‘Zbog depresije sam otišla na tečaj reikija i to me zamalo stajalo života!’

Autor: A. M. V.

Popularni reiki samo ju je dodatno uništio!

Živim u malom mjestu u Hrvatskom zagorju. Sretno sam udana i majka dvojice odraslih sinova. Imam 45 godina. Katolkinja sam i svake nedjelje sa suprugom idem na svetu misu. Na temelju onoga što sam sama iskusila svakome poručujem: ako Vas slučajno privlači ili razmišljate o alternativnoj metodi liječenja, konkretno o reikiju, nemojte se ni slučajno upuštati u to. Ne vjerujte osobama koje se time bave i o tome govore sve najbolje. Prava je istina upravo suprotno: ne samo da Vam neće pomoći nego će Vam ostaviti trajne posljedice za cijeli život i pogoršati Vaše zdravlje!

Povjerovala sam da je „to najljepši poklon koji si mogu pokloniti”…
U mislima se vraćam petnaestak godina unatrag. Bila sam često sklona depresivnom raspoloženju i u meni je stalno bio prisutan osjećaj bezrazložne tuge i nezainteresiranosti za ono što se događa oko mene. Upravo u to vrijeme u jednom sam časopisu pročitala članak u kojem jedna gospođa, koja se bavi alternativnim metodama liječenja, govori o reikiju. Rekla je da to pomaže i liječi sve bolesti, a najviše psihičke, duševne, fizičke; kako to pomlađuje, produžuje život i otklanja sve uzroke zbog kojih u tijelu dolazi do različitih bolesti, i još mnogo laži. „To je najljepši poklon koji sami sebi možete pokloniti”, veli ona.

Tada nisam znala da je to zapravo najveće zlo koje si osoba može napraviti u životu. Onako naivna i depresivna ponadala sam se ozdravljenju i povjerovala u sve te, teške laži. Nažalost, nije me imao tko upozoriti da to može biti opasno. Nisam se ni pokušavala malo detaljnije informirati o tome; slijepo sam sve vjerovala i već sam dogovorila termin za susret s tom ženom u njezinu stanu. Ona se time javno bavila i čak je na zidu imala diplomu na kojoj je pisalo da je reiki-majstorica.

Tečaj reikija se sastoji od četiri inicijacije, i ja sam u prvom danu prošla prve dvije. Evo, ukratko, kako je to izgledalo.

Negativne misli su me posve obuzele. Molila sam Boga da mi uzme život
Sjela sam na stolicu i sklopila ruke iznad glave. Ona je svojim rukama dotakla moje i u jednom sam trenutku osjetila kako me dotiče treća ruka. Ta ruka, s obzirom na njezin dodir, nije bila nalik ljudskoj ruci. Imala sam zatvorene oči jer je gospođa rekla da je tako bolje za mene. Da sam barem nešto posumnjala i odmah otišla iz toga stana! Ali, na svoju veliku žalost, nisam. Žena je nešto potiho govorila (nejasno) i prva je inicijacija završila. Na isti je način uslijedila i druga. Nakon te druge čak sam osjetila poboljšanje, koje je doduše trajalo kratko, tek do drugog dana, kada sam došla na druge dvije inicijacije.

Nakon treće inicijacije „otvaraju se misli”, na to me ova žena nije upozorila. Nakon toga je nastupilo naglo i snažno pogoršanje. Nisam se ni snašla i već je bila gotova i četvrta inicijacija. U sklopu tih inicijacija u osobi se otvara kanal kroz koji prolazi reiki-energija, koja se pokreće stavljanjem ruku na određene točke na tijelu i tako, kako mi je rekla ta žena, osoba liječi samu sebe. Taj je kanal inače kod ljudi zatvoren.

Za taj sam tečaj dobila diplomu. Priuštila sam si najgoru stvar u životu i još sam sve to zlo skupo platila.

Negativne misli koje su se u meni pojavile nakon treće inicijacije bile su užasne i nepodnošljive. Te su misli sadržavale neopisivi strah da bi se mojim najmilijima moglo dogoditi nešto loše. Svoju sam rođenu djecu u tim mislima vidjela mrtve u lijesu. I još na tisuće takvih negativnih misli rojilo se u mojoj glavi. Možete zamisliti kako mi je bilo! Majstorica reikija mi je rekla da je takvo pogoršanje „normalno i traje nekoliko dana a onda nastupi ozdravljenje, primjenom reiki-metode na sebi”. Međutim, do poboljšanja nije došlo. Te su negativne misli bile u meni prisutne niz godina. Toliko su me obuzele da sam molila dragog Boga da mi uzme život, jer ja sama nisam imala hrabrosti to učiniti.

A samo sam se htjela osloboditi depresija!
Negativne su misli gospodarile mnome i ja sam postala njihova zarobljenica. Povratka na staro nije bilo. Kako li sam samo bila naivna, a samo sam se htjela osloboditi depresija.

Na koncu sam bila prisiljena potražiti liječničku pomoć i gotovo sam godinu dana bila na tabletama. Nakon duže terapije bilo mi je znatno bolje, no loše misli nisu sasvim nestale. Samo su se pritajile. Nakon što sam osjetila poboljšanje, prekinula sam s terapijom. Nije dugo trajalo, i negativne misli su se vratile u punom intenzitetu. Tako sam nekoliko puta terapiju prekidala da bih potom bila primorana nastaviti s liječenjem. Misli su me i dalje ubijale. Uzimale su mi posljednje atome energije. Unatoč svemu i dalje sam sa suprugom (koji mi je bio velika podrška) odlazila na misu. Svakodnevno sam molila Gospodina da mi oprosti taj grijeh. Ispovjedila sam ga. Vjerovala sam da me samo On može iscijeliti i osloboditi tih misli.

U obližnjoj župi nalazio se svećenik koji je jednom mjesečno u svojoj crkvi održavao klanjanje pred Presvetim na kojem bi svaki put polagao ruke na prisutne. I ja sam sudjelovala na klanjanju. Prije toga otišla sam kod njega na razgovor i sve mu ispričala, ovako kao sada vama. Najprije smo se pomolili a onda mi je preporučio da sa suprugom dođem na veliku ispovijed, što smo i učinili. Nakon toga molio je nad nama i na nas položio ruke.

Duša mi se napokon vratila iz zarobljeništva!
Prilikom prvog razgovora s velečasnim rekla sam mu da se osjećam kao da sam u ovom životu prisutna samo tijelom a da mi je duša negdje drugdje. Znate li što mi je odgovorio? „Duša vam je u zarobljeništvu.” Od tih mi se riječi srce sledilo, ali radilo se upravo o tome. Duša mi je bila zarobljena. U tom sam se trenutku živo sjetila inicijacijâ kod majstorice reikija: treća ruka koje me je bila dotakla, a nije bila nalik ljudskoj, bila je Sotonina ruka, koji je došla kako bi mi uzela nešto Božje, najdragocjenije u meni. Nažalost, sve sam to shvatila kad je već bilo kasno.

Nakon nekoliko odlazaka na klanjanje pred Presvetim osjetila sam znatno poboljšanje. U srcu sam dobila poseban mir. Negativne su misli malo-pomalo iščezle.

Od srca zahvaljujem velečasnom koji mi je puno pomogao i u ime Isusa Krista liječi o i iscjeljivao moj duh i dušu. Da, duša mi se vratila iz zarobljeništva i sada je ondje gdje i pripada! I dalje odlazim na klanjanje. S tim smo velečasnim suprug i ja bili u Međugorju. Ondje smo primili mnogo milosti. Nakon svete mise prisustvovali smo molitvi za ozdravljenje, što mi je također puno pomoglo.

Danas sam radosna i sretna, jer se u moje srce i dušu vratio mir i spokoj. Već duže vrijeme ne uzimam nikakve lijekove. Nakon 13 godina ustrajne molitve i vjerovanja u Gospodina, da me jedino On može iscijeliti i ozdraviti, to se i dogodilo. Stoga, od srca Vam poručujem: ako se nalazite u depresiji (iz bilo kakvih razloga), potražite liječničku pomoć i budite ustrajni u svojim molitvama. Gospodin itekako nagrađuje ustrajne.

Hvala ti i slava, Gospodine, na tvome milosrđu!
Danas molim snažnije nego ikad, a najviše Gospodinu zahvaljujem. Slava i hvala našem Gospodinu, koji me je uronio u more svog milosrđa, čuo moje vapaje i jecaje i iscijelio i ozdravio moj duh i moju dušu.

Bog vas blagoslovio! – ispričala je svoje svjedočanstvo djevojka A. M. V. za book.hr

Autor: A. M. V.