sata

Njemački znanstvenik slučajno dokazao postojanje đavla!

Autor: Z. K.

Ludwig Staudenmaier, njemački znanstvenik prihvatio je Freudovu ideju da je đavao samo ''mit'', ''utjelovljenje potisnutih nesvjesnih poriva''.

Jeste li znali da je najveća laž Sotone ikada, uvjeriti ljude da on zapravo ne postoji?

Upravo ta laž dovela je čitavu civilizaciju 21. stoljeća na potpuno dno u kojem se “koprcaju” ljudska bića. Ta laž nas je vratila u primitivna doba animalizma iz kojeg smo jedva izašli. Upravo ta laž zaslužna je za sav grijeh koji se rasplamsao i koji gori upravo sada. Upravo ta laž zaslužna je za milijune ubijenih ljudskih bića, za uništavanje duha čitavih generacija. Jer ta laž navodi ljude da žive grijeh, da misle kako grijeh ne postoji da misle kako otac grijeha ne postoji i tako se izokrenuo svijet naopačke – baš onako kako to Sotona želi. Pa se danas primjerice mogu ubijati djeca u bolnicama, kao i stari i bolesni ljudi bez da se izvršitelja zločina u duhu tolerancije ne smije reći; Vi ste ubojice! I to je samo jedan primjer. Danas je čitavi svijet izokrenut i podložan laži koja kaže Sotona ne postoji, ne postoji ni grijeh. Čini što hoćeš. Najbolje od svega je činjenica da se takav pogled na svijet danas smatra “naprednim” iako je čovječanstvo povijesno nekoliko puta “krvavo” živjelo u takvom manipuliranom poganskom i primitivnom svijetu, bezgraničnog kaosa. No, danas, povijest se ponavlja! Iako je primjerice objavljeno da čak 70 posto Amerikanaca vjeruje da Sotona postoji istraživanja nisu detaljno pokazala koliko ljudi zapravo poznaje njegovu zastrašujuću narav i djelovanje u svijetu.

Prije nekoliko godina psihijatar M. Scott Peck, autor knjige “The People Of The Lie”, “Ljudi laži”, priznao je da on  baš kao i  99% psihijatara i svećenika nije mislio  da đavao postoji.

Ali ubrzo je promijenio takav način života i rekao kako danas  mnogi ljudi koji se bave znanošću nisu više u to sigurni. Neki, kao Peck, priklonili su se  kršćanskom svjetonazoru boreći se sa istinskim zlom. Drugi su pak otvoreno govorili o đavlu, ali s nekršćanskog gledišta.

Primjerice Ludwig Staudenmaier, njemački znanstvenik prihvatio je Freudovu ideju da je đavao samo ”mit”, ”utjelovljenje potisnutih nesvjesnih poriva”. Nakon što je doktorirao iz kemije, zoologije i teologije bio je opsjednut željom da ‘istraži granice između prirodnog i natprirodnog, dozvoljavajući prirodnoj znanosti da odredi, u najboljoj mogućoj mjeri, razliku između bolesnog stanja i istinskog djelovanja sotone.’

Na prijedlog prijatelja, Staudenmaier je počeo eksperimentirati tehnikom koja je u psihologiji poznata kao ”automatsko pisanje”, fenomenom kod kojeg ispitanik uči kako pasti u trans i dopustiti sili da piše poruku njegovom rukom. Postao je vješt u automatskom pisanju, premda je smatrao da ono što je napisao proizlazi iz njegove podsvjesti.

Uskoro su ga, međutim, počela uznemiravati priviđenja. Pojavljivala su se često i postajala sve jača. Jedne noći dok je ležao u krevetu, jasno je osjetio lance oko vrata koji su ga sve više stezali. Zrakom se širio miris sumpora i začuo se zloslutan glas koji je rekao: ”Sad si moj zatočenik. Nikad te neću osloboditi. Ja sam đavao.”

Iako je još uvijek zadržao znanstveni pristup, Staudenmaier je počeo dvoumiti u onome što je doživio. Napisao je:

”U mojem umu nema sumnje da sam, prema srednjovjekovnim shvaćanjima, bio opsjednut. Ostale su samo dvije mogućnosti: Ili sam na pragu odgonetavanja slagalice ljudskog postojanja s novog i potpuno neobičnog gledišta, ili sam budala koja je protratila mnoge godine, zdravlje, a vjerojatno i život.”

Priviđenja su ga mučila sve dok, nakon nekoliko godina, nije umro u Rimu.

Staudenmaierovo iskustvo nije jedinstveno. Ljudi iz svih kultura su osjetili ili su se susreli sa stvarnim, nadnaravnim, zlim, duhovnim bićem. Neki od najpoznatijih pisaca iz nedavno prošlosti su uzimali đavla vrlo ozbiljno. Fjodor Dostojevski, Charles Baudelaire, Thomas Mann, Flannery O’Connor i Georges Bernanos samo su neki od njih.

Sotona se pojavljuje i u područjima nedirnutm zapadnjačkom civilizacijom i njezinim judeokršćanskim nasljeđem, a broj ljudi koji su osjetili prisutnost zla sve se više manifestira i zapravo taj “napredni” pogled koji promovira današnja svijet, bez Sotone i bez grijeha nema nikakve niti znanstvene niti duhovne niti povijesne potkrijepe, osim kad se kao danas iz čovjeka isključi postojanje duše a što može učiniti samo manipulacija ne i znanost.

Izvor: Samo pismo, prema poglavlju ”Je li sotona mit ili stvarnost” iz djela ”Što Sotona zapravo radi?” (Duhovna stvarnost, 2008.)

Autor: Z. K.

ZADNJE VIJESTI