Poznati novinar The Wall Street Journala prešao na katoličanstvo: ‘Sjedio sam na misi i osjetio valove mira’

Autor: Z. K.

Poznati novinar Sahrab Ahmari, Wall Street Journala, podrijetlom iz Teherana, nakon što su đihadisti ubili svećenika u Francuskoj na svom Twitteru objavio je kako je prešao na katoličanstvo. Mnogi su tada zaključili da je na katoličanstvo prešao jer je ljut na islam, no to nije bila istina

Dana 26. srpnja,  objavio sam svoju odluku da se pridružim Katoličkoj crkvi. Samo sat ranije, par džihadista napalo  je crkvu u Francuskoj gdje su ubili svećenika, fra Jacquesa Hamelea dok je držao svetu Misu! Nitko to nije znao ali ja sam već dva mjeseca ranije počeo aktivno debatirati jedan na jedan sa jednim svećenikom u Londonu, čitao sam katoličku literaturu te polako uranjao u život katekumena.

Uopće nisam imao namjeru javno objaviti moje svjedočanstvo, bar dok i službeno ne budem kršten u Katoličku crkvu. Kad se vijest o ubijenom svećeniku proširila nisam znao ništa o fra Hamleu, a mediji su prikazivali slike osamdesetogodišnjeg sijedog svećenika bijele kose i one obične svetosti. Ovaj nevini svećenik bio je prisiljen kleknuti dok mu ISIS reže grlo zbog Isusova imena, u srcu Europe i taj zao čin zahtijevao je neku reakciju.

Ja sam tada na svom Twitteru napisao: IAmJacques Hamel te sam nesvjestan ‘posljedica’ svijetu objavio da sam prešao na katolicizam. To je za mene bio impluzivan trenutak i ne baš u skladu s Gospodinom koji nas poziva da budemo – mudri kao zmije.

Tijekom sljedećih 48 sati krenulo je ludilo. Tisuće ljudi počele su me ispitivati o mom obraćenju o prelasku u Katoličkoj crkvi. Tisuće ljudi dijelile su ovu vijest po svojim društvenim mrežama te su mnogi jednostavno zaključili da je mene muslimana upravo ubojstvo svećenika dovelo do toga da pređem na katoličanstvo.

Te reakcije navele su me da posvjedočim da to nije istina, moj prelazak na katoličanstvo nije samo trenutak ljutnje već dugotrajan složeni proces moje konačne odluke’ – rekao je novinar koji je za Chatloc Herald detaljno pojasnio svoje obraćenje, koje prema njegovim riječima nije bilo tako jednostavno.

Iako je rođen u Teheranu u muslimanskoj obitelji koja baš i nije prakticirala svoju vjeru po svim pravilima svjedoči kako je sa 12 godina odlučio da Bog ne postoji, te je smatrao da je religija alat za manipulaciju a pobožnost prevara za zaglupljivanje.

Tako je i živio, iako kaže da je sustavno imao jaku želju i glad za Bogom, no kakao svjedoči ta glad za Bogom pojavila bi se u trenucima velikih padova. Danas, nakon mnogo godina sljepila shvaća da je Bog bio uz njega čak i kad je bio najgori. ‘Moj život išao je prema naprijed no bio je obilježen izljevima opasnog bijesa i autodestruktivnog ponašanja. Sramotio sam roditelje, sebe, a sve u utrci za materijalnim uspjehom. Vrtio sam se u krugu koji se poonavljao, opijao sam s a dva puta sam u dvadesetim godinama doživio neobično iskustvo.




Naime, ni sam ne znam zašto ali dva puta sam u stanju teškog pijanstva bez ikakvog razloga (ja stvarno ne znam zašto) otišao na svetu misu. Sjeo sam u zadnju klupu i samo osjetio valove nadnarovnog mira koji je dopirao iznad mene. Tada nisam imao pojma što se događa. Novinar kaže kako je s Kuranom oduvijek imao problem, da su brojna pitanja o Kuranu počela dolaziti još o osnovnoj školi zbog čega je ratovao s muslimanskim učiteljima, kao i s šerijatkim zakonima.

Tragao je. Kako kaže najdalje ga je od Boga odvela ‘kriva’ literatura, primjerice Nietzsche koji je proglasio da je Bog mrtav. Danas upozorova da je pojedina literatura opasna za mlade ljude koji tragaju jer često ima autodestruktivne i zbunjuće posljedice. U moru traganja, čitanja zbunjivanja, ateizma ali i znakova Gospodnjih koje je tek kasnije znao raspoznati, kaže da je prijelomni trenutak u njegovu obraćenju bio posjet Benedikta XVI.  Americi u 2008. kada je bio duboko impresioniran njegovom svećenstvom. Kako kaže, osjetio je njegovu svetost. Tada je u ruke uzeo njegovu knjigu Isus iz Nazareta i ta knjiga ga je upoznala s Isusom. ‘Ta knjiga mi je jako važna jer ja tada nisam čitao Sveto Pismo a vi ne možete shvatiti Isusa ako ne čitate Bibliju. No, ta knjiga mi je otvorila prostor za meditaciju o ideji da je svemogući Bog postao čovjekom i ušao u našu povijesti. Ta knjiga dala mi je središnje otajstvo kršćanstva. Iako su traganja i nedoumice još trajale neko vrijeme to je bio trenutak kada mi se otvorila jedna posve nova dimenzija – kaže ovaj novinar koji je objasnio i zašto je izabrao baš katoličanstvo.

Možda ćete dalje pitati: zašto katoličanstvo?




Pa, bavio sam se par godina s evanđeoskim kršćanima (protestantima). Katolici  vam baš ne neće poslati SMS poruke u kojima pitaju: ‘Hoćete li Vi i vaša žena doći na nedjeljno bogoslužje?’ Evangelici će to učiniti.

Moja majka je također ‘nanovo rođena’ prije nekoliko godina, a ja kao novinar povremeno bih znao pisati o progonjenim kršćanima u Iranu i arapskim zemljama. Jedan od mojih izvora bio je i konzervativni evanđeoski aktivist koji mi je bio i velika podrška ohrabrenja na mom kršćanskom putu. Na kraju, ipak nisam mogao ništa učiniti u evanđeoskom kršćanstvu. Iako sam se divio evangelicima, njihova teologija jednostavno me nije zadovoljila. Nisam mogao samo treptati na zaključak: ‘Ja sam spašen’.

Životno iskustvo me dovelo do toga da jasno vidim ideju kršćanstva, te sam se uvjerio da nema ‘instant’ rješenja za sve slomljeno oko mene i unutar mene. No, s katoličanstvom je postojala i sigurnost od dva tisućljeća neprekidne vlasti. Hijerarhijski karakter Crkve koji je odbijao moje evanđeoske prijatelje za mene je bio prava atrakcija. Bilo je više sigurnosti da crkva koja je pobijedila na tisuće krivovjerja, vjerojatno neće dopustiti iskrivljenja kršćanskih istina koja su se pojavljivala u nekim drugim kršćanskim zajednicama. A da ne spominjem da su mnogi kršćani ljevičari, te da neke zajednice dijele banane umjesto Tijela Kristova kao trećerazrednu zamjenu za katolički sakramentalni život. Zatim, tu je liturgija. Žudio sam za bogoslužjem koje mi daje puninu otajstva kršćanske vjere. Križ mora biti tamo i Gospodin kao i njegova Majka jer je upravo ona naša veza s Njegovim božanstvom. Žudio sam za misom i vratio sam se na misu nakon 20 godina. Na kraju sam pokucao svećeniku na vrata i rekao mu da želim biti katolik! Danas za sve vas molim Zdravo Marijo milosti puna…. i dodajem s povjerenjem: fra Hamel, moli za nas!

 

Autor:Z. K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.