joga

‘Trenirao jogu, čekao prosvjetljenje pa završio kao psihička fizička i materijalna ruševina!’

Autor: Z. K.

Bio sam nesvjestan zla, koje je prema van izgledalo lijepo i davalo pozitivne rezultate (prestao sam piti i pušiti), i tako sam sve više ulazio u to blato.

Svjedočio bih kako je opasan grijeh ideopoklonstva, od kojeg me Isus oslobodio. Danas imam pedeset i devet godina. U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća nesvjesno sam se počeo igrati vatrom preko angažiranja u okultnim praksama.Bio sam tada čovjek koji je vjerovai prakticirao: dva puta godišnje išao sam se ispovjediti i pričestiti, nisam poznavao Sv. Pismo, nisam živio u skladu s Evanđeljem. Bio sam nikakav katolik i opasan jer sam drugima davao krivi primjer. Nisam znao da je držanje u kući različitih talismana, karata o tarotu, časopisa pornografskog sadržaja, grijeh ; nisam tada vjerovao u to da se Bog brine za mene i da mu je stalo do moje sreće. Kada sam imao dvadeset i tri godine upoznao sam djevojku koja nije prakticirala vjeru a njezina majka sistematki je koristila usluge žene koja se bavila tarotom. Tada nisam znao da se grijeh roditelja, osobito grijeh ideopoklonstva, često prenosi i na djecu. Uskoro smo se vjenčali i započeli živjeti pod istim krovom s punicom. Rodilo se dvoje voljene djece i izgledalo je da je sve u redu. Ipak, nakon pet godina braka, moja žena je zaključila da voli drugog čovjeka i da je sve između nas završeno.. Uzeo sam kovčeg i iselio se. Proživio sam slom živaca, počeo sam piti i uzimati lijekove. Nisam htio piti, a morao sam; htio sam se alkoholom ubiti a nisam mogao…

1991. g. U jednoj emisiji čuo sam oglas: “Joga, opuštanje, dobar osjećaj”. Uslijedila je preporuka radionice na određenoj adresi. Otišao sam tamo i nakon tri mjeseca sudjelovanja na seminaru opuštanja, istočnjačkih meditacija te vježbi joge počeo sam se osijećati puno bolje.

Učitelj je bio vrlo drag; poklonio mi je majicu koja mi se jako sviđala i time je pridobio moje bezgranično povjerenje. Bio sam nesvjestan zla, koje je prema van izgledalo lijepo i davalo pozitivne rezultate (prestao sam piti i pušiti), i tako sam sve više ulazio u to blato. Puno sam meditirao. Nakon povratka sa školovanja u Nizuzemskoj započeo sam voditi vlastitu radionicu opuštanja i tek tada sam otkrio zašto je ona tako uspješna. Stvar je u tome što vodeći izgovara mantre koje uistinu otvaraju čovjeka djelovanju zloduha. Cilj tih vježbi je “prosvjetljenje” – stanje ravno Bogu .(100 posto oholost). Imao sam u životu razdoblja kada sam htio sve to napustiti jer sam počeo uviđati zlo koje se iza toga krije, no ipak nisam uspio jer to djeluje jače od ovisnosti. Tek u 2000. g. Molitve moje mame Bog je uslišao. U jedno trenutku sam kleknuo u prisutnosti gurua i zamolio Boga: “Bože, reci mi što se to događa gdje sam ja?” Gospodin mi se smilovao i prosvijetlio razum. Shvatio sam da je to sekta, da guru upravlja našim umovima i da smo zarobljeni. Moja odluka je bila munjevita: moram odavde bježati. U tom trenutku nestao je mit o dobrom osjećaju i nastupila je strava. Sotona mi je uzeo vitalnost, energiju i volju za životom. Ostao sam bez novaca i bez vlastite osobnosti… Tih deset godina u sekti, stotina sati meditacije o različitim božanstvima i o sotonskoj snazi, studija sufizma, budizma, i tarota dale su sotoni pristup mojoj duši. Trebalo se dogoditi prosvjetljenje a završilo je psihičkom, fizičkom i materijalnom ruševinom.
Nakon ispovjedi koju sam obavio u svetištu Božjeg Milosrđa, u roku od pola godine vodio sam rat u sebi kako bih uopće mogao uči u crkvu, i normalno se moliti, naručito krunicu koja je automatsko oružje protiv Sotone. Danas znam da sam bio duboko u paklu i tek nakon mojeg obraćenja zapoćeo je proces pročišćivanja i povratak u život s Kristom. Izbacio sam sve kipiće Bude, sve takozvane talismane sreće a knjige drugih religija i sekti sam spalio. Prestao sam isto tako kupovati sve obojeno smeće s pornografijom i horoskopom. Pronašao sam put do karizmatske zajednice gdje su svečenici i animatori su molili nadamnom. Gospodin Isus mi je za vrijeme molitve pokazao moje rane; od djetinjstva sam bio proklinjan, prema tome duhovno ranjen. Posvećen je isto tako i moj stan u kojemu su se događale neobične stvari tako da nisam mogao u njemu spavati. Isus krist za vrijeme Euharistije i klanjanja Presvetom Sakramentu davao mi je neizmjerno više, nego što mi je Sotona oduzimao.

Iskusio sam također, čitajući Sveto pismo da je riječ Božja uvijek živa i aktualna. Počeo sam upoznavati nauk Krista, čitao sam puno religijskih knjiga i u meni je nastupila promjena. To je proces koji traži puno vremena i uklanjanja posljedica. Ipak počinjem graditi svoj život na stijeni. Na prvom mjestu u mome životusada je Gospodin Bog a ne neki kumiri i idoli. Svim ljudima koji su ranjeni od grijeha, preporučam strpljivost i sistematičnost u duhovnom životu. Ja sam se preporodio, psihički, fizički i duhovno- skoro kao sv. Augustin. Ako je on postao veliki svetac, onda i ja – stari grješnik. Isto tako hoću postati veliki svetac. I vi također postanite veliki sveci!

Izvor: Wieslaw, Ljubite jedni druge! br. 4/2007.

Autor: Z. K.

ZADNJE VIJESTI