Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Otac Blanke Vlašić odgovorio Tomiću: Ne opredjeljuje nas zemaljski cilj koji dosežemo, već put koji prolazimo!

Autor: I.Delić

Mi svojim ograničenim pogledom ne možemo dokučiti Božju logiku, ali ona postoji neovisno o našem shvaćanju. Tako sam i ja pronašla svoje mjesto uz Jedinog koji do kraja razumije. I baš kao ja, tako i svi imamo pravo prići Mu sa svim što nas muči i tišti.

Kad biste kojim slučajem među samoprozvanom hrvatskom intelektualnom elitom zatražili da ruke u zrak podignu oni koji sebe smatraju tolerantnima tada biste mnogo ruku vidjeli u zraku. Jer svi oni, počevši od raznih baba, gongova i sličnih udruga čiji se predstavnici bore za ljudska prava, a čiji glas pronose i samo sebi slavni i poznati pripadnici našega društva borci su za prava manjina, istospolnih zajednica i ostalih ugroženih skupina. No, sva ta intelektualna elita ovih je dana pala ispit upravo iz tolerancije, i to na primjeru proslavljene hrvatske atletičarke i jedne od najuspješnijih sportašica svijeta, Blanke Vlašić, koja je otvorila dušu priznajući da je spoznala te da živi svoju vjeru.

Nasrnule su na nju te medijsko intelektualne elite poput gladnih i bijesnih zvijeri iz čijih usta šiklja krv, pokušavajući omalovažiti nju kao osobu, njezin duh, ali i njezin veličanstveni uspjeh koji nitko ne može osporiti, cipelarili su je zaboravljajući na vremena u kojima je Blanka svijetom i s ponosom pronosila boje naše male zemlje, i to samo zato što je javno zazvala Gospu kojoj se obratila svom veličinom svoga bića pokazujući pred njom poniznost, što za rukom polazi rijetkima, osobito kada znadete kakav uspjeh, rad i trud stoje iza Blanke. S podsmijehom i šutnjom nestala je tolerancija, jer tolerancija kakvu pišu oni koji nas s druge strane napadaju za toleranciju nešto je posve suprotno od njezine izvorne definicije. Jer tolerancija je poštivanje drugačijih mišljenja, tolerancija je uvažavanje razlika, tolerancija je poštivanje vjere, poštivanje prava na Gospu, jer tko smo mi da sudimo? Imamo li se uopće pravo propitkivati i umanjivati njezino pravo na vjeru samo zato što ona nama nije u potpunosti jasna što će Bogu olimpijska bronca u skoku u vis jer da je htio mogao je valjda uzeti zlato, pita se Ante Tomić poznati hrvatski književnik i kolumnist.

No, ne shvaća naš kolumnist da Božje zlato nije ono materijalno, već se Božje zlato krije u Blankinu srcu u njezinoj spoznaji božanske veličine, Božje zlato je Blanka koja je pronašla put hodajući svijetom s njime ispod ruke. Nije li Božja pobjeda upravo u tome što Blanka sada nakon svih uspona i padova s ponosom gleda prema nebu bez obzira na visine koje skače, nije li pobjeda u njenoj duši koja je pobijedila svo zlo koje nas okružuje? Što se doista krije u pozadini priče s Blankom i njezinom religijom možda je ponajbolje objasnio njezin otac Joško.

Vidim g. Tomić, pokušavate pojednostaviti Blankin odnos s Bogom i raskrinkati ga pred ljudima. Vaša tvrdnja da Ga ona moli za svoj rezultat ili da ostale natjecateljice budu neuspješne ne odgovara istini. Pokušavate uvjeriti javnost da je moja kćerka tako površna? Zašto je vaša želja ovaj put nadvladala vašu intuiciju? Razvijanje daljnje teze u vašem tekstu je, iako apsolutno prihvatljivo, zbog kako rekoh krive hipoteze naprosto beskorisno.

Talenti su nam dani, bez naše zasluge, ja ću kazati od Boga, a vi kako hoćete… Što ćemo dalje s njima ovisi o svakom od nas. Svi naši trudi i okolnosti dovode nas do nekakvog rezultata koje najčešće mjerimo po ljudskim standardima. Zašto neuspjeh po našim standardima ne bi bio blagoslov? Zašto nas to ne bi doveo u situaciju da budemo bolji; prema sebi, drugima… Ne opredjeljuje nas zemaljski cilj koji dosežemo, već put koji prolazimo. Mada on nije pod svjetlima reflektora, ne znači da je manje važan, dapače.
Svega je ovoga moja kćerka svjesna. Boreći se iz dana u dan da bude bolji čovjek, ma što god to značilo u centimetrima.

Nedavno je napisala: Stres koji se nakupljao mjesecima, a usudila bih se reći i godinama, počevši od 2011. i prvih simptoma ozljede na lijevoj peti, ipak ne nestaje jednom odlukom, niti u jednom danu. Svakodnevno sam ga poklanjala Bogu, kao i sve sumnje i strahove. Ništa drugo vrijedno darivanja nisam imala. A On, znam, najviše voli kad je prvi kojem se obraćam. Nije me pitao koliko je drugima teže nego meni, On se brine za svaku ovčicu, jer svatko od nas ima svoje poslanje u Njegovom mozaiku.
Mi svojim ograničenim pogledom ne možemo dokučiti Božju logiku, ali ona postoji neovisno o našem shvaćanju. Tako sam i ja pronašla svoje mjesto uz Jedinog koji do kraja razumije. I baš kao ja, tako i svi imamo pravo prići Mu sa svim što nas muči i tišti.
Neće nas taj potez osiromašiti za druge, već učiniti boljim ljudima. Zašto bi to ikome bio trn u oku- poručio je Joško Vlašić.

Uistinu, je li nam potrebno da u današnja vremena koja su sama po sebi crna sijemo mržnju i započinjemo ratove koji nam nisu potrebni, umjesto da se oni koji se nazivaju intelektualnima i koji se takvima smatraju izdignu iznad toga? U jednom trenutku svog života Blanka je shvatila da joj život ne ide zamišljenim smjerom, ili je možda iz nekog samo njoj znanog razloga spoznala Boga u kojega je počela vjerovati i o čemu javno svjedoči, a to što čini zapravo nikoga ne vrijeđa već ona kao takva postaje uzor mnogima, osobito mladima koji su također skrenuli s puta i umjesto da se poklonimo pred njenom hrabrošću, jer danas u vrijeme osuđivanja i stigmatiziranja za takvo što valja imati hrabrosti, pojave se oni koji vrijeđaju i omalovažavaju ne samo nju već i sve one koji sebe nazivaju vjernicima i kršćanima. Zašto, što je sporno u Blankinoj vjeri, zašto je osuđujemo, tko smo mi da joj sudimo jer je neke teške životne trenutke pobijedila s vjerom, koga je time uvrijedila, koga je ugrozila i zašto bi trebala o tome šutjeti? Pitanja su to na koja se odgovor može pronaći u onoj biblijskoj ”blago onome tko ne vidje, a povjerova”.  Baš to valja poželjeti svim skeptičnima, svima onima koji bacaju kamen na Blanku potrebna je samo nit spokoja koji je dotakao njezino srce i tada će pronaći odgovore na sva pitanja za kojima su tijekom života tragali.

Autor: I.Delić

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI