecaje kao što je učestalo gledanje na blizinu (računalo). Činjenica je da neki ljudi ne razviju kratkovidnost bez obzira na vrlo nepovoljne okolišne uvjete znači da je genska komponenta i te kako bitna.

Okolišni činioci

Postoje mišljenja da genetski činioci nemaju nikakvog utjecaja kod kratkovidnosti. Također da zbog nasljednosti kratkovidnosti ne znači da okolišni činioci i stil života nemaju utjecaja. Neki preporučuju vježbanje oka za jačanje cilijarnih mišića. Neke teorije tumače kratkovidnost tako da oči tokom napornog rada na blizinu postanu napete i zaglave u bližoj poziciji, te vježbe oka omogućuju opuštanje mišića, te na taj način može se gledati na daljinu. Ovi primarno mehanički modeli čini se odstupaju od rezultata istraživanja koji pokazuju da širenje oka od naprijed prema natrag može biti uzrokovano kvalitetom slike s biokemijskim procesima kao aktivatorom. Zajedničko u oba slučaja je da rad na blizinu (računalo) i odgovarajuća akomodacija su ključni za početak i pogoršanje kratkovidnosti.

Jedna austrijska studija pokazala je da čitanje blago produžuje osovinu oka, ali su to pripisali kontrakcijama cilijarnog mišića pri akomodaciji (proces kad se oku povećava moć da zadrži oštru sliku), a ne zbog napetosti vanjskih mišića oka.

Pretpostavka je da rad na blizinu i izlaganje umjetnom svjetlu u djetinjstvu okolišni činilac rizika za kratkovidnost. Iako su neke studije iznašle jaku vezu između izlaganja umjetnom svjetlu i kratkovidnosti, neke novije studije nisu našle nikakvu vezu između ta dva entiteta.

Liječenje kratkovidnosti

Cilj liječenja kratkovidnosti jest usmjeravanje svjetlosti na mrežnicu, a najčešće pomoću korektivnih leća ili refrakcijske kirurgije. Nošenje korektivnih leća tretira kratkovidnost na način da suzbija povećanu zakrivljenost rožnice ili povećanja duljine oka. Vrste korektivnih leća su:

Naočale – dolaze u raznim stilovima i jednostavne su za korištenje. One mogu ispraviti niz problema sa vidom odjednom, kao što su kratkovidnost i astigmatizam. Naočale mogu biti najlakši i najekonomičniji način korekcije kratkovidnosti.

Kontaktne leće – dostupan je širok izbor kontaktnih leća za poboljšavanje kratkovidnosti. Pitajte svog liječnika za očne bolesti o svojim prednostima i nedostacima i što bi moglo biti najbolje za vas.



Rad na blizinu

U jednim studijama rad na blizinu se smatra kao činilac koji doprinosi kratkovidnosti, ali u drugima ga negiraju. Jedna novija studija predložila je da učenici budu izloženi radu na blizinu (čitanju) da mogu imati jači rizik za razvoj kratkovidnosti, dok su odmori od rada na blizinu za vrijeme zimskih i ljetnih praznika usporili razvoj kratkovidnosti. Rad na blizinu u pojedinim kulturama (Vanuatu) ne pridonosi razvoju kratkovidnosti. Pretpostavlja se da to proizlazi kao rezultat genetskih ili okolišnih činilaca kao što su prehrana ili dugo prirodno svijetlo. Ove se promjene pojavljuju u azijskim, Vanuatu i eskimskim kulturama.

Autor: Dr. Morana Brkljačić

ZADNJE VIJESTI