piooooo

Hrvat ostavio svoje bogatstvo i do smrti služio Padre Pia!

Autor: Z.K.

Padre Pio mu izmolio dodatnu godinu života!

O jednom od najmilijih  svetaca svijeta, stigmatiku Padre Piu, kapucinu kojeg su krasili mnogi darovi Božji, znamo gotovo sve, no njegov život je toliko ispunjen da se uvijek nađe neka nepoznata sitnica iz njegova života. Tako smo sada saznali da je jedan od duhovne djece Padre Pia bio Hrvat. Hrvat koji je ostavio apsolutno sve kako bi mu služio do smrti.

Bilo je to davne 1938. godine kada je poznati zagrebački farmaceut Carlo Kisvarday, u Zagrebu gdje je živio i i radio, ostavio sva materijalna dobra, kuću te sve što je stekao (a bio je bogat), uzeo svoj stari Ford (koji je u to vrijeme bio luksuz), te krenuo sa svojom suprugom Marijom na put, kako bi posjetio tada mladu mističarku Teresu Neumann. O Padre Piu tada nije ništa znao.

No, kako to i inače biva, kada Bog providi, događaju se čudnovate stvari, tako i u ovom slučaju. Naime, na tom putu Carlo se sa svojom suprugom poželio odmoriti u mjestu Brixen, i tada se sve promijenilo. Tamo je susreo jednu siromašnu ženu koja je na putu bila s dvoje djece te je bolovala od paralize. Susret s njom opečatio je njegov život. Ova siromašna žena također je putovala Teresi ali je prije toga željela obići Padre Pia, tada izliranog stigmatika koji je živio na brdu Gargano u Italiji.

Kako je poslije govorio Carlo, ova žena je Carlu i njegovoj supruzi s takvom jednostavnošću i lakoćom, kao da je Duhom Svetim obasjana, govorila o Padre Piu, da je Carlo zajedno s Marijom u istom trenutku promijenio plan puta, odustao od posjete Teresi te krenuo na 1300 km udaljeno brdo Gargano, stigmatiku za kojeg do tada nikada nisu ni čuli, ali o kojem je ova prolaznica tako zaneseno govorila.

U studenom 1938. godine Carlo i njegova supruga pristigli su u Gargano Padre Piu, a Padre Pio čim je vidio Carla odmah mu je rekao: ‘Želim te ovdje blizu sebe, ovdje moraš sagraditi kuću.’ Detalji ovog posjeta opisani su u pismu kojeg je njegova supruga Marija slala Paoli Novak u Jugoslaviju, a koja je nakon primitka pisma također ostavila sve i do smrti služila ocu Piu.

U pismu je Marija napisala sljedeće: ‘Grad u kojem živi i nije baš lijep, ali unatoč tome ostali smo 6 dana uz ovog fratra jer se nismo mogli odvojiti od njega. Ne mogu ti objasniti što znači biti u njegovoj blizini. Šest dana primala sam svetu pričest a moj muž i dva puta dnevno. Ovaj fratar čita naša srca, misli i grijehe. Ono što prešutimo na ispovijedi on ispovjedi za nas. On je prosvijetljen od samoga Boga.’

U roku nekoliko godina Carlov život posve se promijenio. Nakon Drugog svjetskog rata, 1942. godine, Carlo je zauvijek napustio Zagreb kada je uhvatio posljednji parobrod za Italiju te je u San Giovanni Rotondu kupio malo zemljište na kojemu je sagradio kuću. Uskoro po preseljenju, njegova supruga Marija je preminula a Carlo se uhvatio službe.

Sve do svoje smrti Carlo je radio u sjedištu za izgradnju bolnice pod nazivom Dom za ublažavanje ljudskih patnji, pod vodstvom Padre Pia. Tamo postaje blagajnik, a kako kaže, Padre Pio mu je uvijek govorio: ‘Ti samo radi, a Bog će već providjeti novac za svoja djela.’ Tako je i bilo. Carlo je samo radio, novac za izgradnju bolnice je pristizao a za svoj rad ovaj Hrvat nagrađen je križem Svetog Silvestra kojeg mu je uručio papa Pio XII. To je bilo veliko priznanje njegovu radu i djelu.

Godinu dana prije smrti Carlo je osjetio po prvi put simptome bolesti te je rekao Piu: ‘Ovo su znakovi smrti’, na što mu je Pio odgovorio: ‘Carllito, kako ga je od milja zvao, Bog je predodredio trenutak smrti za svakoga od nas, ali za tebe sam izmolio još jednu, dodatnu godinu kako bi bio s nama. Imaš još nekog posla ovdje. Tako je i bilo. Carlo se oporavio i još godinu dana živio, a točno nakon godinu dana, on je preminuo u miru. Bilo je to u kolovozu 1960. godine!

Podaci o Hrvatu koji je služio Padre Pia zapisani su u knjizi: Sva duhovna djeca Padre Pia, koje na hrvatski jezik prevodi časopis Zlatno Pero.

Autor: Z.K.

ZADNJE VIJESTI