Sakrij oglas
 Veličina slova FELJTON: EVOLUCIONIZAM ILI KREACIONIZAM (14. dio)

Postanak čovjeka iz evolucionističke perspektive

  • Autor: Ivan Marić
  • Datum: utorak, 20. kolovoza 2013. u 08:43
Bližimo se kraju ovog feljtona kojemu, podsjetimo, nije bio cilj donijeti konačni zaključak o tome koja slika svijeta (evolucionistička ili kreacionistička) odgovara istini, već naprosto upoznati čitatelje sa činjenicom postojanja dvaju različitih paradigmi koje na iste stvari gledaju drugačijim očima. Zato ćemo sada najprije predstaviti evolucionistički pogled na pitanje o postanku čovjeka, a u idućem nastavku vidjet ćemo kako stvar izgleda iz perspektive kreacionista.

Prema evolucionističkoj paradigmi, ne postoji jasna i čvrsta granica između čovjeka i životinje. Gledajući biološku prošlost naših predaka, tj. uspinjući se po obiteljskom stablu, primijetit ćemo da naši preci u jednom trenutku više nisu pravi ljudi već nekakva majmunolika stvorenja koja se općenito označavaju terminom 'hominidi'. Odemo li još dalje u prošlost, vidjet ćemo da su hominidi potekli od životinja koje su bile jako slične današnjim majmunima. Pogledajmo dakle kronološki kako, prema tvrdnjama evolucionističkih znanstvenika, izgleda čovjekovo obiteljsko stablo.

1. Australopitek

Australopitek je latinska izvedenica i doslovno znači „južni majmun“. Evolucionistička teorija ga na vremenskoj skali stavlja u vrijeme od prije nekih 4 milijuna godina. Australopitek je biće neljudskog izgleda s nekim čovjekolikim karakteristikama, kao što je uspravan hod. Najpoznatiji predstavnik te vrste je poznata 'Lucy' čiji je kostur (tj. oko 40% kostura) pronađen 1974. godine.

2. Homo habilis

Homo habilis smatra se najprimitivnijim pripadnikom ljudske vrste. Živio je prije nekih 2 milijuna godina. Ilustracije ga najčešće prikazuju kao majmunoliko stvorenje koje hoda na dvije noge i koristi primitivni alat.

3. Homo erectus

Živio je prije nekih 1,5 milijuna godina, pa sve do prije oko 250.000 godina, u Africi, Aziji i Europi. Obično se prikazuje kao čovjekoliko stvorenje uspravnog hoda, srednje visine, sa naglašeno izbočenim kostima obrva, širokim nosom, nepcem, vilicom i širokim velikim zubima. Smatra se da je homo erectus prvi ovladao vatrom i živio u pećinama.

4. Neandertalac

Ova vrsta zadaje najveće glavobolje. Ime je dobila po špilji u dolini Neandertal u Njemačkoj. Po nekima, riječ je o precima modernih ljudi. Ipak, većina evolucionističkih znanstvenika smatra ih nekom vrstom dalekih rođaka modernih ljudi, a ne izravnih predaka. Nagađa se da su neandertalci živjeli prije nekih 100.000 godina i da su do prije 35.000 godina nastanjivali Europu. Neandertalci su bili niska rasta, krupni i snažni. Zapremnina njihova mozga bila je veća od one modernog čovjeka. Neandertalci su živjeli u pećinama, koristili su vatru, ljepilo, nakit, oružje. Slikali su, pokapali mrtve, bili religiozni. Visoka intelektualna, duhovna i tehnološka razvijenost navodno primitivnog i neljudskog stvorenja nije do kraja shvatljiva u evolucionističkoj teoriji.

5. Homo sapiens

Suvremeni čovjek pojavio se prije 150.000 odnosno 50.000 godina, ovisno o tome na koji autoritet se oslanjate. Za razliku od ostalih 'hominida', homo sapiens ima manju vilicu i zube, veći kapacitet mozga i sposobnost korištenja simbola i znakova (preduvjet za razvoj jezika). Najraniji primjerak suvremenog čovjeka je tzv. kromanjonac, pronađen u Francuskoj.

Kratka kritika evolucionističke antropologije

Problem s ovakvim teorijama leži upravo u činjenici prejakog utjecaja evolucionističke paradigme na interpretaciju pronađenih ostataka. Još je veliki G. K. Chesterton u svom remek-djelu „Vječni čovjek“ (1925.) ismijavao antropologe koji na osnovi šačice zubi, komadića vilične kosti i jednog nožnog prsta naslikaju navodnog pračovjeka sa svim živopisnim detaljima. I ne samo to, već se ubrzo nakon takvog pronalaska počnu objavljivati cijele studije o životnim navikama tog čovjeka, o tome što je jeo, koliko dugo je živio, kako mu je bila uređena obitelj, itd. Najupečatljiviji primjer je tzv. „Nebraska man“ (čovjek iz Nebraske), gdje se na osnovu jednog zuba stvorila cijela priča o navodnom pračovjeku. Na naslovnicama časopisa izlazile su bogate ilustracije pogrbljenog čovjeka majmunolikog lica odjevena u krzno, s toljagom u ruci. Nebraska man postao je planetarno poznat kao „karika koja nedostaje“ u evolucijskom lancu od majmuna do čovjeka. Sve dok se nije ustanovilo da zub koji je pronađen pripada izumrloj svinji, a ne čovjeku!

Nebraska man je samo ogledni primjerak, nipošto jedini. Pa čak je i poznata Lucy prikazivana u uspravnom hodu, na temelju kosti koljena koje je pronađeno nekoliko kilometara dalje od ostatka kostura. Crteži i skulpture koji prikazuju Lucy redovito prikazuju ljudsko stopalo – iako nije pronađena niti jedna kost koja bi sugerirala oblik stopala. Također je znakovito primijetiti kako ilustratori crtaju oči tim stvorenjima: kako idemo od australopiteka prema homo sapiensu, oči postaju sve dublje, pogled sve inteligentniji. Utjecaj paradigme je više nego očit.

U idućem nastavku vidjet ćemo da se svi ovi pronalasci mogu interpretirati i drugačije, u potpunom skladu s literarno čitanim biblijskim izvještajem o stvaranju. Kao što je već bilo rečeno, evolucionisti i kreacionisti raspolažu istim činjenicama – samo ih interpretiraju na različite načine.

Prati VJERU na Fb!


Vezane vijesti
  • Autor: Ivan Marić
  • Photo: blitc
  • Datum: utorak, 20. kolovoza 2013. u 08:43
 

      
Zadnje vijesti
Vjera, kultura i znanost Kada je Isus zapravo rođen?

Najvjerojatnije upravo 25. prosinca, argumentira crkveni povjesničar Juan Chapa. Doznajte više:

Vjera, kultura i znanost Imaju li kršćani napokon za koga dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Vjernici su zbunjeni, pitaju se imamo li ili nemao napokon za koga dati svoj glas na izborima? Imamo li među kandidatima 'svog čovjeka'?

Izdvojeno
Najčitanije