Za represivni socijalistički aparat rat nije završio 1945. godine!

Autor: Vlč. Vladimir trkmić

Mladi loborski župnik Josip Vedrina, zaređen za svećenika 1946. godine, došao je na župu početkom 1949. godine, zatukli su ga već 25. rujna 1949. godine, dok se vraćao sa sprovoda. Kolcima su ga pretukli, raskolili mu glavu i prosuli mozak. Ubili su i zvonara Tomu Martinuša, kako ne bi bilo živog svjedoka...

Neki i danas hvale socijalizam i govore kako nam je u socijalizmu bilo lijepo. Ti nostalgični ljudi ili ne poznaju povijest, ili su brzog zaborava. A Hrvati inače brzo zaboravljaju svoje velikane i zlodjela koja su se činila u ime naroda, a da često za to nije bilo razloga. Mnogo ljudi je proglašeno državnim neprijateljima i bili su isključeni iz svih važnijih društvenih pora života. Bili su opečaćeni i praćeni od tajne službe preko domaćih špijuna. Nije to trajalo kratko. I mi smo bogoslovi čak 1978. smatrani u vojsci građanima drugog reda, opasnim i mogućim neprijateljima socijalističkog društva. Hrvatski narod je konstantno bio pod represijom. Doduše ponekad nevidljivom ali žestokom i stvarnom. Mnogi su građani živjeli u strahu, jer s poradi nekog vica, šale ili pjesme moglo završiti u zatvoru. Tko je pročitao ili imao knjigu Alekse Benigara o Stepincu znalo se da će dobiti dvije i pol godine zatvora. Je li to bila sloboda? Prosudite sami!

S jedne strane bio je Tito i partija kojega se slavilo kao božanstvo, a s druge strane pokoreni narod sa „vanjskim i nutarnjim neprijateljima“. Barem su tako godinama gotovo sve do devedesetih govorili političari i svi mediji. Socijalizam je počivao na represiji i neprekidnom strahu da će ga netko početi rušiti iznutra ili izvana. Pogotovo se pratilo djelovanje svećenika i onih koji su nas odgajali. UDB-a je svugdje imala svoje doušnike. Sjećam se da su mog principala i mene pratili što propovijedamo za velike blagdane u razdoblju od 1984. do 1989. godine. Valjda iz neke osvete bio sam jedne godine kao svećenik baš za Uskrs pozvan na vojnu vježbu. Je li to bila demokracija i poštivanje ljudskih prava. Tko u normalnom svijetu organizira vojne vježbe u to vrijeme. Sjećam se da su rezervisti bojkotirali vježbu, te smo bili prijevremeno pušteni kući zbog neposluha i javnog bojkota. Bila je to godina 1985. ili 1986. godina.
Vratimo povijesni kotač represije na 1947. i 1949. godinu, poratno vrijeme,“ vrijeme mira“
„Mladi loborski župnik Josip Vedrina, zaređen za svećenika 1946. godine, došao je na župu početkom 1949. godine, zatukli su ga već 25. rujna 1949. godine, dok se vraćao sa sprovoda. Kolcima su ga pretukli, raskolili mu glavu i prosuli mozak. Ubili su i zvonara Tomu Martinuša, kako ne bi bilo živog svjedoka…
U komunističkom logoru za svećenike (kazneno-popravni dom) u Staroj Gradiški, kroz koji je prošlo 300 svećenika iz Hrvatske, od Dubrovnika do Vukovara, imala je Zagrebačka nadbiskupija između 1947. i 1952. godine, između 50 i 70 svećenika robijaša. Jedni su odlazili, drugi su dolazili! Hvala Bogu, što već više godina imamo dobro obrađene sve žrtve: svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, redovnika i redovnica, od pojedinih biskupija i redovničkih ustanova, gdje su obrađeni biskupijski svećenici i redovnici – robijaši. Mnogi su bili ondje od dolaska komunističke vlasti 1945. godine, a neki i bez sudske presude. Zar ovdje ne spomenuti velikane Crkve zagrebačke: Nikolu Soldu, 15. godina, Pavla Pašičeka 16. godina i dva mjeseca, profesora Ivandiju 11. godina, od čega preko 3 u istrazi, samici i groznim mukama. Gospodari života i smrti, radili su što su htjeli. U Zagrebu su, nakon osude nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca i drugih, održani drugi montirani procesi: 1947. godine zbog tzv. diverzije „Gaon“, u što su planski uključili franjevce iz samostana Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj ulici u Zagrebu, dvojicu su osudili na smrt, a četvoricu su osudili na visoke vremenske kazne od 12 do 15 godina robije, te 1948. godine proces protiv Suradnica Krista Kralja na čelu s prof. Maricom Stanković, danas Službenicom Božjom, i don Antom Radićem. Dokumenti Politbiroa CK SKH, gdje se sve određivalo, i tko će biti uhićen i tko će biti suđen, otkrivaju nam ponašanje partijske organizacije na terenu, u konkretnom životu. Dakako, posve suprotno od onoga što je govorio mon. Ritig biskupu Lachu, kao da se tobože radi o sporadičnim slučajevima, mimo vlasti“……………….
str.11. i 12.
Iz predavanja Dr. Stjepana Kožul „Blaženi Alojzije Stepinac na križnom putu Crkve i svoga naroda.„ Predavanje je održano na Svećeničkom danu Zagrebačke nadbiskupije u Lepoglavi, 16. rujna 2008. godine.

Nakon svega slijedi moje pitanje. Što je to bilo: demokracija, antifašizam ili nešto drugo? Svi znamo da je u vremenu tih događanja II svjetski rat bio završen.

Autor:Vlč. Vladimir trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.