Pexels
Pexels

DOKTORICA OBJAŠNJAVA: Sve što trebate znati o virusu herpesa…

Autor: dr. Morana Brkljačić

Kad se virus herpesa nasadi oko usana ostaje doživotno u tijelu

Herpes je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom karakterizirana izbijanjem malih, obično bolnih mjehura na površini kože i sluznica. Rijetko je uzrok ozbiljnijih infekcija drugih organa. Najčešći put prijenosa virusa je preko kontakta s tjelesnim izlučevinama zaražene osobe. Herpes simplex tip 2 se primarno prenosi spolnim putem, što znači da je veća vjerojatnost od infekcije u onih osoba koje imaju više seksualnih partnera.

Dvije su osnovne vrste virusa herpesa simplexa. Virus herpesa simplexa tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva oralni herpes. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1-infekcija se obično događa tijekom djetinjstva. Herpes simplex-virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi virusom HSV-1. Postoje jaki dokazi da je virus prijenosan čak i kada nema simptoma. Virus se živčanim vlaknima širi unutar tijela, sve do kože i sluznica. Virus ostaje uspavan u tijelu nakon aktivne infekcije i simptomi se mogu bilo kada ponoviti. Kod 20 do 40 posto ljudi se povremeno vraćaju simptomi nakon početne HSV-1-infekcije. Kod bolesnika s HSV-2-genitalnim herpesom mogućnost povratka infekcije je i veća – iznosi čak 80 posto. Simptomi se obično javljaju na istom mjestu. Ne zna se što točno otpočinje ovu ponovnu infekciju, ali mnogobrojni se čimbenici povezuju s tim procesom: izlaganje suncu i vjetru, vrućica, ozljede, menstruacija, oslabljen imunološki sustav, emocionalni stres i određene vrste hrane i lijekova.

Herpes simplex tip 1

Procjenjuje se da je njime zaraženo 60 posto djece u dobi do 10 godina. Broj zaraženih i nositelja virusa stalno raste i doseže čak 80 do 90 posto starijih od 50 godina. Ovaj tip virusa najčešće se prenosi preko usta, neposrednim kontaktom (dovoljan je poljubac ili kap sline). Zaraza može proći bez ikakvih simptoma ili simptomima sličnim infekciji gornjih dišnih putova. Virus se nakon prvog kontakta s domaćinom nasadi na dio živčanog sustava oko usana i ostaje doživotno u tijelu, te se povremeno ili češće “budi”. Najčešći razlozi koji ga aktiviraju povezani su padom imuniteta, gripom, prehladom, stresom, povišenom tjelesnom temperaturom, hladnoćom, menstruacijom. Iako je infekcija virusom herpes simplex tip 1 relativno bezazlena, komplikacije nastaju ako se bolest proširi na druge dijelove tijela, a posebno je opasan prijelaz na oči, gdje virus može uzrokovati infekciju oka, uz vjeđe, spojnicu i rožnicu i tako dovesti do oštećenja rožnice. Za vrijeme infekcije (dok postoji ranica) treba izbjegavati ljubljenje, kao i oralni seks, jer herpes simplex tip 1 može zahvatiti i spolne organe. Bolest nije izlječiva, već se samo ublažava sredstvima za olakšanje simptoma.

Često ga nazivaju i genitalnim herpesom, iako se procjenjuje da oko 30 posto slučajeva potječe od herpesa simplex tip 1, a ostalih 70 posto izaziva herpes simplex tip 2. Kod muškaraca se bolest (mjehurići ispunjeni tekućinom) pojavljuje na sluznici penisa i na prepuciju, a kod žena počinje upalom stidnice, osjećajem neugode i svrbeži, zatim se pojavljuju mjehurići na vanjskim spolnim organima. Bolest se ne može potpuno izliječiti, već samo ublažiti antivirusnim lijekovima i kremama za lokalnu uporabu.

Simptomi infekcije se razlikuju tijekom svakog od tri stadija: početni stadij ili primarna infekcija; latentni (pritajeni) stadij; stadij povratka infekcije (rekurencija).

Najčešći simptomi su: kožni osip ili promjena koja svrbi, osjećaj škakljanja ili pečenja prije nego se pojave simptomi, rane u ustima, genitalne promjene (muškarci i žene), mjehuri, blaga vrućica, povećanje limfnih čvorova na vratu ili preponama Dodatni simptomi koji se mogu povezati s bolešću: vaginalni iscjedak i grlobolja.

Klinički znakovi novorođenačke HSV-2-infekcije obično postanu uočljivi između 5. i 17. dana života iako su mogu razviti vrlo rano, već nakon 24 sata ili vrlo kasno, tek nakon 34 dana. Kod svega 40% do 50% novorođene djece zaraženih majki, doista se razvija bolest. Kod polovice te djece može se uočiti razvoj kožno-sluzničnih lezija, koje variraju od blago uzdignutih točkica, do velikih mjehura. Mogu biti smješteni bilo gdje. Simptomi koji mogu biti prisutni su: povišena tjelesna temperatura; dijete pokazuje nervozu, koža posuta mrljama, iscjedak iz oka, osjetljivost na svjetlo, žutica, bljedilo, kašalj, ubrzano disanje, povećana slezena, drhtanje. S obzirom na činjenicu kako ova bolest može ugroziti život bolesnika ili dovesti do trajnih oštećenja, svako novorođenče čija je majka zaražena ili se sumnja na zarazu, mora biti temeljito pregledano u potrazi za simptomima.

Dijagnoza bolesti

Dijagnoza se uglavnom postavlja klinički na osnovi karakterističnih kožnih promjena. Laboratorijska je potvrda poželjna i korisna, pogotovo kod težih oblika bolesti, u imunokompromitiranih bolesnika i trudnica te kod netipičnih kožnih promjena. Tzanckov test (materijal dobiven struganjem dna svježe probijene vezikule obojen po Wright–Giemsi) većinom otkriva multinuklearne orijaške stanice u HSV i varicella–zoster virusnoj infekciji. Etiološka dijagnoza se postavlja kultivacijom, utvrđivanjem serokonverzije odgovarajućeg serotipa (u primoinfekciji) i biopsijom. Materijal za kultivaciju treba uzeti iz vezikule ili s baze svježe ulcerirane vezikule. HSV se nekad može dokazati u strugotini s lezija testom direktne imunofluorescencije. PCR iz cerebrospinalnog likvora i MR koriste se za dijagnozu encefalitisa. HSV infekciju treba razlikovati od herpes zostera, koji rjeđe recidivira i obično je jače bolan, a veće nakupine promjena vide se uzduž dermatoma. Nakupine vezikula ili ulkusa na eritematozno promijenjenoj koži genitalne regije uglavnom uzrokuje HSV. U bolesnika u kojih herpetične infekcije često recidiviraju, ne cijele ili ne reagiraju adekvatno na antivirotike treba posumnjati na imunodeficijenciju, posebno na infekciju HIV–om.

Liječenje i prevencija bolesti

Neki slučajevi bolesti su relativno blagi i liječenje nije potrebno. Anestetici otopljeni u tekućini za ispiranje usta kao što je dvopostotni lidokain ili otopine sode bikarbone mogu ublažiti bol lezija koje se nalaze u usnoj šupljini. Tekućine za ispiranje usta na temelju alkohola ne smiju se koristiti. Preporuča se nježno ispiranje kožnih promjena vodom i sapunom. Također, losioni za sušenje kože mogu ublažiti bol kožnih promjena. Tople kupke mogu ublažiti bol genitalnog herpesa. Oralni oblici (koji se uzimaju na usta) aciklovira i famciklovira mogu se propisati kako bi se suzbilo ponavljano izbijanje genitalnog herpesa. Liječenje genitalnoga herpesa ne djeluje na samu bolest, ali može ublažiti simptome. Liječenje može ublažiti nelagodu i bol te skratiti vrijeme ozdravljenja. Topička (lokalna) primjena aciklovira je također učinkovita, ali mora se češće primjenjivati od 5 puta dnevno, što se danas uobičajeno propisuje. Tijekom prva 24 sata primjena masti svakih sat vremena (dok je bolesnik budan) može skratiti period bolesnikove zaraznosti za okolinu. Ako se pojave sekundarne bakterijske infekcije kože, indicirana je lokalna ili sustavna primjena antibiotika. (Izvor: plivazdravlje.hr)

Prevenciju je teško provoditi, s obzirom na činjenicu da se virus može širiti na okolinu u trenutku kada kod zaražene osobe ne postoje znakovi zaraze. Međutim, izbjegavanje direktnog kontakta s otvorenom lezijom smanjit će rizik od infekcije. Osobe s genitalnim herpesom trebaju izbjegavati spolne kontakte tijekom prisutnosti aktivne infekcije. Osobe koje znaju da imaju genitalni herpes, ali nemaju kliničke znakove infekcije, o tome moraju obavijestiti svoga partnera. To će omogućiti da se oba partnera koriste trajnom kontaktnom zaštitom u obliku kondoma, pa će na taj način spriječiti širenje bolesti. Korištenje kondoma je najbolja zaštita od genitalnoga herpesa. Pravilno korištenje kondoma može pomoći u prevenciji širenja ove bolesti. Trudnice s herpessimpleksnom infekcijom moraju se često kontrolirati. Ako je bolest aktivna u vrijeme termina porođaja, preporučuje se napraviti carski rez kako bi se izbjegla mogućnost infekcije novorođenčeta.

Autor: dr. Morana Brkljačić

ZADNJE VIJESTI