esoteria

‘BILA SAM VRAČARA: Nakon ispovjedi demoni su me udarali, okretali su mi se obrazi, čula sam grebanje, režanje..!’

Autor: Vjera

Veliki broj ljudi nasjeda na ezoteriju i vračarstvo. Dijelom zbog toga što su ove okultne prakse potpomognute od strane sustava, pa se tako u gluho doba noći i na nacionalnim televizijama ljude poziva na gatanje, vraćanje, bajanje, i što je najbolje od svega - dosta uspješno, čak i u katoličkim zemljama, poput Hrvatske. Mnogi misle da je u pitanje bezazlena praksa, no to nije tako. Pročitajte svjedočanstvo vračare koju je Bog spasio od pakla!

Žena sam stara blizu šezdeset godina, majka sam odrasle djece, jednoga sina i odrasle kćerke, koja je također već majka dvoje djece. Gatala sam, bavila se ezoterizmom, izvršavanjem magijskih rituala, bavila sam se time kroz više godina. Vračanje daje osjećaj nadmoći nad događajima, ljudima, vremenom, navodno dozvoljava predvidjeti nesreću i osigurati se od nje. Dolazi do takve ovisnosti da gatara ne izlazi iz kuće bez izvlačenja jedne karte. Dogodilo se na primjer da me je zvala kćerka na telefon da mi kaže: “Znaš mama, danas se ne vraćam rano kući jer ću otići k poznanicima na kavu”. Tada sam izvukla kartu i nazvala sam je govoreći: “Bolje nemoj ići, jer će se tamo dogoditi nesreća ili nešto drugo loše”. Stalno sam kraj sebe imala visak i činilo mi se ako on bude jako povezan sa mnom da će biti više prijazan i da će rado odgovarati na moja pitanja. Jednoga dana promijenila sam torbicu i nisam u nju prebacila visak. Kad sam primijetila da ga nemam sa sobom, počelo mi se vrtjeti u glavi i osjećala sam se jako izgubljenom. Shvatila sam da bez viska ne mogu normalno funkcionirati, slično kao što netko bolestan na srce ne može izlaziti iz kuće bez lijekova.

Danas znam da nemamo odgovor na sva pitanja i trebamo se pomiriti s time da je čovjek samo čovjek. Ali tada nisam tako razmišljala. Činilo mi se da sa svojim umijećem mogu pomoći npr. osobama koje ne znaju osnovati obitelj unatoč ljepoti i obrazovanju. Činilo bi se da nema razloga zbog kojeg ostaju osamljeni. Ti ljudi dolaze do zaključka da im molitva ne pomaže, zbog toga se obraćaju numerologu ili misle da je na njih bačena kletva te idu k egzorcistu laiku. Gatara im govori: “Karta za brak je okrenuta” – što znači, da ta osoba neće ući u brak. I što sada napraviti? I dalje se te karte slaže i sljedeća karta govori da ta osoba mora nekud otputovati, a kasnije sljedeća karta odgovara da treba otputovati k nekoj tetki. Vračara savjetuje da se s tom tetkom kontaktira i nakon toga da se opet dođe na gatanje. Vračare se često puta međusobno poznaju i tako jedna zove drugu: “Znaš, imam jednu klijenticu koja se ne može udati, možda bi joj mogla napraviti numerološki portret?” Itd. Vračare također često izvršavaju rituale i daju instrukcije svojim klijentima na kakav način ih trebaju ponavljati kod kuće. A koliko su samo ti rituali skupi?! Koliko se troši na svijetu na viske ili različite živežne namirnice?! Ljudi te stvari kupuju uz mnoga odricanja. Naravno, rade se također posebni rituali (rituali za novac) ali koristi od njih su neusporedivo manje od različitih šteta i nesreća koje se događaju. Da bi ih se otjeralo, opet se rade odgovarajući rituali – i to zlo se tako tjera. Nakon nekog vremena dotična osoba ponovo dolazi k vračari i povijest se ponavlja. Vračanja nisam uzimala za grijeh, kao iznevjerivanje Boga, jer zapravo nisam imala nikakve osnove vjere, iako sam uvijek znala da Bog postoji i molila sam Mu se. Smatrala sam da je na prvome mjestu u mojem životu Bog, a na drugome karte. Mislila sam da ne griješim, jer najprije sam se molila, a kasnije posezala za kartama. Ipak, jednoga dana kćerka je došla do zaključka da moje bavljenje vračanjem loše utječe na njeno raspoloženje i to je shvaćala kao neposrednu opasnost za dijete koje je nosila u sebi. Jako sam voljela svoju kćer i već tada sam voljela svojeg unuka; jako sam željela postati bakom, dakle bez razmišljanja sam stavila sve to na stranu. Odlučila sam uzeti dopust od gatanja, što znači da se nisam namjeravala s njim rastati zauvijek, nego samo na neko vrijeme. Među gatarama vlada takvo uvjerenje, da se ne može ostaviti karte npr. na tjedan dana i kasnije se njima vratiti; treba s njima imati svakodnevni kontakt, pa makar samo ih dotaknuti. Kada se moja kći vratila iz bolnice nakon rođenja djeteta, nije se osjećala baš najbolje. Istovremeno su počeli zdravstveni problemi s novorođenčetom, koje je nakon nekoliko tjedana dospjelo u bolnicu s teškom upalom bronhija. Ja sam tada bila toliko jako zauzeta, da nisam imala vremena zanimati se za karte. Kada je unuk imao devet mjeseci, kćerka je također otišla u bolnicu radi operacije. Tada sam došla do zaključka da mi te karte niti visak nisu zapravo potrebni, da baviti se njima traži mnogo vremena. Odjednom sam našla više vremena za kuću, telefonske razgovore sa sinom itd. Shvatila sam da se sve te vijesti koje sam imala iz karata – a prošlo je već oko godinu dana – zapravo nisu ispunile.

Posvijestila sam si čak činjenicu da kada bih se oslanjala na te upute, da tada moj život ne bi bio niti bolji, niti bogatiji. Npr. ranije sam radila u kući rituale za čišćenje od loših energija. Odjednom sam sa svim tim prekinula i kako se pokazalo, ništa se loše nije događalo. Sjećam se, kada sam se po prvi put ispovjedila za sve te grijehe, nakon mog povratka kući voda u pipi je počela sama curiti, električni uređaji su se počeli sami uključivati, namještaj je pucketao… Ipak, prije svega, mrcvarena sam bila po noći – tako da ne spavam. Ponekad sam bila toliko umorna, izmaltretirana da mi noć uopće nije davala predaha. Imala sam strašne snove, grozne noćne more. Doživljavala sam u kući različite nečije prisutnosti: grebanja, kucanja, pokretne sjene. Na sreću nisam vidjela neke užase, koje su ponekad vidjele druge osobe, koje npr. izvršavaju čaranja. Takvi ljudi vrlo često doživljavaju različita iživljavanja i mrcvarenja od demona radi toga da bi se opet vraćali s molbom za pomoć vračarama i sve više postajali ovisni o njima, i da bi se taj začarani krug zatvorio. Kada sam bila morena, zbog tog razloga – kao što sam tada mislila – da “se nisam pridržavala propisa osiguranja na poslu” kao što se to govori u krugu vračara. To znači da sam se nedovoljno osigurala uz pomoć soli, svijeća ili krede, ili nisam izvršila potrebne rituale. Zanimljivo, da se to događalo upravo nakon moje ispovjedi kada sam prvi put priznala da se bavim vračanjem i magijskim ritualima…

Sada, nakon nekoliko godina mislim da mi je Gospodin Bog time htio pokazati u što sam ja bila upletena. Jer, prema uvjerenju ezotorika, to su brižljivi dusi, dobri dusi, anđeli – postoje također takve anđeoske karte pomoću kojih se gata. Ako će se netko od gatara, ezoterika, maga i sličnih smijati tome što govorim, onda je najbolje da to provjeri na sebi na taj isti način: neka se ode ispovijediti, ali iskreno, dok je još na ovom svijetu. Da ja sve to što sam doživjela sa zlim duhovima nisam ispovijedila i da sam s tim umrla, tada bi svi opisi paklenih muka – tako smatram – bili ništa prema istinskim nevoljama. Pakao, tako to osjećam, nije stvar mjesta, nego stanje duha, stanje strašne tame. Ja sam tu tamu proživljavala. Ako se dogodi neko okrutno, brutalno silovanje, svaki čovjek zna da je to za žrtvu silovanja strašan doživljaj. Prema takvoj osobi imamo samilost, trudimo se kako god možemo pronaći počinitelja, želimo za njega neku veliku kaznu, jer je to što je napravio strašno. A demoni to također rade! Osjetila sam to nakon ispovijedi, kada mi zli dusi nisu davali mira po noći. Bila sam udarana, izokretani su mi obrazi. Što onda, ako oni nemaju tijela; kada tuku onda zadaju najistinitiju bol. Demon udara, gura, ne dozvoljava moliti se. To je prava duhovna borba zato da izgubimo volju i da se prestanemo moliti. U takvim trenutcima jako je potrebna pomoć svećenika koji sve to razumije i koji pruža pomoć. Ja jako mnogo zahvaljujem jednom starijem svećeniku koji me je ispovjedio i za vrijeme kasnijih razgovora mi objasnio zašto se gatanje, karte, magija i tome slično ne sviđaju Bogu. Taj svećenik je znao ukorijeniti u mene sigurnost da Bog neće dozvoliti da mi se nanese zlo. I to mi je stvarno omogućilo da izdržim sve te fizičke i psihičke patnje. Znam da mi je Bog preko tog svećenika dao šansu izlaska iz zla koje sam činila prije svega zbog svoje slabe vjere i neobaviještenosti da su to uistinu grešne i vrlo opasne stvari. Kada sam nakon prve ispovijedi izašla, po prvi put u životu sam si razjasnila da možda nisam bila opsjednuta, nego zarobljena. Sljedeće ispovijedi su mi donosile osjećaj novog povratka u život, u samu sebe; vraćala sam se također i u zdravlje. Izbacila sam sve iz kuće što je bilo povezano sa gatanjem i čaranjem: amulete, magijske predmeta, brojeve telefona mojih kolegica vračara. Kada je jednom došla k meni kći, zamolila sam je da zajedno sa drugim predmetima te vrste odnese na smetlište kartice sa starim brojevima telefona. Odmah nakon toga, kćerka se loše osjećala. Shvatila sam tada da tim čišćenjem života i vraćanjem k Bogu, ne smijem opterećivati nikog drugog osim svećenika, jer to kao da je demonima davalo pravo na napadanje tih osoba. Uz učestalo pospremanje stana, primijetila sam da se svi ti predmeti skrivaju, kao da se gube iz vida, samo da ne bi bili primijećeni, jednostavno pod svaku cijenu se drže stana, zato da dalje budu neki posrednici zla. Neke stvari sam spalila, a druge sam spakirala i sakrila, moleći se da ih nitko ne nađe. Horoskopi, visak, karte, i općenito proricanje stalno izaziva sve veću žeđ, kako bi se steklo više znanja i umijeća, i upisalo se na sljedeće tečajeve, sklapalo zanimljiva poznanstva u krugovima ezotorika, gatara i vračara…

Dotična osoba smatra da se sve više razvija na putu duhovnog osvješćivanja, ne posvješćujući si da ju zao duh sve više zavodi. Rekla bih ovako: osoba koja se zanima za te stvari postaje kao govorni oglas zlog duha koji se sam ne pokazuje. Uz to se govori – i klijenti u to vjeruju – da su to vijesti koje dolaze od dobrih duhova. Ljudi sa malom vjerom vjeruju nekako u Boga, priznaju Crkvu (ili baš i ne), i smatraju da ti duhovi nisu za njih realna prijetnja, da nisu zli, da gatanje ne predstavlja za njih neku opasnost. Želja za znanjem o budućnosti ili za rješavanjem nekog problema je u njima tako velika, da ponekad govore: “Pa neka to i budu sotonske karte, samo da problem bude riješen.” Ponekad gatara tvrdi: “Bit će tako kako Bog želi”, ili kaže svome klijentu da se treba moliti nekom svecu. Njezine riječi ništa dobro ne znače jer Bog je tu jednostavno upleten u neko zlo, što nema ničeg zajedničkog s Njim. Reći ću iskreno da se jako bojim što će biti sa mnom kada umrem. Ne užasava me sama činjenica smrti, nego to što će biti kasnije. Strah me je tih muka, koje sada doživljavam kao pokore da će trajati još i nakon moje smrti. Cijela moja nada je u tome da sam stigla sve to ispovjediti, iz svega srca se pokajati. Poznavala sam neku ženu, o kojoj znam da se bavila magijom. Ja se ne znam za nju moliti. Svijest o tome da se ona nije ispovijedila prije smrti za mene je nešto strašno. Na osnovi toga što sam doživjela i još stalno doživljavam, mogu si predočiti – iako ne znam, jer to zna samo Bog – da ona proživljava strašne muke. Nadam se da mi je to Bog sve oprostio, jer karte, gatanje, čaranje, nije put k Bogu, ili izbavljenju i prosvjetljenju.

Govori se da na svijetu postoje takve nepravde koje se ne može do kraja zaboraviti, pa makar se je oprostilo. Ja mislim ovako: kada me Bog ne bi tako jako volio, kao što znam da me voli, bio bi to grijeh koji se ne može oprostiti. Moja sadašnja pokora u usporedbi sa prvim danima nakon ispovijedi već je uistinu mala. Nadam se da sam već mnogo ispaštala na ovoj zemlji. Računam također na to da će preko tog mojeg povjeravanja, koje smatram vrstom ispovijedi, barem jedna osoba odustati od ezoterije i pristupiti ispovijedi. Da se nisam bavila gatanjem, ne bih bila udarana, mučena, gurana, ne bih proživljavala unutarnje muke… Svaka pomoć moje kćerke koja se brinula po noći za mene da se naspavam, nije puno pomagala, jer i onako su me mučili duhovi, noćne more, tako da je taj san bio malo vrijedan. Za suradnju s duhovima treba otrpjeti svoje i nitko u tom trpljenju ne može nikoga zamijeniti. Moja poznanica je preporučila nekim ljudima instalirati uređaj za istjerivanje zračenja zlih energija u kući i izvršiti rasčišćavajuće rituale. Uskoro su se dogodila u toj kući dva samoubojstva. Kolegica se toga preplašila i odustala od vračanja kao i od ozdravljanja uz pomoć ruku. Na njezinim su se dlanovima otvorile strašne rane zbog kojih je jako trpjela. Što se tiče mene, viskom sam se služila desnom rukom. Nakon što sam ga odbacila, dobila sam toliko neopisive bolove u toj ruci da sam ustajala u noći, mahala sam tom rukom i masirala sam je. Imala sam osjećaj kao da mi netko trga prste iz zglobova. Sada su to mali bolovi, ali događa se još ponekad bolna paraliziranost. U znatno manjoj mjeri događalo se to još za vrijeme gatanja, no među ezotericima se govori da se to događa zbog prevelikog zračenja energija kojima se služe. Preporuča se da se tada rukom dotiču radijatori, jer energija navodno nalazi na taj način izlaz tj. ide u zemlju. Mislim da je to trpljenje moja pokora i izraz Božjeg milosrđa, koje mi dozvoljava pretrpjeti to sada da ne bih morala izvršavati pokoru tamo s one strane. OBRAĆENA

Iz knjige: Magija – cijela istina, izdavač Pokret krunice za obraćenje i mir. 

Autor: Vjera

ZADNJE VIJESTI