Feljton: Istina o Družbi ‘Braća hrvatskog Zmaja’ (1. dio)

Autor: Ivan Vidović

Uobičajena površnost današnjega čovjeka nije mimoišla ni katolike. Prosječan katolik danas slabo poznaje Sveto pismo u svoj njegovoj slojevitosti i simbolici, u praksi slabo živi nauk svoje Crkve, jer ga uglavnom prihvaća u mjeri koja odgovara njegovoj subjektivnoj prosudbi, sklonoj ugađanju vlastitim požudama i strastima. Da se onda o duhovnosti i ne govori.

Nažalost i sveta je misa većini postala navika usvojena tijekom djetinjstva, slična predstavi koju gledaju, a ne obred u kojem sudjeluju i u kojem se događa istinski susret s uskrslim Isusom koji mijenja i posvećuje njihov život. Također rijetki su zaista upućeni u povijest Crkve i kršćanstva, a o dugim stoljećima tijekom kojih je nastajao Stari zavjet, imaju samo maglovitu predodžbu. Znaju da je židovski narod bio izuzetak s jedinstvenom, preko proroka objavljenom vjerom u jednoga Boga, koji je duh i koji nadilazi stvoreni svijet, bez kojeg čovjek ne može dobro i ispravno živjeti niti se može spasiti, čiji su zakoni upisani u čovjekovu savjest i precizno odjeljuju dobro od zla. Tu istinu Izrael je branio i promicao u okružju mnogobožaca, koji su štovali prirodne sile u čovjeku i izvan čovjeka, kao i tvorevine ljudskog uma te pribjegavali okultno-magijskim obredima u kojima su toliko padali pod utjecaj demona da su i ljudske žrtve prinosili tim „božanstvima“. Izrael je neprestano bio u napasti prikloniti se takvim kultovima. Stoga je po prorocima opominjan i zapadajući povremeno u idolopoklonstvo, kažnjavan da bi se vratio na pravi put. O svemu tome možemo čitati u Svetom pismu od prvih stranica koje na simboličan način govore o prijevari kojom je zmija (simbol Zloga, Sotone) prevarila čovjeka i nastavlja ga varati do kraja svijeta.

Kršćanstvo, koje je poteklo iz židovstva pa se proširilo na tadašnji poganski svijet, radikalno je naviještalo Isusa Krista, Sina Božjega koji oslobađa čovjeka od zarobljenosti tim silama i pokazivalo njegovu moć izgoneći zloduhe i iscjeljujući ljude. Tijekom cijele svoje povijesti Katolička se crkva morala neprestano sukobljavati s okultno-magijskim praksama jer nisu mnogobošci preko noći napustili svoja božanstva. I kad je prevladalo kršćanstvo, ove su krivobožačke struje ispod površine tekle i ponekad izranjale jače i pogubnije. Danas su vidljive na svakom koraku, ali ih mnogi vjernici slabo prepoznaju jer su im uspavane sposobnosti za uočavanje duhovnoga svijeta budući da su pali pod utjecaj materijalizma i racionalizma, koji sve što ne može razumom objasniti, odbacuje kao nepostojeće, kao maštu i iracionalno, a sve što mu se zamota u znanstvene etikete, pa čak i magijske prakse, prihvati kao neupitnu istinu.

Sotona je uspio uvjeriti mnoge da ne postoji i time dobio neometano polje djelovanja, iako je on neprijatelj broj 1 Boga i čovjeka, iako odgovor na pitanje o postojanju zla ostaje i dalje tajna ako ne uvažavamo Božju Objavu.

Ovo je samo uvod i okvir koji nam je potreban da bismo se u svjetlu Svetoga pisma osvrnuli na činjenice vezane uz Družbu „Braća hrvatskog Zmaja“, a o kojima bi katolici, i svi ljudi dobre volje u toj Družbi, trebali razmisliti.

Već u nazivu se pojavljuje nelogičnost: oni su „braća Zmaja“, a zaštitnik im je sv. Juraj, onaj koji se tradicionalno u kršćanstvu prikazuje kao ubojica zmaja.

Kako im sv. Juraj može biti zaštitnik ako su braća Zmaja (u nazivu Družbe pisan ovako, velikim slovom, ukazuje na to da se radi o osobnom imenu)? Ne bi li prema kršćanskom, katoličkom vjerovanju bilo logično da se Družba zove „Družba braće svetog Jurja“?

U ovom feljtonu doznati ćete mnoge nevjerojatne stvari o ovoj družbi, mnoge, po prvi puta objavljene u njihovoj dugoj povijesti!




 

 




Autor:Ivan Vidović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.