MAJKA BOLESNE DJEVOJČICE: ‘Moja Darija s 4 godine vidjela je Gospu koja joj je predala Isusa u ruke’

Autor: Zrinka Kasapić

Rekla mi je: 'Mama da moliš kako treba i ti bi ju vidjela'!

Gospođa Željka članica je Udruge Ruah, udruge za djecu s posebnim potrebama i majka dvoje djece s posebnim potrebama. Malenog Bojana koji ima problema s razumjevanjem i malene Darije koja će ostati mala jer joj je dijagnosticiran – smanjen, patuljasti rast uz druge probleme s kostima. Gospođa Željka jedna je vrlo radosna, poletna, zanimljiva  i sretna majka koja nam je odlučila posvjedočiti svoju priču. Odnosno kako je od ogorčene majke suočene s teškim dijagnozama svoje djece, postala sretna majka koja Bogu svaki dan zahvaljuje za svoju djecu. Također, posvjedočila je i jedno čudesno iskustvo koje je doživjela njezina kćer Darija u dobi od samo četiri godine!  Pa pročitajte na, slavu isusovu i kao svjedočanstvo svim roditeljima koji se teško nose s bolešću svoje djece!

Moj sin Bojan je u drugom razredu osnovne škole počeo imati poteškoće u školi. Odnosilo se to na njegovo razumijevanje. Neko vrijeme smo se samo pitali što se događa, a tada smo na savjet škole prebacili svog sina u Suvag, školu za djecu s posebnim potrebama. U to vrijeme moja obitelj i ja nismo poznavali Boga. Suočavanje s činjenicom da je moje dijete, dijete s posebnim potrebama za nas je bilo izuzetno teško. Ne znaš što da radiš, kako da se postaviš, strah, tuga i nemoć, preplavili su našu obitelj.

No, s dolaskom mog sina u Suvag sve se promijenilo. Naime, kad smo došli u razred, upoznali smo i roditelje druge djece. Odmah sam uočila razliku između sebe i njih. Na moje zaprepaštenje te mame druge djece bile su nasmijane i vesele. Svaka od njih imala je krunicu oko vrata. Ja ogorčena, jer moje dijete ide u Suvag pomislim: Koje su ovo luđakinje, još se mole Bogu a djeca im bolesna.

Ja osobno, tada sam vjerovala da me Bog kažnjava jer sam ubrzo dobila još jedno dijete s posebnim potrebama. Djevojčicu Dariju za koju su mi liječnici rekli da ima dijagnozu patuljastog rasta i i razne probleme s kostima. 

Pokušavala sam što je više moguće izbjegavati te, za mene tada, fanatične roditelje. Njihova sreća zapravo me živcirala jer ju nisam mogla shvatiti.

Međutim, zbog svog sina bila sam prisiljena s njima razgovarati. I kako je vrijeme išlo, malo po malo, one su me upoznale s Bogom. Moje srce se počelo mijenjati. uskoro sam shvatila da moja djeca nisu kazna već velika milost. Danas znam, da nisam došla u Suvag, odnosno da moje dijete nije dijete u potrebi, nikada se ne bih ovako približila Bogu, slavila Ga i zahvaljivala Mu što mi je dao ovu moju predivnu i posebnu djecu. S mamama sam naučila i moliti krunicu. Nakon par godina one su počele organizirati duhovnu obnovu za djecu s posebnim potrebama i njihove roditelje u suradnji s paterom Smiljanom Kožulom na Sigetu. Na prvoj duhovnoj obnovi dogodilo se nešto čudesno. Na tu duhovnu obnovu išla sam s mojim sinom Bojanom i kćeri Darijom koja je tada imala četiri godine.

Pater Smiljan je govorio sljedeće: ‘Ponavljajte za mnom, Isuse volim te, Isuse slavim te, Isuse blagoslivljam te’. Moja Darija ponavljala je te riječi i odjednom je samo sklopila oči. Ostala je tako neko duže vrijeme.




Kad smo došli kući, pitala sam ju: ‘Darija, pa kako si to zaspala u Crkvi?’

Ono što mi je rekla moja djevojčica s četiri godine me šokiralo.

Naime, ona meni na to kaže: ‘Mama, da se moliš kako treba i ti bi vidjela Majku Božju. Majka mi je dala Isusa da ga nosim, Isus ti je tako lijep’. Tada je rekla da je s njom, Majkom Božjom i Isusom bio još neki čovjek. Kako je ona rekla, to je bio tata od Isusa ali mu je zaboravila ime. Kad sam ju upitala je li to bio sv. Josip, odmah je radosno uzviknula: Da!




Sve to nije se odvijalo u crkvi, već kako mi je Darija rekla, oko nje je bio pijesak…

Ovo svjedočanstvo moje kćeri koja je tada zapravo bila beba i koja do tada nije ništa znala i Isusu i Mariji niti sam joj išta govorila, snažno je u vjeri učvrstilo cijelu moju obitelj. Dobila sam potvrdu prisustva svete obitelji s mojom obitelji i to preko moje kčeri.

Od samog početka smo u udruzi Ruah, od trenutka kada je Blažena Djevica Marija u Međugorju od Romine, predsjednice udruge i također majke djece s posebnim potrebama zatražila osnivanje udruge koja će uz pomoć donacija dovoditi bolesnu djecu i roditelje u Međugorju. Želim posvjedočiti da sam od ogorčene, tužne i ljute majke postala majka koja radosno zahvaljuje Isusu za djecu s posebnim potrebama. Naravno, i dalje ima teških trenutaka međutim s Isusom je to druga priča. Radosno nosiš svoj križ jer znaš da ti je s razlogom dan, jer znaš da ideš Onome koji te beskrajno ljubi kad ti je dao to – dijete posebno!

Slavite i hvalite Gospodina jer On je dobar, čak i kad misliš da nije. 

Gospa u Međugorju: ‘Dovedi mi bolesnu djecu, osnujte udrugu, zvat će se Ruah’

(FOTO) NAŠE HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE! Bolesna djeca bosa su išla Gospi na Podbrdo, svi smo zanijemili!

PLOD GOSPE IZ MEĐUGORJA: Mame pjevaju, tate mole, a djeca ozdravljaju u imenu Isus

Autor:Zrinka Kasapić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.