vimeo

DOKTORICA SAVJETUJE: Muči vas žgaravica, probadajuća bol u žličici – što činiti?

Autor: dr. Morana BRKLJAČIĆ

Peptički ulkusi su ranice nastale na sluznici probavnog trakta. Procjenjuje se da 10 posto populacije zapadnog svijeta razvije ulkusnu bolest za vrijeme svoga života. Bolest se najčešće javlja u gornjem dijelu probavnog trakta, u želucu ili dvanaesniku

U organizmu postoji vaga između vlastitih obrambenih mehanizama i agresivnih čimbenika važnih za nastanak ulkusa. Peptički ulkusi su ranice nastale na sluznici probavnog trakta. Procjenjuje se da 10% populacije Zapadnog svijeta razvije ulkusnu bolest za vrijeme svoga života. U Sjedinjenim Američkim Državama svake godine od ove bolesti oboli više od četiri milijuna ljudi, dakle gotovo cjelokupna populacija Hrvatske. Bolest se najčešće javlja u gornjem dijelu probavnog trakta, u želucu ili dvanaesniku. U organizmu postoji vaga između vlastitih obrambenih mehanizama i agresivnih čimbenika važnih za nastanak ulkusa. Posebne stanice želuca produciraju jednu vrstu sluzi, koja kao foto-film oblaže sluznicu želuca. Njena zaštitna funkcija je u tome da bude prepreka između sluznice želuca i kiselih probavnih sokova, neophodnih u procesu probave. Pored toga određene stanice želuca luče tvari koje neutraliziraju želučanu kiselinu, te produkte (prostaglandini) koji sluznicu čine otpornijom na agresivne čimbenike odgovorne za nastanak ulkusne bolesti. Upravo su oštećenje ili loša funkcija ovih vlastitih obrambenih mehanizama odgovorni za “ranjivost” organa prilikom izlaganja probavnim sokovima i drugim vanjskim čimbenicima rizika, što dovodi do oštećenja stanica i posljedičnog razvoja ulkusa.

Simptomi ulkusne bolesti

Bolesnici s ulkusnom bolešću najčešće se prezentiraju širokom lepezom simptoma. Mogu biti potpuno bez simptoma, ili što je manje uobičajeno mogu razviti po život opasne komplikacije, kao što je perforacija ulkusa ili krvarenje. Glavni simptomi ulkusne bolesti su: bol u žličici, nadimanje, brzi osjećaj sitosti nakon uzimanja hrane, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, krvarenje (crna stolica i anemija). Moramo istaknuti da se slični simptomi mogu susresti i kod drugih bolesti okolnih organa, kao što je sindrom iritabilnog kolona, neulkusna dispepsija, kolelitijaza. S druge strane postoji “preklapanje” simptoma, tako da se iscrpnim razgovorom s liječnikom mogu iskristalizirati takozvani “tipični” simptomi vezani za ulkus dvanaesnika, kao što je žgaravica, probadajuća bol u žličici. Simptomi se najčešće javljaju dva do pet sati nakon obroka, odnosno na tašte, te noću između 23 h i 02 h, kada je sekrecija kiseline u želucu najjača.

Nastanak i razvoj bolesti

Infekcija Helicobacterom pylori, o kojoj sam pisala u prošlom broju, predstavlja najčešću kroničnu infekciju čovječanstva. Pretpostavlja se da se bakterija nalazi u želucu polovice svjetske populacije. Njeno prisustvo odgovorno je za izravno oštećenje stanica želuca i dvanaesnika, nakon čega one postaju osjetljivije i podložnije razvoju kronične upale sluznice. Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestercu. Međutim ako ste zaraženi bakterijom H. pylori, ne znači da ćete sigurno imati i ulkus. Najvjerojatnije infekcija ovisi o osobinama oboljelog, vrsti H. pylori i ostalim još nepoznatim čimbenicima. Još uvijek se ne zna točan put prijenosa infekcije (hranom, vodom, direktnim kontaktom usta na usta kao npr. ljubljenjem, prljavim rukama itd.). H. pylori slabi zaštitnu moć sluznice želuca i dvanaesnika što omogućava prodor kiseline kroz sloj ispod nje. Kiselina i bakterija nadražuju ovaj sloj stvarajući vrijed ili ulkus. H. pylori može opstati u želučanoj kiselini jer izlučuje enzime koji je neutraliziraju. Ovim mehanizmom bakterija probija svoj put do sigurnog područja, tj. do zaštitne sluznice koju dalje probija zahvaljujući svome spiralnom obliku. Za sada nije jasno zašto je većina ljudi s kroničnom infekcijom i upalom sluznice bez simptoma, a neki od njih razvijaju ozbiljne probleme, kao što je ulkusna bolest. Nesteroidni antireumatici odgovorni su za nastanak većine ulkusa kod bolesnika bez dokazane infekcije Helicobacterom pylori. Nesteroidni antireumatici ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) su pouzdano djelotvorni lijekovi koji čine najbrojniju skupinu lijekova, oko pedesetak preparata. Primjenjuju se za liječenje bolova, povišene tjelesne temperature, svih muskuloskeletnih bolesti i kao tromboprofilaksa. Rizik razvoja ulkusne bolesti zavisi o vrsti nesteroidnog antireumatika, dozi primijenjenog lijeka, te duljini trajanja liječenja. Genetski i čimbenici okoliša važni su elementi u razvoju bolesti. Emocionalni stres doprinosi bitno ponovnoj pojavi ulkusne bolesti, ali nikada nije sam za sebe uzrok za njen nastanak. Pušenje je zasigurno rizični čimbenik za razvoj ulkusa, kao i unos alkohola, kave, čaja i gaziranih pića. Ovdje se mora spomenuti da je mit o ulkusnoj dijeti neutemeljen. Dijeta je iskustvena i svaki je bolesnik individualno prilagođava sebi. Epidemiološke studije su pokazale da je infekcija H. pylori prisutna u 80-90% bolesnika s duodenalnim vrijedom i u 70-90% bolesnika sa želučanim vrijedom. Ako se bakterija izliječi (eradicira), samo 10-20% bolesnika ima recidiv ulkusa u usporedbi s gotovo 70% recidiva ulkusa kod bolesnika kod kojih se bakterija ne liječi.

Ulkus dvanaestnika (duodenuma) i želuca

S uspješnosti eradikacije H. pylori, pojavnost duodenalnog ulkusa je sve rjeđa. To je duboko oštećenje sluznice, uglavnom početnog dijela dvanaestnika, koje prodire u mišićni sloj tog dijela crijeva, a bolesnici osjećaju jaku pekuću ili muklu bol u žličici (epigastriju) ili prema desnoj gornjoj strani trbuha. Bol se obično javlja nekoliko sati nakon jela, katkad budi bolesnika noću. Tipično popušta nekoliko minuta poslije uzimanja hrane ili antacida, da bi se ponovno javila nakon kraćeg vremena. Epizode bolova traju nekoliko dana ili tjedana, s dužim razdobljima bez bolova, da bi se opet periodično ponavljale. Treba napomenuti da svaki ulkus ima tendenciju spontanog cijeljenja, dakle i ako ne uzimamo terapiju u bolnoj krizi, ulkus će spontano zacijeliti (osim ako se ne razviju komplikacije u smislu krvarenja ili perforacije, što zahtijeva hitno bolničko liječenje).




Simptomi postojanja želučanog ulkusa manje su karakteristični od onih za duodenalni. Ljudi starije životne dobi često i nemaju vodeće simptome, bol je minimalna, prisutan je simptom inapetencije i nelagode u gornjem dijelu trbuha. Karakteristično je da se bol pojačava nakon uzimanja hrane. Zbog smanjenog uzimanja hrane, bolesnici gube na tjelesnoj težini, znaju se naći znaci slabokrvnosti zbog krvarenja iz vrijeda. Perforacija se znatno rjeđe događa kod želučanog ulkusa negoli kod duodenalnog. Iznimno je važno da se kod endoskopskog pregleda (gastroskopija) obvezno uzmu biopsije za histološku pretragu, čime se otklanja dvojba da nije možda riječ o karcinomu želuca. I po završetku liječenja, kod kontrolne gastroskopije, ako se nađe ožiljak nakon zaraslog ulkusa, iz njega se također moraju uzeti biopsije da se isključi karcinom. Liječenje se provodi kao i kod duodenalnog ulkusa primjenom antisekretornih lijekova, eradikacijom bakterije H. pylori i izostavljanjem NSAR. Dijagnoza ulkusne bolesti počiva na kliničkoj slici, endoskopskoj potvrdi ulkusa i histološkoj potvrdi želučanog ulkusa. Radiološka pretraga (RTG gastroduodenuma) danas se izvodi rijetko, uglavnom u situacijama procjene komplikacije stenoze duodenalnog ulkusa.

Liječenje bolesti

Peptički ulkus uzrokovan bakterijom H. pylori liječi se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluznicu zaštitnim slojem. H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba utjecati i na smanjenje lučenja kiseline. Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol). Liječenje je kombinirano: antibioticima, blokatorima lučenja kiseline, i lijekovima koji imaju zaštitno djelovanje na sluznicu (protektivi).Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lijekom koji blokira lučenje kiseline ili s protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol). Njome se ublažuju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provjera učinka lijekova na H. pylori vrši se endoskopskom pretragom ili pretragom daha 4 tjedna nakon provedenog liječenja. Antacidi (Gastal) služe za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija. Međutim trostruka terapija najpouzdaniji je način liječenja peptičnog ulkusa. Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori (što je mnogo rjeđi slučaj) nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline (antagonisti H2 receptora ili blokatori protonske pumpe). Cilj je liječenja eliminiranje uzročnih faktora koji su doveli do nastanka ulkusa, skraćivanje bolne krize te prevencija recidiva ulkusa, a time i nastajanja komplikacija bolesti. Komplikacija ulkusne bolesti, osim krvarenja koje se očituje pojavom crne (uglavnom tekuće) stolice i perforacije koja uzrokuje jaku i trajnu bol, uglavnom isprva u gornjem dijelu trbuha s razvojem defansa (tvrdi trbuh), je i stenoza (suženje) duodenuma, što onemogućuje prolaz hrane iz želuca u duodenum te posljedično povraćanje hrane. Krvarenje se zbrinjava nekim od postupaka (endoskopskih) zaustavljanja krvarenja, perforacija zahtijeva kirurški pristup – prešivanje perforiranog mjesta, dok stenoza duodenuma zahtijeva kompliciraniji kirurški pristup. Današnje metode liječenja ulkusne bolesti su vrlo učinkovite, tako da se u pravilu ne bi smjele razviti komplikacije. Liječenje je usmjereno na eradikaciju bakterije H. pylori ako je ona dokazana, izostavljanje uzimanja nesteroidnih antireumatika u terapiji te uzimanje lijekova koji koče izlučivanje želučane kiseline. Specijalističko liječenje provodi se u slučaju komplikacija (krvarenje, perforacija) kada se obavezno provode endoskopija ili kirurški zahvat.




 

Autor:dr. Morana BRKLJAČIĆ
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.